Regulation on honey

1. Med je prirodno sladak proizvod što ga medonosne pčele (Apis mellifera) proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, pohranjuju, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja.

2. Osnovne vrste meda su: A. Prema podrijetlu: a) cvjetni ili nektarni med je med dobiven od nektara biljaka b) medljikovac ili medun je med dobiven uglavnom od izlučevina kukaca (Hemiptera) koji žive na živim dijelovima biljaka ili od sekreta živih dijelova biljaka. B. Prema načinu proizvodnje i/ili prezentiranja: a) med u saću je med kojeg skladište pčele u stanicama svježe izgrađenog saća bez legla ili u satnim osnovama izgrađenim isključivo od pčelinjeg voska, koji se prodaje u poklopljenom saću ili u sekcijama takvog saća b) med sa saćem ili med s dijelovima saća je med koji sadrži jedan ili više komada saća c) cijeđeni med je med koji se dobiva ocjeđivanjem otklopljenog saća bez legla d) vrcani med je med dobiven vrcanjem (centrifugiranjem) otklopljenog saća bez legla e) prešani med je med dobiven prešanjem saća bez legla, sa ili bez korištenja umjerene temperature koja ne smije biti viša od 45 °C.

3. Med za industrijsku uporabu je med koji se koristi u industriji ili kao sastojak hrane koja se potom prerađuje i može: – imati strani okus ili miris ili – biti u stanju vrenja ili prevrio ili – biti pregrijan ili – biti dobiven na način koji tijekom uklanjanja stranih anorganskih ili organskih tvari dovodi do značajnog uklanjanja peludi. PRILOG II. KRITERIJI SASTAVA MEDA Med se uglavnom sastoji od različitih šećera, pretežno fruktoze i glukoze, kao i drugih tvari kao što su organske kiseline, enzimi i krute čestice koje dospijevaju u med tijekom njegova nastajanja. Boja meda može varirati od gotovo bezbojne do tamnosmeđe. Med može biti tekuće ili viskozne konzistencije, djelomično ili potpuno kristaliziran. Aroma može varirati, ali mora potjecati od izvornog bilja. Kada se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem proizvodu namijenjenom za konzumaciju, medu se ne smiju dodavati nikakvi sastojci, uključujući prehrambene aditive, niti bilo kakvi drugi dodaci. Med mora, koliko je to moguće, biti bez organskih i anorganskih tvari stranih njegovom sastavu. Uz iznimku proizvoda iz točke 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, ne smije imati strani okus ili miris, biti u stanju vrenja, imati umjetno izmijenjenu kiselost ili biti zagrijavan tako da prirodni enzimi budu uništeni ili u znatnoj mjeri inaktivirani. Uz iznimku proizvoda iz točke 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, niti pelud niti drugi sastavni dio karakterističan za med ne smije se uklanjati, osim ako je to neizbježno pri uklanjanju stranih anorganskih ili organskih tvari. Kada se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem proizvodu namijenjenom za konzumaciju, med mora udovoljavati sljedećim kriterijima sastava: 1. količina šećera a) količina fruktoze i glukoze (zbroj) – cvjetni med najmanje 60 g/100 g – medljikovac, mješavine medljikovca i cvjetnog meda najmanje 45 g/100 g b) količina saharoze – općenito najviše 5 g/100 g – bagrem (Robinia pseudoacacia), lucerna (Medicago sativa), Banksia menziesii, slatkovina (Hedysarum spp.), eukaliptus (Eucalyptus camadulensis), Eucryphia lucida, Eucryphia milliganii, najviše 10 g/100 g agrumi (Citrus spp.) – lavanda (Lavandula spp.), boražina (Borago officinalis) najviše 15 g/100 g 2. količina vode – općenito najviše 20 % – vrijesak (Calluna vulgaris) i med za industrijsku uporabu općenito najviše 23 % – med za industrijsku uporabu od vrijeska (Calluna vulgaris) najviše 25 % 3. količina tvari netopljivih u vodi – općenito najviše 0,1 g/100 g – prešani med najviše 0,5 g/100 g 4. električna provodnost – vrste meda koje nisu dolje navedene i mješavine tih vrsta najviše 0,8 mS/cm – medljikovac i med od kestena i njihove mješavine, osim dolje navedenih vrsta najmanje 0,8 mS/cm – iznimke: planika (Arbutus unedo), vrijes (Erica spp.), eukaliptus (Eucalyptus spp.), lipa (Tilia spp.), vrijesak (Calluna vulgaris), manuka (Leptospermum scoparium), čajevac (Melaleuca spp.) 5. slobodne kiseline – općenito najviše 50 mEq kiseline na 1000 g – med za industrijsku uporabu najviše 80 mEq kiseline na 1000 g 6. aktivnost dijastaze i količina hidroksimetilfurfurala (HMF), određene nakon prerade i miješanja a) aktivnost dijastaze (po Schadeu) – općenito, osim meda za industrijsku uporabu najmanje 8 – vrste meda s niskom prirodnom količinom enzima (npr. medovi od citrusa) i količinom HMF ne najmanje 3 većom od 15 mg/kg b) HMF najviše 40 mg/kg (uzevši u obzir odredbe pod a) – općenito, osim meda za industrijsku uporabu druga alineja) – medovi s označenim podrijetlom iz regija tropske klime i mješavine takvih medova najviše 80 mg/kg