Regulation establishing requirements for eco-design of energy-related products

1.1. Ako su povezani s dizajnom proizvoda, znatni ekološki aspekti određuju se pozivanjem na sljedeće faze životnog ciklusa proizvoda: (a) odabir i uporaba sirovina; (b) proizvodnja; (c) ambalaža, prijevoz i distribucija; (d) ugradnja i održavanje; (e) uporaba; (f) kraj životnog vijeka, označava stanje proizvoda koji je dosegao kraj svoje prve upotrebe do njegovog konačnog zbrinjavanja

1.2. Za svaku fazu, ocjenjuju se sljedeći ekološki aspekti, ako je relevantno: (a) predviđena potrošnja materijala, energije i drugih resursa npr. pitke vode; (b) predviđene emisije u zrak, vodu ili tlo; (c) predviđeno onečišćenje fizikalnim činiteljima npr. bukom, vibracijama, zračenjem, elektromagnetskim poljima; (d) očekivani nastanak otpadnih materijala; (e) mogućnosti za ponovnu uporabu, recikliranje i materijalnu i/ili energetsku oporabu, uzimajući u obzir Direktivu 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24. 7. 2012.).

1.3. Za ocjenjivanje mogućnosti za poboljšanje ekoloških aspekata navedenih u točki 1.2., prema potrebi se koriste sljedeći parametri i kada je potrebno dopunjuju drugima: (a) masa i volumen proizvoda; (b) uporaba materijala koji su dobiveni iz djelatnosti recikliranja; (c) potrošnja energije, vode i drugih resursa tijekom životnog ciklusa; (d) uporaba tvari koje su klasificirane kao opasne za zdravlje i/ili okoliš prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008.) i uzimajući u obzir zakonodavstvo o stavljanju na tržište i uporabu određenih tvari, kao što su Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006.) ili Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničavanju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1. 7. 2011.); (e) količina i priroda potrošnih materijala, potrebnih za pravilnu uporabu i održavanje; (f) jednostavnost ponovne uporabe i recikliranja, izražena: brojem upotrijebljenih materijala i sastavnih dijelova, uporabom standardnih sastavnih dijelova, potrebnim vremenom za rastavljanje, složenošću alata potrebnih za rastavljanje, uporabom standarda za kodiranje sastavnih dijelova i materijala za raspoznavanje sastavnih dijelova i materijala prikladnih za ponovnu uporabu ili recikliranje (uključujući označivanje plastičnih dijelova u skladu s ISO normama), uporabom materijala koje je jednostavno reciklirati, jednostavnim pristupom vrijednim i drugim sastavnim dijelovima i materijalima koje je moguće reciklirati; jednostavnim pristupom sastavnim dijelovima i materijalima koji sadrže opasne tvari; (g) uključenost rabljenih sastavnih dijelova; (h) izbjegavanje tehničkih rješenja koja su štetna za ponovnu uporabu i recikliranje sastavnih dijelova i cijelih uređaja; (i) produljenje životnog vijeka izraženo kroz: najkraće zajamčen životni vijek, najkraće vrijeme raspoloživosti rezervnih dijelova, modularnost, mogućnost unapređivanja, mogućnost popravka; (j) količina proizvedenog otpada i količine proizvedenog opasnog otpada; (k) emisije u zrak (staklenički plinovi, sredstva zakiseljavanja, hlapivi organski spojevi, tvari koje oštećuju ozonski sloj, trajni organski zagađivači, teški metali, fine i lebdeće čestice) ne dovodeći u pitanje Direktivu 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve; (l) emisije u vodu (teški metali, tvari sa štetnim učinkom na ravnotežu kisika, trajne organske onečišćujuće tvari); (m) emisije u tlo (posebno istjecanje i izljevi opasnih tvari tijekom faze uporabe proizvoda, i mogućnost ispiranja po zbrinjavanju proizvoda kao otpada). 2. dio: Zahtjevi u vezi s dostavljanjem informacija Provedbene mjere mogu zahtijevati da proizvođači dostave informacije koje mogu utjecati na način na koji se rukuje s proizvodom, njegovu uporabu ili recikliranje od strane drugih stranaka koje nisu proizvođač. Te informacije, prema potrebi, mogu uključivati: (a) informacije dizajnera u vezi s proizvodnim postupkom; (b) informacije za potrošače o značajnim ekološkim svojstvima i učinkovitosti proizvoda, priložene proizvodu koji je stavljen na tržište kako bi se potrošačima omogućilo da usporede te aspekte proizvoda; (c) informacije za potrošače o načinu ugradnje, uporabe i održavanja proizvoda kako bi se smanjio njegov utjecaj na okoliš i osigurao optimalni prosječni životni vijek, te o načinu vraćanja proizvoda na kraju životnog vijeka, i prema potrebi, informacije o razdoblju dostupnosti rezervnih dijelova i mogućnostima unapređivanja proizvoda; (d) informacije za postrojenja za rastavljanje, recikliranje ili zbrinjavanje na kraju životnog vijeka proizvoda. Informacije se kad god je to moguće trebaju navesti na samom proizvodu. Ove informacije moraju uzeti u obzir obveze prema drugom zakonodavstvu Europske unije, na primjer prema Direktivi 2011/65/EU. 3. dio: Zahtjevi za proizvođača 1. Pristupanjem ekološkim aspektima koji su identificirani u provedbenim mjerama kao onima na koje se može znatno utjecati putem dizajna proizvoda, od proizvođača proizvoda mora se zahtijevati da obavljaju ocjenjivanje modela proizvoda tijekom cijelog njegovog životnog ciklusa, na temelju stvarnih pretpostavki o uobičajenim uvjetima i namjenama uporabe. Drugi ekološki aspekti se mogu ocijeniti na dobrovoljnoj osnovi. Na temelju ocjenjivanja modela proizvođači će izraditi ekološki profil proizvoda. On će se temeljiti na ekološki važnim značajkama proizvoda i unosa/iznosa kroz životni ciklus proizvoda izraženog u fizikalnim količinama koje se mogu mjeriti. 2. Proizvođači moraju iskoristiti ocjenjivanje za vrednovanje alternativnih oblikovnih rješenja i postignute ekološke učinkovitosti proizvoda prema referentnim vrijednostima. Referentne vrijednosti mora identificirati Komisija u provedbenoj mjeri na temelju informacija prikupljenih tijekom pripreme mjere. Odabir određenog oblikovnog rješenja mora postići razumnu ravnotežu između različitih ekoloških aspekata te između ekoloških aspekata i drugih odgovarajućih pitanja, na primjer sigurnosnih i zdravstvenih, tehničkih zahtjeva za funkcionalnost, kakvoću i učinkovitost, i ekonomskih aspekata, uključujući proizvodne troškove i mogućnost plasiranja na tržištu, i u isto vrijeme usklađenosti sa svim odgovarajućim zakonodavstvom. PRILOG II. METODA ZA UTVRĐIVANJE POSEBNIH ZAHTJEVA ZA EKO-DIZAJN (iz članka 15. stavka 5.) Cilj posebnih zahtjeva za eko-dizajn je poboljšanje odabranih ekoloških aspekata proizvoda. To mogu prema potrebi, biti zahtjevi za smanjenu potrošnju danog resursa, na primjer, ograničenje uporabe resursa u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda (na primjer ograničenje potrošnje vode u fazi uporabe ili količine danog materijala ugrađenog u proizvod ili zahtjev za najmanje količine recikliranog materijala). Posebne zahtjeve za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom donosi Komisija primjenjujući postupak kako sljedi: 1. Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize odabire se određeni broj reprezentativnih modela određenog proizvoda koji je na tržištu i određuju tehničke mogućnosti za poboljšanje ekološke izvedbe proizvoda, imajući u vidu ekonomsku održivost rješenja i izbjegavanje svih znatnih smanjenja učinkovitosti ili korisnosti za potrošače. Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize također se među proizvodima i tehnologijama koji su dostupni na tržištu moraju odrediti oni s najboljim učincima za ekološke aspekte koji se razmatraju. Učinkovitost proizvoda koji su dostupni na međunarodnom tržištu i referentne vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavstvima drugih zemalja trebaju se uzeti u obzir tijekom analize kao i pri utvrđivanju zahtjeva. Na temelju ove analize i uzimajući u obzir ekonomsku i tehničku isplativost kao i mogućnost za poboljšanje, poduzimaju se konkretne mjere s ciljem smanjenja utjecaja proizvoda na okoliš. Što se tiče potrošnje energije u uporabi, mora se utvrditi razina energetske učinkovitosti ili potrošnje s ciljem minimalnog troška životnog ciklusa za krajnje korisnike za reprezentativne modele proizvoda, uzimajući u obzir posljedice na druge ekološke aspekte. Metoda troška analize životnog ciklusa koristi stvarnu diskontnu stopu na temelju podataka dobivenih od Europske središnje banke i stvarni životni vijek proizvoda; temelji se na zbroju varijacija nabavne cijene (koja je posljedica varijacija u industrijskim troškovima) i u pogonskim troškovima, koji su posljedica različitih razina mogućnosti tehničkih poboljšanja, diskontiranih tijekom životnog vijeka razmatranih reprezentativnih modela proizvoda. Pogonski troškovi obuhvaćaju prvenstveno potrošnju energije i dodatne troškove u drugim resursima (npr. vodu ili deterdžent). Mora se provesti analiza osjetljivosti koja obuhvaća relevantne faktore kao što su cijena energije ili drugog resursa, trošak sirovina ili proizvodni troškovi, i prema potrebi vanjske ekološke troškove, uključujući izbjegavane emisije stakleničkih plinova, da se provjeri postoje li znatne promjene i jesu li sveukupni zaključci pouzdani. Zahtjev će se shodno tome prilagoditi. Slična metodologija mogla bi se primijeniti na druge resurse, npr. na vodu. 2. Za razvoj tehničkih, ekoloških i ekonomskih analiza, mogu se koristiti informacije koje su na raspolaganju u okviru drugih aktivnosti Europske unije. Isto se odnosi na informacije koje su na raspolaganju u drugim krajevima svijeta u okviru postojećih programa za utvrđivanje posebnih zahtjeva za eko-dizajn proizvoda s kojima trguju gospodarski partneri Europske unije. 3. Datum stupanja zahtjeva na snagu mora uzeti u obzir ciklus redizajna proizvoda. PRILOG III. OZNAKA »CE« (iz članka 5. stavka 2.) Oznaka »CE« mora biti visine od najmanje 5 mm. Ako se oznaka »CE« smanjuje ili povećava moraju se poštovati omjeri iz gornjeg mrežastog crteža. Oznaka »CE« mora biti pričvršćena na proizvod povezan s energijom. Ako to nije moguće, mora biti pričvršćena na ambalažu i popratne dokumente. PRILOG IV. UNUTARNJA KONTROLA DIZAJNA (iz članka 8. stavka 2.) 1. Ovaj Prilog opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, koji izvršava obveze utvrđene u točki 2. ovog Priloga jamči i izjavljuje da proizvod povezan s energijom zadovoljava odgovarajuće zahtjeve primjenjive provedbene mjere. EU Izjava o sukladnosti može obuhvatiti jedan ili više proizvoda i dužan ju je čuvati proizvođač. 2. Proizvođač će sastaviti tehničku dokumentaciju koja omogućava ocjenjivanje sukladnosti proizvoda povezanog s energijom sa zahtjevima primjenjive provedbene mjere. Tehnička dokumentacija mora sadržavati: (a) opći opis proizvoda povezanog s energijom i njegovu namjeravanu uporabu; (b) rezultate relevantnog ekološkog ocjenjivanja koje je izvršio proizvođač i/ili upute na literaturu o ekološkim ocjenama ili analize slučaja, koje proizvođač koristi pri ocjeni, dokumentiranju i određivanju rješenja u dizajnu proizvoda; (c) ekološki profil, ako ga zahtijeva provedbena mjera; (d) elemente specifikacija dizajna proizvoda u vezi s aspektima ekološkog dizajna proizvoda; (e) popis odgovarajućih normi iz članka 10. koje se primjenjuju u potpunosti ili djelomično, i opis rješenja donesenih da se zadovolje zahtjevi primjenjive provedbene mjere kad nisu primijenjene norme iz članka 10. ili kad te norme ne obuhvaćaju u potpunosti zahtjeve primjenjive provedbene mjere; (f) kopiju informacija u vezi s ekološkim aspektima dizajna proizvoda koje se osiguravaju u skladu sa zahtjevima navedenima u dijelu 2. Priloga I.; i (g) rezultate izvršenih mjerenja u skladu sa zahtjevima za eko-dizajn, uključujući pojedinosti o sukladnosti tih mjera u usporedbi sa zahtjevima za eko-dizajn koji su navedeni u primjenjivoj provedbenoj mjeri. 3. Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere da osigura proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna iz točke 2. i sa zahtjevima mjere koja se primjenjuje. PRILOG V. SUSTAV UPRAVLJANJA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI (iz članka 8. stavka 2.) 1. Ovaj Prilog opisuje postupak pomoću kojeg proizvođač koji zadovoljava obveze točke 2. ovog Priloga jamči i izjavljuje da proizvod povezan s energijom zadovoljava zahtjeve primjenjive provedbene mjere. EU Izjava o sukladnosti može obuhvatiti jedan ili više proizvoda i dužan ju je čuvati proizvođač. 2. Sustav upravljanja može se koristiti za ocjenjivanje sukladnosti proizvoda povezanog s energijom pod uvjetom da proizvođač primjenjuje ekološke elemente naznačene u točki 3. ovog Priloga. 3. Ekološki elementi sustava upravljanja Ova točka navodi elemente sustava upravljanja i postupke kojima proizvođač može pružiti dokaze da proizvod povezan s energijom zadovoljava zahtjeve primjenjive provedbene mjere.

3.1. Politika ekološke učinkovitosti proizvoda Proizvođač mora biti sposoban pružiti dokaze sukladnosti sa zahtjevima primjenjive provedbene mjere. Proizvođač također mora moći pružiti okvir za utvrđivanje i nadziranje ciljeva ekološke učinkovitosti proizvoda i pokazatelja s ciljem poboljšanja cjelokupne ekološke učinkovitosti proizvoda. Sve mjere koje je proizvođač donio radi poboljšanja cjelokupne ekološke učinkovitosti i uspostave ekološkog profila proizvoda povezanog s energijom, ako to zahtijeva provedbena mjera, kroz dizajn i proizvodnju, moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih postupaka i uputa. Ovi postupci i upute moraju posebice sadržavati odgovarajući opis: – popisa dokumenata koji mora biti sastavljen tako da pruži dokaze o sukladnosti proizvoda povezanog s energijom, i ako je bitno, koji moraju biti dostupni; – ciljeva i pokazatelja ekološke učinkovitosti proizvoda te organizacijske strukture, odgovornosti, nadležnosti uprave i alokacije resursa s obzirom na njihovu provedbu i održavanje; – provjera i ispitivanja koji se trebaju izvršiti nakon proizvodnje za provjeru učinkovitosti proizvoda prema pokazateljima ekološke učinkovitosti; – postupaka za nadzor zahtijevane dokumentacije i osiguranje njenog ažuriranja; – metode za provjere provedbe i učinkovitosti ekoloških elemenata sustava upravljanja.

3.2. Planiranje Proizvođač mora uspostaviti i održavati: (a) postupke za određivanje ekološkog profila proizvoda; (b) ciljeve i pokazatelje ekološke učinkovitosti proizvoda, koji razmatraju tehnološka rješenja uzimajući u obzir tehničke i ekonomske zahtjeve; (c) program za postizanje ovih ciljeva.

3.3. Provedba i dokumentacija

3.3.1. Dokumentacija u vezi sa sustavom upravljanja treba posebno obuhvatiti sljedeće: (a) odgovornosti i ovlasti moraju se definirati i dokumentirati kako bi se osigurala visoka ekološka učinkovitost proizvoda i izvještavanje o njegovom djelovanju radi nadziranja i poboljšanja; (b) moraju se sastaviti dokumenti koji navode kontrolu dizajna i tehnike za provjeru koje su primijenjene i postupke i sustavne mjere koji se koriste pri dizajniranju proizvoda; (c) proizvođač mora uspostaviti i održavati informacije koje opisuju ključne ekološke elemente sustava upravljanja i postupke za kontroliranje svih potrebnih dokumenata.

3.3.2. Dokumentacija u vezi proizvoda posebno mora navoditi: (a) opći opis proizvoda i njegove namjeravane uporabe; (b) rezultate relevantnih ekoloških ocjena koje je proveo proizvođač i/ili upute na literaturu o ekološkim ocjenama ili analize slučajeva, koje proizvođač koristi pri ocjeni, dokumentiranju i određivanju rješenja u dizajnu proizvoda; (c) ekološki profil, ako ga zahtijeva provedbena mjera; (d) dokumente koji opisuju rezultate mjerenja u skladu sa zahtjevima za eko-dizajn, uključujući pojedinosti o sukladnosti ovih mjera u usporedbi sa zahtjevima za eko-dizajn navedenima u primjenjivoj provedbenoj mjeri; (e) proizvođač mora utvrditi specifikacije koje posebno navode primijenjene norme; ako se ne primjenjuju norme iz članka 10. ili ako ne obuhvaćaju u potpunosti zahtjeve odgovarajuće provedbene mjere, navesti sredstva koja su upotrijebljena za osiguranje usklađenosti; (f) kopiju informacije o aspektima ekološkog dizajna proizvoda osiguranu u skladu sa zahtjevima u Prilogu I. dijelu 2.

3.4. Provjera i korektivno djelovanje

3.4.1. Proizvođač mora: (a) poduzeti sve potrebne mjere da osigura proizvodnju proizvoda u skladu sa specifikacijama dizajna i sa zahtjevima primjenjive provedbene mjere; (b) uspostaviti i održavati postupke za istraživanje i rješavanje neusklađenosti, i provesti izmjene u dokumentiranim postupcima koji su posljedica korektivnog djelovanja; (c) najmanje svake tri godine provesti potpunu unutarnju reviziju sustava upravljanja vezano uz ekološke elemente. PRILOG VI. EU IZJAVA O SUKLADNOSTI (iz članka 5. stavka 3.) EU Izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće podatke: 1. naziv i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika; 2. opis modela dovoljan za nedvojbenu identifikaciju; 3. prema potrebi upute na primijenjene usklađene norme; 4. prema potrebi druge upotrijebljene tehničke norme i specifikacije; 5. prema potrebi upute na drugo primjenjivo zakonodavstvo Europske unije koje osigurava označivanje s oznakom »CE« i 6. ime i potpis osobe koja je ovlaštena da obveže proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika. PRILOG VII. SADRŽAJ PROVEDBENIH MJERA (iz članka 15. stavka 6.) Provedbene mjere posebno navode: 1. točnu definiciju tipa/tipova obuhvaćenog/obuhvaćenih proizvoda; 2. zahtjev(e) za eko-dizajn za obuhvaćeni proizvod/obuhvaćene proizvode, datum(e) provedbe, postupne ili prijelazne mjere ili razdoblja; (a) u slučaju općeg/općih zahtjeva za eko-dizajn, relevantne faze i aspekte odabrane među onima spomenutima u točkama 1.1. i 1.2. Priloga I., popraćene primjerima parametara odabranih među onima spomenutima u točki 1.3. Priloga I., kao vodilju pri ocjenjivanju poboljšanja u vezi s identificiranim ekološkim aspektima; (b) u slučaju posebnog/posebnih zahtjeva za eko-dizajn, njegova/njihova razina: 3. parametre za eko-dizajn iz dijela 1. Priloga I., u vezi kojih nisu potrebni nikakvi zahtjevi za eko-dizajn; 4. zahtjeve za ugradnju proizvoda ako to ima izravnu važnost za razmatranu ekološku učinkovitost proizvoda; 5. mjerne norme i/ili mjerne metode koje će se koristiti; kad su dostupne, usklađene norme čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije; 6. pojedinosti ocjenjivanja sukladnosti prema Odluci br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13. 8. 2008.); (a) ako je/su modul(i) koji će se primijeniti različit(i) od Modula A; faktori koji dovode do odabira određenog postupka; (b) prema potrebi kriteriji za odobrenje i/ili certifikaciju trećih strana; ako su različiti moduli navedeni u drugim »CE« zahtjevima za isti proizvod, modul definiran u provedbenoj mjeri će prevladati za zahtjev u pitanju; 7. zahtjeve o informacijama koje trebaju osigurati proizvođači, ponajprije o elementima tehničke dokumentacije koji su potrebni za olakšavanje provjere usklađenosti proizvoda s provedbenom mjerom; 8. trajanje prijelaznog razdoblja u kojem države članice moraju dozvoliti stavljanje na tržište i/ili uporabu proizvoda koji zadovoljavaju propise na snazi na njihovom državnom području na datum donošenja provedbene mjere; 9. datum za ocjenjivanje i moguću reviziju provedbene mjere, uzimajući u obzir brzinu tehnološkog napretka. PRILOG VIII. SAMOREGULACIJA (iz članka 16.) Povrh osnovnog pravnog zahtjeva da inicijative za samoregulaciju moraju zadovoljavati sve odredbe Ugovora (posebno pravila o unutarnjem tržištu i tržišnom natjecanju), kao i međunarodne obveze Europske unije, uključujući pravila o multilateralnoj trgovini, sljedeći nepotpuni popis okvirnih kriterija može se koristiti za ocjenu prihvatljivosti inicijativa za samoregulaciju kao alternative provedbenoj mjeri u kontekstu ovoga Pravilnika: 1. Otvorenost sudjelovanja Inicijative za samoregulaciju otvorene su za sudjelovanje operaterima trećih zemalja, u fazama pripreme kao i u fazama provedbe. 2. Dodana vrijednost Inicijative za samoregulaciju omogućavaju dodanu vrijednost (veću nego je uobičajeno) u obliku poboljšane cjelokupne ekološke učinkovitosti obuhvaćenog proizvoda. 3. Zastupljenost Industrija i njena udruženja koja sudjeluju u samoregulaciji predstavljaju veliku većinu odgovarajućeg gospodarskog sektora, sa što je moguće manje izuzetaka. Treba se pobrinuti za osiguranje poštivanja pravila tržišnog natjecanja. 4. Kvantificirani ciljevi i ciljevi po fazama Ciljevi koje su definirale interesne skupine moraju biti jasni i nedvoznačni, počevši od jasno određenog ishodišta. Ako inicijativa za samoregulaciju obuhvaća dugačko vremensko razdoblje, treba uključiti privremene ciljeve. Mora biti moguće nadzirati usklađenost s ciljevima i (privremenim) ciljevima na dostupan i vjerodostojan način koristeći jasne i pouzdane pokazatelje. Razvoj ovih pokazatelja olakšavaju podaci o istraživanju te znanstveni i tehnološki podaci. 5. Uključenost civilnog društva Za osiguranje transparentnosti, inicijative za samoregulaciju objavljuju se javno, uključujući objavu putem Interneta i drugih elektroničkih sredstava širenja informacija. Isto se odnosi na privremena i završna izvješća o nadziranju. Interesne skupine koje uključuju države članice, industriju, ekološke nevladine organizacije i udruge potrošača pozivaju se da komentiraju inicijative za samoregulaciju. 6. Nadziranje i izvješćivanje Inicijative za samoregulaciju sadrže dobro oblikovan sustav nadziranja, s jasno određenim odgovornostima za industriju i nezavisne inspektore. Plan za nadziranje i izvješćivanje je detaljan, transparentan i objektivan. 7. Ekonomičnost provođenja inicijative za samoregulaciju Trošak provođenja inicijativa za samoregulaciju, posebno što se tiče nadzora, ne smije dovesti do neproporcionalnog administrativnog tereta, u usporedbi s njihovim ciljevima i drugim dostupnim instrumentima politike. 8. Održivost Inicijative za samoregulaciju odgovaraju na ciljeve politike ovoga Pravilnika uključujući integrirani pristup i u skladu su s ekonomskim i socijalnim dimenzijama održivog razvoja. Zaštita interesa potrošača (zdravlje, kvaliteta života i ekonomski interesi) je uključena. 9. Kompatibilnost poticaja Malo je vjerojatno da će poticaji za samoregulaciju dati očekivane rezultate ako drugi faktori i poticaji kao što su pritisak tržišta, porezi i zakonodavstvo na nacionalnoj razini šalju kontradiktorne signale sudionicima u obvezi. U tom pogledu ključna je dosljednost politike koja se uzima u obzir pri procjeni učinkovitosti poticaja.