Skip to content
Nelum
Laws of Bosnia & Herzegovina

Environmental protection Strategy of the Federation of Bosnia and Herzegovina (2008-2018)

Made 2008 · Text as of 2026-10-01

Public law and official guidance, published as research. Not legal, tax or financial advice.

About this law

Original title
Strategija zaštite okoliša Federacije BiH 2008-2018.
Language
Bosnian
Kind
policy
Organisation
European Union
Country
Bosnia & Herzegovina · Federation BiH
Subjects
Air and atmosphere, Environment, Land and soil, Water, Wild species and ecosystems, Waste and hazardous substances
Keywords
biodiversity, integrated management, international cooperation, pollution control, protection of environment, sustainable development, sustainable use, soil conservation/soil improvement, air quality/air pollution, emissions, policy/planning, waste management

Where to read it

Text

The law's own text, section by section, as held. Each section has its own link.

  1. NACRT 2 NARUČILAC: Federalno ministarstvo okoliša i turizma Alipašina 41, 71000 Sarajevo Konzorcij na izradi Strategije: 3 TIMOVI UKLJUČENI U IZRADU STRATEGIJE Vodeći tim: Prof. dr. Tarik Kupusović - voditelj izrade Strategije zaštite okoliša, voditelj projekta (HEIS) Fethi Silajdţić, MBA - voditelj izrade Strategije za otpad, zamjenik voditelja projekta (Bosna-S) Prof. dr. Aleksandar Kneţević - voditelj izrade Strategije za zrak (IPSA) Prof. dr. Sulejman Redţić - voditelj izrade Strategije za zaštitu prirode (Bosna-S) Tim za osiguranje kvaliteta: Sanda Midţić-Kurtagić (HEIS) Goran Krstović (Bosna-S) Jasmina Ĉomić (IPSA) Tim za ukljuĉivanje i komunikaciju sa javnošću: Aleksandra Haseĉić (HEIS), odnosi s javnošću Dţenan Hodţić (Bosna-S), webmaster Vasvija Ajanović (HEIS), tehniĉka organizacija radionica Tim za tehniĉku podršku: Nermina Tipura-Dervišić - sekretar projekta (HEIS) Aldin MeĊedović - finansijski koordinator (Bosna-S) STRUĈNI TIMOVI Zaštita okoliša AnĊa Kalem-Perić, struĉnjak za legislativu u oblasti okoliša Ramiza Alić, struĉnjak za ekonomske aspekte u oblasti okoliša i odrţivog razvoja Dalila Jabuĉar, struĉnjak u oblasti upravljanja vodama Zaštita prirode Prof. dr. Sabaheta Abadţić, struĉnjak u oblasti diverziteta flore Prof. dr. Rifat Škrijelj, struĉnjak u oblasti diverziteta faune Prof. dr. Galiba Sijarić, struĉnjak u oblasti geoloških nauka Upravljanje otpadom Sanda Midţić-Kurtagić, Upravljanje otpadom Goran Krstović, Upravljanje otpadom Verner Huseljić, Otpad iz industrije Maja Ĉolović-Daul, Otpad iz industrije Irem Silajdţić – Medicinski otpad Elmedina Krilašević – Otpad iz poljoprivrede i šumarstva Dragana Selmanagić – Otpad ţivotinjskog porijekla Zaštita zraka Jasmina Ĉomić – Monitoring kvaliteta zraka Merima Karabegović – Proraĉun emisija u zrak Zaštita zemljišta Aleksandra Nikolić – Upravljanje zemljištem 4 Radne grupe Institucionalna Selma Ĉengić, Institut za hidrotehniku Zijada Krvavac Ministarstvo okoliša Kanton Sarajevo AnĊa Hadţiabdić Direkcija za ceste FBiH Pravna Selma Osmanagić- Klico Institut za hidrotehniku Jovo Andrić Pravnik, Ministarstvo PUIO, Kanton Sarajevo Ekonomska Erna Ćorić Institut za hidrotehniku Nedjeljko Babić Pomoćnik ministra za turizam, FMOiT Hidrosfera Aziz Ĉomor FMVPŠ, Sektor vodoprivrede Ozana Bulić Ministarstvo za gospodarstvo, poduzetništvo i poljoprivredu Hercegovaĉko-neretvanskog kantona Nada Galić FMVPŠ, Sektor vodoprivrede Pedosfera Esad Bukalo Federalni zavod za agropedologiju Veljko Galić Zavod za prostorno planiranje KS Biološka raznolikost Marinko Dalmatin NVO „Lijepa naša“ Ĉapljina Suvad Lelo PMF Sarajevo Ivan Buntić Ministarstvo graĊevinarstva, prostornog planiranja i zaštite okoliša HNK Sabina Trakić PMF Sarajevo Geološka raznolikost Mevlida Operta Zemaljski muzej Boţena Ĉvorović Zemaljski muzej Prirodno naslijeĊe Senka Barudanović Koordinator izrade Strategije za bioraznolikost BiH Stjepan Matić Park prirode Hutovo Blato Draţen Kotrošan Zemaljski muzej Mato Gotovac Centar za mlade, Livno Kvaliteta zraka Andrea Marković CETEOR doo, Sarajevo Fahrudin Duran Institut Kemal Kapetanović, Zenica Samra Prašović CETEOR doo, Sarajevo Hilmo Šehović Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije Emisije u zrak Azrudin Husika Mašinski fakultet Sarajevo Kadira Moĉević Elektroprivreda BiH Monitoring i mjeriteljstvo Zahid Arnautalić Direkcija za zaštitu okoliša Vanja Ćurin Dvokut, Sarajevo Industrijski otpad Esma Kreso Bosna-S Miroslav Mojsilović Udruţenje „Reciklaţa BiH“, Udruţenje „Reciklaţa FBiH“ Nafija Šehić - Mušić Federalna privredna komora Komunalni otpad Maida Marevac JKP Rad Sarajevo Blago Zelenika Duga Široki Brijeg Emir Zukić Regionalna sanitarna deponija Zenica Medicinski otpad Aida Vilić-Svraka Zavod za javno zdravstvo FBiH Slavenko Šehović Ministarstvo zdravlja FBiH Otpad iz poljoprivrede i šumarstva Azra Seratlić Federalni zavod za poljoprivredu Nedţad Karić Poljoprivredni fakultet 5 SADRŽAJ 0. UVOD ........................................................................................................................ 13 1. VIZIJA ....................................................................................................................... 15 2. NAĈELA I SMJERNICE ZAŠTITE OKOLIŠA ......................................................... 16 2.1 UVOD ..................................................................................................................................................... 16 3. STANJE OKOLIŠA U FBIH ..................................................................................... 18 3.1 INSTITUCIONALNI ASPEKT ...................................................................................................................... 18 3.2 PRAVNI ASPEKT ..................................................................................................................................... 20 3.3 EKONOMSKI INSTRUMENTI .................................................................................................................... 21 3.4 PRIRODA ................................................................................................................................................ 21 3.5 VODE ..................................................................................................................................................... 23 3.6 ZEMLJIŠTE ............................................................................................................................................. 24 3.7 AMBIJENTALNI ZRAK .............................................................................................................................. 25 3.8 UPRAVLJANJE OTPADOM ....................................................................................................................... 26 3.9 LISTA INDIKATORA ................................................................................................................................. 28 4. CILJEVI I MJERE ..................................................................................................... 31 4.1 UVOD ....................................................................................................................................................... 31 4.2 PRAVNI OKVIR .......................................................................................................................................... 32 STRATEŠKI CILJ 1.1: UNAPREĐENJE PRAVNOG OKVIRA KROZ PRIBLIŢAVANJE STANDARDIMA OKOLIŠA EU A, S CILJEM POSTIZANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA LJUDI I OKOLIŠA I ODRŢIVOG UPRAVLJANJA OKOLIŠEM. ................... 33 OPERATIVNI CILJ 1.1.1: OSIGURATI STRIKTNU PROVEDBU USVOJENIH PROPISA I PREUZETIH MEĐUNARODNIH OBAVEZA............................................................................................................................................................ 33 OPERATIVNI CILJ 1.1.2: USAGLASITI DOMAĆE ZAKONODAVSTVO O OKOLIŠU SA ZAKONODAVSTVOM EU ...... 34 OPERATIVNI CILJ 1.1.3: INTEGRIRATI EVROPSKE SEKTORSKE POLITIKE O PITANJU OKOLIŠA U SEKTORSKE POLITIKE FBIH................................................................................................................................................... 41 4.3 INSTITUCIONALNI OKVIR............................................................................................................................ 42 STRATEŠKI CILJ 2.1: DECENTRALIZIRANA I EFIKASNA OKOLIŠNA ADMINISTRACIJA SPOSOBNA ODGOVORITI ZAHTJEVIMA ZA ĈLANSTVOM U EU ................................................................................................................. 42 OPERATIVNI CILJ 2.1.1: STVARANJE STRUĈNIH KAPACITETA U SEKTORU OKOLIŠA U FBIH ........................... 42 OPERATIVNI CILJ 2.1.2: INSTITUCIONALNO JAĈANJE SEKTORA OKOLIŠA U FBIH ............................................ 43 OPERATIVNI CILJ 2.1.3: USPOSTAVA MEĐUSEKTORSKE SARADNJE I SARADNJE MINISTARSTAVA KOJA SE BAVE SEGMENTIMA OKOLIŠA SA VLADINIM FEDERALNIM ZAVODIMA I UPRAVAMA ..................................................... 45 4.4 EKONOMSKI OKVIR ................................................................................................................................... 46 4.4.1 MJERE ZA USPOSTAVU EKONOMSKIH INSTRUMENATA ............................................................................ 46 6 4.4.2 EKONOMSKI INSTRUMENTI UPRAVLJANJA OTPADOM .............................................................................. 47 4.4.3 EKONOMSKI INSTRUMENTI ZAŠTITE ZRAKA ............................................................................................. 52 4.4.4 EKONOMSKI INSTRUMENTI ZA PROIZVODE .............................................................................................. 54 4.5 ZAŠTITA PRIRODE ..................................................................................................................................... 57 STRATEŠKI CILJ 4.1: ZAŠTITA BIODIVERZITETA I GEODIVERZITETA FBIH KROZ USPOSTAVU I JAĈANJE INSTITUCIONALNOG OKVIRA ZA REALIZACIJU EFIKASNIH MJERA ..................................................................... 58 OPERATIVNI CILJ 4.1.1: USPOSTAVA FEDERALNE INSTITUCIJE - AGENCIJE NADLEŢNE ZA ZAŠTITU BIOLOŠKE I GEOLOŠKE RAZNOLIKOSTI (PRIRODE) ............................................................................................................... 59 OPERATIVNI CILJ 4.1.2: INVENTARIZACIJA VRSTA FLORE, FAUNE I FUNGIJE I IDENTIFIKACIJA TIPOVA STANIŠTA ........................................................................................................................................................................... 59 OPERATIVNI CILJ 4.1.3: PROCJENA STEPENA UGROŢENOSTI VRSTA I STANIŠTA U SKLADU SA IUCN ............ 60 OPERATIVNI CILJ 4.1.4: USPOSTAVA MREŢE POSTOJEĆIH I NOVIH ZAŠTIĆENIH PODRUĈJA ........................... 60 OPERATIVNI CILJ 4.1.5: JAĈANJE ZAKONSKE REGULATIVE ............................................................................. 61 OPERATIVNI CILJ 4.1.6: MONITORING I KONTROLA INVAZIVNIH VRSTA ............................................................ 61 OPERATIVNI CILJ 4.1.7: USPOSTAVA EX SITU KONZERVACIJE ......................................................................... 61 OPERATIVNI CILJ 4.1.8: MONITORING STANJA BIOLOŠKE I GEOLOŠKE RAZNOLIKOSTI FEDERACIJE BIH ....... 62 OPERATIVNI CILJ 4.1.9: RAZVOJ I JAĈANJE CHM – MREŢE ZA RAZMJENU INFORMACIJA ............................... 62 OPERATIVNI CILJ 4.1.10: JAĈANJE INFOMACIJSKO-TEHNĈKIH (IT) SLUŢBI I SERVISA ..................................... 62 OPERATIVNI CILJ 4.1.11: JAĈANJE PROTOKA INFORMACIJA NA MEĐUENTITETSKOM I UNUTARENTITETSKOM NIVOU ................................................................................................................................................................ 63 OPERATIVNI CILJ 4.1.12: JAĈANJE EKOLOŠKE SVIJESTI .................................................................................. 63 STRATEŠKI CILJ 4.2: ODRŢIVA UPOTREBA PRIRODNIH RESURSA .................................................................... 64 OPERATIVNI CILJ 4.2.1: USPOSTAVA INTERSEKTORSKOG PRISTUPA U UPRAVLJANJU BIODIVERZITETOM I GEODIVERZITETOM FBIH .................................................................................................................................. 64 OPERATIVNI CILJ 4.2.2: OĈUVANJE TRADICIONALNIH ZNANJA I ISKUSTAVA U PROCESU UPRAVLJANJA BIOLOŠKOM I GEOLOŠKOM RAZNOVRSNOŠĆU .................................................................................................. 65 OPERATIVNI CILJ 4.2.3: USPOSTAVA I JAĈANJE POTICAJNIH EKONOMSKIH MJERA ......................................... 65 OPERATIVNI CILJ 4.2.4: RAZVOJ ODRŢIVOG TURIZMA ...................................................................................... 65 STRATEŠKI CILJ 4.3: RAVNOPRAVNA RASPODJELA DOBITI OD PRIRODNIH RESURSA (BIOLOŠKE I GEOLOŠKE RAZNOLIKOSTI) ............................................................................................................................................... 65 OPERATIVNI CILJ 4.3.1: PROMOCIJA AUTOHTONIH RESURSA .......................................................................... 66 STRATEŠKI CILJ 4.4: SMANJENJE PRITISAKA NA BIOLOŠKU I GEOLOŠKU RAZNOLIKOST FEDERACIJE BIH ..... 66 OPERATIVNI CILJ 4.4.1: UBLAŢAVANJE POSLJEDICA KLIMATSKIH PROMJENA ................................................. 66 OPERATIVNI CILJ 4.4.2: SMANJENJE PRITISAKA U PROSTORU FBIH ............................................................... 67 STRATEŠKI CILJ 4.5: USPOSTAVA FINANSIJSKIH MEHANIZAMA ZA ODRŢIVO UPRAVLJANJE BIOLOŠKOM I GEOLOŠKOM RAZNOLIKOŠĆU ......................................................................................................................... 67 OPERATIVNI CILJ 4.5.1: USPOSTAVA TOKA STALNIH BUDŢETSKIH IZDVAJANJA ZA ZAŠTITU PRIRODE I PRIRODNOG NASLJEĐA ...................................................................................................................................... 67 4.6 ZEMLJIŠTE ............................................................................................................................................... 68 STRATEŠKI CILJ 5.1: STVORITI OSNOVU ZA SKLADAN I PROSTORNO URAVNOTEŢEN SOCIO-EKONOMSKI RAZVOJ .......................................................................................................................................................... 70 OPERATIVNI CILJ 5.1.1: OJAĈATI REGULATORNI OKVIR NEOPHODAN ZA USPOSTAVU ISUZ .......................... 70 7 OPERATIVNI CILJ 5.1.2: OJAĈATI I USPOSTAVITI INSTITUCIONALNI OKVIR NEOPHODAN ZA PROVOĐENJE REGULATIVE I FUNKCIONIRANJE ISUZ .............................................................................................................. 72 OPERATIVNI CILJ 5.1.3: DOPRINIJETI RAZVOJU JAĈANJA RURALNIH OBLASTI ................................................. 74 STRATEŠKI CILJ 5.2: MINIMIZIRANJE/OTKLANJANJE RIZIKA PO LJUDSKO ZDRAVLJE, BIODIVERZITET, PRIRODNO I GRADITELJSKO NASLIJEĐE ........................................................................................................................... 76 OPERATIVNI CILJ 5.2.1: IDENTIFICIRANJE I PRAĆENJE RIZIKA PO ZDRAVLJE BIODIVERZITET, PRIRODNO I GRADITELJSKO NASLIJEĐE ................................................................................................................................ 76 OPERATIVNI CILJ 5.2.2: UNAPREĐENJE KVALITETA ZEMLJIŠTA VRAĆANJEM FUNKCIJE DEGRADIRANOG ZEMLJIŠTA ILI MINIMIZIRANJA UTJECAJA ............................................................................................................ 77 STRATEŠKI CILJ 5.3: SENZIBILIZIRANJE I JAĈANJE KAPACITETA LOKALNE I EKSPERTSKE ZAJEDNICE ............ 78 OPERATIVNI CILJ 5.3.1: SENZIBILIZIRANJE JAVNOSTI O ZNAĈAJU NEEKONOMSKIH FUNKCIJA ZEMLJIŠTA ...... 79 OPERATIVNI CILJ 5.3.2: JAĈANJE KAPACITETA EKSPERTSKE I LOKALNE ZAJEDNICE....................................... 79 4.7 ZRAK ........................................................................................................................................................ 81 STRATEŠKI CILJ 6.1: OGRANIĈENJE EMISIJE .................................................................................................. 82 OPERATIVNI CILJ 6.1.1: OGRANIĈENJE EMISIJE KISELIH GASOVA IZ VELIKIH LOŢIŠTA, UKLJUĈUJUĆI PREKOGRANIĈNI TRANSPORT ........................................................................................................................... 82 OPERATIVNI CILJ 6.1.2: OGRANIĈENJE EMISIJE IZ MALIH LOŢIŠTA .................................................................. 84 OPERATIVNI CILJ 6.1.3: SMANJENJE ZAGAĐIVANJA ZRAKA IZ INDUSTRIJE - TEHNOLOŠKA POSTROJENJA ...... 86 OPERATIVNI CILJ 6.1.4: SMANJENJE ZAGAĐIVANJE ZRAKA OD SAOBRAĆAJA U GRADOVIMA .......................... 87 STRATEŠKI CILJ 6.2: UPRAVLJANJE KVALITETOM ZRAKA ............................................................................... 89 OPERATIVNI CILJ 6.2.1: PLANIRANJE KVALITETA ZRAKA .................................................................................. 89 STRATEŠKI CILJ 6.3: UNAPREĐENJE KORIŠTENJA ENERGIJE ......................................................................... 92 OPERATIVNI CILJ 6.3.1: SMANJIVANJE ENERGIJSKE INTENZIVNOSTI ............................................................... 92 OPERATIVNI CILJ 6.3.2: PODSTICANJE KORIŠTENJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ..................................... 96 4.8 UPRAVLJANJE OTPADOM ......................................................................................................................... 98 4.8.1 KOMUNALNI OTPAD ................................................................................................................................ 102 6.8.2 OTPAD IZ INDUSTRIJE ............................................................................................................................ 112 4.8.3 SPECIFIĈNI TOKOVI OTPADA .................................................................................................................. 119 4.8.4 OTPAD IZ POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA .............................................................................................. 122 4.8.5 OTPAD IZ STOĈARSTVA I KLAONICA ...................................................................................................... 124 4.8.6 MEDICINSKI OTPAD I OTPAD IZ VETERINARSKIH USTANOVA .................................................................. 126 4.8.6 PROVEDBA SISTEMA KROZ PRAVNI, INSTITUCIONALNI I EKONOMSKI OKVIR ......................................... 127 4.8.7 INFORMACIONI SISTEM UPRAVLJANJA OTPADOM .................................................................................. 129 5. AKCIONI PLAN ZAŠTITE OKOLIŠA FBIH ............................................................ 131 AP1. PRAVNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA .............................................................................................. 132 1.1 UNAPREĐENJE PRAVNOG OKVIRA KROZ PRIBLIŢAVANJE STANDARDIMA OKOLIŠA EU, U CILJU POSTIZANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA LJUDI I OKOLIŠA I ODRŢIVOG UPRAVLJANJA OKOLIŠEM .................................................... 132 1.1.1 OSIGURATI STRIKTNU PROVEDBU USVOJENIH PROPISA I PREUZETIH MEĐUNARODNIH OBAVEZA ........................... 132 1.1.2 USAGLASITI DOMAĆE ZAKONODAVSTVO O OKOLIŠU SA ZAKONODAVSTVOM EU ................................................... 133 1.1.3 INTEGRIRATI EVROPSKE SEKTORSKE POLITIKE PO PITANJU OKOLIŠA U SEKTORSKE POLITIKE FBIH .................... 135 UPRAVLJANJE OTPADOM ........................................................................................................................ 135 8 1.2.1 OSIGURATI STRIKTNU PROVEDBU USVOJENIH PROPISA I PREUZETIH MEĐUNARODNIH OBAVEZA - OTPAD ............. 135 1.2.2 USAGLASITI DOMAĆE ZAKONODAVSTVO O OKOLIŠU SA ZAKONODAVSTVOM EU - OTPAD ...................................... 136 1.2.3 INTEGRIRATI EVROPSKE SEKTORSKE POLITIKE PO PITANJU OKOLIŠA U SEKTORSKE POLITIKE FBIH - OTPAD ....... 138 ZAŠTITA ZRAKA ................................................................................................. ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. 1.3.1 OSIGURATI STRIKTNU PROVEDBU USVOJENIH PROPISA I PREUZETIH MEĐUNARODNIH OBAVEZA - ZRAK ............... 138 1.3.2 USAGLASITI DOMAĆE ZAKONODAVSTVO O OKOLIŠU SA ZAKONODAVSTVOM EU - ZRAK ........................................ 139 1.3.3 INTEGRIRATI EVROPSKE SEKTORSKE POLITIKE PO PITANJU OKOLIŠA U SEKTORSKE POLITIKE FBIH - ZRAK .......... 140 ZAŠTITA PRIRODE ............................................................................................ ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. 1.3.4 OSIGURATI STRIKTNU PROVEDBU USVOJENIH PROPISA I PREUZETIH MEĐUNARODNIH OBAVEZA - PRIRODA .......... 141 1.3.5 USAGLASITI DOMAĆE ZAKONODAVSTVO O OKOLIŠU SA ZAKONODAVSTVOM EU - ZRAK ........................................ 141 1.3.6 INTEGRIRATI EVROPSKE SEKTORSKE POLITIKE PO PITANJU OKOLIŠA U SEKTORSKE POLITIKE FBIH - PRIRODA .... 143 ZAŠTITA ZEMLJIŠTA ......................................................................................... ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. 1.3.7 OSIGURATI STRIKTNU PROVEDBU USVOJENIH PROPISA I PREUZETIH MEĐUNARODNIH OBAVEZA - ZEMLJIŠTE ....... 143 1.3.8 USAGLASITI DOMAĆE ZAKONODAVSTVO O OKOLIŠU SA ZAKONODAVSTVOM EU - ZEMLJIŠTE ................................ 143 1.3.9 INTEGRIRATI EVROPSKE SEKTORSKE POLITIKE PO PITANJU OKOLIŠA U SEKTORSKE POLITIKE FBIH - ZEMLJIŠTE.. 144 AP2. INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA ........................................................................... 145 2.1 DECENTRALIZIRANA I EFIKASNA OKOLIŠNA ADMINISTRACIJA SPOSOBNA DA ODGOVORI ZAHTJEVIMA ZA ĈLANSTVOM U EU ........................................................................................................................................... 145 2.1.1 STVARANJE STRUĈNIH KAPACITETA U SEKTORU OKOLIŠA U FBIH ........................................................................ 145 2.1.2 INSTITUCIONALNO JAĈANJE SEKTORA OKOLIŠA U FBIH ........................................................................................ 146 2.1.3 USPOSTAVA MEĐUSEKTORSKE SARADNJE I SARADNJE MINISTARSTAVA KOJI SE BAVE SEGMENTIMA OKOLIŠA SA VLADINIM FEDERALNIM ZAVODIMA I UPRAVAMA ............................................................................................................... 147 AP3. EKONOMSKI INSTRUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA ....................................................................... 148 AP4. ZAŠTITA PRIRODE ......................................................................................................................... 149 4.1 ZAŠTITA BIODIVERZITETA I GEODIVERZITETA FBIH KROZ USPOSTAVU I JAĈANJE INSTITUCIONALNOG OKVIRA ZA REALIZACIJU EFIKASNIH MJERA ..................................................................................................... 149 4.1.1 USPOSTAVA FEDERALNE INSTITUCIJE/AGENCIJE NADLEŢNE ZA ZAŠTITU BIOLOŠKE I GEOLOŠKE RAZNOLIKOSTI (PRIRODE) ...................................................................................................................................................................... 149 4.1.2 INVENTARIZACIJA VRSTA FLORE, FAUNE I FUNGIJE I IDENTIFIKACIJA TIPOVA STANIŠTA.......................................... 149 4.1.3 PROCJENA STEPENA UGROŢENOSTI VRSTA I STANIŠTA U SKLADU SA IUCN ......................................................... 149 4.1.4 USPOSTAVA MREŢE POSTOJEĆIH I NOVIH ZAŠTIĆENIH PODRUĈJA ........................................................................ 150 4.1.5 JAĈANJE ZAKONSKE REGULATIVE ......................................................................................................................... 150 4.1.6 MONITORING I KONTROLA INVAZIVNIH VRSTA ........................................................................................................ 151 4.1.7 USPOSTAVA EX SITU KONZERVACIJE .................................................................................................................... 152 4.1.8 MONITORING STANJA BIOLOŠKE I GEOLOŠKE RAZNOLIKOSTI FEDERACIJE BIH ..................................................... 152 4.1.9 RAZVOJ I JAĈANJE CHM – MREŢE ZA RAZMJENU INFORMACIJA ............................................................................ 153 4.1.10 JAĈANJE INFOMACIJSKO-TEHNĈKIH (IT) SLUŢBI I SERVISA ................................................................................. 153 4.1.11 JAĈANJE PROTOKA INFORMACIJA NA MEĐUENTITETSKOM I UNUTARENTITETSKOM NIVOU .................................. 153 4.1.12 JAĈANJE EKOLOŠKE SVIJESTI ............................................................................................................................. 154 4.2 ODRŢIVA UPOTREBA PRIRODNIH RESURSA .............................................................................................. 155 4.2.1 USPOSTAVA INTERSEKTORSKOG PRISTUPA U UPRAVLJANJU BIODIVERZITETOM I GEODIVERZITETOM FBIH ......... 155 4.2.2 OĈUVANJE TRADICIONALNIH ZNANJA I ISKUSTAVA U PROCESU UPRAVLJANJA BIOLOŠKOM I GEOLOŠKOM RAZNOVRSNOŠĆU........................................................................................................................................................... 156 4.2.3 USPOSTAVA I JAĈANJE POTICAJNIH EKONOMSKIH MJERA ..................................................................................... 156 4.2.4 RAZOJ ODRŢIVOG TURIZMA ................................................................................................................................... 157 4.3 RAVNOPRAVNA RASPODJELA DOBITI OD PRIRODNIH RESURSA (BIOLOŠKE I GEOLOŠKE RAZNOLIKOSTI) 157 4.3.1 PROMOCIJA AUTOHTONIH RESURSA ..................................................................................................................... 157 4.4 SMANJENJE PRITISAKA NA BIOLOŠKU I GEOLOŠKU RAZNOLIKOST FEDERACIJE BIH ............................... 158 4.4.1 UBLAŢAVANJE POSLJEDICA KLIMATSKIH PROMJENA .............................................................................................. 158 4.4.2 SMANJENJE PRITISAKA U PROSTORU FBIH .......................................................................................................... 158 4.5.1 USPOSTAVA TOKA STALNIH BUDŢETSKIH IZDVAJANJA ZA ZAŠTITU PRIRODE I PRIRODNOG NASLIJEĐA ................... 159 AP5. ZAŠTITA ZEMLJIŠTA ...................................................................................................................... 159 9 5.1 STVORITI OSNOVU ZA SKLADAN I PROSTORNO URAVNOTEŢEN SOCIO-EKONOMSKI RAZVOJ ................... 159 5.1.1 OJAĈATI REGULATORNI OKVIR NEOPHODNOG ZA USPOSTAVU ISUZ .................................................................... 159 5.1.2 OJAĈATI I USPOSTAVITI INSTITUCIONALNI OKVIR NEOPHODAN ZA PROVOĐENJE REGULATIVE I FUNKCIONIRANJE ISUZ .............................................................................................................................................................................. 160 5.1.3 DOPRINJETI RAZVOJU JAĈANJA RURALNIH OBLASTI .............................................................................................. 161 5.2 MINIMIZIRANJE/OTKLANJANJE RIZIKA PO LJUDSKO ZDRAVLJE, BIODIVERZITET, PRIRODNO I GRADITELJSKO NASLJEĐE ........................................................................................................................................................ 161 5.2.1 IDENTIFICIRANJE I PRAĆENJE RIZIKA PO ZDRAVLJE BIODIVERZITET, PRIRODNO I GRADITELJSKO NASLJEĐE .......... 162 5.2.2 UNAPREĐENJE KVALITETA ZEMLJIŠTA VRAĆANJEM FUNKCIJE DEGRADIRANOG ZEMLJIŠTA ILI MINIMIZIRANJA UTJECAJA ....................................................................................................................................................................... 162 5.3 SENZIBILIZIRANJE I JAĈANJE KAPACITETA LOKALNE I EKSPERTSKE ZAJEDNICE ...................................... 162 5.3.1 SENZIBILIZIRANJE JAVNOSTI O ZNAĈAJU NEEKONOMSKIH FUNKCIJA ZEMLJIŠTA .................................................... 163 5.3.2 JAĈANJE KAPACITETA EKSPERTSKE I LOKALNE ZAJEDNICE ................................................................................... 163 AP6. ZAŠTITA ZRAKA ............................................................................................................................. 163 6.1 OGRANIĈENJE EMISIJE ............................................................................................................................. 163 6.1.1 OGRANIĈENJE EMISIJE KISELIH GASOVA IZ VELIKIH LOŢIŠTA, UKLJUĈUJUĆI PREKOGRANIĈNI TRANSPORT ........... 164 6.1.2 OGRANIĈENJE EMISIJE IZ MALIH LOŢIŠTA .............................................................................................................. 165 6.1.3 SMANJENJE ZAGAĐIVANJA ZRAKA IZ INDUSTRIJE - TEHNOLOŠKA POSTROJENJA ................................................... 165 6.1.4 SMANJENJE ZAGAĐIVANJE ZRAKA OD SAOBRAĆAJA U GRADOVIMA ....................................................................... 166 6.2 UPRAVLJANJE KVALITETOM ZRAKA ........................................................................................................... 166 6.2.1 PLANIRANJE KVALITETA ZRAKA ............................................................................................................................. 167 6.3 UNAPREĐENJE KORIŠTENJA ENERGIJE .................................................................................................... 167 6.3.1 SMANJIVANJE ENERGIJSKE INTENZIVNOSTI ........................................................................................................... 167 6.3.2 PODSTICANJE KORIŠTENJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ................................................................................. 169 AP7. UPRAVLJANJE OTPADOM ........................................................................................................... 170 7.1 SMANJENJE RIZIKA PO OKOLIŠ I ZDRAVLJE LJUDI I USPOSTAVA PRIORITETNE INFRASTRUKTURE ZA INTEGRIRANO UPRAVLJANJE OTPADOM .......................................................................................................... 170 7.1.1 POVEĆATI BROJ STANOVNIKA OBUHVAĆEN ORGANIZIRANIM PRIKUPLJANJEM OTPADA .......................................... 170 7.1.2 STVORITI UVJETE ZA SANITARNO ODLAGANJE KAPACITETA ZA NAJMANJE 5 GODINA ODLAGANJA U SVIM REGIJAMA ....................................................................................................................................................................................... 170 7.1.3 UKLONITI NELEGALNA ODLAGALIŠTA I SANIRATI PODRUĈJE NA KOJEM SU SE NALAZILA ........................................ 171 7.1.4 SANIRATI I ZATVORITI POSTOJEĆA OPĆINSKA ODLAGALIŠTA ................................................................................ 171 7.1.5 SANIRATI POSTOJEĆE POVRŠINE POD NEADEKVATNO ODLOŢENIM OTPADOM (OPASNI I NEOPASNI OTPAD) .......... 172 7.1.6 USPOSTAVITI KAPACITETE ZA ADEKVATNO ZBRINJAVANJE OPASNOG OTPADA (% KOLIĈINA OPASNOG OTPADA) .. 172 7.1.7 USPOSTAVITI DEPONIJE INERTNOG (GRAĐEVINSKOG I SL.) OTPADA (% KOLIĈINA INERTNOG OTPADA) ................. 173 7.1.8 POVEĆATI UKUPNI PROCENT ADEKVATNOG ZBRINJAVANJA OTPADA I PROCENT ADEKVATNOG ZBRINJAVANJA OPASNOG OTPADA .......................................................................................................................................................... 173 7.1.9 POKRIVENO EFIKASNIM SISTEMOM UPRAVLJANJA OTPADOM U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI I ŠUMARSTVU .... 174 7.1.10 USPOSTAVITI KAPACITETE ZA ADEKVATNO ZBRINJAVANJE OTPADA ŢIVOTINJSKOG PORIJEKLA (% ADEKVATNO ZBRINUTOG OTPADA PO KOLIĈINI)................................................................................................................................... 175 7.1.11 SANIRATI I ZATVORITI POSTOJEĆA ODLAGALIŠTA, JAME GROBNICE I GROBLJA SA OTPADOM ŢIVOTINJSKOG PORIJEKLA ...................................................................................................................................................................... 176 7.1.12 POVEĆATI PROCENT ADEKVATNO ZBRINUTOG OTPADA IZ ZDRAVSTVENIH USTANOVA ......................................... 177 7.1.13 POVEĆATI PROCENT ADEKVATNO ZBRINUTOG OTPADA IZ VETERINARSKIH USTANOVA ........................................ 177 7.2 SMANJENJE KOLIĈINA OTPADA ZA FINALNO ODLAGANJE/ZBRINJAVANJE UZ EFIKASNIJE KORIŠTENJE RESURSA ......................................................................................................................................................... 178 7.2.1 USPOSTAVITI SISTEM ODVOJENOG PRIKUPLJANJA KOMUNALNOG OTPADA U SVIM OPĆINAMA FBIH ..................... 178 7.2.2 PRIKUPITI I RECIKLIRATI OTPAD OD AMBALAŢE ...................................................................................................... 178 7.2.3 ODVOJENO PRIKUPITI BIOOTPAD IZ VRTOVA I PARKOVA ........................................................................................ 178 7.2.4 IZGRADITI REGIONALNE CENTRE ZA UPRAVLJANJE OTPADOM U SVIM REGIJAMA SA SVIM POTREBNIM SADRŢAJIMA 178 7.2.5 PREVENTIVNIM MJERAMA SPRIJEĈITI/UMANJITI PORAST UKUPNIH KOLIĈINA OTPADA IZ INDUSTRIJE SA PORASTOM OBIMA INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE ............................................................................................................................... 179 7.2.6 POVEĆATI UDIO OTPADA IZ INDUSTRIJE KOJI SE RECIKLIRA. ODNOSNO, PODLIJEŢE POVRATU MATERIJALA I ENERGIJE (R&R), UZ ISTOVREMENO SMANJENJE KOLIĈINA PREOSTALOG OTPADA ZA ODLAGANJE ................................................ 179 7.2.7 POVEĆATI UKUPNI PROCENT ADEKVATNOG ZBRINJAVANJA OTPADA RECIKLAŢOM, ODNOSNO POVRATOM MATERIJALA ILI ENERGIJE (R&R) – SPECIFIĈNI TOKOVI OTPADA ........................................................................................................ 179 10 7.2.8 BIORAZGRADIVI OTPAD ISKORIŠTEN ZA PROIZVODNJU KOMPOSTA I BIOGORIVA .................................................... 180 7.2.9 SMANJENA KOLIĈINA NASTALOG BIORAZGRADIVOG I DRUGOG OTPADA U POLJOPRIVREDI I ŠUMARSTVU .............. 181 7.2.10 SMANJENA KOLIĈINA NASTALOG OTPADA OD OPASNIH MATERIJA U POLJOPRIVREDI I ŠUMARSTVU ..................... 181 7.2.11 SPREĈAVANJE NASTAJANJA I SMANJENJE KOLIĈINA OTPADA ZA FINALNO ODLAGANJE – OTPAD ŢIVOTINJSKOG PORIJEKLA ...................................................................................................................................................................... 182 7.2.12 SMANJITI KOLIĈINU PROIZVEDENOG MEDICINSKOG OPASNOG OTPADA IZ ZDRAVSTVENIH USTANOVA ................. 183 7.3 OSIGURANJE PROVEDBE SISTEMA KROZ PRAVNI, INSTITUCIONALNI I EKONOMSKI OKVIR ....................... 185 7.4 OSIGURANJE SISTEMATSKOG PRAĆENJA PARAMETARA ZA OCJENU STANJA OKOLIŠA ............................ 185 7.4.1 OSIGURATI SVE RESURSE (LJUDSKE I TEHNIĈKE) NA KANTONALNOM NIVOU ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA I IZVJEŠTAVANJE O NASTALOM OTPADU, NAĈINIMA TRANSPORTA I POSTUPANJA SA OTPADOM ......................................... 185 7.4.2 OSIGURATI SVE RESURSE (LJUDSKE I TEHNIĈKE) NA FEDERALNOM NIVOU ZA OBRADU PODATAKA O OTPADU I IZRAĈUNAVANJE INDIKATORA ......................................................................................................................................... 185 11 TABELARNI PRIKAZI TABELA 1: BROJ SLUŢBENIKA U SEKTORU OKOLIŠA NA DRŢAVNOM NIVOU ......................................................... 19 TABELA 2: BROJ SLUŢBENIKA U SEKTORU OKOLIŠA NA ENTITETSKOM NIVOU .................................................... 19 TABELA 3: BROJ SLUŢBENIKA U SEKTORU OKOLIŠA NA KANTONALNOM NIVOU ................................................. 19 TABELA 4: LISTA OKOLIŠNIH INDIKATORA STANJA PRIRODE U FBIH ................................................................... 29 TABELA 5: LISTA OKOLIŠNIH INDIKATORA STANJA VODA U FBIH ........................................................................ 29 TABELA 6: LISTA OKOLIŠNIH INDIKATORA STANJA ZEMLJIŠTA U FBIH ................................................................ 29 TABELA 7: LISTA OKOLIŠNIH INDIKATORA STANJA ENERGETSKOG SEKTORA U FBIH ......................................... 29 TABELA 8: LISTA OKOLIŠNIH INDIKATORA STANJA ZRAKA U FBIH ....................................................................... 30 TABELA 9: LISTA OKOLIŠNIH INDIKATORA STANJA SEKTORA UPRAVLJANJA OTPADOM U FBIH .......................... 30 TABELA 10: KOMPONENTE ZAŠTITE OKOLIŠA U OKVIRU FEDERALNA STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA ................. 31 TABELA 11: PIRAMIDALNI RASPORED OSNOVNIH GRUPA CILJEVA ....................................................................... 31 TABELA 12: PRAVNI OKVIR – STRATEŠKI CILJ 1.1 ............................................................................................... 32 TABELA 13: INSTITUCIONALNI OKVIR – STRATEŠKI CILJ 2.1 ................................................................................ 42 TABELA 14: EI ZA OTPAD ..................................................................................................................................... 47 TABELA 15: CILJEVI NAKNADA ZA RAZVOJ LOKALNE ZAJEDNICE .......................................................................... 48 TABELA 16: CILJEVI PROMJENA POLITIKE CIJENA ZA KORISNIĈKU NAKNADU (USLUGE PRIKUPLJANJA I ODVOŢENJA OTPADA) SA CILJEM PUNOG POKRIVANJA TROŠKOVA .............................................................. 48 TABELA 17: CILJEVI NAKNADE ZA OPASNI OTPAD ................................................................................................ 49 TABELA 18: CILJEVI NAKNADE ZA OTPAD IZ INDUSTRIJE ...................................................................................... 49 TABELA 19: CILJEVI TAKSE ZA NEPRIDRŢAVANJE PROPISA - ZA OTPAD ............................................................... 50 TABELA 20: CILJEVI TAKSE ZA TANKE POLIETILENSKE KESE ............................................................................... 50 TABELA 21: CILJEVI SUBVENCIJA ZA RAZVOJ INFRASTRUKTURE ZA INTEGRALNI SISTEM UPRAVLJANJA OTPADOM ...................................................................................................................................................................... 51 TABELA 22: CILJEVI REFUNDIRANJA – NAKNADA ZA POVRAT AMBALAŢE ZA NAPITKE (PVC, STAKLO, METALI) .. 51 TABELA 23: EI ZA ZAŠTITU ZRAKA ....................................................................................................................... 52 TABELA 24: CILJEVI NAKNADA ZA OKOLINU ZBOG ISPUŠTANJA GASOVA OD MOTORNIH VOZILA ......................... 52 TABELA 25: CILJEVI KORISNIĈKE NAKNADE ZA UTROŠENU ELEKTRIĈNU ENERGIJU ............................................ 53 TABELA 26: CILJEVI SUBVENCIJA ZA ULAGANJE U POVEĆANJE ENERGIJSKE EFIKASNOSTI ................................. 53 TABELA 27: CILJEVI SUBVENCIJA ZA ULAGANJE U INFRASTRUKTURU ZA KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ....................................................................................................................................................... 54 TABELA 28: CILJEVI TAKSI ZA NEPRIDRŢAVANJE PROPISA – ZA EMISIJE U ZRAK ................................................. 54 TABELA 29: EI ZA PROIZVODE ............................................................................................................................. 54 TABELA 30: CILJEVI NAKNADE ZA PESTICIDE....................................................................................................... 55 TABELA 31: EI ZA INDUSTRIJU ............................................................................................................................. 55 TABELA 32: CILJEVI TAKSI ZA NEPRIDRŢAVANJE PROPISA ZA BUKU ................................................................... 56 TABELA 33: CILJEVI SUBVENCIJA ZA INVESTIRANJE U SPREĈAVANJE I KONTROLU ZAGAĐIVANJA ..................... 56 TABELA 34: STRATEŠKI I OPERATIVNI CILJEVI UNAPREĐENJA KVALITETA ZEMLJIŠTA ......................................... 69 TABELA 35: SHEMA CILJEVA STRATEGIJE ZAŠTITE ZRAKA .................................................................................. 81 TABELA 36: OPERATIVNI CILJEVI ZA KOMUNALNI OTPAD .................................................................................... 102 TABELA 37: OPERATIVNI CILJEVI ZA KOMUNALNI OTPAD – STRATEŠKI CILJ 7.2 ................................................ 104 TABELA 38: MOGUĆI KONCEPT IZRADE KANTONALNIH PLANOVA NA REGIONALNOM PRINCIPU ........................ 111 TABELA 39: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD IZ INDUSTRIJE – STRATEŠKI CILJ 7.1 ............................................ 112 TABELA 40: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD IZ INDUSTRIJE – STRATEŠKI CILJ 7.2 ............................................ 115 TABELA 41: OKVIRNE PREPORUKE ZA NAĈIN ZBRINJAVANJA POJEDINIH VRSTA OTPADA IZ INDUSTRIJSKIH IZVORA (PODLOŢNO DODATNOJ VERIFIKACIJI U SKLADU SA NALAZIMA KROVNE STUDIJE IZVODIVOSTI ZBRINJAVANJA OTPADA) .............................................................................................................................. 118 TABELA 42: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD IZ SPECIFIĈNIH IZVORA – STRATEŠKI CILJ 7.2 .............................. 119 TABELA 43: OKVIRNE PREPORUKE ZA NAĈIN ZBRINJAVANJA POJEDINIH VRSTA SPECIFIĈNIH TOKOVA OTPADA (PODLOŢNO DODATNOJ VERIFIKACIJI U SKLADU SA NALAZIMA KROVNE STUDIJE IZVODIVOSTI ZBRINJAVANJA OTPADA) ...................................................................................................................................................... 121 TABELA 44: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD IZ POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA – STRATEŠKI CILJ 7.1 .............. 122 TABELA 45: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD IZ POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA – STRATEŠKI CILJ 7.2 .............. 122 TABELA 46: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD ŢIVOTINJSKOG PORIJEKLA – STRATEŠKI CILJ 7.1 ......................... 124 12 TABELA 47: OPERATIVNI CILJEVI ZA OTPAD ŢIVOTINJSKOG PORIJEKLA – STRATEŠKI CILJ 7.2 ......................... 126 TABELA 48: OPERATIVNI CILJEVI ZA MEDICINSKI OTPAD I OTPAD IZ VETERINARSKIH USTANOVA – STRATEŠKI CILJ 7.1 ........................................................................................................................................................ 126 TABELA 49: OPERATIVNI CILJEVI ZA MEDICINSKI OTPAD I OTPAD IZ VETERINARSKIH USTANOVA – STRATEŠKI CILJ 7.2 ........................................................................................................................................................ 127 13 0. UVOD Imajući u vidu da se Bosna i Hercegovina opredijelila za proces stabilizacije i pridruţivanja Evropskoj uniji, a da je Sektor okoliša jedan od visoko pozicioniranih prioriteta Evropske unije, Strategije zaštite okoliša FBiH i RS su dokumenti koji će imati jednu od kljuĉnih uloga na tom putu. Druga kljuĉna odrednica u definiranju strateških opredjeljenja je prilagoĊavanje FBiH konceptu i filozofiji odrţivog razvoja. Da bi se zacrtao put ka odrţivom razvoju, ukazala se potreba za izradom ovog strateškog dokumenta u kojem su data neka od bitnih naĉela i smjernica za postizanje odrţivog razvoja. Izrada Strategije zaštite okoliša FBiH propisana je Zakonom o zaštiti okoliša, a za pripremu njenog prijedloga nadleţno je Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Strategija se donosi za period od deset godina (2008-2018). Sastavni dijelovi Federalne strategije zaštite okoliša su:  Federalna strategija zaštite prirode;  Federalna strategija zaštite zraka;  Federalna strategija upravljanja otpadom;  Federalna strategija zaštite voda, odnosno, upravljanja vodama, koja se radi posebno. Za svaku od gore navedenih komponenti, osim za komponentu upravljanja vodama, data su naĉela i smjernice, kratki opis stanja okoliša, te ciljevi i mjere sa Akcionim planom. Što se tiĉe Strategije upravljanja vodama, novim Zakonom o vodama („Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 70/06) utvrĊeno je da Strategija upravljanja vodama ostaje sastavni dio Federalne strategije zaštite okoliša, ali je za njenu izradu, umjesto Federalnog ministarstva okoliša i turizma, nadleţno Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Stoga su Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPVŠ) i Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOT), koordinirano u svojim programima rada za 2006. godinu, predvidjeli izradu strategija iz svoje nadleţnosti i pristupili aktivnostima pripreme pojedinih komponenti Strategije. Kako izrada Strategija nije zapoĉeta u isto vrijeme, za potrebe Federalne strategije zaštite okoliša obraĊeni su pojedini indikatori, kako bi se moglo sagledati stanje okoliša i prepoznati interakcija izmeĊu pojedinih komponenti. Detaljna analiza stanja voda, kao komponente okoliša, odgovarajući ciljevi i mjere, bit će sastavni dio Strategije upravljanja vodama. Bitno je takoĊer napomenuti, da je osim Strategije zaštite okoliša izraĊen i dokument „Izvještaj o stanju okoliša“ koji, na osnovu detaljne analize, temeljito obraĊuje relevantnu problematiku, dok je za potrebe Strategije dat samo skraćeni prikaz stanja za svaku pojedinu oblast. Tokom izrade Strategije, sve zainteresirane strane bile su ukljuĉene putem komunikacija i radionica, s obzirom da je ukljuĉivanje javnosti vrlo vaţno za uspješnost izrade i kasniju implementaciju Strategije. 14 S ciljem osiguranja najboljeg kvaliteta izrade Strategije, formirano je 15 struĉnih radnih grupa (od 3 do 5 ĉlanova) za institucionalna, pravna i ekonomska pitanja, zatim hidrosferu, pedosferu, bioraznolikost, geološku raznolikost, prirodno naslijeĊe, kvalitetu zraka, emisije u zrak, monitoring i mjeriteljstvo, te industrijski, komunalni, medicinski i otpad iz poljoprivrede i šumarstva. Trening i jaĉanje kapaciteta svih uĉesnika kroz akciju, a posebno za odreĊivanje vizije, DPSIR1 metodologiju rješavanja okolišnih problema i indikatora, zapoĉeo je nizom dogovora i Uvodnom radionicom odrţanom 10.04.2007. godine. Prva radionica sa nazivom „Vizija, naĉela i smjernice“ odrţana je 19.04.2007. godine. Cilj radionice bila je prezentacija koncepta i dinamike izrade Strategije, te prezentacija i diskusija o viziji, naĉelima i smjernicama zaštite okoliša. Druga radionica sa nazivom „Ocjena stanja okoliša i posljedice“, odrţana je 28.06.2007. godine. Projektni tim je izvršio identifikaciju stanja okoliša, u skladu sa DPSIR metodologijom. Rezultati tog rada bili su prodiskutirani na radionici, a Izvještaj o stanju okoliša pripremljen je u skladu sa dopunama i zakljuĉcima radnih grupa radionice. Treća radionica sa nazivom “Ciljevi i mjere“ odrţana je 18.09.2007. godine. Ciljevi i mjere se odnose na poboljšanje stanja u oblasti voda, zraka, prirode, zemljišta i otpada, u periodu 2008 - 2018.god. Oni predstavljaju strateški okvir za djelovanje svih segmenata društva na koje se odnose. Ciljevi i mjere imaju implikacije na politiku i rad ministarstava razliĉitih sektora i svih nivoa, na obaveze općina i javnih preduzeća, na privredu, školstvo i civilni sektor. Završna radionica, na kojoj su prezentirane sve komponente Strategije, odrţana je 18.12.2007. godine, i na njoj je javnost još jednom imala priliku iskazati svoje mišljenje i dati svoj doprinos njenoj što boljoj izradi. Osim gore navedenih radionica, 07.11.2007. godine odrţan je i sastanak MeĊusektorskog koordinacionog odbora. Tema ovog sastanka bilo je meĊusektorsko usaglašavanje oko planiranih ciljeva i mjera u okviru Federalne strategije zaštite okoliša sa pozvanim, relevantnim sektorima. Imajući u vidu da je ovaj strateški dokument izraĊen uz podršku svih relevantnih zainteresiranih strana, to bi umnogome trebalo olakšati njegovu integraciju u druge sektorske strategije, kao i kasniju implementaciju. 1 DPSIR – Drivers (Pokretaĉi / Okolnosti), Pressures (Pritisci / Uzroci), State (Stanje okoliša), Impacts (Utjecaji / Posljedice), Responses (Odgovori / Rješenja – ciljevi i mjere). 15 1. VIZIJA VIZIJA STANJA OKOLIŠA 2018. Budućnost BiH stvaraju njeni graĊani Raspad SFRJ, rat, te poslijeratnegodine tranzicije već su iza nas. Visoki procenti rasta, prije svega zbog velike meĊunarodne pomoći, takoĊer su prevaziĊeni. Budućnost BiH, aktivno, direktno i odgovorno, putem svoje politiĉke i intelektualne elite, ureĊuju njeni graĊani. Drţavna uprava je istovremeno i ekonomski i ekološki administrator Decentralizirana i efikasna Drţavna uprava skupa sa ostalim akterima upravljanja društvom, vodi drţavu i njene dijelove na principima odrţivog razvoja. Ministarstva za okoliš i turizam, za prostorno ureĊenje, za zdravstvo, za ekonomiju i finansije, za industriju, energiju i rudarstvo, za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, te obrazovanje, poštuju prihvaćena strateška naĉela zaštite okoliša. BiH je ĉlanica Evropske unije i NATO-a, stabilna je i prosperitetna zemlja u ekoregijama bazena Save, odnosno Dunava, te Mediterana, odnosno Jadrana. Ove ekoregije se razvijaju harmoniĉno, sa zaštićenom prirodnom i kulturnom raznolikošću. Globalizacija je donijela ekonomske, politiĉke i kulturne meĊuzavisnosti, pa su BiH i ekoregije kojima pripada, uz pretpostavku mira i sigurnosti, iskoristile prednosti slobodnog protoka informacija, dobara, usluga i tehnologija za jaĉanje slabije prilagodljivih dijelova ekonomije i društvenih grupa. Time, a i odrţivom upotrebom prirodnih resursa, ekstremno siromaštvo je u potpunosti iskorijenjeno, socijalne razlike se bitno smanjuju. IzgraĊeno je okolišno odgovorno trţište IzgraĊeno je trţište koje vrednuje okolišni utjecaj u cijelom ţivotnom ciklusu proizvoda i usluga. Biznis i industrija imaju uvedene sisteme upravljanja za okolinu i sigurnost, usmjeravaju svoju djelatnost ka okolišno-prihvatljivim proizvodima i imaju uvedene tehnologije sa minimiziranim okolišnim utjecajima. U punoj mjeri se primjenjuju ekonomski instrumenti, ĉiji je cilj da na trţištu stimuliraju one koji se okolišno prihvatljivije ponašaju. Kvalitet ţivota je osnovni cilj razvoja Namjena prostora je usaglašena sa okolišnim zahtjevima i prirodnim uvjetima, posebno su odreĊena vrijedna prirodna podruĉja posebnog reţima zaštite. Većina degradiranih i kontaminiranih podruĉja je sanirana. Politika namjene prostora je doprinijela zaustavljanju širenja velikih naselja, razvoju ruralnih podruĉja i poljoprivrede, poboljšanju transportne infrastrukture, te oĉuvanju zemljišta, vode, biološke i geološke raznolikosti, povećanju zaposlenosti, produktivnosti rada i kvalitetu proizvoda. Zarada stanovnika i ţivotni standard znaĉajno rastu. 16 2. NAĈELA I SMJERNICE ZAŠTITE OKOLIŠA 2.1 Uvod Razvoj politike okoliša u BiH ima za cilj jaĉanje centralnih vladinih institucija odgovornih za okoliš i razvoj relevantnih politika, kako bi se poboljšalo odrţivo upravljanje okolišem u cijeloj BiH. Implementacija smjernica odrţivog razvoja omogućava dugoroĉni razvoj BiH, a na tom putu BiH je pristupila većini znaĉajnih MeĊunarodnih ugovora (konvencija) o okolišu, a pristupanje protokolima dovelo bi do bolje izrade programa razvoja. Osim toga FBiH i RS su usvojile set zakona o okolišu, koji su utemeljeni na kljuĉnim naĉelima zaštite okoliša. Osim u zakone, naĉelo odrţivog razvoja treba integrirati u zvaniĉnu politiku i programe, jer će politika odrţivog razvoja, osim poboljšanja stanja okoliša, pomoći BiH da napreduje na svom putu ka punopravnom ĉlanstvu u EU. Neophodne mjere koje drţava treba poduzeti s ciljem razvoja politike okoliša i brţem napretku ka punopravnom ĉlanstvu u EU su slijedeće 2 :  Uspostaviti odgovarajuće kapacitete na nivou drţave (posebno s ciljem realizacije meĊunarodnih ugovora o okolišu) i donijeti potrebne zakone na nivou drţave;  Pristupiti Protokolu iz Kjota, jer bi se time omogućilo strano ulaganje u povećanje energetske efikasnosti, odnosno korištenje obnovljive energije;  Pojaĉati kapacitete za okoliš u entitetskim ministarstvima, posebno inspekcijske sluţbe;  Izvršiti opću implementaciju standarda i kriterija okoliša na osnovu strategije „dobrovoljno poluĉlanstvo“, što bi bila optimalna osnova razvoja institucionalnih odnosa, ne samo u sektoru okoliša;  Izvršiti prethodne pravne i ekonomske analize kako bi se pristupilo konvencijama i protokolima kojima BiH nije pristupila, te regulirati njihovu implementaciju na relaciji drţava – entiteti/kantoni;  Raditi na formiranju ekološki odgovornog trţišta u BiH (slanje signala akterima u privredi da je potrebno da se ekološki ponašaju, uvoĊenje drţavnih programa i ekoloških i ekonomskih poticaja);  Pri realizaciji ovih koraka imati na umu da se navedene aktivnosti ne mogu obaviti iskljuĉivo unutar sektora okoliša, već integralno sa svim ostalim sektorima. Imajući u vidu, jasno opredjeljenje da Strategija o zaštiti okoliša FBiH treba da se temelji na principima odrţivog razvoja, da je BiH, kao što je gore navedeno, potpisnica meĊunarodnih ugovora, da u svom setu zakona već ima odabran set naĉela i smjernica, te da je opredjeljenje BiH integracija u EU, za potrebe izrade Strategije zaštite okoliša FBiH napravljena je analiza svih naĉela i smjernica koje proizlaze iz ovih obaveza, te data ocjena njihove integriranosti u set zakona o okolišu. Na temelju ove analize, te utvrĊenih naĉela i smjernica uraĊeni su ciljevi i mjere, te akcijski plan Strategije zaštite okoliša. Naĉela i smjernice na kojima se temelji Strategija su sljedeća: 2 Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u EU; Direkcija za Evropske integracije 17 Naĉela  Naĉelo odrţivog razvoja;  Naĉelo predostroţnosti i prevencije - paţljivo upravljati i ekonomiĉno koristiti komponente okoliša;  Naĉelo zamjene - svaku aktivnost koja bi mogla imati štetne posljedice po okoliš potrebno je zamijeniti drugom aktivnošću koja predstavlja znatno manji rizik;  Naĉelo integralnog pristupa - zaštite okoliša i poboljšanje kvaliteta okoliša trebaju biti sastavni dio svih politika koje imaju za cilj razvoj okoliša;  Naĉelo saradnje i podjele odgovornosti - saradnja i zajedniĉko djelovanje svih subjekata s ciljem zaštite okoliša;  Uĉešće javnosti i pristup informacijama - uĉešće svih zainteresiranih graĊana, svaki pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose na okoliš;  Naĉelo - zagaĊivaĉ plaća - zagaĊivaĉ plaća troškove kontrole i prevencije zagaĊivanja. Smjernice  Kako smanjiti korištenje, sprijeĉiti opterećivanja i zagaĊivanja okoliša, sprijeĉiti narušavanja, kao i poboljšanje i obnovu oštećenog okoliša;  Kako zaštiti ljudsko zdravlje i poboljšati uvjete okoliša za kvalitetan ţivot;  Kako oĉuvati i zaštiti prirodne resurse, racionalno koristiti resurse i primijeniti naĉin privrede kojim se osigurava obnova resursa;  Kako uskladiti druge interese entiteta sa zahtjevima za zaštitu okoliša;  Kako uĉestvovati u meĊunarodnoj saradnji u oblasti okoliša;  Kako dobiti inicijative od javnosti i pokrenuti uĉešće javnosti u aktivnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša;  Kako koordinirati privredu i integrirati socijalni i ekonomski razvoj u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša;  Kako uspostaviti i razviti institucije za zaštitu i oĉuvanje okoliša. 18 3. STANJE OKOLIŠA U FBIH 3.1 Institucionalni aspekt Okolišna administracija u BiH ima izrazito fragmentiranu i sloţenu (tri administrativna nivoa – Federacija, kantoni i općine) institucionalnu strukturu. U takvoj situaciji, nepostojanje jake vertikalne i horizontalne koordinacije dovelo je do toga da je upravljanje okolišem u FBiH u znaĉajnoj mjeri neefikasno i neekonomiĉno, iako su nadleţnosti i funkcije u Federaciji, kao cjelini, adekvatno definirane. Naime, okolišne administracije na svim nivoima (federalna, kantonalna i općinska), imaju zakonima definirane mandate kojima se ureĊuju njihove nadleţnosti i funkcije. MeĊutim, glavni razlog postojanja praznina, preklapanja i dupliciranja nadleţnosti i funkcija meĊu ovim nivoima okolišne administracije leţi u nepostojanju institucionaliziranih kanala vertikalne konsultacije i mehanizama koordinacije. Ovakvi uvjeti sloţene administracije zahtijevaju krajnju preciznost sa aspekta zakonodavstva, provoĊenja i kontrole. Vertikalna koordinacija u FBiH je, sa aspekta ocjene strategijskih procjena okoliša radi zauzimanja stavova i davanja mišljenja, predviĊena kroz Zakon o okolišu iz 2003. god. Vlada F BiH je, u oktobru 2006. god., donijela rješenje o imenovanju ĉlanova Savjetodavnog vijeća za okoliš, u cilju pruţanja nauĉne i struĉne podrške federalnom ministarstvu okoliša i turizma i Vladi F BiH za oblast okoliša. Savjetodavno vijeće ĉini 13 ĉlanova, od ĉega deset ĉlanova predlaţu nadleţna kantonalna ministarstva za zaštitu okoliša iz nauĉnih krugova, organizacija i ustanova koje zastupaju struĉne i ekonomske interese, a peostala tri ĉlana predlaţu FMOiT-a, ANU BiH-e i REC-BiH-e. Pored resornih ministarstava, koja se bave segmentima okoliša, na Federalnom nivou postoje javne struĉne institucije koje se bave problematikom okoliša, bilo da su u sastavu resornih ministarstava ili pod direktnom nadleţnošću Vlade FBiH, ĉije su nadleţnosti i funkcije takoĊer definirane zakonima. Uoĉeno je da struĉna institucija koja se bavi prirodom nije uspostavljena. Postojeće institucije  obavljaju struĉne poslove u razliĉitim segmentima okoliša (Zavod za agropedologiju, Geološki zavod, Geodetska uprava za imovinske - pravne poslove, Javna preduzeća za vodna podruĉja sliva rijeke Save i Jadranskog mora, Hidrometeorološki zavod, Zavod za statistiku),  vrše nadzor i kontrolu nad aktivnostima koje utjeĉu na stanje okoliša (Uprava za inspekcijske poslove),  iniciraju , planiraju i izvršavaju aktivnosti kojima se štite ljudi, materijalna dobra i okoliš od prirodnih katastrofa, urgentnih/akcidentnih situacija i nesreća većih razmjera (Federalna uprava Civilne zaštite). MeĊutim, mehanizmi koji osiguravaju razmjenu podataka i informacija, meĊusobnu koordinaciju i konsultacije izmeĊu ovih institucija i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kao i ostalih resornih ministarstava koji se bave segmentima okoliša, nisu adekvatni. Zbog ovoga je u velikoj mjeri umanjena efikasnost tj. mogućnost kvalitetnih rezultata rada na upravljanju okolišem u FBiH. TakoĊer, formalni institucionalni oblici saradnje meĊu sektorima, koji se bave problematikom okoliša, ne postoje, što ĉesto dovodi do konflikta interesa meĊu sektorima koji imaju utjecaja na prirodne resurse. Iako generalno postoje institucionalni elementi adekvatne okolišne administracije, ustanovljeno je da je zaštita i upravljanje okolišem kao administrativni posao relativno mlad u FBiH i da ne postoji dovoljan broj adekvatno obuĉenog struĉnog kadra za upravljanje okolišem. Ovakva situacija dovodi do znaĉajnog jaza izmeĊu zakonski definiranih funkcija (tj. administrativnih zadataka koji se trebaju obaviti) i funkcija koje se zapravo sprovode. 19 Problematika ljudskih resursa u sektoru okoliša svodi se na nekoliko kljuĉnih aspekata: mali broj struĉnjaka za bilo koju oblast okoliša (otpad, emisije u zrak, buka, nuklearno zraĉenje, itd.); nedostatak struĉnih lica i obim posla na svim administrativnim nivoima prevazilazi postojeće kapacitete, te struĉnjaci rade više razliĉitih poslova; neusklaĊenost planiranih i popunjenih radnih mjesta. Prema podacima navedenim u okviru projekta «Funkcionalni pregled sektora okoliša u Bosni i Hercegovini» (2005.god.), BiH na 100.000 stanovnika ima 0.08 sluţbenika u sektoru okoliša. PoreĊenje sa nekim evropskim zemljama pokazalo je sljedeće odnose u broju sluţbenika u sektoru okoliša na drţavnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Broj sluţbenika u sektoru okoliša na drţavnom nivou Drţavni nivo Broj sluţbenika / 100.000 stanovnika BiH 0,08 Njemaĉka 2,39 Finska 17,98 Švicarska 4, 90 Tabela 1: Broj sluţbenika u sektoru okoliša na drţavnom nivou Entitetski nivo Broj sluţbenika / 100.000 stanovnika FBiH 1,75 RS 1,69 Njemaĉka (Saksonija) 20 Tabela 2: Broj sluţbenika u sektoru okoliša na entitetskom nivou Kantonalni nivo Broj sluţbenika / 100.000 stanovnika Sarajevo 2 Tuzla 1,76 Zenica - Doboj 1,75 RP Chemnitz – Njemaĉka 18,75 Vogtlandkreis - Njemaĉka 15,38 Appentzell Auss. - Švicarska 26,42 Luzern - Švicarska 20 Tabela 3: Broj sluţbenika u sektoru okoliša na kantonalnom nivou Na osnovu navedenih podataka, zakljuĉeno je da neke evropske zemlje (Njemaĉka, Finska i Švicarska) u poreĊenju sa BiH, imaju:  25 – 200 puta više osoblja na drţavnom nivou,  oko 12 puta više osoblja na entitetskom nivou,  oko 8 – 18 puta više osoblja na kantonalnom nivou. Saradnja i koordinacija izmeĊu Federacije BiH i Republike Srpske, vezana za problematiku okoliša u BiH, ostvarena je uspostavljanjem MeĊuentitetskog tijela za okoliš. Ovo tijelo sastoji se od osam ĉlanova, od kojih su ĉetiri ĉlana imenovana od strane Vlade F BiH, te ĉetiri ĉlana od strane Vlade RS. MeĊuentitetsko tijelo se bavi svim pitanjima iz oblasti okoliša koja zahtijevaju usaglašen pristup entiteta. Prilikom planiranju projekta, ovo tijelo je duţno osigurati da se u obzir uzmu interesi oba entiteta, naroĉito u situaciji kada se radi o koliziji u korištenju prirodnih resursa i okoline na podruĉju koje presjeca meĊuentitetska linija. TakoĊe, MeĊuentitetsko tijelo se bavi i pitanjima koja su prenesena u njegovu nadleţnost od strane entiteta, a naroĉito: meĊunarodnim sporazumima i programima iz oblasti okoliša; saradnjom sa meĊunarodnim organizacijama i drugim zemljama, koordiniranjem 20 implementacije i donošenja zakona i drugih propisa; koordiniranjem monitoringa provedbe standarda i procedura za okoliš; davanjem preporuka za uspostavljanje usaglašenih standarda kvaliteta okoliša na nivou entiteta; koordiniranjem entitetskih akcionih planova i drugih programa i planova iz oblasti okoliša; koordiniranjem monitoringa i sistema za informisanje te prikupljnjem i razmjenom informacija. 3.2 Pravni aspekt Analiza zakonodavstva iz oblasti okoliša ukazala je na nedostatak velikog broja akata. Naprimjer, u skladu sa Okvirnim zakonom o zaštiti okoliša Federacije BiH, predviĊeno je donošenje 23 podzakonska akta, od kojih je do sada doneseno samo 6, a rokovi su davno prošli. Osim što veliki broj akata još nije donesen, problem je takoĊer i u tome što oni koji su doneseni nisu usklaĊeni sa standardima i propisima Evropske unije, a takoĊer postoji i neusaglašenost izmeĊu zakona koji su doneseni na razliĉitim nivoima vlasti. Iako se u BiH primjenjuje princip da zakoni doneseni na niţim nivoima vlasti moraju biti u skladu sa zakonom donesenim na višem nivou, ipak je došlo do odreĊenih razliĉitosti u zakonima na kantonalnom nivou, jer su neki od njih doneseni prije nego što je Zakon o zaštiti okoliša FBiH stupio na snagu, što uzrokuje nastajanje odreĊenih konflikata prilikom implementacije ovih zakona. Jedan od dodatnih problema jeste nepostojanje Prostornog plana Federacije BiH. Ovaj plan predstavlja krovni strateški dokument na osnovu kojeg će se definirati korištenje prostora i izraĊivati razvojni planovi, koji će izmeĊu ostalog definirati objekte i podruĉja prirodnog naslijeĊa, te ciljeve prostornog razvoja, zaštitu, korištenje i namjenu zemljišta. Uz Prostorni plan Federacije BiH, potrebno je donijeti i kantonalne i općinske prostorne planove, za koje je potrebno da budu usaglašeni sa Prostornim planom FBiH. Poznato je da su aktivnosti na izradi ovog Plana već u toku. MeĊutim, poslovi na izradi Prostornog plana se odvijaju veoma sporo, te je od 2002. godine, kada je donesena odluka o izradi Prostornog plana FBiH, do 2006. godine uraĊen samo projektni zadatak. Problemi takoĊer postoje i u oblasti koncesija. Parlament Federacije BiH usvojio je 2002. godine Zakon o koncesijama ZoK („Sluţbene novine FBiH“ br. 40/02 i 61/06). Osim ovog zakona, postoje i kantonalni zakoni koji reguliraju dodjelu koncesija za predmete koji nisu u nadleţnosti FBiH. U praksi se pokazalo da se vrlo ĉesto izvrši dodjela koncesije, a da se nakon toga, u postupku izdavanja dokumenata za graĊenje, ispostavi da gradnja nije moguća. U skladu s tim, utvrĊeno je da je nedostatak propisa/zakona o koncesijama u tome što nigdje ne obavezuje koncesora da prije nego pokrene postupak za dodjelu koncesije utvrdi mogućnosti za gradnju. Osim toga, u zakon treba ugraditi odredbu da Komisija prilikom donošenja odluke o studiji ekonomske opravdanosti uzme u obzir i da li se projekt uklapa u prostorni plan, pored svih ostalih pobrojanih zahtjeva.. Na taj naĉin bi se izbjegla mogućnost dodjele koncesije na prostoru na kojem nije dozvoljena gradnja. Pored navedenog tu je i problem izostanka integracije okolišne politike u ostale sektore, kao i nedostatak meĊusektorske saradnje prilikom izrade propisa. Kad su u pitanju meĊunarodne obaveze neophodno je ispunjavanje obaveza o pitanju izvještavanja, imenovanja nacionalnih focal point-a i praćenja stanja/monitoringa. U toku implementacije Projekta „Funkcionalni pregled javne administracije u sektoru voda i okoliša“ utvrĊen je osnovni nedostatak koji se ogleda u nemogućnost administracije da nadgleda i upravlja multilateralnim okolišnim sporazumima. 21 3.3 Ekonomski instrumenti Da bi se postigli okolišni ciljevi na najefikasniji naĉin neophodno je izmeĊu ostalog primijeniti:  ekonomske principe (npr. princip zagaĊivaĉ plaća),  ekonomske instrumente (npr. cijena usluge). Postojeći zakoni propisuju nekoliko vrsta ekonomskih instrumenata koji se mogu svrstati na sljedeći naĉin:  EI u oblasti prirode: korisniĉke naknade iz oblasti šumarstva (naknada za korištenje šuma, krĉenje i promet šuma, naknada za ograniĉenje šuma zbog izdvajanja i za reprodukciju šuma, naknada za promet šuma);  EI u oblasti voda: korisniĉka naknada (cijena vode), te opće i posebne vodne naknade, EI u oblasti zraka: uvozne carine na motorna vozila i porezi na naftne derivate i naknada pri registriranju vozila;  EI u oblasti zemljišta: naknada za pretvorbu namjene poljoprivrednog zemljišta;  EI u oblasti otpada: korisniĉka naknada za prikupljanje, transport i odlaganje otpada, naknada za povrat ambalaţe. Sve oblasti imaju i propisane takse za nepridrţavanje propisa. Analiza postojećih ekonomskih instrumenata ukazala je na sljedeće:  Ekonomski instrumenti u BiH su nedovoljno razvijeni, te ne potiĉu primjenu naĉela" zagaĊivaĉ plaća" i " korisnik plaća";  Korisniĉke naknade ne pokrivaju troškove usluge koja se pruţa u punom obimu;  Postojeći instrumenti ne pruţaju poticaj za smanjivanje zagaĊenosti niti primjenu "naĉela prevencije" i "naĉela reciklaţe i ponovne upotrebe";  Nema EI koji mogu utjecati na promjene ponašanja potrošaĉa;  Nepostojanje EI razlog je što u FBiH nema izvora novca za ostvarivanje programa zaštite okoliša. 3.4 Priroda Priroda Federacije Bosne i Hercegovine odlikuje se unikatnostima prostorne i vremenske organizacije, te najvišim stepenom razliĉitosti u svim segmentima, ne samo na prostoru zapadnog Balkana, već i Evrope u cijelosti. Naglašeni originalni obrasci razvoja i postojanja biološke, geološke i hidrološko-ekološke raznolikosti, kroz dugo geološko vrijeme rezultirali su visoko vrijednim osobnostima prirode, sadrţanim i u prirodnom naslijeĊu FBiH. Prema stepenu raznovrsnosti prirodnih vrijednosti i distribuciji naslijeĊa, FBiH se nalazi u samom vrhu skale prostornih i okolišnih neponovljivosti. Ekološka heterogenost prostora Federacije Bosne i Hercegovine, geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifiĉna geološka prošlost, te diverzitet ekoklime, uvjetovali su i posebno bogat ţivi svijet na našem teritoriju. Flora, fauna i fungia Federacije Bosne i Hercegovine ubraja se u najraznovrsnije u ĉitavoj Evropi, a visok stepen endemiĉnosti i reliktnosti daje joj znaĉaj na nivou globalne biološke raznolikosti. Na geografski malom prostoru, kao rijetko gdje u Evropi, egzistira više razvojnih endemnih centara, u kojima se i danas odvijaju procesi nastajanja novih vrsta. Posebnu specifiĉnost predstavljaju brojni kanjoni i klisure rijeka (kanjoni Une, Neretve, Drine, kanjoni i klisure pritoka u izvorišnom dijelu i gornjem toku Bosne). 22 Ispod najviših vrhova planina, u podruĉju cirkova, nalaze se i centri razvoja glacijalne flore i faune, kao osobiti dokazi procesa nakon ledenog doba na Balkanskom poluotoku. Preko 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka karakterizira se odreĊenim stepenom endemiĉnosti, što floru Federacije Bosne i Hercegovine ĉini jednom od posebnih i jedinstvenih u Evropi. Izraţen diverzitet insekta (naroĉito hidrofilnih), predstavnika ihtiofaune i sisara, ĉini faunu FBiH prepoznatljivom u evropskim razmjerima, a prema nekim skupinama (pećinski organizmi i ribe u kraškim ponornicama) osobitim i za ĉitav svijet. Kao osnovni faktori diverziteta Federacije Bosne i Hercegovine mogu se navesti:  diverzitet terestriĉnih staništa kroz: prisustvo stijena razliĉite geološke starosti, raznolikost matiĉnog supstrata, tipova zemljišta, unikatnih i raznovrsnih formi reljefa, te diverzitet klimatskih uvjeta;  diverzitet vodenih staništa kroz: bogatu i raznovrsnu hidrološku mreţu (planinska jezera, izvori, planinski potoci, rjeĉice, rijeke, ponornice, bare, moĉvare, podzemne vode, termalni izvori, boĉatne vode i more);  dugotrajni procesi antropogeneze;  raznoliki procesi etnogeneze. Ţivi svijet na razliĉitim staništima FBiH danas tvori brojne zajednice i ekosisteme specifiĉne samo za ovaj prostor; prostor Balkana, te Evrope. Tako moţemo govoriti o visokom stepenu endemiĉnosti unutar biološkog, odnosno ekološkog diverziteta. Na osnovu procjene stanja, istiĉu se sljedeće karakteristike pejzaţne i biološke raznolikosti u FBiH:  visok stepen genetiĉke, specijske i ekosistemske raznolikosti;  visok stepen oĉuvanosti cjelina pejzaţne raznolikosti od evropskog i globalnog znaĉaja;  znaĉajan stepen promjena, u odnosu na distribuciju i sastav klimatogenih ekosistema;  izraţen trend gubitka biološke i pejzaţne raznolikosti, uvjetovan širokim spektrom antropogenih faktora; Istovremeno, znaĉajan stepen ugroţenosti biološke i pejzaţne raznolikosti ogleda se kroz identificirane:  kritiĉno ugroţene vrste/staništa/ekosisteme/pejzaţe od lokalne, regionalne i globalne vaţnosti;  staništa i ekosisteme sa velikim brojem endemiĉnih i reliktnih ili ugroţenih vrsta ili sa visokom stopom bogatstva biološke raznolikosti;  ekosisteme sa znaĉajnom ekonomskom i ekološkom vrijednošću;  pejzaţe sa znaĉajnom biološkom i kulturnom raznolikošću. U upravljanju biodiverzitetom Federacije Bosne i Hercegovine posebno mjesto zasluţuju prioriteti dugoroĉne zaštite, a to su:  Diverzitet endemiĉnih reliktnih vrsta, vrsta ugroţenih na nacionalnom, evropskom i globalnom nivou; privredno vaţnih vrsta i autohtonih genetiĉkih resursa;  Bogatstvo kanjona i klisura kao razvojnih centara flore, faune i vegetacije; te refugijuma biodiverziteta tercijarne starosti; 23  Diverzitet staništa izvan uobiĉajenog podruĉja rasprostranjenja i prirodno rijetkih staništa (tresetišta, slatine, planinski izvori, morske hridine, manje moĉvare, male pećine itd.);  Diverzitet kraških ekosistema kao najvećih prirodnih fenomena (kraška polja, ponornice, pećine, krš);  Diverzitet visokoplaninskih ekosistema- ostrva oĉuvane glacijalne flore i faune;  Diverzitet ekosistema provincije reliktnih borovih šuma na razliĉitim geološkim supstratima (kreĉnjaci, dolomiti, ofioliti, travetini i sl.). 3.5 Vode Bosna i Hercegovina ima relativno raznoliku klimatsku sliku, gdje se na relativno maloj prostornoj udaljenosti vrlo brzo smjenjuju tri klime: a) u Hercegovini modifikovana mediteranska (maritima), b) u centralnoj Bosni kontinentano-planinska (alpska), c) u sjevernoj Bosni umjerno kontinentalna (srednjoevropska). Tako se i prosjeĉne padavine kreću izmeĊu 1000 i 1500 l/m 2 u maritimnom pojasu, preko 1000-1200 l/m 2 u centralnoj Bosni, do 700-800 l/m 2 na sjeveru zemlje. Prosjeĉna godišnja koliĉina raspoloţive vode je 36.4 km 3 , odnosno oko 10.000 m 3 vode po stanovniku, što je znaĉajna koliĉina, ali nije ni prostorno, ni vremenski ravnomjerno rasporeĊena. Najvodniji je sliv Neretve sa Trebišnjicom. Indikator korištenja vodnih resursa (CSI 018) sraĉunat za vodna podruĉja Jadranskog mora i sliva Save na podruĉju FBiH pokazuje da je znaĉajna raspoloţivost vode kao resursa i da se moţe koristiti mnogo intenzivnije. Smatra se (Alcamo et al., 2000) da u odnosu na utjecaj na vodne ekosisteme, indeks eksploatacije moţe ići i više od 40%. Sa druge strane, zahvaćene koliĉine se neracionalno koriste, prvenstveno u segmentu vodosnabdijevanja, gdje se gubici u prosjeku kreću oko 50%. Podaci o koliĉinama vode za potrebe vodosnabdijevanja, koje isporuĉuju Javna komunalna preduzeća, baziraju se ĉesto na procjenama. Procjenjuje se da od ukupne isporuĉene koliĉine, 70% otpada na domaćinstva. Veći industrijski objekti najĉešće se snabdijevaju iz sopstvenih izvora. Trenutno se navodnjava oko 7000 ha poljoprivrednog zemljišta (vodno podruĉje Jadranskog mora), sa prosjeĉnom potrošnjom oko 3000 m 3 /ha/god. Generalno se moţe reći da je stanje kvaliteta površinskih voda nešto bolje u odnosu na period do 1992.god. To je iskljuĉivo zbog toga što su veliki industrijski pogoni prestali sa radom ili rade znaĉajno manjim kapacitetima. Stanje kvaliteta podzemnih voda se ne moţe trenutno ocijeniti jer ne postoje podaci. Sistem zaštite od voda zahtijeva znaĉajna sredstva u svim segmentima (sanacija oštećenja, redovno odrţavanje). Problem predstavljaju i potencijalno ugroţena, a trenutno nezaštićena podruĉja, ĉak i urbane zone pojedinih općinskih centara. 24 3.6 Zemljište Zemljišni prostor ili zemljište (Land, FAO-1975), obuhvata prostor koji ukljuĉuje: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u opsegu koji utjeĉe na mogućnost njegovog korištenja, te rezultate aktivnosti ĉovjeka, kao i društveno-ekonomske parametre. Drugim rijeĉima, moderni koncept upravljanja zemljištem podcrtava da zemljište osim proizvodne ima i set drugih funkcija, koje su temelj uspostave uravnoteţenog razvoja jedne zemlje. Te druge funkcije ukljuĉuju: ekološko-regulacijske (prijemnik, sakupljaĉ i izmjenjivaĉ razliĉitih oneĉišćenja), klimatsko-regulacijske, ulogu “nositelja“ infrastrukture, funkciju proĉistaĉa vode, izvor genetskog bogatstva i zaštite biološke raznovrsnosti, zatim funkciju oblikovanja krajobraza, te funkciju tla kao historijskog medija. Imajući u vidu ovu multifunkcionalnost zemljišta FAO,Interdepartmental Working Group on Land Use Planning (1994), je predloţila definiciju zemljišta koju treba imati na umu pri formiranju klasifikacije upotrebe zemljišta:“Zemljište je neodvojivi prostor zemljine površine koja povezuje sve atribute biosfere neposredno iznad i ispod ove površine, ukljuĉujući klimu, zemljišne i geološke forme, hidrologiju (jezera, rijeke, ţivotinjsku i biljnu populaciju, ljudska naselja i fiziĉke promjene nastale kao rezultat prošlih i sadašnjih aktivnosti (terase, objekti za ĉuvanje vode, drenaţa, ceste zgrade i sl.). Upravo ova definicija predstavlja polazište za ocjenu stanja ovog resursa u FBiH, kao i za prijedlog strategije njegove zaštite, odnosno gradnje sistema odrţivog upravljanja zemljištem. Zemljište u BiH, a posebno u FBiH je veoma raznoliko, kako sa genetske, tako i sa ekološke taĉke gledišta. MeĊutim, generalno reĉeno, veoma malo je tla visoke bonitetne klase (oko 14% zemljišta od I do III bonitetne klase). Zato ne iznenaĊuje ĉinjenica da je 40% zemljišta pliće od 30 cm, dok je 17% veoma plitkih zemljišta. Situaciju u pogledu kvaliteta, raspoloţivosti i osjetljivosti dodatno usloţnjava i ĉinjenica da 84,2% teritorije ima nagib veći od 13%. Da bi upotpunili sliku o raspoloţivosti i „ekonomskom i ekološkom kapacitetu“ zemljišta, treba istaći vrlo nisku raspoloţivost oranica per capita od 0,17 ha što je veoma zabrinjavajuće. Sve ove prirodne karakteristike, kao i izraţene potrebe ubrzanog ekonomskog razvoja, znaĉajno ugroţavaju kvalitet i „ekonomsko-ekološki kapacitet“ zemljišta, ali i povećavaju rizik nestanka tla (postoji procjena da u BiH 3000 ha tla nestane godišnje). Sve ovo ukazuje da je tlo izuzetno osjetljiv resurs i da s njim treba raspolagati sa posebnom paţnjom. S druge strane, trenutno stanje, gdje ne postoji osnovni plansko-analitiĉki dokument prostorni plan FBiH, gdje nadleţnosti oko korištenja zemljišta i davanja prava korištenja nisu jasno definirane izmeĊu razliĉitih nivoa vlasti, kao i zastarjeli zakoni koji ne uvaţavaju postojeću administrativnu organizaciju (Zakon o rudarstvu iz 1993. godine), zatim nepostojanje jasnih linija izvještavanja i voĊenja dokumentacije (registri, katastri i sl.) na razliĉitim nivoima vlasti, ima za posljedicu „haos u prostoru“ koji ugroţava zemljište, a posebno poljoprivredno zemljište. Iako impresivni brojem (15), postojeći legislativni akti, samo parcijalno tretiraju problem integralnog upravljanja zemljištem, što principijelno doprinosi gore opisanom stanju. Ono što dodatno oteţava situaciju je nepostojanje institucionalnog okvira (mehanizama) neophodnog za implementaciju ovih zakona. Tako, i Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o prostornom planiranju i korištenju prostora, predviĊaju uspostavu integriranog informacionog sistema o zemljištu, što pretpostavlja prethodno formiranje katastara (npr. pašnjaka), tehniĉkih karata i razliĉitih registara (npr. zagaĊivaĉa i sl.). MeĊutim, ova zakonska obaveza je još uvijek „mrtvo slovo na papiru“ jer nije formirana institucija koja moţe izvršiti ovu obavezu, niti su planirana finansijska sredstva neophodna za izgradnju ovakvog informatiĉkog sistema. Posljedica gore navedenog stanja jeste nepostojanje pouzdanih podataka o zemljištu, njegovom kvalitetu, te promjenama tokom vremena. Pošto ne postoji sistemsko praćenje niti jedne kvantitativno/kvalitativne karakteristike zemljišta, ne iznenaĊuje nedostatak relevantnih i pouzdanih informacija o kontaminaciji zemljišta (teškim metalima, POP-s, i sl.), kao ni karta 25 najvaţnijih oštećenja zemljišta, bez obzira na uzrok oštećenja. Drugim rijeĉima, problem kontaminacije zemljišta nije sistematski istraţen niti praćen, pa ne postoje osnovni preduvjeti za planiranje otklanjanja/minimiziranja negativnih efekata po ljudsko zdravlje i biodiverzitet. Ovo predstavlja stvarni problem, kako u smislu smanjenja „ekonomskog i okolišnog kapaciteta zemljišta”, tako i u smislu znaĉajnog rizika za zdravlje populacije, a time posredno i za javne troškove vezane za smanjenu produktivnost stanovništva i troškove zdravstvene zaštite. Visok nivo siromaštva i neformalne ekonomije ĉini dodatni pritisak na zemljište, odnosno dodatno ugroţava “ekonomsko-ekološki” kapacitet zemljišta. Ovaj pritisak se ogleda u prekomjernoj eksploataciji mineralnih sirovina, drveta i šumskih plodova, zatim u primjeni neodrţivih proizvodnih praksi u šumarstvu i poljoprivredi. Posljedica ovakvih praksi je svakako pojava razliĉitih vidova oštećenja zemljišta (npr. erozije, zbijanje zemljišta, smanjenje plodnosti i sl.) što moţe za konaĉnu posljedicu imati i nestanak zemljišta. Drugim rijeĉima, na ovaj naĉin se oštećuje ne samo zemljište, već se ugroţava biodiverzitet i smanjuje kvalitet i ljepota pejzaţa, što se negativno odraţava na mogućnost diverzifikacije ekonomskih aktivnosti (prvenstveno se misli na razliĉite oblike turizma i iskorištavanja šumskih plodova) i pokretanje proizvodnje sa višim stepenom dodatne vrijednosti. Ukratko ovakve prakse znaĉajno sniţavaju “ekonomsko-ekološki” kapacitet tla i onemogućavaju razvoj ruralnih oblasti, a time i ugroţavaju stabilnost društveno-ekonomskog razvoja zemlje. Ulaganje u poboljšanje kvaliteta zemljišta postoji samo u nekim kantonima, a finansira se iz fonda formiranog od taksi naplaćenih za prenamjenu korištenja poljoprivrednog zemljišta. Ovi fondovi se troše (nema podataka za sve kantone) prema programu koji svake godine donosi nadleţno ministarstvo. MeĊutim, ti program su parcijalni i veoma ĉesto su kreirani na naĉin da poboljšaju samo ekonomski kapacitet zemljišta (vezano za poljoprivrednu proizvodnju). Tako moţemo reći da postoje parcijalni napori, ali ne postoji jedan generalni plan sistematskog otklanjanja problema i zaštite zemljišta na nivou FBiH, što znaĉajno umanjuje efikasnost ulaganja u poboljšanje kvaliteta zemljišta. Drugim rijeĉima, ne postoje ni poĉetne forme sistemskih agrookolišnih programa, koji trebaju osigurati jaĉanje “ekonomsko ekološkog” kapaciteta zemljišta, preko promocije i poticanja odrţivih tehnika korištenja mineralnih resursa, šume, šumskih plodova i poljoprivrednog zemljišta. Treba naglasiti da će uspostava ovih programa biti naša obaveza u toku procesa pridruţivanja EU (ovo pitanje regulira uredba EC N o 1698/2005). Sve navedeno vodi ka zakljuĉku da je zemljište u FBiH veoma osjetljiv resurs i da ukoliko ţelimo osigurati minimalne uvjete za uspostavljanje dugoroĉnog uravnoteţenog društveno ekonomskog razvoja, moramo uspostaviti integralni sistem upravljanja zemljištem (ISUZ). Taj zadatak neće biti ostvaren bez ukljuĉivanja civilnog društva, te jaĉanja kapaciteta lokalnih zajednica, ĉiji zadatak će biti kreiranje i implementacija projekata ruralnog razvoja u procesu pridruţivanja EU. Iskustva Slovenije i drugih drţava koje su nedavno postale ĉlanice EU govore da niz (veliki dio) problema vezanih za kvalitet i zaštitu zemljišta moţe biti riješen kroz programe ruralnog i regionalnog razvoja. MeĊutim, za uspješno “povlaĉenje novca” iz ovih fondova neophodno je imati sposobnu lokalnu zajednicu, kao i administraciju, te planirati sufinansiranje takvih projekata. U tom smislu jaĉanje uloge i aktivnosti nevladinog sektora je od izuzetnog znaĉaja. 3.7 Ambijentalni zrak Uprkos niskom stepenu industrijalizacije i urbanizacije, problematika kvaliteta zraka u BiH je u periodu 1970-1990. bila znaĉajna. Prestankom rada nekih postrojenja, kao posljedica rata, zatim kroz proces vlasniĉke transformacije koja je u nekim sluĉajevima obuhvatala i tehnološku tranziciju, problematika gubi na znaĉaju. Nova industrijska postrojenja, saglasno okolišnom zakonodavstvu u FBiH, ne predstavljaju znaĉajne izvore zagaĊivanja zraka. 26 Tehnologije (ne-energetsko zagaĊivanje) obiĉno u jednoj drţavi imaju ispod 10% udjela u zagaĊivanju zraka. U FBiH je i ovaj vid zagaĊivanja bio vrlo izraţen. Tu je na prvom mjestu crna metalurgija. ¨BH Steel Zenica¨ i ¨Ispak¨ koksna industrija su sada u procesu tehnološkog prestrukturiranja, procedura izdavanja okolišnih dozvola je u toku, te još nije poznato kakvu će emisiju imati nakon restrukturiranja. Papirna industrija u BiH (Natron Maglaj), kao znaĉajan izvor zagaĊivanja zraka, je takoĊer u procesu tehnološkog restrukturiranja. Ova postrojenja emitiraju ĉitav niz razliĉitih hemikalija (ugljikovodici, organski sumporni spojevi, volatilne organske spojeve i drugo). U tehnološka zagaĊivanja spada i proizvodnja cementa, ali tu su glavna zagaĊujuća materija ĉvrste ĉestice, ĉija se emisija lakše regulira, nego emisija gasova iz tehnoloških postrojenja. Osnovni uzroci prekomjernog zagaĊivanja zraka u FBiH su:  karakter industrije (bazna industrija);  visoka energijska intenzivnost u industriji;  visoki toplotni gubici u stambenom sektoru;  neodgovarajuće konstrukcije loţišta, sobne peći i kotlovi male snage i uglavnom pravljeni po zapadno-evropskim licencama (konstruirani za druge vrste uglja) onemogućavaju efikasno i malozagaĊujuće sagorijevanje domaćeg uglja);  nepostojanje usmjeravanja potrošnje uglja zavisno od kvaliteta uglja i lokalnih ekoloških uvjeta;  nepostojanje oplemenjenog uglja ili pogodnih oblika biomase za potrebe malih loţišta;  slabo odrţavanje energetskih i industrijskih postrojenja, posebno one opreme od koje zavisi emisija zagaĊujućih materija;  neodgovarajući tretman problematike zagaĊivanja zraka kroz izradu prostornih i urbanistiĉkih planova. Danas je posebno znaĉajno:  nepostojanje strateških opredjeljenja drţave vezano za usmjeravanje snabdijevanja energijom, posebno obnovljivim izvorima energije;  nepostojanja bilo kakvih programa sanacije toplotnih gubitaka stambenog i poslovnog prostora;  sistem monitoringa kvaliteta zraka, kao alat u upravljanju kvaliteta zraka, je tek u povoju. Instrumenti kao što su izrada studija utjecaja na okolinu, te planova aktivnosti na dostizanju ciljeva datih Zakonom o zaštiti zraka, daju rezultate. Aktivan pristup obavezama koje slijede iz meĊunarodnih konvencija, te ukljuĉenje u meĊunarodne programe, posebno one koji se odnose na emisiju kiselih gasova (SO2 i NOx), dali bi dobre rezultate za paralelno smanjenje zagaĊenja zraka i poboljšanje ekonomske efikasnosti privreĊivanja. 3.8 Upravljanje otpadom Komunalni otpad. Godišnje se u FBiH po glavi stanovnika proizvede 270 kg otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se ĉesto u komunalnom otpadu nalaze i pojedine kategorije industrijskog, medicinskog i drugih vrsta otpada. Ukupno 40% prikupljenog otpada se odlaţe na općinska nesanitarna odlagališta, kojih ima 54. Ukupno 36% proizvedenog otpada se uopće ne zbrinjava od strane komunalnih preduzeća. U situaciji loše pokrivenosti uslugama prikupljanja otpada za oĉekivati je veliki broj neureĊenih i nekontroliranih deponija. Na teritoriji Federacije nalazi se oko 2.000 lokacija takozvanih nekontroliranih (divljih) deponija 27 na površini od 974.221 m 2 , izuzev u Sarajevskom kantonu i Kantonu 10, gdje ovakva odlagališta nisu uoĉena baš u svim općinama. U drugim kantonima ih ima svugdje, a najviše u Zeniĉko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu. Odlaţe se komunalni, industrijski, inertni i otpadi animalnog porijekla. Trenutno u FBiH postoji samo jedno sanitarno odlagalište u Sarajevu, jedno je u izgradnju u Zenici i tri su u pripremi, dok 32 općine uopće nemaju riješen status i/ili potpisan meĊuopćinski sporazum za regionalno deponiranje. Osnovu za razvoj regionalnog upravljanja ĉine planovi upravljanja otpadom, koji su u skladu sa Zakonom o otpadu trebali donijeti kantoni. Niti jedan kanton nije donio plan, niti propis kojim se definiraju uvjeti za planiranje upravljanja otpadom u općinama, kao i zadaci općina. Za realizaciju koncepta regionalnog upravljanja otpadom, u svim svojim aspektima i nivoima, potrebno je jasno definirati realistiĉne izvore finansiranja da bi koncept bio uspješno realiziran. Trenutni izvori (kredit Svjetske banke i budţetska sredstva pojedinih kantona) nisu dovoljni za potpunu realizaciju koncepta. Prihodi koji se ostvaruju iz jedinog ekonomskog instrumenta «Korisniĉka naknada za prikupljanje i odlaganje komunalnog otpada», ĉija stopa naplate varira 50-70%, su nedovoljni za "full cost recovery" (troškovi prikupljanja i odlaganja u potpunosti pokriveni od strane korisnika). Iz ostvarenih prihoda, ĉak i u sluĉaju 100% naplate, gotovo je nemoguće finansirati razvojne projekte koji potiĉu primjenu naĉela iz Zakona o otpadu: prevencije, odvojenog prikupljanja i reciklaţe. U prilog tome govore i rezultati ostvareni na reciklaţi ambalaţnog otpada. Nije usvojen propis o sistemu naknada i depozita za ambalaţni otpad. Nema EI koji promoviraju prevenciju stvaranja otpada i reciklaţu, niti subvencija za investicije u postrojenja za reciklaţu i u mreţu prikupljanja i transporta sirovina. Industrijski otpad. Industrija u FBiH godišnje proizvede oko 2.4 milona tona otpada od ĉega opasni otpad ĉini manje od 0,5% mas. Samo oko 10% ili manje nastalog industrijskog otpada je adekvatno zbrinuto, dok se ostatak neadekvatno odlaţe na nezaštićeno tlo u ili van kruga industrijskih postrojenja, neadekvatno spaljuje, pa ĉak i prosipa u vodotoke. Zbog raznolikosti prirode i sastava, utjecaji industrijskog otpada na okoliš su mnogobrojni i razliĉiti. Industrijske grane i pogoni koji prema koliĉini i karakteristikama stvorenog otpada predstavljaju najznaĉajnije generatore industrijskog otpada su: termoelektrane i hidroelektrane, rudnici, metalurška industrija, metalopreraĊivaĉka industrija, dio bazne hemijske industrije i koţarska industrija. Procjenjuje se da je najmanje 170 ha površine nezaštićenog zemljišta na podruĉju FBiH prekriveno akumuliranim neadekvatno odloţenim industrijskim otpadom iz velikih industrijskih pogona, prije svega šljakom i pepelom iz velikih kotlova. Pouzdani podaci o koliĉinama i kategorijama otpada koje proizvode industrijski pogoni generalno nisu dostupni. Oĉekuje se da će ovi podaci biti dostupni nakon što za sve postojeće podloţne industrijske pogone i postrojenja budu podneseni zahtjevi za odobravanje planova aktivnosti, odnosno zahtjevi za izdavanje okolinih dozvola, u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša. U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom FBiH (ĉlan 19 i 20), industrijski pogoni koji podlijeţu obavezi pribavljanja okolišne dozvole morat će izraditi Planove upravljanja otpadom i imenovati lice zaduţeno za pitanja upravljanja otpadom. Otpad iz poljoprivrede, šumarstva i stoĉarstva. Godišnje u FBIH nastane:  oko 12.000 t ţetvenih ostataka, 70.000 t ubuĊale silaţe i sijena, 500 t/ god. otpadnih biljnih tkiva nastalih uklanjanjem biljne mase sa meĊa, kanala, pored puteva, neobraĊenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi), 180 t otpadne ambalaţe od upotrebe pesticida (koja sadrţi opasne materije), te 1.230 t/god. otpadne plastike i ambalaţe (vreće od gnojiva, sjemena, ambalaţa od sjemenskog materijala);  oko 4.800 t/god. otpadnih ţivotinjska tkiva (mortalitet zdrave stoke, te uginule uslijed zaraznih bolesti na nivou 2006. god.), oko 40 t/god uginule ribe, te oko 4,6 miliona t/god. proizvedenog stajnjaka od kojeg u konaĉnici kao otpad završi oko 40 % tj. oko 1,85 miliona t/godišnje; 28  oko 376.400 m 3 /god. otpada od iskorištavanja šuma, a koji je biorazgradiv i ostaje u šumi. Upravljanje ovom vrstom otpada je na veoma niskom nivou jer ne postoji primijenjen adekvatan sistem za zbrinjavanje otpada iz ovih djelatnosti, posebno za zbrinjavanje ţivotinjskih tkiva koja predstavljaju kako okolišni tako i zdravstveni problem. Zakonom o otpadu je previĊeno da se u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donesu propisi o: I) posebnim zahtjevima za biorazgradive poljoprivredne otpade, II) uvjetima i zahtjevima za korištenje kanalizacionog mulja u poljoprivredi, III) uvjetima i zahtjevima za ţivotinjski otpad, te IV) uvjetima i zahtjevima za ostatke i otpade nastale proizvodnjom i korištenjem hemikalija u poljoprivredi. S obzirom na kritiĉno stanje sa konaĉnim zbrinjavanjem otpada ţivotinjskog porijekla, urgentno je potrebno rješavati ovaj problem na okolišno i sanitarno prihvatljiv naĉin. Problem se moţe rješavati zajedno sa traţenjem koncepta za zbrinjavanje klaoniĉkog otpada, koji u sadašnjem stanju predstavlja ozbiljan izvor zagaĊenja zemljišta i voda, kao i opasnost po ljudsko zdravlje. Medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz zdravstvenih ustanova u FBiH iznosi 2,2 kg/osobi/god ili cca. 5000 t/g od ĉega je oko 50% opasni medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova je 20 t/g. Otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova se uglavnom prikuplja bez razdvajanja na izvoru, te se najĉešće miješa sa komunalnim otpadom. 18% otpada iz zdravstvenih ustanova i 12% otpada iz veterinarskih ustanova u FBiH se odlaţe na sanitarnu deponiju, 0,5 % otpada se inkapsulira i/ili izvozi na neškodljivo zbrinjavanje, dok se ostali nastali otpad odlaţe neadekvatno i uglavnom zajedno sa komunalnim otpadom. Samo 2 zdravstvene i 2 veterinarske ustanove u FBiH imaju opremu za neškodljivo uništavanje dijela medicinskog otpada. Nije donesen ni jedan propis iz oblasti upravljanja otpadom iz zdravstvenih institucija, dok samo jedan kanton ima upute za upravljanje medicinskim otpadom, koje se još uvijek ne primjenjuju u punom obimu. Zakonom o otpadu bilo je predviĊeno da se u saradnji sa ministrom zdravlja donesu slijedeći propisi:  Propis o aktivnostima upravljanja otpadom i zadataka vezano za kliniĉki otpad;  Propis o aktivnostima upravljanja otpadom i zadataka vezano za ljudske lijekove;  Propis o zahtjevima javnog zdravstva za razliĉite aktivnosti i operacije upravljanja otpadom. Prema navodima Savjetodavnog vijeća za okoliš/ FMOIT, iz FBiH je posljednjih godina izvezeno ĉak oko 40.000 t opasnog otpada radi adekvatnog zbrinjavanja u drugim zemljama. 3.9 Lista indikatora Stanje okoliša FBiH, detaljno obraĊeno u Izvještaju o stanju okoliša FBiH 2007.godine, je utvrĊeno na osnovu identificirane liste okolišnih indikatora, te proraĉunu vrijednosti indikatora. Lista korištenih indikatora je prikazana u donjoj tabeli. PRIRODA [Tip indikatora] Prirodno okruţenje Biodiverzitet Geološka raznolikost Prirodno naslijeĊe Konverzija staništa Konverzija primarnih ekosistema [P] Konverzija sekundarnih staništa [P] Prekomjerna eksploatacija resursa ZagaĊenje Utjecaj klimatskih promjena na prirodu 29 Invazivne vrste Stanje javne svijesti Identifikacija (rangiranje) ekosistema sa visokim vrijednostima bioraznolikosti Opis posebno vrijednih podruĉja Tabela 4: Lista okolišnih indikatora stanja prirode u FBiH VODA [Tip indikatora] Korištenje voda Korištenje vode za vodosnabdijevanje [P] Korištenje voda za navodnjavanje [P] Korištenje voda za industriju [P] Zaštita voda Odvodnja i tretmanotpadnih voda domaćinstava i industrije [R] Emisije organske materije [P] Kvalitet površinskih voda [S] Kvalitet podzemnih voda [S] Kvalitet vode za piće [S] Zaštita od voda Podruĉje pod prijetnjom poplava [S] Tabela 5: Lista okolišnih indikatora stanja voda u FBiH ZEMLJIŠTE [Tip indikatora] Struktura ukupnog zemljišta [S] Struktura urbaniziranog zemljišta [S] Korištenje zemljišta Promjena namjene [P] Godišnji prosjek pretvaranja poljoprivrednog zemljišta [S] Razvijenost sistema monitoringa korištenja zemljišta [R] Zaštita zemljišta Emisije u zemljište [P] Antropogena i specijalna degradacija zemljišta [P] Osjetljivost zemljišta [P] Kiselost zemljišta [S] Kontaminacija teškim metalima i ostalim hemijskim agensima [S] Zdravstveno stanje zemljišta [S] Fiziĉki gubitak zemljišta [S] Zbijenost zemljišta [S] Struktura prema bonitetnim klasama [S] Razvijenost monitoringa kvaliteta zemljišta [R] Certificirane šume – FSC [R] Tabela 6: Lista okolišnih indikatora stanja zemljišta u FBiH ENERGIJA [Tip indikatora] Ukupna (domaća) proizvodnja energije u FBiH [S] Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta u BiH CSI 029 [D] Ukupna energijska intenzivnost u BIH CSI 028 [R] Potrošnja obnovljive energije u BIH CSI 030 [R] Elektriĉna energija iz obnovljivih izvora u BiH CSI 031 [R] Tabela 7: Lista okolišnih indikatora stanja energetskog sektora u FBiH ZRAK [Tip indikatora] Emisije u zrak Emisija prekursora ozona CH4, CO, NOx i NMVOC u BiH CSI 002 [P] Emisije primarnih ĉestica i sekundarnih prekursora ĉestica PM10, SO2, NOx i NH3 CSI 003 [P] 30 Kvalitet zraka Proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotaĉ [P] Kiselost (pH) padavina [S] Izloţenost ekosistema acidifikaciji atmosfere, eutrofikaciji i ozonu [S] Prekoraĉenje graniĉnih vrijed. parametara kvaliteta zraka u urbanim podruĉjima [S] Sadrţaj teških metala u ukupnim lebdećim ĉesticama [S] Monitoring Pregled stanja monitoringa kvaliteta zraka [S] Tabela 8: Lista okolišnih indikatora stanja zraka u FBiH OTPAD [Tip indikatora] Komunalni otpad IzgraĊenost regionalnih deponija (Posebno definiran indikator) [R] Generiranje i reciklaţa ambalaţnog otpada CSI 017 [P] Industrijski otpad Proizvodnja industrijskog otpada [P] Opasni otpad iz industrije [P] Neopasni otpad iz industrije [P] Stanje okoliša i posljedice [S] i [I] Zbrinjavanje otpada iz industrije [R] Otpadna ulja (iz industrije i cjelokupnog transporta) Stare gume vozila (iz industrije i cjelokupnog transporta) Stari akumulatori iz vozila (iz industrije i cjelokupnog transporta) Neupotrebljiva stara vozila Elektronski i elektriĉni otpad Medicinski otpad Ukupna koliĉina otpada iz zdravstvenih ustanova [P] Proizvodnja opasnog medicinskog otpada [P] Proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova [P] Primjena pojedinaĉnih naĉina adekv. zbrinjavanja otpada iz zdr.i vet. ustanova [R] Otpad iz poljoprivrede i šumarstva Produkcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja [P] Produkcija otpada u poljoprivredi – stoĉarstvo [P] Produkcija otpada u šumarstvu [P] Površina pod organskom proizvodnjom [R] Površina pod integralnom proizvodnjom [R] Tabela 9: Lista okolišnih indikatora stanja sektora upravljanja otpadom u FBiH 31 4. CILJEVI I MJERE 4.1 Uvod Nakon provedene analize i utvrĊivanja trenutnog stanja okoliša u Federaciji BiH stekli su se uvjeti za odreĊivanje adekvatnih ciljeva i mjera, koji dovode do poboljšanja stanja okoliša u narednom periodu. Gledano u duhu DPSIR metodologije planiranja razvoja sektora okoliša, prethodno odreĊeni indikatori D (okolnosti), P (pritiska) i S (stanja) osiguravaju preduvjete za definiranje odgovora društva (R) s ciljem poboljšanja stanja okoliša, a time i smanjenja utjecaja na zdravlje ljudi (I indikatori ovom analizom nisu obraĊivani). Federalna strategija zaštite okoliša donosi strukturno razraĊeno strateško opredjeljenje FBiH ka efikasnim mehanizmima upravljanja okolišem. Tabela 10: Komponente zaštite okoliša u okviru Federalna strategije zaštite okoliša S obzirom na zajedniĉki karakter pojedinih strateških odredbi za sve komponente zaštite okoliša, prve tri grupe ciljeva i mjera, a to su 1. Pravni okvir, 2. Institucionalni okvir i 3. Ekonomski instrumenti, sadrţe ciljeve i mjere za prirodu, zemljište, zrak i otpad. Ciljevi i mjere koje su usmjerene ka tehniĉkom aspektu sektora okoliša su obraĊene odvojeno, tj. po kategorijama okoliša kojem pripadaju. Tabela 11: Piramidalni raspored osnovnih grupa ciljeva Koncept odreĊivanja ciljeva i mjera za sve komponente Strategije je prilagoĊen jedinstvenom pristupu za sve oblasti. Većina dijelova Strategije prvenstveno ima odreĊen krovni cilj, koji je općeg karaktera, i upućuje na usmjerenost svih odredbi Strategije ka jednom zajedniĉkom 32 cilju. Kako svaka od oblasti sadrţi niz kompleksnih podruĉja koja se cjelovito obraĊuju, za svaku komponentu su definirani strateški ciljevi. 4.2 Pravni okvir Temeljnim se kamenom integracije smatra usaglašavanje ili harmonizacija s korpusom zakonodavstva za okoliš EU, ukljuĉujući i legalne i institucionalne aspekte. Monumentalnost posla koji zemlja (kandidat) treba uĉiniti na putu prilagoĊavanja evropskom zakonodavstvu u podruĉju zaštite okoliša, moţe se samo naslutiti. Evropsko zakonodavstvo za okoliš ĉini oko 300 pravnih dokumenata (direktiva, uredbi, i odluka) razvrstanih u 11 skupina, koje govori o opsegu koji legislativa pokriva i na naĉin razgraniĉenja glavnih segmenata. Transpozicija legislative EU i integracija prenesenog zakonodavstva u zakonodavstvo FBiH predstavljat će vrlo sloţen i dugotrajan posao, jer skup normi i ograniĉenja treba ugraditi u postojeći ustavno-pravni sistem. Proces će paralelno teći za mnoga podruĉja pa će jedan od prioriteta biti uspostava pravne koordinacije. Transpozicija zakonodavstva u podruĉju zaštite okoliša ima i šire znaĉenje od normiranja ponašanja. Smatra se kako legislativa iz podruĉja zaštite okoliša posebno utjeĉe na dva podruĉja i to: na slobodnu cirkulaciju robe, te na trţišno nadmetanje, budući da primjena okolišne legislative nameće restrikcije protoku roba i utjeĉe na konkurentsku sposobnost preduzeća. Tako će se prilagoĊavanje evropskom zakonodavstvu u podruĉju zaštite okoliša, zasigurno osjetiti i u drugim sektorima. Ono što je u ovom momentu jako vaţno je da se u potpunosti provedu vaţeći propisi u koje su malim dijelom inkorporirani zahtjevi EU legislative. Sistem upravljanja okolišem, koji je definiran u zakonodavstvu EU i meĊunarodnom pravu temelji se u nastojanju za:  poštivanjem propisa,  trajnim poboljšanjima i  spreĉavanju zagaĊivanja Prihvaćanje ovakvog sistema upravljanja okolišem predstavlja stratešku odluku, koja zahtijeva razumne pravne mjere, te mjere za ekonomsko i organizacijsko ulaganje, kojom se ostvaruje i znatna ekonomska korist za drţavu. Tabela 12: Pravni okvir – Strateški cilj 1.1 33 Strateški cilj 1.1: UnapreĊenje pravnog okvira kroz pribliţavanje standardima okoliša EU a, s ciljem postizanja zaštite zdravlja ljudi i okoliša i odrţivog upravljanja okolišem. Strateški cilj u pogledu pravnog aspekta za zaštitu okoliša je: UnapreĊenje pravnog okvira kroz pribliţavanje standardima okoliša EU s ciljem postizanja zaštite zdravlja ljudi i okoliša i odrţivog upravljanja okolišem. Za postizanje ovog strateškog cilja predviĊena su tri operativna cilja i to: 1.1.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza 1.1.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU 1.1.3 Integrirati evropske sektorske politike o pitanju okoliša u sektorske politike FBiH Operativni cilj 1.1.1: Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza Ovaj operativni cilj će se ostvariti poduzimanjem sljedećih mjera: 1.1.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno) 1.1.1.2 Izmjene i dopune zakona sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije 1.1.1.3 Izrada i usvajanje prostorno-planske dokumentacije na svim nivoima i Strateške procjene utjecaja 1.1.1.4 Usvajanje programa i planova propisanih zakonom 1.1.1.5 Jaĉanje inspekcijskog nadzora 1.1.1.6 Usvajanje podzakonskih akata za koje postoji pravna osnova u setu zakona o zaštiti okoliša Da bi se osigurala striktna provedba propisa potrebno je izvršiti usaglašavanje vaţećih propisa. To se prvenstveno misli na usaglašavanje kantonalnih sa federalnim, jer se dešavalo da kantoni usvoje svoju regulativu prije nego je to uĉinila Federacija. Iako su Federalni propisi definirali obavezu kantona da u utvrĊenim rokovima izvrše usaglašavanje, u nekim sluĉajevima to je izostalo. Isto tako postoje sluĉajevi neusklaĊenosti federalnih sa propisima na nivou drţave BiH. Najbolji primjer za to je Federalni zakon o inspekcijama 3 koji definira da Federalna inspekcija vrši inspekcijski nadzor nad izvršavanjem federalnih propisa, u okviru nadleţnosti odreĊenih istim (ĉl. 42. Zakona o inspekcijama). MeĊutim, primjera radi, Zakon o veterinarstvu BiH 4 propisuje da nadleţni organi entiteta i Brĉko distrikta obavljaju neposrednu inspekcijsku kontrolu nad provoĊenjem Zakona o veterinarstvu, drugih propisa i međunarodnih ugovora, koji se odnose na pitanja iz oblasti veterinarstva (ĉl. 83. Zakona o veterinarstvu BiH). Dakle, Federalni zakon je utvrdio nadleţnost Federalne inspekcije i to samo za provedbu federalnih propisa, pa bez obzira što zakon na višem nivou vlasti definira nadleţnost organa na niţem nivou vlasti, ovakvom formulacijom je Federalnoj inspekciji onemogućeno postupanje po Zakonu drţave BiH. Ovo još ima teţu posljedicu kad se ima u vidu vrijeme donošenja ovih propisa. Federalni zakon je usvojen 2005. godine, a Drţavni zakon 2002. god. U ovom sluĉaju je zakonodavac trebao imati ovo u vidu i Federalni zakon uskladiti sa već usvojenim Zakonom na nivou BiH. Osim ove vertikalne neusklaĊenosti propisa (kanton, FBiH, BiH) neophodno je izvršiti i horizontalno usaglašavanje vaţećih propisa. Jedan od primjera je Zakon o prostornom 3 Sl. novine FBiH br. 69/05 4 Sl. glasnik BiH, br. 34/02 34 planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH 5 i Federalni zakon o zaštiti okoliša 6 . Zakon o zaštiti okoliša u ĉl. 67. definira da: “za pogone i postrojenja za koje nije potrebno pribavljanje okolišne dozvole, nadleţni organ mora kod izdavanja urbanistiĉke suglasnosti voditi raĉuna o ispunjenju zahtjeva zaštite okoliša". Takvog zahtjeva nema u Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH, pa je u tom smislu neophodno izvršiti odgovarajuću dopunu istog, a samim tim i horizontalno usaglašavanje. Neophodno je dopuniti ĉlan 39. Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na podruĉju FBiH, na naĉin da se predvidi da zahtjev za urbanistiĉku saglasnost sadrţi "obrazloţenje zahtjeva sa podacima potrebnim za utvrĊivanje uvjeta zaštite okoliša, za graĊevine, odnosno pogone i postrojenja za koje nije potrebno pribavljanje okolišne dozvole". U Akcionom planu taksativno su navedeni propisi za ĉije usvajanje je neophodno osigurati pravnu osnovu u zakonu. Kao jedna od mjera za ostvarivanje ovog operativnog cilja je usvajanje prostorno planske dokumentacije na svim nivoima vlasti zajedno sa strateškom procjenom utjecaja, koja bi uveliko olakšala postupak kod izdavanja dozvola. Usvajanjem podzakonskih akata za koje postoji pravna osnova u setu zakona o zaštiti okoliša i za ĉije usvajanje su istekli rokovi, kao i za usvajanje zakonom definiranih planova i programa, finalizirao bi se trenutno pravni okvir, koji u narednom desetogodišnjem periodu treba stalno dograĊivati i unapreĊivati. MeĊutim, za stvarnu provedbu vaţećih i propisa ĉije se usvajanje oĉekuje, kljuĉnu ulogu će imati inspekcijski organi. Bez adekvatno osposobljene inspekcije ne moţe se oĉekivati, ni striktna provedba propisa, ni provedba preuzetih meĊunarodnih obaveza. Operativni cilj 1.1.2: Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU BiH je parafirala Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju s EU 3. decembra 2007. godine. Neizvjesno je kada će doći do potpisivanja istog, jer će to zavisiti od brzine ispunjavanja uvjeta koje je EU postavila pred organe vlasti BiH. Potpisivanjem Sporazuma BiH će stupiti u ugovorni odnos sa EU i zadatak BiH će biti da provede sve dogovoreno u Sporazumu i da nastavi sa svojim aktivnostima u ispunjavanju kriterija za punopravno ĉlanstvo. Nakon potpisivanja Sporazuma sljedeći korak je sticanje statusa zemlje kandidata za ĉlanstvo u EU. Do tada BiH treba da pripremi plan aktivnosti za provedbu Sporazuma kako bi se uspostavile osnove pribliţavanja Evropskoj uniji. Plan će zajedno sa prioritetima iz Evropskog partnerstva u okviru Strategije integriranja BiH u EU ĉiniti Program integriranja BiH u EU. Kada BiH stekne status zemlje kandidata, tek onda će imati širom otvoren pristup pretpristupnim fondovima, a do tada će većinu aktivnosti, na ispunjavanju kriterija za punopravno ĉlanstvo u EU, morati osigurati iz svojih sredstava. UsklaĊivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom EU je bez sumnje najkompleksniji i najdugotrajniji posao u cjelokupnom procesu evropskih integracija koji zahtijeva tijesnu meĊuinstitucionalnu suradnju na horizontalnom i vertikalnom nivou. BiH je u fazi i ”dobrovoljnog” i ”obaveznog” usklaĊivanja svog zakonodavstva. BiH je u fazi ”dobrovoljnog” usklaĊivanja jer još nije potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju i zato što će taj proces postati obaveza za BiH nakon što taj Sporazum zakljuĉi. BiH je u fazi ”obaveznog” usklaĊivanja zato što je Vijeće ministara BiH krajem 2003. godine usvojilo Odluku o procedurama u procesu usklaĊivanja zakonodavstva BiH sa acquis communautaire 7 , kojom se obavezuju institucije i drugi organi uprave BiH na usklaĊivanje zakonodavstva BiH sa propisima EU. Odlukom o naĉinu ostvarivanja koordinacije u procesu prikljuĉenja BiH u EU 8 , 5 Sl. novine FBiH, br. 2/06 6 Sl. novine FBiH, br. 33/03 7 Sluţbeni glasnik BiH, broj 44/03 8 Sluţbeni glasnik BiH, broj 44/03 35 koju je takoĊer usvojilo Vijeće ministara BiH, osigurava se efikasno upravljanje evropskim integracionim procesima. Strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO) predstavlja postupak kojim se razliĉiti razvojni planovi i programi ocjenjuju sa stajališta vrijednosti i ciljeva oĉuvanja prirodnih resursa i okoliša, odnosno predstavlja vrednovanje prostorno-planskog dokumenta sa stajališta ekoloških i okolišnih kriterija i parametara. Vaţan kriterij pri tom je odrţivost, odnosno odrţivi razvoj podruĉja za koji se planovi i programi rade. Postupak izrade SPUO je utvrĊen EU Direktivom 2001/42/EC Evropskog parlamenta i Vijeća o procjeni utjecaja odreĊenih planova i programa na okoliš. Do 21.07.2004. drţave ĉlanice EU morale su zahtjeve SPUO Direktive obavezno integrirati u svoju nacionalnu legislativu. U meĊuvremenu to je primijenjeno i razvijeno u gotovo svim drţavama ĉlanicama. BiH se nalazi na poĉetku procesa prilagoĊavanja pravnim aktima Evropske unije i u okviru toga neophodno je izraditi akt kojim će se definirati postupak izrade Strateške procjene utjecaja na okoliš, jer Zakon o zaštiti okoliša samo kroz dva ĉlana definira ovo pitanje. Strateška procjena utjecaja na okoliš nema zakonodavnu snagu, već je savjetodavni instrument i alat koji bi donositeljima odluka pomogao u osiguravanju višeg stepena zaštite okoliša i doprinio integraciji okolišnih pitanja u pripremi i donošenju planova i programa. Ovaj operativni cilj će se ostvariti poduzimanjem sljedećih mjera: 1.1.2.1 Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice 1.1.2.2 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora 1.1.2.3 Usvajanje Strategije o pribliţavanju zakonodavstvu EU iz podruĉja zaštite okoliša/Program prilagodbe uz: • definiranje dinamike prilagodbe zakonodavstva sa EU zakonodavstvom, • procjenu troškova prilagodbe, • finansijske izvore za prilagodbu. 1.1.2.4 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za okoliš 1.1.2.5 Usvajanje novih i usklaĊivanje postojećih propisa sa propisima EU Mjera 1.1.2.1: Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice Evropska zajednica i zemlje Balkana (Albanija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Rumunija, Srbija, kao i Prijelazna uprava Ujedinjenih naroda na Kosovu, objedinjujući Atinski proces i Atinski memorandum o razumijevanju iz 2002. i 2003. godine potpisali su Ugovor o uspostavi energetske zajednice (Brisel, 22. 11. 2005. Sarajevo 27. 07. 2006). Ugovor o uspostavi energetske zajednice je do sada jedini ugovor BiH i EU vezan za konkretne obaveze primjene direktiva Evropske unije sa podruĉja okoline. Osnovni ciljevi Ugovora su:  implementacija ACQUIS communautaire (zakonodavstvo Evropske zajednice) o energiji, okolini, konkurenciji i obnovljivoj energiji;  uspostava specifiĉnog regulatornog okvira, koji dopušta uĉinkovito djelovanje trţišta mreţne energije na cijeloj teritoriji ugovornih strana, te na dijelu teritorija Evropske zajednice;  stvaranje, za stranke ugovora, trţišta mreţne energije bez unutarnjih granica. 36 "Acquis communautaire o okolini", u okviru Ugovora posebno se odnosi na: 1. Direktivu Vijeća 85/337/EC od 27. juna 1985. godine o procjeni efekata odreĊenih javnih i privatnih projekta na okoliš, kako je ona dopunjena Direktivom Vijeća 97/11/EC od 3. marta 1997. godine i Direktivom 2003/35/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 26. juna 2003. godine; 2. Direktivu Vijeća 1999/32/EC od 26. aprila 1999. godine o smanjenju sadrţaja sumpora u odreĊenim teĉnim gorivima te dopunskom Direktivom 93/12/EEC; 3. Direktivu 2001/80/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 23. oktobra 2001. godine o ograniĉavanju emisija odreĊenih zagaĊivaĉa/polutanata u zrak iz velikih pogona za sagorijevanje; 4. Implementaciju ĉlana 4.(2).Direktive 79/409/EEC Vijeća od 2. aprila 1979. godine o zaštiti divljih ptica. Ugovorom je predviĊen vremenski raspored implementiranja Acquisa o okolini i to prema sljedećem rasporedu:  Direktiva Vijeća 85/337/EEC o ocjeni efekata odreĊenih javnih i privatnih projekta na okolinu, nakon stupanja na snagu ovog Ugovora.  Direktiva Vijeća 1999/32/EC o smanjenju sadrţaja sumpora u odreĊenim teĉnim gorivima i dopunsku Direktivu 93/12/EEC do 31. decembra 2011. godine.  Direktiva 2001/80/EC Evropskog parlamenta i Vijeća o ograniĉenju emisije odreĊenih polutanata u zrak iz velikih pogona za sagorijevanje do 31. decembra 2017. godine.  Ĉlan 4(2) Direktive 79/409/EEC Vijeća od 2. aprila 1979. godine o oĉuvanju divljih ptica po stupanju na snagu Ugovora. Što se tiĉe primjene obnovljivih izvora energije i mjere za poboljšanje energijske efikasnosti svaka Ugovorna strana je bila obavezna da Evropskoj komisiji u roku od godinu dana, od datuma stupanja na snagu ovog Ugovora, dostavi svoj plan implementacije:  Direktive 2001/77/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 27. septembra 2001. godine o promociji elektriĉne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem trţištu elektriĉne energije;  Direktive 2003/30/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 8. maja 2003. godine o promociji upotrebe bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva za transport. Mjera 1.1.2.2: Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora Pravni okvir za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora u BiH predstavlja Zakon o postupku zakljuĉivanja i izvršavanja meĊunarodnih ugovora 9 koje je usvojila Parlamentarna skupština BiH na sjednici Predstavniĉkog doma odrţanoj 18. oktobra 2000. godine i na sjednici Doma naroda odrţanoj 23. oktobra 2000. godine. Zakon je objavljen 30. novembra 2000. godine, a stupio je na snagu 8. decembra 2000. godine. Ovim Zakonom ureĊen je postupak za zakljuĉivanje i izvršavanje meĊunarodnih ugovora kao i sve druge radnje koje su u vezi sa tim procesom. 9 Službeni glasnik BiH, broj 29/00 37 U kontekstu meĊunarodnih aktivnosti, vaţno je napomenuti da, u skladu sa Ustavom BiH, drţava BiH ima iskljuĉivu nadleţnost da zakljuĉuje meĊunarodne sporazume. U skladu sa gore spomenutim Zakonom, svaki entitet moţe sklapati ugovore sa drţavama i meĊunarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skupštine BiH. Potpisivanjem međunarodnog ugovora obavljen je prvi i najlakši dio posla – drugi korak je njeno ratificiranje u Parlamentu BiH, a treći i najvažniji korak predstavlja izmjene domaćeg zakonodavstva, kako bi se dovelo u sklad sa preuzetim obavezama. Država, potpisivanjem međunarodnog ugovora preuzima i brojne obaveze, a prije svega da će donijeti propise koji će omogućiti provedbu ugovora i uspostaviti eventualno relevantnu/e instituciju/e. Prijedlog konvencija za ratifikaciju dat je u dijelu koji zasebno obraĊuje komponente okoliša. Mjera 1.1.2.3: Usvajanje Strategije o pribliţavanju zakonodavstvu EU iz podruĉja zaštite okoliša/Program prilagodbe uz:  definiranje dinamike prilagodbe zakonodavstva sa EU zakonodavstvom,  procjenu troškova prilagodbe,  finansijske izvore za prilagodbu. Svrha ove strategije (mjere) je pomoći Ministarstvu okoliša i turizma u pripremi i izmjenama okolišnog zakonodavstva za ispunjavanje zahtjeva Evropske unije. Pribliţavanje zakonodavstva jedinstvena je obaveza ĉlanstva u Evropskoj uniji. To znaĉi da zemlje koje se ţele pridruţiti Evropskoj uniji moraju uskladiti svoje nacionalne zakone, propise i postupke na naĉin da oni ukljuĉuju cjelokupnu graĊu zakonodavstva EU sadrţanog u acquis communautaire, takoĊer poznatog kao acquis. Acquis communautaire ukljuĉuje sve pravne akte – direktive, uredbe i odluke – usvojene na temelju Ugovora koji predstavljaju osnovni zakon Evropske unije i Zajednice. On ukljuĉuje:  cjelokupno zakonodavstvo Zajednice,  sva naĉela zakona i odluke Evropskog suda pravde,  sve meĊunarodne sporazume potpisane od Evropske komisije i protumaĉene u deklaracijama i rezolucijama Vijeća ministara. Dakle, acquis sadrţi puno više od formalnih pravnih tekstova. Buduće zemlje ĉlanice moraju se uskladiti s duhom kao i sa slovom zakonodavstva EU. Obveza pribliţavanja nacionalnih zakona, institucija i postupaka nastavlja se i nakon pristupanja. Stoga je pretpristupni proces pribliţavanja prilika za drţave da reformiraju svoje institucije i postupke, te da obuĉe svoje osoblje za dnevne odgovornosti i procese izrade, provedbe i izvršenja zakona Evropske unije. U Agendi 2000. EU prihvaća da se ni od jedne zemlje kandidata ne moţe oĉekivati da se u potpunosti uskladi s acquisom u bliţoj budućnosti. Zato: "…u partnerstvu s Unijom treba izraditi i poĉeti provedbu realnih dugoroĉnih nacionalnih strategija za postupno efikasno usklaĊivanje u svim zemljama kandidatima prije pridruţivanja, a posebno u rješavanju pitanja zagaĊivanja vode i zraka. Ove strategije trebaju odrediti kljuĉne prioritete i ciljeve koje treba postići prije datuma pridruţivanja kao i vremenske rokove za daljnje potpuno usklaĊivanje; buduće obaveze trebaju biti ukljuĉene u ugovore o pridruţivanju. Sve nove investicije trebaju biti usklaĊene s acquisom.“ 10 10 Agenda 2000, Volume I, Communication: For a Stronger and Wider Union, DOC/97/6, 15.07.1997, str. 65. 38 Mjera 1.1.2.4: Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za okoliš U 2006. godini zapoĉela je implementacija projekta sa nazivom „Praćenje napretka usaglašenosti okolišne legislative zemalja: Albanije, BiH, Srbije, Crne gore i Kosova sa EU legislativom“. Projekt je finansirala EC iz Brisela. Izvještaj koji je uraĊen u julu 2007. godine dao je prvu sliku stepena usaglašenosti domaćeg zakonodavstva o okolišu sa EU zakonodavstvom. U toku 2008. godine bit će pripremljen drugi izvještaj o stanju usaglašenosti, koji bi trebao pokazati da li postoji eventualni napredak po ovom pitanju. Treba naglasiti da se u okviru oba ova projekta prati usaglašenost domaćih okolišnih propisa sa ukupno 25 direktiva EU, dok bi se u narednom periodu taj broj povećao na 70 pravnih akata EU iz sektora okoliša. Ovi izvještaji trebaju ukazati resornom ministarstvu na sve praznine u legislativi i utjecati na striktnu provedbu mjera zacrtanih u ovoj Strategiji s ciljem postizanja napretka. Mjera 1.1.2.5: Usvajanje novih i usklaĊivanje postojećih propisa sa propisima EU Usvajanje zakona o okolišu na nivou BiH Usvajanje drţavnog Zakona o okolišu u BiH i uspostavljanje i funkcioniranje Drţavne agencije za okoliš i vodu u BiH su identificirani kao glavni pokazatelji napretka unutar kratkoroĉnih prioriteta za okoliš Evropskog partnerstva. Ova ĉinjenica je potvrĊena i u objavljenim prioritetnim zadacima Vijeća ministara gdje je donošenje zakona o zaštiti okoliša na nivou drţave BiH istaknuto kao jedan od prioritetnih zadataka. Prema Odluci Vijeća ministara, od 16. maja 2002. godine, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kao resorno ministarstvo je nadleţno da pripremi nacrt zakona o okolišu na drţavnom nivou. Osim toga, amandmani na Zakon o Vijeću ministara i Zakon o ministarstvima se već duţe vremena nalaze u parlamentarnoj proceduri. Usvajanjem ovih amandmana trebala bi se uspostaviti pravna osnova za uspostavljanje dva nova ministarstava na drţavnom nivou i to: Ministarstvo poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja i Ministarstvo nauke, tehnologije i okoliša. Zakon bi takoĊer predstavljao pravnu osnovu za osnivanje i finansiranje buduće agencije za okoliš i uspostavio bi principe i mehanizme za integriranje okolišne problematike u druge sektore i dao osnove za sveobuhvatan sistem finansiranja i ekonomskih poticaja za optimiziranje zahtjeva i minimiziranje zagaĊivanja i gubitaka prirodnih resursa. Takav zakon bi pomogao BiH u procesu usaglašavanja sa zahtjevima EU i ispunjavanju obaveza proizašlih iz meĊunarodnih konvencija. Iako se radi o Federalnoj strategiji zaštite okoliša, neophodno je naglasiti da je usvajanje ovog Zakona jedan od prioriteta za ĉitavu BiH, pa samim tim i Federaciju BiH na polju zaštite okoliša. Usvajanje zakona o zaštiti od buke U FBiH ne postoji zakon koji regulira ovu oblast na Federalnom nivou. Ĉetiri kantona i to: Tuzlanski (2004); Bosansko-podrinjski (2005); Srednjebosanski (2000) i Sarajevski kanton (1999) usvojili su Zakon o zaštiti od buke, dok je Zapadno-hercegovaĉki kanton 2005. godine ovu oblast regulirao Pravilnikom o dopuštenom nivou buke. Znaĉajan dio okolišne regulative EU koja se ne odnosi direktno na drţave neĉlanice, ima meĊutim, i za njih odreĊeni znaĉaj. Kao primjer upravo je Propis o zaštiti od buke. Uputstva EU o dozvoljenom nivou buke itekako su interesantna za drţave neĉlanice, pošto one moraju da im se prilagode ukoliko ţele da izvode graĊevinske radove u EU (buka graĊevinskih 39 mašina), saobraćaj (npr. buka automobilskih motora) ili izvoz (Propisima EU ograniĉena je buka koju smiju proizvoditi razni tehniĉki ureĊaji, pa ĉak i takvi kao što su generatori za zavarivanje ili motorne kosilice za travu). Iz navedenog neophodno je usvajanje Federalnog zakona o zaštiti od buke, usklaĊenog sa legislativom EU i odgovarajućih podzakonskih akata neophodnih za njegovu provedbu (Direktiva koja se odnosi na procjenu i upravljanje bukom u okolišu 2002/49/EC). Usvajanje zakona o hemikalijama U FBiH je na snazi Zakon o prometu otrova iz 1992. 11 i bodovan je sa nula poena o pitanju usklaĊenosti sa „tada“ vaţećom regulativom EU. EU propisi o hemikalijama imaju bitan znaĉaj neposredno i na drţave neĉlanice kao što je BiH. Razlog za to su pitanja koja se tiĉu izvoza i uvoza nekih opasnih hemikalija. Sektor hemikalija je u nadleţnosti više ministarstava u Federaciji BiH (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Federalno ministarstvo zdravlja, Federalno ministarstvo industrije, energetike i rudarstva). Poseban sistem posvećen hemikalijama trenutno ne postoji. Postojeći zakoni/propisi nisu novelirani saglasno svjetskoj praksi, niti su završene aktivnosti za pristupanje meĊunarodnim konvencijama, koji se odnose na proizvodnju i korištenje hemikalija. Neke od konvencija koje imaju dodirne taĉke sa hemikalijama su potpisane i ratificirane. MeĊutim, razlog njihove ratifikacije nije bilo unapreĊenje aktivnosti u oblasti hemikalija, već taj što te konvencije imaju i dodirne taĉke sa nekim drugim sektorima, kao što je zaštita zraka, upravljanje otpadom, biološka raznolikost i dr. REACH Uredba (Registration, Evaluation and Authorization of Chemichals) je usvojena 18. dec. 2006. i stupila je na snagu 1. juna 2007. Ovim je uspostavljen novi pravni okvir za Registraciju, ocjenu, ovlaštenja i ograniĉenja o pitanju hemikalija. Ovim se uspostavlja jedinstven sistem kontrole komercijalnih proizvoda putem nove Agencije za hemikalije. REACH Uredba obuhvata jedno od najkompleksnijih pitanja evropskog zakonodavstva, a cilj je bio stvoriti evropski nadzorni okvir za hemijske proizvode. Najveća zadaća REACH-a je zaštititi zdravlje stanovnika Evrope i okoliša u kojem ţive, putem boljeg i efikasnijeg osiguranja sigurnosnih mjera na supstancama, kroz identifikaciju osobina hemijskih supstanci i davanje veće odgovornosti industriji kod upravljanja rizicima od hemikalija. Danas na evropskom trţištu postoji više od sto hiljada hemijskih proizvoda, a za veliku većinu njih nikada nije uĉinjena struĉna procjena njihovih dugoroĉnih uĉinaka po okoliš. Sve više nauĉnih istraţivanja pokazuje da su bolesti poput astme, odreĊenih vrsta raka, te bolesti koje su povezane s odreĊenim profesijama, ĉesto rezultat odreĊenog stepena štetnih hemijskih svojstava okoline. Iz tog razloga REACH je uspostavio sveobuhvatan registar tih proizvoda i njihovih svojstava, a potiĉe i upotrebu supstituta koji su manje štetni, kada god je to moguće. Ne samo da će se od svakog proizvoĊaĉa ili uvoznika zahtijevati da ocijeni i registrira proizvod koji prodaje, nego će biti duţni upozoriti na moguće rizike. Buduća pravila REACH-a, takoĊer, ukljuĉuju razmjenu informacija meĊu proizvoĊaĉima hemikalija kako bi se smanjio broj potrebnih istraţivanja, kao i broj testiranja na ţivotinjama. Paket zakona o hemikalijama ima velik utjecaj na Evropsku uniju i ţivote njenih graĊana. Osim Odbora za okoliš i javno zdravstvo koji je matiĉno radno tijelo, ĉak devet odbora Evropskog parlamenta bilo je ukljuĉeno u rad na REACH-u. Iako je postojala jednoglasna podrška ciljevima REACH-a, meĊu zastupnicima je postojalo neslaganje oko naĉina postizanja tih ciljeva, 11 Sluţbeni list SFRJ 13/91 40 posebno onih vezanih za industrijski sektor, jer dok su jedni stajali na stranu industrije i zapošljavanja, drugi su branili okoliš i javno zdravstvo. Usvajanje zakona o prirodnim dobrima i dobrima u općoj upotrebi Vaţno je ukazati na problem koji je nastao uslijed nepostojanja propisa kojim se definiraju prirodna dobra i dobra u općoj upotrebi. Naime, Zakonom o koncesijama FBiH 12 je propisano da "predmet koncesije moţe biti pravo obavljanja djelatnosti komunalnih i drugih javnih sluţbi, a što se utvrĊuje propisom kantona". MeĊutim, da bi se dodijelila koncesija za obavljanje komunalnih djelatnosti, potrebno je prethodno definirati posebnim propisima koja prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi se koriste za obavljanje ovih djelatnosti. Uredbom o javnim preduzećima ("Sluţbeni list RBiH" broj 4/92) bilo je propisano da će se "Zakonom odrediti koja prirodna bogatstva i dobra od općeg interesa i sredstva kojima posluje javno preduzeće su u drţavnoj svojini, te da "prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi koja koriste, javna preduzeća, imaju samo pravo korištenja pod uvjetima propisanim zakonom i ovom Uredbom". Ovaj zakon nikada nije donesen, a Uredba sa zakonskom snagom o javnim preduzećima stavljena je van snage 2005. godine donošenjem Zakona o javnim preduzećima u FBiH 13 . Reguliranje ovog pitanja je znaĉajno i sa aspekta privatizacije javnih preduzeća. Usvajanje zakona o GMO Nadzor nad genetski-modificiranim organizmima (GMO), koji mogu poremetiti prirodnu ravnoteţu, je obaveza koja proizlazi iz Konvencije o biološkoj raznolikosti. Budući da sistemski nadzor u ovoj oblasti nije uspostavljen, postoji mogućnost (nekontroliranoga) unosa GMO-ova iz susjednih zemalja. Zbog toga je prijeko potrebno usvojiti zakon kojima će biti obuhvaćeni GMO-i i to GMO-i namijenjeni za nauĉno-istraţivaĉki rad, koji ne izlaze iz laboratorijskih okvira i komercijalni GMO-i namijenjeni za unošenje u okoliš. TakoĊer, je potrebno da BiH sudjeluje u meĊunarodnoj Akciji za biološku sigurnost, ratificiranjem Protokola o biološkoj sigurnosti, koji je donesen u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti. Direktive o genetski- modificiranim organizmima imaju za cilj zaštitu ljudskog zdravlja i zaštitu okoliša od opasnosti koje se odnose na namjerno puštanje i stavljanje u promet genetski modificiranih organizama (Direktiva Evropskog parlamenta i Vijeća, broj 2001/18/EC o namjernom ispuštanju u okolinu genetski-modificiranih organizama). Usvajanjem zakona u koji bi se transponirali zahtjevi iz spomenute Direktive, pravno bi se regulirala ova do sada nedefinirana oblast u FBiH. Usvajanje zakona o rudarstvu Neophodno je usvajanje zakona o rudarstvu koji će biti usklaĊen sa EU legislativom. Radi se o Direktivi koja tretira pitanje postupanja i zbrinjavanja otpada iz rudnika (Direktiva o upravljanju otpadom iz ekstraktivne industrije 2006/21/EC). Usvajanje zakona o zaštiti zemljišta Osnovni problem je nepostojanja jedinstvenog zakonskog propisa s ciljem trajnog osiguranja ili ponovne uspostave funkcije tla. Stoga je neophodno oblikovati cjelovitu politiku zaštite tla i transponirati odgovarajuću legislativu EU 12 Sluţbene novine FBiH, broj 40/02, 61/06 13 Sluţbene novine FBiH, broj 8/05 41 Zakon o koncesijama Kod provedbe ovog Zakona pojavljuju se problemi kod dodjele koncesija ĉije korištenje zahtijeva novu izgradnju. Pokazalo se u praksi da se izvrši dodjela koncesije i da se u postupku izdavanja dokumenata za graĊenje ispostavi da gradnja nije moguća. Ovi problemi se mogu pojaviti samo na onim prostorima za koje nisu doneseni odgovarajući planovi prostornog ureĊenja, ĉiji sastavni dio je i strategijska procjena okoliša, a u skladu sa ĉlanom 51. Zakona o zaštiti okoliša FBiH. Nedostatak planova prostornog ureĊenja, a posebno nedostatak strategijske procjene okoliša su dovoljan razlog da se ne pristupa postupku dodjele koncesije, koja podrazumijeva korištenje prirodnih bogatstava. Još treba istaći problem da nedostatak naprijed navedenih dokumenata moţe koncesionara dovesti u situaciju da ne moţe riješiti imovinsko-pravne odnose, kad se ovi odnosi pojavljuju kao uvjet za korištenje koncesije. Naime, ukoliko vlasnik nije voljan da proda svoje zemljište koncesionaru, ne postoji osnov za eksproprijaciju. Dakle, navedena pitanja se pojavljuju kao preduvjet za donošenje odluke o koncesiji i smatra se da se ovi problemi ne mogu prevazići dopunom propisa koji reguliraju sadrţaj dokumenta o politici dodjele koncesije. Iz navedenog se zakljuĉuje da se postupak dodjele koncesije ne moţe i ne treba voditi ukoliko nije donesen odgovarajući prostorno-planski dokument sa SEA, kao i sektorski propisi kojima se predviĊaju odgovarajući uvjeti. Operativni cilj 1.1.3: Integrirati evropske sektorske politike o pitanju okoliša u sektorske politike FBiH Zaštita okoliša nesumnjivo je jedna od najzahtjevnijih i najsloţenijih aktivnosti koja zadire u sve dijelove organizacije ljudskoga društva. Skup svih zakona i propisa koji u FBiH reguliraju vrlo široki spektar zaštite definiraju pitanja zaštite: voda, šume, poljoprivrednog zemljišta, tla; naĉin iskorištavanja mineralnih sirovina; naĉin lova i ribolova; zaštita kulturne baštine; zaštita od buke, vibracija i ionizirajućeg zraĉenja, zaštita od poţara; zaštita zdravlja; naĉin postupanja s tvarima i robom pod posebnim reţimom (otrovi, zapaljive i eksplozivne tvari) te pitanja standardizacije, mjeriteljstva, statistike, informatike, te koncesija. Ovaj operativni cilj će se ostvariti poduzimanjem sljedećih mjera: 1.1.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja politike zaštite okoliša sa politikama ostalih sektora (energetika, promet, poljoprivreda, industrija, turizam), 1.1.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa Integracija pitanja okoliša u druge strateške oblasti je u programu EU još od ranih 1980-tih i dobila je na vaţnosti uzastopnim amandmanima na Sporazum EC. 1998. Evropski savjet odrţan u Cardiff-u je zatraţio od predstavnika vlada posebne strategije za integraciju odnosa prema okolišu u tri strateške oblasti – sektore transporta, energetike i poljoprivrede. Cardiffski proces sada obuhvata devet sektora (pored transporta, poljoprivrede i energetike ukljuĉuje industriju, domaće trţište, razvoj, uzgoj ribe, opće poslove i ekonomske i finansijske poslove). Carfiff-ski proces nije samo gomila dobrih strateških namjera, već je rezultirao odreĊenim brojem direktiva u raznim strateškim oblastima, koje nisu striktno vezane za okoliš ali koje imaju odluĉujući efekt na zaštitu okoliša. Dobar primjer je direktiva o promociji upotrebe bioloških goriva ili drugih obnovljivih goriva za transport, dio zakonodavstva koji ima pozitivne utjecaje na kvalitetu okoliša, ali koji se odnosi i na tri ranije spomenuta sektora: direktno energije, transporta i indirektno poljoprivrede. Prema tome, implementacija ove direktive nije samo zadatak institucija nadleţnih za okoliš već i institucija nadleţnih za energiju, transport i po mogućnosti poljoprivrede. Neki od zakona i propisa nisu na potrebnom struĉnom nivou, što je rezultat nepostojanja koordinacije struĉnih i nauĉnih institucija pri izradi zakonskih i podzakonskih akata. 42 4.3 Institucionalni okvir Okolišna administracija u BiH ima izrazito fragmentiranu i sloţenu institucionalnu strukturu (tri administrativna nivoa - Federacija, kantoni i općine). Nadleţnosti i funkcije u Federaciji kao cjelini generalno su adekvatno definirane zakonima, meĊutim, ne postojanje jake vertikalne i horizontalne koordinacije rezultiralo je neefikasnim i neekonomiĉnim upravljanjem okolišem. U FBiH postoje institucionalni elementi adekvatne okolišne administracije, meĊutim, nedovoljan je broj adekvatno obuĉenog struĉnog kadra za upravljanje okolišem u skladu sa evropskim standardima i praksama. Tabela 13: Institucionalni okvir – Strateški cilj 2.1 Strateški cilj 2.1: Decentralizirana i efikasna okolišna administracija sposobna odgovoriti zahtjevima za ĉlanstvom u EU Operativni cilj 2.1.1: Stvaranje struĉnih kapaciteta u sektoru okoliša u FBiH Dostizanje ovog operativnog cilja podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 1.1.1.1 Izrada i implementacija strategije formalnog okolišnog obrazovanja - studija 1.1.1.2 Izrada i implementacija strategije neformalnog okolišnog obrazovanja 1.1.1.3 Izrada programa i implementacija integracije okolišne problematike u curruculum-e osnovnih, općih i struĉnih srednjih škola i univerziteta 1.1.1.4 Stalno struĉno usavršavanje postojećeg kadra u sektoru okoliša 1.1.1.5 Osposobljavanje industrije kroz programe obuke Okolišno obrazovanje je kljuĉno za realiziranje ciljeva iz Strategije zaštite okoliša. S obzirom na veliki nedostatak okolišno educiranih kadrova u BiH, potrebno je vršiti plansko, formalno i neformalno obrazovanje, univerzitetski obrazovanih struĉnjaka razliĉitih profila, što podrazumijeva: (mjere 2.1.1.1 i 2.1.1.2). 43  Izradu i implementaciju Strategije formalnog okolišnog obrazovanja, koja će usmjeriti na razvoj curriculum-a na univerzitetima FBiH, za obrazovanje okolišnih inţinjera za potrebe privrede, nauke i administracije: za potrebe privrede (trogodišnji studij), za potrebe nauke i drţavne uprave (petogodišnji studij, ukljuĉujući postdiplomski studij za one koji su završili visoko obrazovanje po starom sistemu), saĉiniti nomenklaturu okolišnih zanimanja (okolišni menadţer, risk menadţer i sl.).  Izradu i implementaciju Strategije neformalnog okolišnog obrazovanja  Osnivanje tijela za certificiranje osoblja po nekoj od meĊunarodnih shema. U sadašnjem sistemu obrazovanja, školski programi ne ukljuĉuju okolišnu problematiku, stoga je potrebno izraditi programe koji će integrirati okoliš, u curruculum-e osnovnih, općih i struĉnih srednjih škola, te univerziteta, a naroĉito na tehniĉke, bio-tehniĉke, ekonomske, pravne i fakultete prirodnih nauka. (mjera 2.1.1.3.). Ove mjere su kljuĉne za stvaranje nukleusa budućeg struĉnog kadra u administraciji i privredi, a doprinose i stvaranju graĊanskog društva svjesnog okolišne problematike. Mjere su dugoroĉne i mogu dati vidljive rezultate tek nakon najmanje dvije generacije školovanih. Zaštita i upravljanje okolišem kao administrativni posao relativno je mlad u FBiH. Zbog toga postoji potreba za usavršavanjem postojećeg kadra u sektoru okoliša na svim administrativnim nivoima. U tu svrhu, potrebno je izraĊivati godišnje programe edukacije zaposlenika, a na temelju analize potreba. Obuka treba biti obavezna za zaposlenike, a pored struĉnih programa, potrebno je planirati i uĉenje i polaganje stranog jezika. Obuka se moţe realizirati u saradnji sa nekom struĉnom institucijom ili više njih, koje mogu ponuditi programe obuke specificirane programom (mjera 2.1.1.4.). Okolišna administracija treba organizirati osposobljavanje industrija kroz programe obuke za prevenciju zagaĊivanja i koncept IPPC, EMS i uvoĊenje sistema kvaliteta serije ISO 14000, s ciljem adekvatne i efikasne saradnje sa privredom (mjera 2.1.1.5.). Operativni cilj 2.1.2: Institucionalno jaĉanje sektora okoliša u FBiH Dostizanje ovog operativnog cilja podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 2.1.2.1 Reorganizacija i kadrovsko popunjavanje u FMOiT u skladu sa rezultatima studije o kadrovskim potrebama sektora za okoliš u FMOiT 2.1.2.2 Reorganizacija i jaĉanje sektora okoliša u kantonalnim ministarstvima, u skladu sa rezultatima studija o kadrovskim potrebama sektora za okoliš u kantonalnim ministarstvima 2.1.2.3 Operativna uspostava uprava za inspekcije; Zapošljavanje i osposobljavanje inspektora 2.1.2.4 Razvoj, osposobljavanje i umreţavanje institucija koje će ĉiniti struĉno jezgro za pruţanje pomoći Ministarstvu okoliša i turizma FBiH Federalno ministarstvo okoliša i turizma (Sektor okoliša i sektor za okolišne dozvole) kao i kantonalna ministarstva koja se bave problematikom okoliša, imaju veoma slabu kapacitiranost. Problematika kapacitiranosti svodi se na nekoliko kljuĉnih aspekata: nedostatak okolišno educiranih kadrova, raskorak izmeĊu obima posla i broja zaposlenih 44 struĉnjaka za bilo koju oblast okoliša (priroda, otpad, emisije u zrak, buka, nuklearno zraĉenje, tlo, okolišne dozvole itd.), te neusklaĊenost planiranih i popunjenih radnih mjesta. Sadašnja organizacija i broj zaposlenih u sektoru okoliša i sektoru za okolišne dozvole u FMOiT je neadekvatna u odnosu na obaveze koje je potrebno ispuniti po osnovu seta okolišnih zakona F BiH. Stoga je potrebno uraditi analizu / studiju potreba za kadrovima Federalnog ministarstva okoliša i turizma, te u skladu sa tim izvršiti reorganizaciju i kadrovsko popunjavanje (mjera 2.1.2.1.). Pri izradi studije o kadrovskom popunjavanju i reorganizaciji FMOiT-a, neophodno je uzeti u obzir predloţenu institucionalnu shemu - (mjera 2.1.2.4.)., prema kojoj će FMOiT imati podršku u obavljanju svojih aktivnosti u okviru struĉnih institucija na nivou Federacije. Prema Federalnim okolišnim propisima, obim poslova kantona je znaĉajno proširen u odnosu na stanje od 2003. godine. TakoĊer, svi kantoni su bili u obavezi usaglasiti zakonodavstvo sa Federalnim propisima do kraja 2004. godine, što nije uraĊeno. Stoga je potrebno uraditi analizu / studiju potreba za kadrovima u sektorima okoliša u okviru kantonalnih ministarstava, te u skladu sa tim izvršiti reorganizaciju i kadrovsko popunjavanje. TakoĊer, kantonalna ministarstva trebaju izvršiti usklaĊivanje propisa sa federalnim, da bi uĉinkovito obavljali poslove. (mjera 2.1.2.2.). Federalna uprava za inspekcijske poslove je formalno uspostavljena, ali ne u punom kapacitetu. Pored Federalne, oformljene su i Kantonalne uprave za inspekcijske poslove i to u sljedećim kantonima: Tuzla, USK; Ze-do, ZH i Goraţde, dok u ostalim kantonima nisu. Proces uspostave preostalih kantonalnih uprava je potrebno dovršiti, i paralelno sa tim vršiti zapošljavanje i osposobljavanje inspektora za okoliš. (mjera 2.1.2.3.). Federalno ministarstvo okoliša i turizma, kao nosilac aktivnosti upravljanja okolišem, pored neadekvatne unutarnje organizacione strukture i brojnosti, nema osiguranu podršku struĉnih institucija na nivou Federacije. Potreban je razvoj, osposobljavanje i umreţavanje institucija koje će ĉiniti struĉno jezgro za pruţanje pomoći Ministarstvu okoliša i turizma FBiH. Prijedlog se temelji na umreţavanju postojećih struĉnih institucija, koje su većinom direktno pod ingerencijom Vlade FBiH, a predviĊa se i osnivanje novih (mjera 2.1.2.4.). Realizacija ove mjere zahtijeva izradu studija o nadleţnostima, organizacijskim i kadrovskim potrebama novih agencija, te analizu potreba zapošljavanja dodatnog struĉnog kadra i do edukacije u već postojećim institucijama / zavodima / agencijama. S obzirom da je cilj ove mjere osiguravanje struĉne podrške sektoru okoliša u FMOiT, studije i analize, pored ostalih, kao polaznu osnovu trebaju uzeti i uraĊene studije i analize o potrebama sektora okoliša u FMOiT-a- (mjera 2.1.2.1.). Prva faza: uvezivanje postojećih i osnivanje novih institucija koje će obuhvatiti struĉne komponente neophodne za obavljanje poslova iz nadleţnosti ministarstava na Federalnom nivou:  Agencija za energiju - (potrebno osnovati novu instituciju);  Agencija za zaštitu prirode – (ne postoji, potrebno uspostaviti novu agenciju);  Institucionalizirati koordinaciju Federalnog zavoda za agropedologiju sa Federalnim zavodom za geologiju i Federalnom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove, s ciljem uvoĊenja integralnog sistema upravljanja zemljištem;  Meteorološki zavod FBiH - ojaĉati i osposobiti za voĊenje katastra emisija, registra zagaĊivaĉa i tokova otpada;  Fond za okoliš – (potrebno operativno uspostaviti); 45  Institucionalno povezivanje sa Agencijama za vodu, koje su u osnivanju;  Federalni zavod za statistiku (uspostaviti sistem prikupljanja podataka od svih struĉnih institucija i uvesti sistem obrade podataka u skladu sa indikatorima definiranim u okviru DPSIR analize). Druga faza: faza integracije i uvezivanja sa RS i Distriktom Brĉko Realizacija ove faze zavisi o prijedlogu novog drţavnog zakona o okolišu, uzimajući u obzir ĉinjenicu da Federacija, kao jedan od 2 entiteta, ne moţe obavljati odreĊene aktivnosti iz oblasti okoliša bez sudjelovanja drţave BiH, te da proces integracije u EU zahtijeva meĊu entitetsku koordinaciju i uvezivanje u skoro svim segmentima okoliša. Operativni cilj 2.1.3: Uspostava meĊusektorske saradnje i saradnje ministarstava koja se bave segmentima okoliša sa Vladinim Federalnim zavodima i upravama Dostizanje ovog operativnog cilja podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 2.1.3.1 Uspostava stalnog meĊu-ministarskog tijela, 2.1.3.2 Uspostava mehanizama koordinacije izmeĊu vladinih zavoda i uprava i Federalnog ministarstva okoliša i turizma i ostalih federalnih ministarstava koji se bave segmentima okoliša Formalni institucionalni oblici saradnje meĊu resornim federalnim ministarstvima ne postoje. Ovo onemogućava sinhronizirano djelovanje kod izrade i realizacije strateških i planskih dokumenta ĉiji su donosioci pojedina ministarstva, ali je za njihovu realizaciju neophodna podrška i drugih resornih ministrastava. TakoĊer se javljaju i konflikti interesa meĊu sektorima koji imaju utjecaja na prirodne resurse. Stoga je potrebno uspostaviti stalno meĊu – ministarsko tijelo za izradu i implementaciju strateških dokumenta na nivou FBiH (mjera 2.1.3.1.). Na Federalnom nivou postoje javne struĉne institucije koje se bave problematikom okoliša, bilo da su u sastavu resornih ministarstava ili pod direktnom nadleţnošću Vlade FBiH. Postojeće institucije obavljaju:  struĉne poslove u razliĉitim segmentima okoliša (Federalni zavod za agropedologiju, Federalni geološki zavod, Federalna geodetska uprava za imovinske - pravne poslove, Federalna javna preduzeća za vodna podruĉja sliva rijeke Save i Jadranskog mora, Federalni hidrometeorološki zavod, Federalni zavod za statistiku);  vrše nadzor i kontrolu nad aktivnostima koje utjeĉu na stanje okoliša (Federalna uprava za inspekcijske poslove);  iniciraju, planiraju i izvršavaju aktivnosti kojima se štite ljudi, materijalna dobra i okoliš od prirodnih katastrofa i urgentnih/akcidentnih situacija i nesreća većih razmjera (federalna uprava civilne zaštite). MeĊutim, mehanizmi koji osiguravaju razmjenu podataka i informacija, meĊusobnu koordinaciju i konsultacije izmeĊu ovih institucija i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kao i ostalih resornih ministarstava koji se bave segmentima okoliša, nisu adekvatni. Zbog ovoga je u velikoj mjeri umanjena efikasnost tj. mogućnost kvalitetnih rezultata rada na upravljanju okolišem u FBiH. Stoga je potrebna uspostava mehanizama koordinacije izmeĊu vladinih zavoda i uprava i Federalnog ministarstva okoliša i turizma i ostalih federalnih ministarstava koji se bave segmentima okoliša (mjera 2.1.3.2.). 46 4.4 Ekonomski okvir Mobilizacija finansijskih resursa preduvjet je za uspješnu implementaciju Strategije i ostvarivanje drugih programa zaštite okoliša. Zadaća Bosne i Hercegovine je, prije svega, osigurati vlastite finansijske resurse, a tek potom traţiti potporu meĊunarodnih finansijskih institucija. Politika Evropske unije jasno odreĊuje upotrebu ekonomskih instrumenata kao najboljeg naĉina integracije ekonomskog i ekološkog aspekta privrednog razvoja. Analiza stanja okoliša jasno pokazuje nedovoljnu razvijenost ekonomskih instrumenata u okolišu u FBiH. Zbog toga je prijeko potrebna intervencija drţavne uprave koja mjerama regulative i fiskalne politike treba internalizirati uĉinke na okoliš u cijenu proizvoda i usluga. Na taj naĉin se izravno podupire naĉelo da «oneĉišćivaĉ plaća» i naĉelo da «korisnik plaća», tj. da izravno plaćaju oni koji oneĉišćuju okoliš i oni koji se koriste prirodnim resursima iz okoliša. Ekonomski instrumenti treba da pruţe dopunski poticaj za smanjivanje oneĉišćenosti ispod granica propisanih zakonom. TakoĊer, treba ih kreirati da potaknu nove postupke kontrole i smanjivanja oneĉišćenosti, općenito nove proizvodne postupke i razvoj novih proizvoda, ali i pogodno utjeĉu na promjene ponašanja potrošaĉa proizvoda i usluga. Dakako, uvoĊenje novih ekonomskih instrumenata znaĉi i promjenu u mikro i makro ekonomskom smislu, te se kod prijedloga uvoĊenja novih ekonomskih instrumenata, trebaju prethodno ispitati njihovi uĉinci na temelju sljedećih kriterija:  djelotvornost na okoliš;  ekonomska djelotvornost;  poticajni uĉinci na smanjenje zagaĊivanja i tehniĉke inovacije;  administrativna prihvatljivost (postojeće stanje - relevantni zakonodavni i institucionalni okvir). 4.4.1 Mjere za uspostavu ekonomskih instrumenata Mjera, Izrada studije o uvoĊenju EI: Strategijom je kao kljuĉna mjera predviĊena izrada studije o voĊenju ekonomskih instrumenata. Studijom prije svega treba za postojeće ekonomske instrumente ustanoviti strukturu i jasnoću potrošnje sredstava i ocijeniti djelotvornost s okolišnog i ekonomskog stajališta, kako bi se stvorili uvjeti za namjensko trošenje sredstava ako to do sada nije bio sluĉaj. Zatim, dati prijedlog za poboljšavanje strukture postojećih ekonomskih instrumenata, te postupno i selektivno uvoĊenje novih radi poticanja smanjivanja oneĉišćavanja okoliša i radi racionalne upotrebe prirodnih resursa odnosno okoliša. Prijedlozi trebaju biti ocijenjeni na temelju kriterija, a trebaju pokriti sve oblasti odnosno ekonomske instrumente za vodu, otpad, prirodu, zrak, buku i zemljište. Radi kasnijeg praćenja i analize djelotvornosti ekonomskih instrumenata na okoliš i ekonomiju, pa i uvoĊenja budućih instrumenata, potrebno je razviti odgovarajuću metodologiju i smjernice. Primjena kriterija administrativne prihvatljivosti ukazat će na potrebne promjene u zakonodavnom i institucionalnom okviru, kako bi se predloţeni instrumenti mogli implementirati. Ovo se prije svega odnosi na stvaranje potrebnog pravnog osnova, te raspodjelu sredstava prema fondovima zaštite okoliša na svim nivoima i drugim institucijama, kojima će biti doznaĉena zadaća upravljanja sredstvima u skladu sa oĉekivanim ciljevima. Mjera, Programi obuke za implementaciju EI: brojni programi obuke realizirani za pravne subjekte, prije uvoĊenja poreza na dodatnu vrijednost, a ĉija implementacija teĉe bez znaĉajnih poteškoća, potvrĊuju tezu da uvoĊenje ekonomskih instrumenata obavezno trebaju pratiti programi za jaĉanje kapaciteta. Stoga je Strategijom previĊena mjera kreiranja i realizacije programa obuke za pravne subjekte sa ciljem upoznavanja o vrstama i naĉinu obraĉuna uvedenih EI, kao i programa za sluţbenike administracije o praćenju njihove djelotvornosti, odnosno korištenju razvijene metodologije i smjernica. 47 Mjera, IzraĊivati godišnji plan trošenja prihoda od ekonomskih instrumenata: Preduvjet za namjensko trošenja sredstava, u skladu sa oĉekivanim ciljevima ekonomskih instrumenata, je izrada godišnjeg plana trošenja prihoda, od strane svih institucija kojima će biti povjereno upravljanje ovim sredstvima. Navedene mjere su ocijenjene kao prioritetne, te se njihova implementacija predviĊa u kratkoroĉnom periodu, što je prikazano u Akcionom planu. U nastavku se daje prijedlog ekonomskih instrumenata koje treba uzeti u obzir kod izrade studije o uvoĊenju EI, a bez kojih implementacija ostalih mjera previĊenih Strategijom neće biti uspješna. 4.4.2 Ekonomski instrumenti upravljanja otpadom Plan uspostave ekonomskih instrumenata upravljanja otpadom je prikazan u donjoj tabeli. Postojeći EI Kratkoroĉni 2011. Srednjoroĉni 2014. Naknade Naknade za razvoj lokalne zajednice u okruţenju pogona za zbrinjavanje otpada Korisniĉke naknade za sakupljanje i odlaganje komunalnog otpada Naknade za opasni otpad Naknade za industrijski otpad Takse Takse za nepridrţavanje propisa - otpad Takse za potrošaĉe plastiĉnih kesa Grantovi, zajmovi, smanjene porezne stope, ubrzana amortizacija, itd. - subvencije Podrška razvoju integralnog sistema upravljanja otpadom Refundiranje Ambalaţa za napitke (staklo) Ambalaţa za napitke (pvc, staklo, metali) Tabela 14: EI za otpad Ekološke naknade za razvoj lokalne zajednice u okruţenju pogona za zbrinjavanje otpada. Izgradnja regionalnih centara za upravljanje otpadom i drugih pogona za zbrinjavanje otpada, neminovno će se odvijati u blizini naselja. Dosadašnja iskustva ukazuju na nepovjerenje stanovništva i otpor realizaciji ovih infrastrukturnih objekata. Rješavanju ovog znaĉajnog problema treba pristupiti na više naĉina, od realizacije odgovarajućih kampanja podizanja javne svijesti, koje su predviĊene Strategijom, do uvoĊenja adekvatnih ekonomskih instrumenata. Stoga se predlaţe uvoĊenje ekološke naknade koja se zaraĉunava u cijenu odlaganja, a ĉija se sredstva trebaju namjenski trošiti na razvoj lokalne zajednice i unaprjeĊenje kvaliteta ţivota. Sredstva se ulaţu u izgradnju i rekonstrukciju kulturnih, obrazovnih i rekreacijskih sadrţaja i zajedniĉke infrastrukture. 48 Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Finansiranje razvoja lokalnih zajednica u okruţenju pogona za zbrinjavanje otpada Procent implementacije planiranih aktivnosti Pratiti promjene u implementaciji planiranih aktivnosti tokom odreĊenog vremenskog perioda Okolišni cilj: Smanjenje NIMBY efekta Broj protesta izgradnji i/ili rada pogona Pratiti broj protesta poslije uvoĊenja ove naknade Ekonomski cilj: Ostvareni prihod Stopa naplate Prikupljanje podataka o troškovima usluge i iznosu prikupljenih prihoda Cilj pravednosti: Zaštita lokalnog stanovništva i unapreĊenje kvaliteta ţivota Zadovoljstvo graĊana Pratiti anketiranjem zadovoljstvo graĊana Tabela 15: Ciljevi naknada za razvoj lokalne zajednice u okruţenju pogona za zbrinjavanje otpada Promjena politike cijena za korisniĉku naknadu (usluge prikupljanja i odvoţenja otpada) sa ciljem punog pokrivanja troškova. Prihodi koji se ostvaruju iz jedinog ekonomskog instrumenta «Korisniĉka naknada za prikupljanje i odlaganje komunalnog otpada», ĉija stopa naplate varira od 50-70%; su nedovoljni za "full cost recovery" (troškovi prikupljanja i odlaganja u potpunosti pokriveni od strane korisnika). Iz ostvarenih prihoda, ĉak i u sluĉaju 100% naplate, gotovo je nemoguće finansirati projekte razvoja infrastrukture u pravcu povećanja obuhvata korisnika, a koji istovremeno potiĉu primjenu naĉela iz Zakona o otpadu: prevencije, odvojenog prikupljanja i reciklaţe. U prilog tome govore trenutna stopa pokrivenosti uslugama i reciklaţe. Stoga, cijena koja se plaća preduzećima za zbrinjavanje komunalnog otpada treba u oba sluĉaja biti bazirana na punom pokrivanju troškova usluga koje se pruţaju. Cijena treba ukljuĉiti i iznos ekološke naknade. Sama osnova za izraĉun korisniĉke naknade ne potiĉe naĉelo prevencije, jer korisnik nema ekonomsku stimulaciju za prevenciju, s obzirom da je osnova za obraĉun površina prostora, a ne koliĉina otpada koji se generira. Stoga je postupna izmjena tarifne politike u pravcu obraĉuna po koliĉini i u punom obimu troškova, prepoznata kao prioritetna akcija strategije. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Finansiranje aktivnosti na povećanju obuhvatanja stanovništva uslugama prikupljanja Procent implementacije planiranih aktivnosti Pratiti promjene u implementaciji planiranih aktivnosti tokom odreĊenog vremenskog perioda Okolišni cilj: Poboljšano stanje okoliša Broj nelegalnih deponija Pratiti smanjenje broja nelegalnih deponija tokom odreĊenog vremenskog perioda, poslije uvoĊenja ovih naknada Ekonomski cilj: Povrat troškova, naĉelo ¨korisnik plaća¨ Stopa naplate Prikupljanje podataka o troškovima usluge i iznosu prikupljenih prihoda Cilj pravednosti: Odrţivo upravljanje preduzećima za prikupljanje i transport otpada Broj preduzeća koja se ne subvencioniraju Pratiti finansijsko poslovanje preduzeća u kontekstu odrţivosti Tabela 16: Ciljevi promjena politike cijena za korisniĉku naknadu (usluge prikupljanja i odvoţenja otpada) sa ciljem punog pokrivanja troškova Naknade za opasni otpad. Kako ne postoje posebne naknade za opasni otpad kako na drţavnom tako ni na entitetskom nivou, uvoĊenje tih naknada treba biti prioritet u srednjoroĉnom periodu, radi opasnosti koje ovaj otpad ima na ljudsko zdravlje i okoliš. Što se tiĉe opasnog otpada, posebno je vaţno da se naknade zasnivaju na koliĉini ili teţini, kao i na vrsti otpada, i da imaju stope koje potiĉu preduzeća da uvode procese kojim se smanjuje 49 koliĉina nastalog otpada, ukljuĉujući promjene u tehnološkom procesu i recikliranje. Trošak odlaganja otpada trebaju u potpunosti snositi industrije i djelatnosti koje ga stvaraju. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Finansiranje aktivnosti planiranih u Strategiji upravljanja opasnim otpadom Npr. registar opasnog otpada, sanacija kontaminiranih deponija, kao i napuštenih odlagališta smeća, izgradnja spalionica, itd. Procent implementacije planiranih aktivnosti Pratiti promjene u implementaciji planiranih aktivnosti tokom odreĊenog vremenskog perioda Okolišni cilj: Poboljšano stanje okoliša Broj saniranih kontaminiranih deponija Broj preduzeća ukljuĉenih u sistem Pratiti smanjenje broja kontaminiranih deponija tokom odreĊenog vremenskog perioda poslije uvoĊenja ovih naknada Ekonomski cilj: Povrat troškova, naĉelo ¨korisnik plaća¨ Stopa naplate Prikupljanje podataka o troškovima usluge i iznosu prikupljenih prihoda Cilj pravednosti: Zaštita općeg zdravlja i okoliša Broj ţarišta Pratiti smanjenje broja ţarišta lociranih u blizini naseljenih podruĉja Tabela 17: Ciljevi naknade za opasni otpad Naknade za otpad iz industrije. Industrijski otpad se najĉešće odlaţe na lokalne deponije, zajedno sa komunalnim otpadom. Jedan dio osnovne i teške industrije, kao što su rudnici, termoelektrane itd. imaju svoje vlastite deponije unutar industrijskih kompleksa. Finansiranje sistema za upravljanje otpadom u budućnosti treba biti zasnovano na naĉelu «zagaĊivaĉ plaća». Kao prijelazno rješenje moguće je implementirati princip naplaćivanja za upravljanje otpadom na osnovu zauzetog prostora (m 2 ), naroĉito za industrijski i opasni otpad. Postepeno, naknade bi se trebale zasnivati na koliĉini proizvedenog otpada, a jedan dio troškova bi se mogao povratiti recikliranjem dijela otpada. Trošak odlaganja industrijskog otpada trebao bi u potpunosti biti pokriven od strane proizvoĊaĉa otpada. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Finansiranje aktivnosti planiranih u Strategiji upravljanja otpadom Npr. registar industrijskog otpada, sanacija kontaminiranih deponija, kao i napuštenih odlagališta smeća, izgradnja sanitarnih deponija izgradnja spalionica itd. Broj izgraĊenih postrojenja za tretman industrijskog otpada Prikupljanje podataka o broju izgraĊenih postrojenja za tretman industrijskog otpada, poslije uvoĊenja ovih naknada, tokom odreĊenog vremenskog perioda Okolišni cilj: Poboljšano stanje okoliša Broj saniranih kontaminiranih odlagališta, broj izgraĊenih deponija Pratiti smanjenje broja kontaminiranih odlagališta i porast broja izgraĊenih deponija Ekonomski cilj: Povrat troškova, naĉelo ¨korisnik plaća¨ Stopa naplate Prikupljanje podataka o troškovima usluge i o visini prikupljenih prihoda Cilj pravednosti: Zaštita općeg zdravlja i okoliša, porast zaposlenosti Broj zaposlenih ljudi Pratiti porast zaposlenosti pri izgradnji ovih objekata Tabela 18: Ciljevi naknade za otpad iz industrije 50 Takse za nepridrţavanje propisa - za otpad. Takse za nepridrţavanje propisa ĉine kaznena plaćanja koja se nameću za kršenje standarda o upravljanju i odlaganju otpada i odredbi propisanih Zakonom o upravljanju otpadom. Platioci ovog ekonomskog instrumenta mogu biti pravna i fiziĉka lica koja nelegalno odlaţu otpad ili koja krše zakone upravljanja otpadom. MeĊutim, trenutni broj evidentiranih prekršaja, npr. broj nelegalnih deponija, upućuje na neadekvatnu primjenu ovih instrumenata, a u sluĉajevima primjene na nedjelotvornost, jer se prekršaj ponavlja. Stoga je neophodno preispitati postojeći Sistem taksi za nepridrţavanje propisa, koji uz adekvatno institucionalno jaĉanje nadzora nad primjenom propisa, moţe dati ţeljeni rezultat. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Smanjena neusklaĊenost Broj sluĉajeva neusklaĊenosti Pratiti moguće smanjenje u broju neusklaĊenosti Okolišni cilj: Poboljšano stanje okoliša Broj kontaminiranih odlagališta Pratiti smanjenje kontaminiranih odlagališta tokom odreĊenog vremenskog perioda Ekonomski cilj: Ostvarivanje prihoda Stopa naplate Prikupljanje podataka o visini prikupljenih prihoda tokom odreĊenog vremenskog perioda Cilj pravednosti: Zaštita općeg zdravlja i okoliša Tabela 19: Ciljevi takse za nepridrţavanje propisa - za otpad Takse za potrošaĉe tankih polietilenskih kesa Tanke plastiĉne kese koje se vjetrom otpuhuju sa divljih i nesanitarnih odlagališta u korita rijeka i krošnje drveća predstavljaju znaĉajan negativan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Mnoge zemlje su uvele zabranu prodaje ili nametnule takse pri kupovini plastiĉnih kesa, kako bi postigle promjenu navike potrošaĉa. Dobar primjer je Irska koja je uvoĊenjem takse od 22 euro centa po kesi postigla smanjenje potrošnje od 90%. Stoga se predlaţe uvoĊenje sliĉne takse na tanke polietilenske kese gdje bi prihodi prikupljeni u okolišni fond mogli biti iskorišteni za ĉišćenje akumuliranih koliĉina tokom proteklih godina. TakoĊer, se predlaţe da se dio prihoda koristi za podsticaj proizvodnji i prodaju papirnih kesa i biorazgradivih plastiĉnih kesa. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Promjena navike potrošaĉa Smanjenje potrošnje plastiĉnih kesa Pratiti uvoz i proizvodnju plastiĉnih kesa Okolišni cilj: Smanjenje degradacije okoliša uzrokovanog plastiĉnim kesama Vidljivo smanjenje plastiĉnih kesa u okolišu Pratiti koliĉinu plastiĉnih kesa prikupljenih tokom ĉišćenja korita rijeka Ekonomski cilj: Substitut uvoznim naftnim derivatima i efikasnija upotreba resursa Koliĉina proizvedenih papirnih i plastiĉnih biorazgradivih kesa. Proizvodnja debljih i kvalitetnijih polietilenskih kesa Pratiti promjenu u proizvodnji putem komora ili zavoda za statistiku Cilj pravednosti: Zaštita zdravlja i okoliša Tabela 20: Ciljevi takse za tanke polietilenske kese Subvencije za razvoj infrastrukture za integralni sistem upravljanja otpadom. Strategija u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom Federacije BiH predviĊa niz mjera na uspostavljanja integralnog sistema upravljanja otpadom baziranog na naĉelima prevencije, 51 odvojenog prikupljanja, reciklaţe i ponovne upotrebe. Takve promjene u sistemu upravljanja otpadom su svakako poţeljne sa okolišne perspektive, ali mehanizam za njihovo uvoĊenje, a posebno ekonomski aspekt, nisu razvijeni. Odvajanje otpada i reciklaţa će trebati znaĉajno ulaganje kapitala prije nego što će dio troškova upravljanja otpadom biti vraćen putem prodaje recikliranog materijala. Stoga se uz set naknada i taksi predlaţe i razvoj politike subvencioniranja za ulaganja u razvoj infrastrukture za integralno upravljanje otpadom, kao oblika pomoći pravnim subjektima u realizaciji predviĊenih aktivnosti. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Proširenje mreţe za odvojeno prikupljanje i transport, te reciklaţu Broj i kapacitet izgraĊenih postrojenja za reciklaţu i mreţe za odvojeno prikupljanje Praćenje stepena implementacije ovih mjera u skladu sa oĉekivanim operativnim ciljevima Strategije i posebnim ciljevima kantonalnih planova Okolišni cilj: Efikasna upotreba resursa Koliĉina odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada Prikupljanje podataka o koliĉini odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada kroz registar tokova otpada Ekonomski cilj: Interes investitora za ulaganje Broj ostvarenih investicija u odnosu na planirani Praćenje broja ostvarenih investicija treba da bude sastavni dio praćenja implementacije kantonalnih planova Cilj pravednosti: Zapošljavanje i ekonomska dobit/profit od korisnog otpada kao sekundarne sirovine Praćenje indikatora Tabela 21: Ciljevi subvencija za razvoj infrastrukture za integralni sistem upravljanja otpadom Refundiranje – naknade za povrat ambalaţe za napitke (PVC, staklo, metali). S ciljem postizanja oĉekivanih operativnih ciljeva za reciklaţu ambalaţnog otpada, pored pravnih, institucionalnih i tehniĉkih mjera, potrebno je uspostaviti i odgovarajuće ekonomske instrumente. Odabir ekonomskih instrumenata ovisit će o propisanom naĉinu postupanja sa ambalaţnim otpadom, odnosno odabiru depozitarnog ili integralnog. U sluĉaju odabira depozitarnog sistema, potrebno je propisati povratnu naknadu, koja se ugraĊuje u cijenu proizvoda. Konaĉni odabir modela i odgovarajućeg instrumenta moguće je napraviti tek po usvajanju pravilnika o postupanju sa ambalaţnim otpadom. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Poticanje ponovnog korištenja i reciklaţe ambalaţnog otpada Stopa povrata ambalaţe za napitke Prikupljanje podataka o koliĉini vraćene ambalaţe Okolišni cilj: Smanjenje degradacije okoliša uzrokovanog odlaganjem ambalaţe u okoliš ili na deponije Smanjen obim otpada Praćenje potencijalnog smanjenja koliĉine otpada Ekonomski cilj: Smanjenje troškova proizvodnje ponovnom upotrebom ambalaţe Procent uštede Prikupljanje podataka o visini ušteĊenih sredstava tokom odreĊenog vremenskog perioda Cilj pravednosti: Zaštita zdravlja i okoliša Pozitivan vizualni izgled prirode/okoliša bez otpada Praćenje promjena u vizualnom izgledu prirode/okoliša Tabela 22: Ciljevi refundiranja – naknada za povrat ambalaţe za napitke (PVC, staklo, metali) 52 4.4.3 Ekonomski instrumenti zaštite zraka Plan uspostave ekonomskih instrumenata upravljanja otpadom je prikazan u donjoj tabeli. Postojeći EI Kratkoroĉni 2011. Srednjoroĉni 2014. Naknade Okolišna naknada zbog ispuštanja gasova od motornih vozila Korisniĉka naknada za utrošak energije Takse za nepridrţavanje propisa Takse za nepridrţavanje propisa – za zagaĊivanje zraka Grantovi, zajmovi, smanjene porezne stope, ubrzana amortizacija, itd. - subvencije Subvencije za stimuliranje javnog prijevoza Subvencija za ulaganja u povećanje energijske efikasnosti Tabela 23: EI za zaštitu zraka Naknade za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila. Prema podacima o stanju okoliša u FBiH, kao i podacima iz EU, motorna vozila spadaju u najveće izvore zagaĊujućih materija, posebno u urbanim aglomeracijama. Uz odgovarajući tehniĉki pregled ispravnosti vozila, a s ciljem postizanja smanjenja emisije iz ovog izvora, potrebno je uvesti naknade za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila, koja se plaća pri registraciji vozila. Ukoliko je naknada proporcionalna oneĉišćenju koje ispušta vozilo, cijena koja se plaća za registraciju vozila postaje neprihvatljiva, što treba da potakne korisnika na nabavku vozila sa savremenim ispušnim sistemima. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Poticanje kupovine motornih vozila sa savremenim ispušnim sistemima Stopa smanjenja broja vozila bez katalizatora Prikupljanje podataka o vrsti i starosti vozila sa tehniĉkog prijema i utvrĊenim emisijama Okolišni cilj: Smanjenje zagaĊenosti zraka uzrokovanog emisijama iz motornih vozila Stanje kvalitete zraka Praćenje kvalitete zraka na glavnim prometnicama u urbanim centrima i duţ magistralnih i regionalnih putova Ekonomski cilj: Iznos naknade za registraciju postaje neprihvatljiv, odnosno nabavka novog vozila postaje ekonomski isplativija Broj novih automobila Podaci o broju uvezenih i/ili prodanih vozila sa ograniĉenim emisijama Cilj pravednosti: Zaštita zdravlja i okoliša Smanjenje oboljenja dišnih puteva graĊana, posebno djece i starijih ljudi Praćenje broja oboljelih Tabela 24: Ciljevi naknada za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila Korisniĉka naknada za utrošenu elektriĉnu energiju. Promjena politike cijena u pravcu stvaranja potrošaĉkih pragova, mogući je destimulativni instrument za bolju energijsku efikasnost. Povećanje cijena prema potrošaĉkim pragovima, moţe motivirati potrošaĉa na potrošnju u cjenovno najniţem pragu poboljšanjem vlastite energijske efikasnosti. Sama 53 promjena politike cijena, bez pratećih programa podizanja svijesti o energijskoj efikasnosti i smjernicama za njezino postizanje u domaćinstvima i industriji, ne moţe dati oĉekivani rezultat. Uz dodatnu primjenu subvencija za ulaganja u poboljšanje energijske efikasnosti, ovaj instrument dobiva puni smisao. Subvencijama se moţe upravljati na svim administrativnim nivoima od općine do federalnih organa uprave u zavisnosti o veliĉini projekata i kategoriji potrošaĉa (domaćinstva privreda). Pored klasiĉnih oblika subvencioniranja, mogu se razmotriti i oblici kreditiranja sa niskim ili beskamatnim stopama. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Razvoj tehnika za racionalizaciju potrošnje energije Cjenovna elastiĉnost Izraĉunavanje na bazi podataka o promjeni cijena energije i promjeni potrošnje Okolišni cilj: Smanjenje emisije SO2 i CO2 Smanjenje godišnjih emisija SO2 i CO2 kao rezultat mjera Proraĉun smanjenja emisija po ovom osnovu Ekonomski cilj: Ulaganja u opremu i graĊevinske materijale (izolacija); smanjenje pritiska na potrošnju elektriĉne energije Procjena porasta GDP po ovom osnovu Praćenje porasta GDP-a Cilj pravednosti: Zaštita zdravlja i okoliša Tabela 25: Ciljevi korisniĉke naknade za utrošenu elektriĉnu energiju Subvencije za ulaganje u povećanje energijske efikasnosti. Ciljevi za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi postavljeni Strategijom mogu se postići uz primjenu odgovarajući stimulansa i destimulansa. Subvencije za ulaganja u investicije i/ili primjenu organizacionih mjera za povećanje energijske efikasnosti je odgovarajući stimulativni instrument. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Smanjenje nivoa energijskog intenziteta BiH Energijska intenzivnost FBiH i pojedinih privrednih grana Statistiĉko praćenje godišnjih podataka Okolišni cilj: Smanjenje emisije CO2 i korištenja fosilnih goriva Smanjenje emisija u zrak po jedinici GDP Statistiĉko praćenje godišnjih podataka Ekonomski cilj: Poticaj investitorima za ulaganja Potrošnja energije po jedinici GDP Statistiĉko praćenje godišnjih podataka Cilj pravednosti: Veća profitabilnost poslovanja privrede Energijska dohodovnost Statistiĉko praćenje godišnjih podataka Tabela 26: Ciljevi subvencija za ulaganje u povećanje energijske efikasnosti Subvencija za ulaganje u infrastrukturu za korištenje obnovljivih izvora energije. Stepen korištenja energije iz obnovljivih izvora u FBiH je vrlo mali. S ciljem povećanja korištenja ovih oblika energije, potrebno je razviti ekonomski sistem stimulansa kojim se potiĉe zamjena fosilnih goriva energentima iz obnovljivih izvora (solarna, vjetroenergija, biomasa i dr.). Ovaj stimulans se moţe postići kroz subvencije za ulaganje u infrastrukturu. 54 Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Smanjenje zavisnosti od uvoza energije, razvoj zapošljavanja Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije Statistiĉko praćenje, godišnje izvještavanje Okolišni cilj: Smanjenje zagaĊivanja zraka od spaljivanja fosilnih goriva Emisija SO2 i CO2 Statistiĉko praćenje, godišnje izvještavanje Ekonomski cilj: Poticaj investitorima za ulaganja Broj realiziranih projekata Praćenje realizacije subvencioniranih projekata Cilj pravednosti: Zapošljavanje, porast ţivotnog standarda Tabela 27: Ciljevi subvencija za ulaganje u infrastrukturu za korištenje obnovljivih izvora energije Takse za nepridrţavanje propisa – za emisije u zrak. Takse za nepridrţavanje propisa za emisije u zrak su se takoĊer primjenjivale u bivšoj Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, a u principu postoje i u Bosni i Hercegovini, ali se ni ovaj ekonomski instrument ne implementira u praksi. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Smanjena neusklaĊenost Broj sluĉajeva neusklaĊenosti; uĉešće u ukupnoj emisiji Praćenje mogućih smanjenja u broju neusklaĊenosti Okolišni cilj: Poboljšana kvaliteta zraka Parametri kvalitete zraka (SOx, NOx…) Ispitivanje kvalitete zraka Ekonomski cilj: Ostvarivanje prihoda Iznos prihoda Prikupljanje podataka o visini prikupljenih prihoda tokom odreĊenog vremenskog perioda Cilj pravednosti: Zaštita općeg zdravlja i okoliša Tabela 28: Ciljevi taksi za nepridrţavanje propisa – za emisije u zrak 4.4.4 Ekonomski instrumenti za proizvode Plan uspostave ekonomskih instrumenata za proizvode je prikazan u donjoj tabeli. Postojeći EI Kratkoroĉni 2011. Srednjoroĉni 2014. Naknade Naknade za pesticide Naknade za plastiĉne kese Tabela 29: EI za proizvode Naknade za pesticide. Trenutni podaci pokazuju da poljoprivreda u BiH nije imala znaĉajniji negativan utjecaj na okoliš kao rezultat intenzivne proizvodnje. MeĊutim, takva situacija se moţe brzo promijeniti sa razvojem ovog sektora i proizvodno-orijentirane poljoprivrede u sljedećih nekoliko godina. S obzirom da ne postoji monitoring utjecaja poljoprivrede na okoliš, analiza situacije se zasniva na procjenama. U glavnim proizvodnim podruĉjima, kao i u rijeĉnim dolinama, neispravna i prekomjerna upotreba mineralnih gnojiva i pesticida predstavlja prijetnju. Nekontrolirana i prekomjerna upotreba pesticida je predstavljala problem i prije rata, kada je dostizala visoke nivoe od po 1 kg po hektaru obradive površine. 55 Tokom rata unos hemikalija u zemlju je drastiĉno smanjen i zemlja se mogla oporaviti. MeĊutim, obnova poljoprivrednog razvoja će vratiti rizik od pesticida. Stoga treba na vrijeme uvesti odgovarajuće naknade, ĉija će visina biti poticajna da se pesticidi koriste adekvatno i u odgovarajućem momentu za usjev. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Poboljšanje kvaliteta zemljišta Nivo upotrebe pesticida - Kontrola posjedovanja dozvola za trgovinu pesticidima Kontrola pravnih subjekata koji se bave proizvodnjom, trgovinom, upotrebom i ispitivanjem pesticida Kontrola skladišnog kapaciteta kod domaćih proizvoĊaĉa Kontrola skladištenja, drţanja i distribucije pesticida Okolišni cilj: Poboljšano stanje okoliša Broj korištenih doza po hektaru na obradivom tlu Praćenje promjena u broju korištenih doza tokom odreĊenog vremenskog perioda Ekonomski cilj: Povećanje prihoda Visina prihoda Prikupljanje podataka o visini prihoda prikupljenih tokom odreĊenog vremenskog perioda Cilj pravednosti: Zaštita okoliša Tabela 30: Ciljevi naknade za pesticide 4.4.5 Ekonomski instrumenti za industriju Plan uspostave ekonomskih instrumenata za proizvode je prikazan u donjoj tabeli. Postojeći EI Kratkoroĉni 2011. Srednjoroĉni 2014. Takse za nepridrţavanje propisa Takse za nepridrţavanje propisa - buka Grantovi, zajmovi, smanjene porezne stope, ubrzana amortizacija, itd. - subvencije Za investicije u spreĉavanje i kontrolu zagaĊivanja Tabela 31: EI za industriju Takse za nepridrţavanje propisa za buku. Trenutno povećana buka u urbanim podruĉjima dolazi većinom od porasta cestovnog saobraćaja i drugih izvora buke kao što su industrije. Nivoi buke se ne prate i ne postoje studije koje tretiraju posljedice povećane buke uzrokovane pojaĉanim saobraćajem. U skladu s Zakonom o zaštiti okoliša "zaštita od buke i vibracija u okolišu će tretirati sve vještaĉki nastale emisije energije koje uzrokuju neugodnu, uznemiravajuću, ugroţavajući i štetnu buku ili vibraciju". Izvori buke i vibracija se mogu podijeliti na ĉetiri kategorije: motorna vozila, avione, kućanske aparate i graĊevinsku opremu. Zakon o zaštiti okoliša propisuje sljedeće mjere:  smanjivanje stvaranja emisija buke ili vibracija, odnosno izvora koji stvaraju buku ili vibracije;  smanjivanje opterećenja, odnosno spreĉavanje povećavanja opterećenja bukom ili vibracijama; 56  naknadnu zaštitu u onim sredinama koje su pod stalnim opterećenjem iznad utvrĊenih standarda. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: Smanjena neusklaĊenost Broj sluĉajeva neusklaĊenosti Praćenje mogućih smanjenja u broju neusklaĊenosti Okolišni cilj: Poboljšanje stanja okoliša Nivo buke u okruţenju Ispitivanje nivoa buke u okruţenju Ekonomski cilj: Ostvarivanje prihoda Iznos prihoda Prikupljanje podataka o visini prikupljenih prihoda tokom odreĊenog vremenskog perioda Cilj pravednosti: Zaštita općeg zdravlja Tabela 32: Ciljevi taksi za nepridrţavanje propisa za buku Subvencije za investiranje u spreĉavanje i kontrolu zagaĊivanja. Ĉišća proizvodnja je stalna primjena sistematske, preventivne okolišne strategije na procese, proizvode i usluge, da bi se povećala efikasnost i smanjio rizik po ljude i okoliš. Ciljajući na uzroke, a ne na posljedice od aktivnosti koje dovode do zagaĊenosti, ĉišća proizvodnja otklanja zagaĊivanje na njihovom izvoru – gdje i kada se pojave u proizvodnim procesima – ĉime se otklanja i kasnija potreba za tretmanom ili odlaganjem tih zagaĊivaĉa. Organizacije mogu koristiti ĉišću proizvodnju s ciljem pronalaţenja novih i inovativnih praksi, koje će voditi ka smanjenju otpada, a istovremeno i povećati profit smanjujući troškove ili potiĉući nove proizvode. Većina industrijskih postrojenja u Bosni i Hercegovini datira iz predratnog perioda i ne mogu biti usklaĊeni sa postojećim standardima, pa je vjerovatno da neće biti usklaĊeni ni sa budućim okolišnim standardima koji se oslanjaju na evropsku politiku i prakse. MeĊutim, nakon usvajanja propisa, industrije će biti prinuĊene da ih implementiraju, tj. one će morati uvesti mjere za spreĉavanje, ublaţavanje i kontrolu zagaĊivanja. Hijerarhija ciljeva Kljuĉni indikatori djelotvornosti Monitoring i procjena Razvojni cilj: UnapreĊenje proizvodnih tehnika Jediniĉna cijena proizvoda i nivo emisija po jedinki proizvoda Praćenje mogućih smanjenja po indikatorima Okolišni cilj: Poboljšanje stanje okoliša Indikatori stanja okoliša Praćenje indikatora stanja okoliša Ekonomski cilj: Ekonomske uštede Jediniĉna cijena proizvoda Praćenje promijena u jediniĉnoj cijeni proizvoda Cilj pravednosti: Zaštita općeg zdravlja Smanjenje broja oboljenja uzrokovanih oneĉišćenjem okoliša Praćenje broja oboljenja Tabela 33: Ciljevi subvencija za investiranje u spreĉavanje i kontrolu zagaĊivanja 57 4.5 Zaštita prirode Priroda predstavlja temeljni segment okoliša ili ţivotne sredine. Ĉini je abiotiĉka (neţiva) i biotiĉka (ţiva) komponenta. One su u izuzetno visokoj interaktivnosti i meĊusobnoj povezanosti tako da ĉine vrhunsko jedinstvo izmeĊu ţive i neţive materije na planeti Zemlji. Upravo u prirodnim sistemima se odvijaju i najznaĉajniji procesi za opstanak ţivota na Zemlji – kruţenje materije i protok energije. Uspješnost kruţenja materije u okviru razliĉitih subkomponenti ţive i neţive prirode, te efikasnost protoka energije i njene iskoristljivosti su temeljem odrţavanja ekološke ravnoteţe, preduvjeta funkcioniranja ekosistema, kako na lokalnom, regionalnom, tako i globalnom nivou. Ţivi ili biotiĉki dio prirode ĉini biološka raznolikost ili biodiverzitet (ukupnost ţivog svijeta na odreĊenom prostoru u dato vrijeme). U skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti (CBD), biodiverzitet na planeti Zemlji obuhvata sljedeće kategorije:  Genetiĉki diverzitet (diverzitet gena u okviru date organske vrste ili ţivog svijeta odreĊenog prostora);  Specijski diverzitet (razliĉitost ţivog svijeta na nivou organskih vrsta ili specija);  Ekološki diverzitet (razliĉitost ţivotnih zajednica ili biocenoza, ekosistema ili ekosistema i pejzaţa ili krajobraza);  Diverzitet ljudskih kultura (kao najbolji indikator postojanja originalnih obrazaca antropogeneze i etnogeneze na datom prostoru u okviru populacije razumnog ĉovjeka Homo sapiens recens. Neţivu ili abiotiĉku komponentu ĉini:  geološka podloga (stijene odgovarajuće starosti sa odreĊenim minerološkim sastavom);  geomorfološka organizacija (reljef, sa posebnim naglaskom na nagib ili inklinaciju i ekspoziciju terena, odnosno orijentiranost prema datoj strani svijeta);  tlo/zemljište kao trofazni ekološki sistem, sa posebnim osvrtom na diverzitet tipova tala;  klima (svjetlost, temperatura, ekološki aktivna voda, vlaţnost). Neţiva komponenta sadrţana je u sintagmi geomorfološka, geološko-hidrološka ili geološka raznolikost ili geobaština. U ekološkom pogledu ova komponenta se oznaĉava i kao stanište ili biotop. U savremenoj korespondenciji, u domenu upravljanja okolišem, priroda je predstavljena sa dvije osnovne komponente: biološkom i geomorfološkom raznolikošću, pa je tako i prezentirana u ovom prilogu. Posebno mjesto ima raznolikost ljudskih kultura koja u ovom dijelu doseţe i do kulturne raznolikosti u datom ambijentalnom okruţenju. Priroda i njene komponente, biološka i geomorfološka raznolikost, danas su najugroţeniji dijelovi okoliša na globalnom nivou. Upravo, najrelevantnije institucije Organizacije ujedinjenih naroda (OUN), na kraju 20. stoljeća od dvadeset najozbiljnijih okolišnih problema, na prvo mjesto su stavili gubitak biodiverziteta. Naţalost, prema procjenama struĉnjaka, svakog dana ovu Planetu napušta i po nekoliko vrsta, a nekoliko desetina ih postaje ugroţenim. Neke su nestale i prije nego što su znanstveno upoznate i verificirane. Gubitak biodiverziteta je i u najneposrednijoj vezi sa rastućim siromaštvom na planetarnom nivou. To su pokazali i rezultati Milenijumske procjene ekosistema (Millenium Ecosystem Assessment, 2003) inaĉe najveće i najopseţnije procjene ekosistema ikada uraĊene. Prognoze znanstvenika indiciraju izraţen trend gubitka biodiverziteta u stoljeću koje je nedavno poĉelo, te rastom siromaštva, a naroĉito u Zemljama trećeg svijeta. 58 I u BiH su izraţeni trendovi gubitka biodiverziteta, te geološke raznolikosti na svim nivoima, a naroĉito u periodu tranzicije i prijelaza sa centralno-ekonomskog na trţišni koncept razvoja. Ogromne posljedice po biološku raznolikost i u njoj sadrţanu prirodnu baštinu nastale su u vrijeme ex-jugoslovenske federacije kada je BiH kao sirovinska baza, u okolišnom pogledu imala i naglašen karakter ekološke kolonije. Sve je to uvjetovalo znaĉajnu promjenu oblika biološke raznolikosti, a naroĉito u domenu izmjene pejzaţa, odnosno krajobraza, te znaĉajnog smanjenja brojnosti mnogih ţivotinjskih vrsta. Ovakvom trendu je uveliko doprinio i posljednji rat koji je uvjetovao veoma intenzivne i masovne egzodusne migracije, ĉime su stradale i dragocjenosti sadrţane u raznolikosti genetiĉkih resursa. Uz to, BiH kao i FBiH još uvijek nemaju efikasne institucije za zbrinjavanje i trajno ĉuvanje genetiĉkih resursa kako onih u obliku domestificiranih biljaka i ţivotinja tako i njihovih najbliţih srodnika iz svijeta divljine. Ovim problemima treba dodati i prekomjernu i neselektivnu sjeĉu gospodarski vrijednih šuma, otvaranje brojnih kamenoloma, konverzije brojnih vodotoka u hidroenergetska postrojenja, prekomjeran lov i ribolov, podizanje akvakultura na ekološki neprihvatljiv naĉin, prekograniĉna zagaĊivanja atmosfere, svakodnevni pridolazak invazivnih vrsta biljaka i ţivotinja, te niz problema vezanih za promet genetiĉki modificiranim organizmima i genetiĉki modificiranom hranom. Imajući u vidu istaknute konstatacije kao i osnovane pretpostavke o još uvijek oĉuvanim dijelovima prirode FBiH, biološka i geomorfološka raznolikost i u njoj sadrţani resursi imaju velike vrijednosti za generiranje ekološki profitabilnih i odrţivih projekata za smanjenje rastućeg siromaštva, obnovu i unapreĊenje gospodarstva, razvoj novih biotehnologija na bazi autohtonog genofonda, te trasiranje integracijskih putova prema EU, harmonizaciji i optimizaciji uvjeta za ţivot dostojan civiliziranog ĉovjeka i na ovim prostorima. Radi postizanja takvih oblika razvoja i osiguranja ţivotnog blagostanja u BiH/FBiH, neophodna je i efikasna i dugoroĉna zaštita prirode u skladu sa meĊunarodnim odredbama, a prema obrascima koje će dirigirati lokalne potrebe, uz uvaţavanje svih specifiĉnosti ustrojstva biološke i geomorfološke raznolikosti. Stoga je i identificiran sljedeći krovni cilj Strategije: Zaštita okoliša, promocija i podsticanje odrţive upotrebe prirodnih resursa kroz uspostavu integralnog sistema upravljanja prirodnom – biološkom i geomorfološkom raznolikošću. U okviru krovnog cilja identificirani su i strateški ciljevi ĉija realizacija i implementacija bi doprinijela efikasnijoj zaštiti prirode FBiH. To su: 1. Zaštita biodiverziteta i geodiverziteta FBiH kroz uspostavu i jaĉanje institucionalnog okvira za realizaciju efikasnih mjera; 2. Odrţiva upotreba prirodnih resursa; 3. Ravnopravna raspodjela dobiti od prirodnih resursa (biološke i geološke raznolikosti); 4. Smanjenje pritisaka na biološku i geološku raznolikost FBiH; 5. Uspostava finansijskih mehanizama za odrţivo upravljanje biološkim i geološkim diverzitetom. Strateški cilj 4.1: Zaštita biodiverziteta i geodiverziteta FBiH kroz uspostavu i jaĉanje institucionalnog okvira za realizaciju efikasnih mjera Dosadašnja praksa je pokazala sve slabosti u Sistemu upravljanja i zaštite prirode i u njoj sadrţanoj prirodnoj baštini u nedefiniranom i neadekvatnom institucionalnom okviru. Zbog toga se postavlja ovaj strateški cilj, kako bi se iznašle nove mogućnosti u definiranju i 59 efikasnijem funkcioniranju institucionalnog okvira, shodno društveno-politiĉkom ureĊenju FBiH, njenom odnosu prema drţavnom tijelu BiH, te preuzetim i navedenim obavezama od strane meĊunarodne zajednice, a posebno u implementaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti. Za ostvarivanje ovog strateškog cilja identificirani su i sljedeći operativni ciljevi: 4.1.1 Uspostava federalne institucije - agencije nadleţne za zaštitu biološke i geološke raznolikosti (prirode) 4.1.2 Inventarizacija vrsta flore, faune i fungije i identifikacija tipova staništa 4.1.3 Procjena stepena ugroţenosti vrsta biljaka, gljiva i ţivotinja, te staništa i ţivotnih zajednica u skaladu s IUCN-u 4.1.4 Uspostava odrţive mreţe postojećih i novih zaštićenih podruĉja 4.1.5 Jaĉanje zakonske regulative 4.1.6 Monitoring i kontrola invazivnih vrsta 4.1.7 Uspostava ex situ konzervacije 4.1.8 Monitoring stanja biodiverziteta FBiH 4.1.9 Razvoj i jaĉanje mreţe za razmjenu informacija (CHM) 4.1.10 Jaĉanje informacijsko-tehniĉkih (IT) sluţbi i servisa 4.1.11 Jaĉanje meĊuentitetske i unutarentitetske saradnje i 4.1.12 Jaĉanje ekološke svijesti Operativni cilj 4.1.1: Uspostava federalne institucije - agencije nadleţne za zaštitu biološke i geološke raznolikosti (prirode) Federacija Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu je bez adekvatnih, a odnedavno i bilo kakvih institucija, koje se bave upravljanjem prirodom, odnosno prirodnom baštinom. To nameće potrebu urgentnog osnivanja adekvatne institucije na Federalnom nivou, koja će se baviti zaštitom i odrţivim upravljanjem biološkom i geološkom raznolikošću, uz uvaţavanje postojeće zakonske regulative (Zakon o zaštiti prirode FBiH, Zakon o zaštiti okoliša FBiH) i mogućnostima implementacije meĊunarodnih propisa u ovom domenu. Planirana institucija bi bila tako koncipirana da bi udovoljavala potrebama postojećeg ustrojstva FBiH, te obavezama drţave BiH prema meĊunarodnoj zajednici, kao i pruţanju servisa za donošenje svih razvojnih i planerskih dokumenata na ovom nivou. Ova institucija bi integrirala i sve postojeće relevantne i komplementarne subjekte, kako iz domena drţavne uprave, tako i struĉnog i nauĉno-istraţivaĉkog rada. Kao baziĉne mjere u realizaciji ovog operativnog cilja su: 4.1.2.1 Donošenje politiĉke odluke 4.1.2.1 Implementacija odluke kroz resorno ministarstvo/ministarstva 4.1.2.1 Identifikacija finansijskih sredstava (uglavnom budţetskog karaktera, te dijelom iz meĊunarodnih fondova) Operativni cilj 4.1.2: Inventarizacija vrsta flore, faune i fungije i identifikacija tipova staništa Bosna i Hercegovina, a time i FBiH, je jedna od rijetkih zemalja koje još uvijek nemaju uraĊene adekvatne inventarizacije vrsta flore, faune i fungije, baziĉnih dokumenata o biološkoj raznolikosti. Još uvijek nije izvršena i identifikacija tipova staništa i utvrĊivanje stepena njihove raznolikosti kao i adekvatna kategorizacija shodno Habitat direktivi, Flori Evrope, Fauni Evrope, EURO-MED data base itd. Za realizaciju ovog operativnog cilja neophodno je provesti sljedeće mjere: 4.1.2.1 Izvršiti kategorizaciju i identifikaciju staništa i ekosistema na horizontalnom i vertikalnom profilu FBiH. Ova mjera podrazumijeva ukljuĉivanje dosadašnjih spoznaja o pejzaţnoj raznolikosti o FBiH, te realizaciju namjenskih projekata koji će omogućiti adekvatnu evaluaciju tipova staništa i ekosistema shodno Habitat direktivi. 60 4.1.2.2 Izrada Flore FBiH, Faune FBiH i Fungije FBiH. Ovi dokumenti su osnovni za donošenje bilo kakvih programa odrţive upotrebe bioloških resursa. Njihova realizacija podrazumijeva izradu modernih ĉek-lista, indeksa i formiranje operativnih baza podataka sa procjenom stvarnog stepena specijskog diverziteta, rasprostranjenosti te ekološke pripadnosti. Uz postojeće razuĊene podatke neophodno je izvršiti i analitiĉko-sintetske istraţivaĉke akcije kako bi se došlo do moderne flore, faune i fungije ove izuzetno raznolike regije. 4.1.2.3 Izrada distribucijske mape ekosistema na horizontalnom i vertikalnom profilu FBiH – nalaţe izradu moderne vegetacijske karte, kako recentne, tako i potencijalne vegetacije u mjerilu 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000, koja bi bila integralni dio grafiĉke interpretacije ekosistema Bosne i Hercegovine i Evrope. Ova mapa, zajedno sa prikladnim komentarom je i realna osnova ne samo odrţivog prostornog, već i društvenog planiranja. Operativni cilj 4.1.3: Procjena stepena ugroţenosti vrsta i staništa u skladu sa IUCN Prema preliminarnim procjenama od pribliţno 5000 taksona vaskularnih biljaka, sa odreĊenim stepenom ugroţenosti je ĉak 10 % oblika. Još je veća proporcija ugroţenosti pojedinih skupina ţivotinja, a naroĉito sisara, gmizavaca, reptila i riba, te akvatiĉnih organizama – insekata i algi, zbog intenzivne svakodnevne konverzije staništa BiH, a time i Federacija BiH su rijetki prostori koji nemaju izvršenu ni pribliţno adekvatnu procjenu ugroţenosti prirodnog genofonda. Realizacija ovog izuzetno vaţnog operativnog cilja podrazumijeva hitnu implementaciju mjera – izrada Crvene knjige biljaka FBiH, izrada Crvene knjige ţivotinja i izrada Crvene knjige gljiva. Donošenje ovih nauĉnih, struĉnih i upravljaĉkih dokumenata podrazumijeva i realizaciju adekvatnih projekata koji će uz procjenu na bazi dosadašnjih, kao i dopunskih istraţivanja, omogućiti adekvatnu kategorizaciju u skladu s najnovijim odredbama IUCN o rekategorizaciji ugroţenog svijeta divljine iz 2003. god. (prema kojoj za razliku od ranijih 5 kategorija izdvaja se 10 osnovnih i znaĉajno veliki broj dopunskih kategorija sa nizom konzervacijsko-upravljaĉkih atributa). Operativni cilj 4.1.4: Uspostava mreţe postojećih i novih zaštićenih podruĉja Da bi se udovoljilo principima odrţive konzervacije prirodno vrijednih podruĉja i uravnoteţene upotrebe prirodnih resursa u generiranju ekološki profitabilnih projekata, te smanjenja rastućeg lokalnog siromaštva, neophodno je izvršiti identifikaciju prirodno i gospodarski vaţnih geografskih podruĉja, kako bi se u njima mogli odvijati procesi efikasne konzervacije i ekonomske dobiti. Na taj naĉin će se identificirati podruĉja adekvatna za odrţivo šumarstvo, odrţiva poljoprivredna proizvodnja i ekološki turizam, te razvoj herbalnog sektora. Do sada je na prostoru BiH pod odgovarajućim reţimom zaštite svega 0, 53 % teritorija. Ta proporcija je na podruĉju FBiH i znatno niţa. Unatoĉ izuzetnoj raznolikosti, bogatstvu ţivog svijeta, tipova staništa i pejzaţa, te sve većoj ugroţenosti još uvijek na prostoru Federacije ne postoje zaštićena podruĉja nivoa nacionalnih parkova, kroz koje bi se mogli ostvariti strateški ciljevi razvoja u domenu obrazovnog, nauĉnog i svih oblika otvorenog turizma. Uz to, uspostava funkcionalne mreţe zaštićenih podruĉja, će doprinijeti i intenziviranju integracijskih procesa i brţem pribliţavanju ovog prostora Evropskoj uniji. Realizacija ovog operativnog cilja podrazumijeva implementaciju slijedećih mjera: 4.1.4.1 Uspostava novih zaštićenih podruĉja prema EU standardima i razvoj efektivne mreţe zaštićenih podruĉja sa ekološkim koridorima uz prethodnu nauĉnu evaluaciju prirodnih vrijednosti, te izrada planova za odrţivo upravljanje zaštićenim podruĉjima 61 4.1.4.2 Izrada funkcionalne baze podataka o biološkoj i geološkoj raznolikosti kao i drugim relevantnim atributima zaštićenih podruĉja i njihova digitalizacija i interpretacija u formi GIS mapa Operativni cilj 4.1.5: Jaĉanje Zakonske regulative Postojeća Zakonska regulativa u domenu zaštite prirode i komplementarnih oblasti još uvijek ne pruţa jasan institucionalni okvir i dovoljno efikasan za efikasnu zaštitu ukupnih prirodnih vrijednosti. Zbog toga je neophodno inovirati i ojaĉati kljuĉnu Zakonsku regulativu kroz realizaciju sljedećih mjera: 4.1.5.1 Uspostava potrebnih podzakonskih akata u okviru postojećih zakona 4.1.5.2 Revizija Zakona o zaštiti prirode u skladu sa efikasnijom zaštitom bio i geobaštine, te meĊunarodnih intencija 4.1.5.3 Pokretanje inicijativa prema drţavnim tijelima i provoĊenje postupka ratificiranja relevantnih konvencija, sporazuma, te njihovo potpisivanje, od strane BiH 4.1.5.4 Razvoj efikasnih, mjerljivih i ekonomski odrţivih indikatora i mehanizama Zakona o zaštiti okoliša FBiH, kojim će se ograniĉiti „eksploatacija divljih vrsta, minerala i podruĉja sa prirodnim i pribliţno prirodnim karakteristikama do stepena na kojem se njihova biološka raznolikost, ispravno funkcioniranje osnovnih prirodnih sistema i procesa u tim sistemima moţe odrţavati“ Operativni cilj 4.1.6: Monitoring i kontrola invazivnih vrsta Izraţena konverzija staništa u prošlosti, te sliĉni trendovi u sadašnjem vremenu, kao i nemogućnost efikasne kontrole prometa reprodukcijskog materijala, otvorenost prostora BiH i njegova povezanost u svjetsku komunikacijsku mreţu, uvjetovala je i kolonizaciju razliĉitih vrsta biljaka, ţivotinja, pa i gljiva iz geografski, klimatski i biogeografski udaljenih prostora. S obzirom da su to vrste koje imaju izuzetno visok stepen prilagodbe na široki spektar ekoloških faktora i u odnosu na autohtoni genofond, veoma brzo osvajaju sve raspoloţive dijelove staništa, pa ĉak i pomjeraju prirodne vrste i tako doprinose znaĉajnoj ugroţenosti autohtonog biodiverziteta i promjeni ukupne slike ţivog svijeta ovog prostora. Pošto je njihova biološka moć veoma naglašena, u kompeticijskim odnosima sa prirodnim organskim vrstama, one su oznaĉene kao invazivne. Da bi se uspostavili efikasni mehanizmi upravljanja invazivnim vrstama i izvršila implementacija ovog operativnog cilja, neophodna je i realizacija sljedećih mjera: 4.1.6.1 Inventarizacija i geografska interpretacija invazivnih vrsta sa uspostavom odgovarajućih baza podataka za prostor FBiH 4.1.6.2 Uspostava nauĉne i struĉne saradnje sa zemljama u regionu na planu monitoringa invazivnih vrsta 4.1.6.3 Stalni treninzi i radionice kako za predstavnike privrednih i drţavnih sektora, tako i za ukupnu javnost 4.1.6.4 Donošenje konkretnih planova upravljanja invazivnim vrstama 4.1.6.5 Razmjena iskustava sa odgovornom institucijama u Republici Srpskoj i BiH 4.1.6.6 Izrada karte rasprostranjenja, procjene reprodukcijskog potencijala i fenofaze invazivnih alergogenih biljaka, kao što je jedna od najinvazivnijih u posljednjih 10 godina, Ambrosia artemisifolia. Operativni cilj 4.1.7: Uspostava ex situ konzervacije Ovaj oblik konzervacije prirodnog genofonda se primjenjivao u sistemu upravljanja prirodom, još od najranijih poĉetaka civilizacije. Danas se intenzivno koristi u sluĉajevima kada prirodnom genofondu prijeti opasnost nestanka iz svijeta divljine, te u oblasti edukacijskog i 62 rekreacijskog turizma i organiziranih nauĉnih istraţivanja. Tipiĉan primjer ovog tipa konzervacije je uspostava botaniĉkih vrtova, staklenika, banaka gena, arboretuma itd. U Federaciji BiH ovaj oblik konzervacije je izuzetno slabo zastupljen, a nuţno je potreban kroz realizaciju sljedećih mjera: 4.1.7.1 Inventarizacija genetiĉkih resursa FBiH sadrţanih u domestificiranim biljkama i ţivotinjama, te njihovim najbliţim srodnicima, koji ţive u divljini 4.1.7.2 Uspostava banke gena (germ plazme) biljnih i ţivotinjskih genetiĉkih resursa, sadrţanih u autohtonom genofondu 4.1.7.3 Uspostava botaniĉkih i zooloških vrtova u ekološki i klimatski razliĉitim podruĉjima FBiH 4.1.7.4 Restauracija Botaniĉkog vrta Zemaljskog muzeja BiH sa pripadajućim prirodoslovnim zbirkama 4.1.7.5 Definiranje mehanizama za dolaţenje do izvora finansijskih sredstava i njihovo jaĉanje za unapreĊenje prirodoslovno-muzeološke djelatnosti Operativni cilj 4.1.8: Monitoring stanja biološke i geološke raznolikosti Federacije BiH Efikasna zaštita biološke i geološke raznolikosti neminovno podrazumijeva i razvoj monitoring sistema za permanentno praćenje stanja i trendova u odabranim dijelovima prirode na horizontalnom i vertikalnom profilu Federacije BiH, kroz uspostavu tzv. trajnih ploha za sistemska istraţivanja u svim vaţnijim prirodnim i antropogenim ekosistemima BiH. Ovaj operativni cilj podrazumijeva i implementaciju sljedećih mjera: 2.1.8.1 Identifikacija i razvoj najprihvatljivije metodologije, te uspostava odgovarajućih institucija (sluţbi) za provoĊenje monitoringa (odreĊene segmente ove djelatnosti vrši i Federalni hidrometeorološki zavod na odabranim taĉkama nekih kopnenih, te vodenih ekosistema) 2.1.8.2 Identifikacija indikatora za ostvarivanje monitoringa (prirodnih, društvenih i ekonomskih). Operativni cilj 4.1.9: Razvoj i jaĉanje CHM – mreţe za razmjenu informacija Ovako definiran operativni cilj u punoj mjeri korespondira i sa uspostavom bolje meĊunarodne saradnje i povezanosti na planu upravljanja prirodnim vrijednostima i jaĉanju efikasnije zaštite biološke i geološke raznolikosti na lokalnom nivou. Uz to, doprinosi ovog cilja su i u kreiranju odgovarajućih servisa prema drţavi BiH i njenim obavezama u implementaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti. Osim toga, kroz ovaj cilj će biti moguće ukljuĉiti i sve subjekte, vladine i nevladine organizacije, kao i najširu javnost, u razvoj i unapreĊenje odreĊenih oblika informacijskog sistema u oblasti prirodne raznolikosti. Stanje i stepen implementiranosti ovog cilja bit će i veoma dobar indikator stvarne pozicioniranosti prirode i njenih vrijednosti u drţavnim tijelima BiH, njeno stanje, trendovi, te dostignuti stepen ukupne ekološke svijesti. U realizaciji ovog cilja neophodna je implementacija mjere: 4.1.9.1 Širenje i povezivanje sa zemljama u regionu i Evropi. Operativni cilj 4.1.10: Jaĉanje infomacijsko-tehnĉkih (IT) sluţbi i servisa Za realizaciju ukupne misije zaštite prirode i njeno adekvatno pozicioniranje u društvenim tokovima neophodan je i razvoj i jaĉanje informaciono-tehniĉkih sluţbi i servisa, kao i adekvatnog softvera u organima i institucijama, koje će se baviti zaštitom prirode i njenim uravnoteţenim upravljanjem. To podrazumijeva primjenu postojećih softvera koji se već primjenjuju kroz programe Emerald i Natura 2000. ali i kreiranje novih, shodno domaćim 63 potrebama i specifiĉnostima, biodiverziteta. U realizaciji ovog cilja neophodna je i primjena sljedeće mjere: 4.1.10.1 Osposobljavanje i širenje humanih resursa i tehniĉko-tehnoloških kapaciteta u pripadajućim institucijama, koje će osigurati podršku i drugim komplementarnim aktivnostima Operativni cilj 4.1.11: Jaĉanje protoka informacija na meĊuentitetskom i unutarentitetskom nivou Adekvatna zaštita prirode je veoma ovisna i od protoka raspoloţivih informacija o prirodnoj raznolikosti na svim nivoima upravljanja Federacije i drţave Bosne i Hercegovine. To se posebno odnosi na informacije o obavezama pojedinih društveno-politiĉkih entiteta, te o specifiĉnostima prirode i oblicima njenog upravljanja na datom nivou. U implementaciji ovog cilja potrebna je realizacija sljedećih mjera: 4.1.11.1 Razmjena iskustava i studijskih podataka na razliĉitim nivoima društveno politiĉkog organiziranja, te komplementarnih privrednih i društvenih subjekata 4.1.11.2 Uspostava kontinuiranog meĊuentitetskog protoka informacija kroz formirane dostupne baze podataka 4.1.11.3 Uspostava informacijske mreţe u okviru nadleţnih ministarstava i drugih drţavnih institucija odgovornih za zaštitu prirode Operativni cilj 4.1.12: Jaĉanje ekološke svijesti Uspješnost implementacije ukupne Strategije, ne samo zaštite prirode, već i zaštite okoliša podrazumijeva i programe edukacije i informiranosti s ciljem pobuĊivanja i jaĉanja ekološke svijesti kao sociološkog fenomena, što će doprinijeti razvoju adekvatnijeg sistema pojedinaĉne i društvene odgovornosti. Ovaj cilj je dugoroĉan proces strogo dirigovanih akcija kroz vladin i nevladin sektor, a njegova realizacija je moguća kroz implementaciju sljedećih mjera: 4.1.12.1 Programirani treninzi i radionice za sve zainteresirane strane u okviru vladinog i nevladinog sektora 4.1.12.2 Aktualiziranje Nastavnih planova i programa u predškolskim i školskim institucijama, s ciljem postizanja adekvatnije informiranosti i ekološke educiranosti 4.1.12.3 Uspostava namjenskih fondova za ekološku i okolšnu edukaciju, kako po horizontalnom tako i po vertikalnom ustrojstvu društva 4.1.12.4 Izrada naroĉitih programa za bolju medijsku promociju biološke i geološke baštine Federacije BiH 4.1.12.5 Viši stepen demokratizacije u sistemu donošenja odluka o zaštiti i upotrebi prirodnih resursa, kroz naglašenije ukljuĉivanje predstavnika lokalnih zajednica 4.1.12.6 Jaĉanje Fondova za rad nevladinih organizacija kreiranjem posebnih društvenih i ekoloških ciljeva na pojedinim nivoima društveno-politiĉkog organiziranja Federacije BiH 4.1.12.7 Uspostava dirigovane izdavaĉke djelatnosti u oblasti jaĉanja ekološke svijesti 4.1.12.8 Razvoj takvih instrumentarija koji će omogućiti saradnju pravnih i fiziĉkih lica i drugih organizacija u spreĉavanju aktivnosti koje mogu ugroziti ili oštetiti prirodu, ublaţavanje štete, eliminiranje posljedica štete, obnova oštećene prirode i dovoĊenje u stanje u kojem je bila prije pojave štete 64 Strateški cilj 4.2: Odrţiva upotreba prirodnih resursa Razvoj sistema odrţive upotrebe prirodnih resursa je osnovni preduvjet, te nasušna potreba u osiguranju efikasnih mjera zaštite prirode. Odrţiva upotreba prirodnih resursa je obaveza svake ĉlanice Organizacije Ujedinjenih nacija, što je propisano Programom za 21. stoljeće (Agenda 21) na Samitu o Zemlji (Rio de Janeiro 1992.) Na razvoj obrazaca odrţive upotrebe prirodnih resursa primjerenih svakom biogeografskom podruĉju, te oblicima trţišta i društveno-ekonomskog ustrojstva pojedinih drţava, ozbiljno je ukazala i Milenijumska procjena ekosistema i obavezala sva meĊunarodna tijela (UNEP, UNDP etc.) na implementaciju takvih mjera koje neće rezultirati daljim gubicima biološke, pa i geomorfološke raznolikosti. To se posebno odnosi na zemlje u intenzivnoj tranziciji kao što je BiH, u kojoj zbog rastućeg siromaštva, su i sve veći i intenzivniji nasrtaji na prirodne resurse. Definiranje i poimanje odrţivosti upotrebe prirodnih resursa mora biti usaglašeno sa kljuĉnim razvojnim dokumentima Federacije Bosne i Hercegovine. Realizacija ovog strateškog cilja podrazumijeva definiranje sljedećih operativnih ciljeva: 4.2.1 Uspostava intersektorskog pristupa u upravljanju biodiverzitetom i geodiverzitetom FBiH 4.2.2 Oĉuvanje tradicionalnih znanja i iskustava u procesu upravljanja biološkom i geološkom raznovrsnošću 4.2.3 Uspostava i jaĉanje poticajnih ekonomskih mjera 4.2.4 Razvoj i promocija odrţivog turizma Operativni cilj 4.2.1: Uspostava intersektorskog pristupa u upravljanju biodiverzitetom i geodiverzitetom FBiH Postojeće ustrojstvo drţavne uprave na entitetskom nivou ne pruţa dovoljnu konzistentnost u funkcionalnoj povezanosti kako unutar pojedinih sektora, tako i u okviru samog sektora. Naprimjer, šumarstva, poljoprivrede, vodoprivrede, prostornog planiranja, obrazovanja, kulture, zdravstva, ekonomije itd. Zbog toga je neophodno razviti i sljedeće mjere, koje bi doprinijele operacionalizaciji i koegzistentnosti drţavnih institucija sa oĉekivanim impaktom i na nevladin sektor. To su: 4.2.1.1 Razvoj uputstava za korištenje bioloških, geoloških, šumskih, vodnih i ostalih prirodnih resursa u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode , Direktivom o staništima i Direktivom o oĉuvanju divljih ptica 4.2.1.2 Revizija Zakona o šumama FBiH, Zakona o lovstvu, Zakona o slatkovodnom ribarstvu, Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o rudarstvu 4.2.1.3 Uspostava boljeg protoka informacija izmeĊu relevantnih ministarstava i njihovih pojedinih sektora 4.2.1.4 UsklaĊivanje procedura o dodjeljivanju koncesija u skladu sa zakonskim propisima i meĊunarodnim preuzetim obavezama 4.2.1.5 Razvoj i donošenje intersektorskih dokumenata kojima će se: „interesi oĉuvanja prirode uzeti u obzir pri utvrĊivanju strategije ekonomskog razvoja i dokumenata prostornog ureĊenja“. 4.2.1.6 Promocija principa: „Svako korištenje prirode i njeno opterećenje vršiti na naĉin koji najmanje zagaĊuje ili oštećuje prirodu“. 65 Operativni cilj 4.2.2: Oĉuvanje tradicionalnih znanja i iskustava u procesu upravljanja biološkom i geološkom raznovrsnošću S obzirom na izraţenu raznolikost ljudskih kultura na prostoru FBiH, tokom dugog procesa etnogeneze došlo je i do stvaranja osobite kulture i tradicionalnosti i u odnosu prema svim dijelovima prirode, a naroĉito u upotrebi razliĉitih genetiĉkih resursa (biljaka, ţivotinja i gljiva) koje imaju posebne mogućnosti primjene. Ukupnost tradicionalnih znanja prilagoĊenih savremenim potrebama doprinijet će odrţivoj upotrebi kako biološke, tako i geološke raznolikosti. Za realizaciju ovog cilja predviĊa se implementacija sljedećih mjera: 4.2.2.1 Promocija tradicionalnih znanja kroz odrţivu upotrebu prirodnih resursa (ljekovite, jestive divlje biljke, gljive i ţivotinje); 4.2.2.2 Promocija tradicionalnih znanja i kulturnih vrijednosti kroz funkcioniranje zaštićenih dijelova prirode; 4.2.2.3 Promocija tradicionalnih znanja i kulturnih komparativnih prednosti kroz izradu razliĉitih publikacija, koje su u neposrednoj vezi sa ukupnom promocijom Federacije BiH. Operativni cilj 4.2.3: Uspostava i jaĉanje poticajnih ekonomskih mjera Ekonomski parametri imaju kljuĉnu ulogu kako u implementaciji pojedinih ciljeva, tako i strategije u cijelosti. Zbog toga je potrebno izvršiti identifikaciju izvora ekonomskih mjera i njihovo jaĉanje na svim nivoima društveno-ekonomskog organiziranja Federacije. Naroĉitim ekonomskim instrumentarijem treba pomoći promociju adekvatnog korištenja autohtonog genofonda. U implementaciji ovog cilja identificirane su mjere: 4.2.3.1 Jaĉanje ekonomskih olakšica kod uzgoja i korištenja vrsta autohtonog genofonda na osnovu tradicionalnih znanja i dostignutih iskustava; 4.2.3.2 Razvoj i primjena ekonomskih olakšica kod uspostave centara za zbrinjavanje ugroţenih ţivotinja (ukljuĉujući i domestificirane ţivotinje). Operativni cilj 4.2.4: Razvoj odrţivog turizma Kao jedan od osnovnih naĉina racionalne upotrebe prirodnih resursa i generiranja ekološki profitabilne dobiti, smanjenja lokalnog siromaštva i povećanja stope atraktivnosti prostora Federacije je i razvoj odrţivog turizma, sa posebnim naglaskom na edukativni, nauĉni i rekreacijski turizam. Još uvijek mnogi dijelovi Federacije su sa iznimnim oblicima biološke i geološke raznolikosti i u njima sadrţanim prirodnim ljepotama. Jedan od naĉina da se one saĉuvaju i za buduće generacije jeste i osiguranje sredstava za njihovu zaštitu, kroz odrţivi turizam. Kao osnovne mjere u implementaciji ovog cilja propisuju se sljedeće: 4.2.4.1 Izrada strategije za razvoj odrţivog turizma sa posebnim osvrtom na marinski, planinski i religijsko-duhovni turizam; 4.2.4.2 Razvoj i primjena indikatora prirodne baštine za procjenu odrţivosti turistiĉki orijentiranih aktivnosti i mjera. Strateški cilj 4.3: Ravnopravna raspodjela dobiti od prirodnih resursa (biološke i geološke raznolikosti) Kako upotreba prirodnih resursa rezultira generiranjem odgovarajuće dobiti (profita) neophodno je uspostaviti sistem adekvatne (pravedne) raspodjele, kako na nivou datog privrednog subjekta, lokalne zajednice, te Federacije i drţave BiH. To podrazumijeva 66 izdvajanje dogovorene stope dobiti za primarno korištenje prirodnih resursa, kao i dijela dobiti ostvarene njenim plasmanom na trţištu. To nalaţe svakom koncesionaru i ino -ulagaĉima izdvajanje utvrĊene stope od ukupne dobiti na ime sticanja prava na korištenje datog prirodnog resursa, što je u skladu sa temeljnim ciljevima Konvencije o biološkoj raznolikosti. Samo takvim principom je moguće ostvariti odrţivu zaštitu prirode i kreirati bolje ţivotne uvjete za neposrednu lokalnu zajednicu. U okviru ovog strateškog cilja definira se i operativni cilj: Operativni cilj 4.3.1: Promocija autohtonih resursa Kao posebnu komparativnu prednost Federacija BiH ima i u segmentu autohtonog genofonda (genetiĉkih resursa) i njihovih bliskih srodnika u svijetu divljine. S ciljem njihovog oĉuvanja, te racionalne upotrebe i generiranja unikatnih proizvoda i servisa neophodna je njihova planska promocija kroz razliĉite oblike edukativnog, nauĉnog i medijskog djelovanja. Mnogi od njih, iako su odigrali vaţnu ulogu u preţivljavanju i etnogenezi na ovim prostorima, padaju u duboki zaborav, a neki i u cijelosti išĉezavaju. Za implementaciju ovog operativnog cilja, neophodna je primjena sljedećih mjera: 4.3.1.1 Donošenje legislative za odrţivo upravljanje genetiĉkim resursima; 4.3.1.2 Inventarizacija autohtonih genetiĉkih resursa; 4.3.1.3 Uspostava efikasnije biološke sigurnosti za autohtoni genofond; 4.3.1.4 Razvoj adekvatnog instrumentarija za identifikaciju i monitoring genetiĉki modificiranih organizama (GMO) kao i preduvjeta za njihovo puštanje u ţivotnu sredinu, mjera upravljanja, ukljuĉujući i oblike eventualne zaštite od genetiĉki modificirane hrane; 4.3.1.5 Kontinuiran nauĉno-istraţivaĉki rad kroz ekspertne timove/institucije s ciljem dalje identifikacije geoloških resursa; 4.3.1.6 Kontinuiran nauĉno-istraţivaĉki rad kroz ekspertne timove/institucije s ciljem dalje identifikacije autohtonog genofonda u sferi flore, faune i fungije. Strateški cilj 4.4: Smanjenje pritisaka na biološku i geološku raznolikost Federacije BiH Intenzivan razvoj, razliĉiti procesi antropogeneze, nastojanje ĉovjeĉanstva da konvertuje prirodne resurse u razliĉite proizvode (hrana, lijekovi, vlakna, energija) i udovolji potrebama savremenog ĉovjeka uvjetuje svakodnevno rastući spektar pritisaka na sve segmente okoliša, a naroĉito na biološku i geološku raznolikost. Tako se i na prostoru FBiH svakodnevno povećavaju pritisci, kako lokalnog, tako i globalnog karaktera. U okviru ovog Strateškog cilja, identificirana su dva operativna cilja: 4.4.1 Ublaţavanje posljedica klimatskih promjena; 4.4.2 Smanjenje pritisaka u prostoru FBiH. Operativni cilj 4.4.1: Ublaţavanje posljedica klimatskih promjena Dugogodišnji procesi emisije razliĉitih materija uvjet ovali su i danas vrlo znaĉajne klimatske promjene, koje se prvenstveno ogledaju u naglašenim termiĉkim promjenama atmosfere, što dovodi do ozbiljnih konverzija staništa i ugroţavanja biodiverziteta. Na prostoru FBiH, najozbiljnije promjene se već dešavaju u biodiverzitetu visokoplaninskih ekosistema, snjeţanika, te planinskih moĉvara. S ciljem ublaţavanja nastalih posljedica klimatskih promjena, neophodna je i implementacija sljedećih mjera: 67 4.4.1.1 Identifikacija bioindikatora i njihova adekvatna primjena u praćenju intenziteta i dinamike klimatskih promjena u Federaciji BiH (od nivoa mora do najviših planina); 4.4.1.2 Uspostava mehanizama koji će osigurati dostupnost i javnost informacija o klimatskim promjenama; 4.4.1.3 Identifikacija indikatora za monitoring promjena u domenu geoloških resursa. Operativni cilj 4.4.2: Smanjenje pritisaka u prostoru FBiH U uvjetima, još uvijek nedefiniranih vlasniĉkih odnosa, u sferi prirodnih resursa, prisutni su veoma naglašeni pritisci na prirodu u svim dijelovima Federacije. MeĊu dominantne pritiske spada neuravnoteţeno graĊevinarstvo, urbanizacija, eksploatacija šuma, herbalnih resursa, neselektivno otvaranje kamenoloma, te i drugi indirektni pritisci, koji doprinose izraţenoj konverziji prirodnih staništa, a konsekventno tome i promjeni biološke i geološke raznolikosti. S ciljem postizanja smanjenja pritisaka i razvoja adekvatnih mjera njihovog upravljanja, propisuju se i ove mjere: 4.4.2.1 Uspostava bioindikatora i revizija postojećeg stanja ranije zaštićenih podruĉja BiH; 4.4.2.2 Inoviranje planova upravljanja za ranije zaštićena podruĉja u skladu sa IUCN. Strateški cilj 4.5: Uspostava finansijskih mehanizama za odrţivo upravljanje biološkom i geološkom raznolikošću Iako uravnoteţena upotreba prirode i u njoj sadrţana biološka i geološka raznolikost rezultira generiranjem odreĊene finansijske dobiti, ona u postojećem sistemu nije dovoljna za pokriće ukupnih troškova odrţive zaštite. Stoga je od izuzetne vaţnosti identificirati mehanizme za osiguranje finansijskih sredstava koji će u skladu sa zakonitostima slobodnog trţišta, te društvenim i politiĉkim opredjeljenjima kao i obrascima razvoja pokriti troškove zaštite prirode, kako na federalnom tako i na kantonalnom nivou. Ovaj strateški cilj je usko povezan sa prethodnim strateškim ciljevima i vaţan je preduvjet za njihovo potrebno ostvarenje. U toj misiji identificiran je i operativni cilj: Operativni cilj 4.5.1: Uspostava toka stalnih budţetskih izdvajanja za zaštitu prirode i prirodnog nasljeĊa Efikasna zaštita prirode, a naroĉito prirodnog nasljeĊa u smislu kategorizacije IUCN-a neminovno zahtijeva stalni priliv sredstava iz unaprijed identificiranih izvora, sa posebnim osvrtom na budţetske institucije. Postojeći ekonomski sistem je u znaĉajnoj mjeri raslojen i pruţa mogućnosti za odliv sredstava namijenjenih za zaštitu prirode u druge fondove. Zato je potrebno uspostaviti transparentniji sistem toka budţetskih sredstava i njihovo usmjeravanje u primarno naznaĉene potrebe. Kao mjere za realizaciju ovog cilja postavljene su: 4.5.1.1 Mobilizacija sredstava za jaĉanje institucionalnog okvira; 4.5.1.2 Razvoj finansijskih mehanizama za provoĊenje propisanih mjera. Detaljnije informacije vezane sa vremenom izvršenja propisanih mjera, odgovornim implementatorima, iznosu sredstava, izvorima finansiranja, dati su u preglednoj tabeli Akcionog plana zaštite prirode. 68 4.6 Zemljište Izuzetno je znaĉajno naglasiti da upravo zbog prirodnih karakteristika zemljište BiH, a posebno u FBiH, predstavlja izuzetno ranjiv i osjetljiv resurs s kojim se mora raspolagati s osobitom paţnjom. Upravo zbog toga je od izuzetnog znaĉaja zaustaviti dosadašnju praksu raspolaganja i korištenja zemljišta, koja je dovela do stanja, koje se kratko moţe opisati kao „haos u prostoru“. Takva praksa stvara pojaĉan pritisak na najbolje kategorije zemljišta (kojih je veoma malo), što rezultira znaĉajnim oštećenjima zemljišta, prirodnog i graditeljskog nasljeĊa, smanjuje mogućnosti za razvoj ekonomskih aktivnosti u ruralnim podruĉjima, a sve to povećava nivo/rizik od siromaštva i potiĉe neformalnu ekonomiju, koja po pravilu ne koristi po okoliš ugodne proizvodne tehnike (tehnologije). Drugim rijeĉima, ovakva praksa korištenja, odnosno upravljanja zemljištem ne moţe biti osnov unapreĊenja nivoa kvaliteta ţivljenja i uravnoteţenog socio-ekonomskog razvoja FBiH. Dakle, iako su problemi vezani za zaštitu i unapreĊenje kvaliteta ovog resursa veoma raznovrsni i kompleksni, oni se prema uzrocima mogu svrstati u nekoliko grupa kako slijedi: 1. Neracionalno upravljanje zemljištem, odnosno nemogućnost uspostave integralnog sistema odrţivog upravljanja zemljištem, što je osnov svih problema vezanih za neracionalno i nekontrolirano korištenje zemljišta, a što u konaĉnici za posljedicu ima njegovu destrukciju (razne tipove) i nestanak (pedocid). U tom smislu problem predstavlja: a. Nepotpuna i ponekad neusaglašena zakonska regulativa Oblast upravljanja zemljištem na razliĉite naĉine tretira 15 zakonskih akata. Iako impresivni brojem, ovi zakonski akti samo djelomiĉno postavljaju osnovu za integralno odrţivo upravljanje zemljištem, što je osnov njegove zaštite i zaštite zdravlja ljudi, staništa i garant odrţivog privrednog i društvenog razvoja. Većina ovih zakonskih akata se ne implementira jer nedostaju mehanizmi, institucije i finansijska sredstva za njihovu implementaciju. TakoĊer je vaţno istaći da ne postoji okvirni zakon o zaštiti zemljišta, koji bi trebao da definira institucionalni okvir za odrţivo upravljanje ovim resursom i sprijeĉi dosadašnju praksu „haotiĉnog/ad-hoch upravljanja“. b. Nedostatak planske, analitičke i tehničke dokumentacije, koju su razni nivoi administracije duţni po zakonu uspostaviti. Tu se prvenstveno misli na analitiĉku, plansku i tehniĉku dokumentaciju, ĉija priprema jeste zakonska obaveza: Plan i Program gospodarenja zemljištem, prostorni planovi (Federacija BiH, kantoni), karte upotrebne vrijednosti zemljišta i cjelokupne prateće dokumentacije, šumarsko privredne osnove i sl. c. Nepostojanje koordinacije i efikasne komunikacije, te nejasne linije, naĉini i odgovornosti za izvještavanje na svim nivoima administracije (i horizontalno i vertikalno). Upravo ovakvo stanje nejasne subordinacije i razgraniĉenja odgovornosti, te nedostatak oficijelnih kanala komunikacije (redovni sastanci, redovna izvještavanja, redovne sesije vezane za planiranje i sl.) doprinose i izgraĊuju neodgovoran i neadekvatan odnos prema zemljištu i prema potrebi njegove zaštite. d. Nepostojanje integralnog zemljišnog informacinog sistema ZIS Uspostava ovakvog sistema je zakonska obaveza koja je definirana zakonom (Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o prostornom planiranju i korištenju prostora). 2. Nepostojanje sistematskog praćenja kvaliteta zemljišta – monitoringa, je problem koji za posljedicu ima nedostatak informacija o stanju i upotrebi zemljišta, kao i o nivou/kvalitetu ispunjavanja zakonskih obaveza. Upravo nepostojanje vertikalne i horizontalne komunikacije izmeĊu nadleţnih institucija na svim nivoima administracije ima za posljedicu nepostojanje sistema praćenja kvaliteta zemljišta. 69 3. Neadekvatne proizvodne prakse koje nisu prilagoĊene prirodnim karakteristikama zemljišta u BiH. U tom smislu treba istaći nekoliko bitnih problema: a. Neadekvatno upravljanje i korištenje pašnjaka što doprinosi smanjenju biodiverziteta i uništavanju pejzaţa ruralnih podruĉja. b. NeureĊenost zemljišta koja smanjuje produktivnost poljoprivredne proizvodnje. c. Neadekvatna i nekontrolirana primjena vještaĉkih Ċubriva i drugih hemijskih inputa, ĉija neadekvatna primjena smanjuje plodnost tla, doprinosi pojavi erozije, promjeni pH vrijednosti tla, kao i drugih vrsta oštećenja tla. d. NeprilagoĊena mehanizacija i tehniĉke obrade tla, koje doprinose eroziji i drugim vrstama oštećenja tla. e. Izraţeno postojanje sive/crne ekonomije koja se zasniva na neodrţivim proizvodnim metodama (prvenstveno se misli na ljekovito i medicinsko bilje, iskorištavanje šuma i mineralnih resursa) koje doprinose/uzrokuju raznih vrsta oštećenja zemljišta u ruralnim oblastima, što smanjuje mogućnost za diverzifikaciju privrednih aktivnosti u ruralnim podruĉjima. f. Neplanska, nekontrolirana i prekomjerna eksploatacija mineralnih sirovina. 4. Nizak nivo javne i politiĉke svijesti o vaţnosti drugih funkcija tla, osim njegove privredne funkcije. Na osnovu gore identificiranih problema i stanja, zatim meĊunarodnih obaveza, definirani su strateški i operativni ciljevi zaštite i unapreĊenja kvaliteta zemljišta kako je izloţeno u slijedećoj shemi. Osim toga, treba istaći da je ova Strategija jedan integralan cjelovit dokument. U tom smislu, nastojali smo izbjeći ponavljanje, tako da su neki problemi vezani za zemljište tretirani u drugim dijelovima Strategije (npr. dio otpad – industrijske deponije, “divlje deponije”, dio zrak – zakiseljavanje tla, dio vode – upotreba hemijskih sredstava, inputa poljoprivredne proizvodnje i sl.). Dakle, kao što se na slijedećoj shemi vidi, strateške ciljeve smo grupisali u tri bitne grupe, voĊeni slijedećim općeprihvaćenim naĉelima:  sprijeĉiti dalju degradaciju,  otkloniti postojeće probleme i zaštititi zdravlje, biodiverzitet, prostorno i graditeljsko naslijeĊe,  ukljuĉiti sve segmente društva jaĉanjem uloge nevladinog sektora i kapaciteta lokalne zajednice. Tabela 34: Strateški i operativni ciljevi unapreĊenja kvaliteta zemljišta 14 14 ISUZ – integralni sistem upravljanja zemljištem 70 Strateški cilj 5.1: Stvoriti osnovu za skladan i prostorno uravnoteţen socio-ekonomski razvoj Prvi strateški cilj je stvoriti osnovu za prostorno uravnoteţen razvoj, odnosno sprijeĉiti dosadašnju praksu koja je rezultirala „haosom u prostoru“, tako što ćemo ojaĉati i dalje razviti regulatorni okvir, zatim ojaĉati postojeće institucije i dati im nova ovlaštenja, te raditi na unapreĊenju razvoja ruralnih oblasti. Naravno, sve aktivnosti koje će se poduzimati s ciljem ostvarenja ovog strateškog cilja imat će i neophodnu dimenziju ispunjavanja uvjeta pribliţavanja EU i preuzetih meĊunarodnih obaveza. Ovaj strateški cilj će biti ostvaren preko tri operativna cilja ĉiji rezultat treba biti: (I) kreiran regulatorni okvir kao osnov za uspostavu ISUZ (integralnog sistema upravljanja zemljištem), potom (II) uspostavljene institucije neophodne za provoĊenje regulative i integralno odrţivo gospodarenje zemljištem i konaĉno (III) unaprijeĊen razvoj ekonomija ruralnih podruĉja i primjena odrţivih proizvodnih tehnika/tehnologija. Operativni cilj 5.1.1: Ojaĉati regulatorni okvir neophodan za uspostavu ISUZ Osnovu odrţivog upravljanja ovim resursom, baš kao i drugima, ĉini usklaĊen i efikasan regulatorni okvir, odnosno usklaĊeni postojeći zakonski akti, kao i izrada onih akata koji su neophodni za uspostavu ISUZ. Ovaj operativni cilj će biti izvršen preko sljedećih sedam mjera. Dostizanje ovog operativnog cilja podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 5.1.1.1 Identificiranje neusklaĊenosti zakonske legislative i donošenje plana izrade podzakonskih akata 5.1.1.2 Donošenje Okvirnog zakona o (zaštiti) zemljišta 5.1.1.3 Usvajanje inoviranog Zakon o rudarstvu 5.1.1.4 Izrada podzakonskih akata (nedostajući) 5.1.1.5 Izrada Prostornog plana FBiH 5.1.1.6 Izrada i usklaĊivanje analitiĉko-planske dokumentacije na svim nivoima administracije 5.1.1.7 Izrada Plana i Programa gospodarenja zemljištem Mjera 5.1.1.1: Identificiranje neusklaĊenosti zakonske legislative i donošenje Plana izrade podzakonskih akata (obuhvaćeno sa 1.3.7.1) Ova mjera predviĊa dvije faze izvoĊenja. Prva faza je analiza i pregled cjelokupne regulative – zakoni i podzakonska akta i identificiranje nesuglasica i protivrjeĉnosti, te identificiranje onoga što nam treba, a ne postoji (podzakonska akta) na svim nivoima vlasti. Druga faza je kreiranje operativnog plana otklanjanja nesuglasica i kreiranja novih akata koji su neophodni. Ovaj plan bi dao odgovor ko, kada i na koji naĉin će izvršiti usaglašavanje, te kako će to biti operativno finansirano. Grupa koja bi radila ovaj posao treba biti intersektorska i treba objediniti upravu na svim nivoima. Ova grupa bi bila osnov formiranja KVZ (Koordinaciono vijeće za zemljište). Ovo vijeće bilo bi fleksibilno tijelo, koje bi se okupljalo u razliĉitim vremenskim intervalima s ciljem diskutiranja odreĊenih rješenja i usaglašavanja priorioriteta na svim nivoima vlasti. Bilo bi veoma efikasno ako bi vijeće, od samog poĉetka, bilo organizirano tako da mu osnov za rad ĉini Intranet mreţa. Na ovaj naĉin bi tijelo bilo direktno integrirano u integralni informacioni zemljišni sistem. 71 Mjera 5.1.1.2: Donošenje okvirnog Zakona o (zaštiti) zemljišta (obuhvaćeno sa 1.3.8.4) Osnovni cilj ove mjere je uspostavljanje zakonskog osnova za formiranje modernog i efikasnog institucionalnog okvira, što će jasnije definirati odgovornosti, naĉine izvještavanja, te uspostaviti protokole komunikacije. Iako na prvi pogled ova mjera jeste sastavni dio prethodne mjere zbog njene izuzetne vaţnosti za operativno implementiranje strategije neophodno ju je zasebno posmatrati. Ovaj zakon bi jasno definirao obavezu saradnje, izvještavanja i subordinacije tri administrativna nivoa (FBiH, kantoni, općine), te uspostavio mehanizam koji će osigurati mogućnost pregovaranja i usklaĊivanja interesa – Koordinaciono vijeće za oĉuvanje/upravljanje zemljišta – KVZ. Zakon bi dao ovlaštenje KVZ-u da donosi (usaglašava) integralne planove vezane za zemljište na nivou FBiH. Drugi vaţan zadatak ovog Zakona bi bio uspostava legalne osnove za uspostavljanje Integriranog zemljišnog informacionog sistema koji bi objedinio sve podatke (registre i praćenje, ukljuĉujući i katastar i zemljišne knjige) vezane za zemljište, te obavezu izvještavanja prema propisanim planovima. Naravno, on bi definirao i potrebne protokole – naĉine komunikacije i naĉin integrisanja podataka, te naĉin sakupljanja tj. nadleţnosti pojedinih institucija i obavezu i odgovornosti koje bi odgovorna institucija imala. Zakon bi dao osnov i za uvoĊenje odreĊenih ekonomskih instrumenata koji bi trebali motivirati ili kazniti korisnike zemljišta. Zakon bi propisao da se sva sredstva namijenjena za unapreĊenje kvaliteta zemljišta, sve takse koje se prema drugim zakonima moraju plaćati usmjere na jedan namjenski raĉun koji bi onda omogućio potrošnju na lokalnom nivou, a prema integrisanim i usaglašenim planovima. Zakon bi uspostavio i obavezu planiranja permanentne edukacije za sve kadrove Mjera 5.1.1.3: Usvajanje inoviranog Zakona o rudarstvu (obuhvaćeno sa 1.3.8.5) Neadekvatni Zakon o rudarstvu predstavlja stvarnu prijetnju kvalitetu zemljišta. Zbog toga je neophodno što prije donijeti novi zakon koji uvaţava novu administrativnu podjelu u FBiH, raspodjelu nadleţnosti i omogućiti efikasno ubiranje dijela namjenskih taksi, te punjenje Okolišnog fonda. Novi zakon mora kreirati mehanizme kontrole koji će osigurati permanentno izdvajanje novca na namjenske raĉune tokom eksploatacinog perioda, što će osigurati ispunjavanje zakonom definiranih obaveza vraćanja funkcije zemljišta do onog nivoa kojeg zakon definira. Mjera 5.1.1.4: Izrada podzakonskih akata (nedostajući) Ova mjera predstavlja operativnu implementaciju plana donošenja (izrade) podzakonskih akata. Drugim rijeĉima, ova mjera je operativni nastavak realizacije Mjere 5.1.1.1, što podrazumijeva pripremu i proceduru usvajanja podzakonskih akata, kao i nadgledanje izvršenja kreiranog plana. Naravno, zakonska akta koja bi se usaglašavala ili nova koje je neophodno donijeti, bi bila usaglašena i sa EU regulativama. Mjera 5.1.1.5: Izrada Prostornog plana FBiH Aktivnosti na izradi Prostornog plana su otpoĉeli. Ova mjera treba pruţiti dodatnu podršku već postojećem procesu. Prostorni plan je kljuĉni dokument bez kojeg nema naĉina da se gore spomenuti Strategijski cilj ostvari. Bez ovog krovnog dokumenta nije moguće uskladiti plansko analitiĉku dokumentaciju koja treba biti kreirana na drugim nivoima (kanton i općine) vlasti. Stoga rješenje glavnog problema, kratko opisanog frazom „haos u prostoru“ skoro pa u potpunosti ovisi od ove aktivnosti. 72 Mjera 5.1.1.6: Izrada i usklaĊivanje analitiĉko-planske dokumentacije na svim nivoima administracije Treba naglasiti da će najveći dio ove dokumentacije biti izraĊen u sklopu procesa izrade Prostornog plana. MeĊutim, odreĊeni zakonski akti nalaţu izradu nekih od ovih plansko analitiĉkih dokumenata, te sa njihovom izradom treba što prije otpoĉeti, a posebno na niţim nivoima vlasti. Ova mjera pretpostavlja izradu dokumenata koji su neophodni za adekvatno, dugoroĉno i sistematsko upravljanje zemljišnim resursom i podrazumijeva:  izradu i usaglašavanje prostornih planova na niţim nivoima administracije (ukljuĉujući svu neophodnu prethodnu i prateću dokumentaciju) na svim administrativnim nivoima;  izradu karte upotrebne vrijednosti zemljišta na svim administrativnim nivoima (neke postoje, ali ih treba usaglasiti);  izradu i prihvatanje urbanistiĉkih planova na svim nivoima, koji će obuhvatiti i urbana, ali i ruralna podruĉja;  definiranje šumskih gospodarskih podruĉja i šumsko gospodarskih osnova, koje moraju biti usaglašene sa prostornim planovima;  izradu razliĉitih tehniĉkih karata za razliĉite planske svrhe, koje propisuju zakonska akta (karta plodnosti tla, karta klizišta, karta osjetljivih podruĉja, karta bonitetnog zemljišta, karte prema Corina land klasifikaciji pokrivaĉa i sl.). Mjera 5.1.1.7: Izrada plana i programa gospodarenja zemljištem Plan i programi gospodarenja zemljištem su planski akti koji se trebaju donijeti kako bi se osiguralo da gospodarenje tlom u poljoprivredi, šumarstvu, graditeljstvu i drugim podruĉjima ne ugrozi ekološke funkcije tla. Ovaj plan i programi gospodarenja će se donijeti u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti zemljišta. Operativni cilj 5.1.2: Ojaĉati i uspostaviti institucionalni okvir neophodan za provoĊenje regulative i funkcioniranje ISUZ Da bi osigurali adekvatnu implementaciju zakonskih obaveza, te omogućili odrţivo upravljanje zemljištem, odnosno efikasno funkcioniranje ISUZ, neophodno je kreirati i odgovarajući institucionalni okvir. Jezgro tog institucionalnog okvira ĉini svakako uspostava Zemljišnog informacionog sistema. Ova institucija treba biti izgraĊena na osnovu unapreĊenja postojećih kapaciteta tri institucije: Federalnog zavoda za agropedologiju (FZA), Federalnog zavoda za geologiju (FZG) i Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (FUGIPP). Ovaj cilj treba biti ostvaren preko slijedeće grupe mjera: 5.1.2.1 Definicija osnovne konfiguracije i dugoroĉnog plana razvoja (ZIS); 5.1.2.2 Stvaranje koordinacijskog ĉvorišta za prikupljanje svih informacija; 5.1.2.3 Uspostava koordinacionog vijeća za zemljište; 5.1.2.4 Uspostava odjela u Fondu za okoliš koji bi prikupljao novac i upravljao njegovom potrošnjom. 73 Mjera 5.1.2.1: Definicija osnovne konfiguracije i dugoroĉnog plana razvoja (ZIS) Da bi mogli uspostaviti ISUZ neophodno je formirati Zemljišni informacioni sistem, koji ĉini temelj, odnosno minimalni i neophodni uvjet za odrţivo upravljanje ovako osjetljivim resursom. Bez adekvatnih informacija o stanju i promjenama u prostoru nije moguće niti zaštiti zemljište, niti efikasno sanirati već postojeća oštećenja, niti sprijeĉiti dalju degradaciju. Suštinski ova mjera pretpostavlja izradu studije koja će ponuditi nekoliko alternativa pri izboru softwera, obuhvatiti set informacija koje će sistem genererirati, zatim naĉine i protokole prikupljanja podataka neophodnih za generiranje potrebnih informacija, naĉine i vremenski rok izvještavanja i prezentiranja informacija, te dugoroĉni plan razvoja sistema po segmentima, uz prijedlog budţeta, vremenske dinamike investiranja, mogućnosti generiranja prihoda i naĉina korištenja (prava) informacija. Mjera 5.1.2.2: Stvaranje koordinacijskog ĉvorišta za prikupljanje svih informacija Već je navedeno da strategija predviĊa korištenje postojećih institucija, njihovo jaĉanje i osposobljavanje za izvršenje novih zadataka koje predviĊa ISUZ. U tom smislu neophodno je izraditi plan razvoja tri postojeće institucije FZA, FZG, FUGIPP, izvršiti raspodjelu njihovih nadleţnosti, poslova koji se tiĉu funkcioniranja ISUZ, odnosno formiranja jednog virtualnog ĉvorišta u kom će biti pohranjeni svi podaci vezani za prostor (svi katastri, registri, mape i sl.), a koji prema zakonskim obavezama moraju biti uspostavljeni. Ovo ne znaĉi da će sada novo jezgro raditi sve nanovo. To znaĉi da će ovo koordinaciono jezgro samo vršiti koordinaciju i objedinjavanje podataka koji se prema zakonskoj obavezi kreiraju u drugim institucijama npr. Registar zagaĊivaĉa, Registar odlagališta industrijskog otpada i sl. ali i podatke o prikupljanjima sredstava po razliĉitim osnovama korištenja zemljišta, te investiranja u povrat funkcije zemljišta. Ova mjera podrazumijeva izradu detaljnog plana razvoja ovih institucija i plan jaĉanja njihovih kapaciteta kako bi oni mogli odgovoriti postavljenim zadacima. Ove tri institucije ili njihovi dijelovi mogu u budućnosti biti jedno tijelo u okviru Agencije za okoliš. Osim toga, ova mjera podrazumijeva izradu studije koja treba dati odgovor na koji naĉin će se koristiti rezultati (razne vrste informacija) rada ovog ĉvorišta, ko će biti odgovoran za prezentiranje informacija javnosti i kakav će biti protokol odobravanja korištenja kreiranih informacija. Mjera 5.1.2.3: Uspostava koordinacionog vijeća za zemljište Ova mjera ima za cilj uspostavu vertikalne i horizontalne komunikacije izmeĊu nadleţnih institucija na svim nivoima vlasti. Ovo vijeće bi imalo ulogu medijatora i koordinatora kako bi se na najbolji naĉin zadovoljile potrebe svih zainteresiranih i osigurala zaštita i odrţivo upravljanje ovim resursom. Okvirni zakon o zemljištu i njegova podzakonska akta bi pobliţe definirala naĉin komunikacije. Ovo vijeće bi bilo zaduţeno za usaglašavanje dokumenata, formiranje integralnih planova koji bi obuhvatili planove na niţim nivoima vlasti i uĉinile ih efikasnijim (prije svega se misli na usaglašavanje programa unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta). Osim toga ovo tijelo bi bilo zaduţeno za izradu plana i programa gospodarenja zemljištem na nivou FBiH. Mjera 5.1.2.4: Uspostava odjela u Fondu za okoliš koji bi prikupljao novac i upravljao njegovom potrošnjom Ovaj fond bi bio dio Fonda za okoliš i prikupljao bi sredstva koja su korisnici obavezni izdvojiti na ime troškova korištenja zemljišta, što bi ukljuĉivalo naknade za eksploataciju zemljišta tj. obavezu korisnika da zemljište vrati u prvobitno stanje (štete priĉinjene zemljištu, dvije tekuće naknade 1,5% od realitzirane sirovine i 0,1% po m 3 jalovine), zatim dio naknade za dobijanje koncesija i sl. Ovaj fond bi upravljao tim novcem, a na osnovu usaglašenih planova koje bi donosilo KVZ. 74 Operativni cilj 5.1.3: Doprinijeti razvoju jaĉanja ruralnih oblasti Kao što je već istaknuto, privredne aktivnosti koje su dio neformalne ekonomije, kao po pravilu ne koriste po okoliš ugodne proizvodne tehnike/tehnologije. Osim toga, siromaštvo i nepostojanje drugim mogućnosti za generiranje dohotka u ruralnim oblastima potiĉe pretjeranu i neefikasnu upotrebu resursa, što moţe imati kobne posljedice po ovaj veoma ranjiv resurs. Zbog toga je jako vaţno podrţati diverzifikaciju poslovnih aktivnosti u ruralnim podruĉjima, kao i potaknuti upotrebu po okoliš prijatnijih tehnika/tehnologija proizvodnje, prije svega u šumarstvu i poljoprivredi, te potaknuti proizvodnju proizvoda sa dodatnom vrijednošću. Rezultati bi bili: do 2017. udvostruĉiti površine po integralnom proizvodnjom, zatim proširiti organsku poljoprivrednu proizvodnju (min 4% obradivog zemljišta), imati potpun katastar pašnjaka, završiti certificiranje šuma, uspostaviti efikasno trţište zemljom, napraviti listu tradicionalnih proizvoda, koji bi mogli biti certificirani. U tom smislu ovaj cilj moţe biti ostvaren preko slijedećih mjera: 5.1.3.1 Uspostava efikasnog trţišta zemljištem 5.1.3.2 Promocija odrţivog upravljanja pašnjacima 5.1.3.3 Kreiranje i implementacija agrookolišnog programa 5.1.3.4 Uspostava/podrška postojećim shemama oznaĉavanja okolišno prihvatljivih metoda proizvodnje hrane 5.1.3.5 Promocija proizvodnji, koje se temelje na tradiciji podruĉja, ali grade znaĉajnu dodatnu vrijednost, 5.1.3.6 Promocija odrţivog upravljanja šumama 5.1.3.7 Uĉestvovati u finansiranju programa ruralnog razvoja Mjera 5.1.3.1: Uspostava efikasnog trţišta zemljištem Pošto je prosjeĉna veliĉina poljoprivrednih gazdinstava oko 3 ha, znaĉi da se na tim površinama teško mogu vršiti zahvati koji bi zaštitili zemljište i koji bi unaprijedili kvalitet poljoprivrednog zemljišta. S druge strane, treba naglasiti da na ovako malim površinama farmeri obiĉno ne vode raĉuna koje proizvodne tehnike i tehnologije koriste, tako da se najĉešće koriste one koje nisu ugodne po okoliš. U tom smislu, neophodno je primijeniti razliĉite mjere da bi omogućili farmerima da na lakši i jednostavniji naĉin uvećavaju vlastiti posjed. Osim toga, veliki problem je i nekorištenje obradivog zemljišta (oko 40%). Razliĉiti su uzroci takvog ponašanja i zato je veoma vaţno omogućiti onima koji ţele proizvoditi da na lakši naĉin kupe i/ili iznajme ovo zemljište. Treba naglasiti da farmeri (ili drugi poduzetnici) imaju znaĉajne potrebe za investicijama i u svrhu dobijanja kredita neophodno je osigurati adekvatnu garanciju. Veoma ĉesto, jedina moguća garancija za ove ljude, jeste upravo nekretnina (tj. vlasniĉki list). Stoga je veoma vaţno uspostaviti efikasan katastar i zemljišne knjige. Ovaj proces je otpoĉeo i u tom smislu ova mjera treba podrţati aktivnosti koje već vodi FUGIPP, te omogućiti jednostavnije i brţe procedure izdavanja vlasniĉkih listova, te aţurirati vlasniĉke listove s ciljem utvrĊivanja jednog vlasnika, što moţe biti osnov za uvoĊenje nekih ekonomskih mjera koje bi potakle vlasnike da koriste obradivo zemljište. Mjera 5.1.3.2: Promocija odrţivog upravljanja pašnjacima Ova mjera podrazumijeva, prije svega, podršku finaliziranju kreiranja katastra pašnjaka na nivou kantona (što je i zakonska obaveza), te kreiranja plana i programa odrţivog korištenja pašnjaka kako bi se saĉuvao biljni svijet i sprijeĉile razne vrste erozije. Ovaj plan treba ukljuĉiti i program povećanja odrţivosti eksploatacije aromatiĉnog i medicinskog bilja, a preko razliĉitih edukativnih i inspekcijskih aktivnosti usmjerenih ka individualnih sakupljaĉima, ali i otkupljivaĉima bilja. Za ove svrhe bi bilo veoma vaţno posjedovati karte rasprostranjenosti ovih biljaka koje naravno treba izraditi, zatim treba uraditi karte na kojima 75 bi bila ucrtana „ţarišta“ tj. rasprostranjenost biljnih vrsta koje su zaštićene (ovo je veza sa Strategijom zaštite prirode i Kartagenskim protokolom). Mjera 5.1.3.3: Kreiranje i implementacija agrookolišnog programa Kreiranje i izrada agrookolišnih programa su svakako dio obaveza koje ćemo morati ispuniti na putu pridruţivanja EU. Ovi programi proistiĉu iz Agende 2000. Oni podrazumijevaju set razliĉitih shema podrške u ruralnim oblastima, koje imaju za cilj promociju upotrebe odrţivih tehnika/tehnologija proizvodnje, odrţivog korištenja zemljišta, ali i unapreĊenje infrastrukture, kako bi se omogućio ostanak stanovništva u manje povoljnim podruĉjima. To znaĉi, da se ovom mjerom nastoje podrţati programi podrške koje kreira i implementira FMPVŠ, ali s naglaskom na one mjere koje će dovesti do zaštite, unapreĊenja kvaliteta zemljišta, a preko korištenja adekvatnijih tehnika i tehnologija proizvodnje hrane. Mjera 5.1.3.4: Uspostava/podrška postojećim shemama oznaĉavanja okolišno prihvatljivih metoda proizvodnje hrane U okolišno prihvatljive metode proizvodnje hrane spadaju razliĉiti poljoprivredni sistemi koji ukljuĉuju i integralnu proizvodnju, ali i organsku poljoprivredu, kao i niz drugih koji su manje poznati. Ova mjera ima za cilj prvenstveno edukaciju, jaĉanje svijesti i nivoa znanja o shemama oznaĉavanja, a ne direktnu podršku proizvodnji. U tom smislu fokus grupa su svakako civilni sluţbenici, ali i sve ostale grupe zainteresiranih aktera. Osim toga, ova mjera ima za cilj podršku uspostavljanje shema oznaĉavanja – kreiranja zaštitnog znaka, njegove promocije, te sistema osiguranja kvaliteta (certifikacija i akreditacija), kako bi se unaprijedile mogućnosti za plasman ovih proizvoda. Mjera 5.1.3.5: Promocija proizvodnji koje se temelje na tradiciji podruĉja, ali grade znaĉajnu dodatnu vrijednost Da bi potaknuli razvoj ruralnih oblasti neophodno je identificirati proizvode koji bi mogli da na razliĉite naĉine uĊu u sheme oznaĉavanja u EU (DPO products with designeted origine – PGI proizvodi sa geografskim porijeklom). Ovdje se prvenstveno misli na tradicionalne proizvode ili proizvode koje imaju specifiĉne osobine koje su ogledalo karakteristika lokalnog okoliša, kao npr. Travniĉki sir, groţĊe i vina Ţilavka i Blatina i sl. Dakle, ova mjera podrazumijeva formiranje liste proizvoda koji bi mogli dobiti neku od ovih oznaka, a potom i prvi dio prikupljanja dokumentacije neophodne za otpoĉinjanje tog procesa. Osim toga, ova mjera podrazumijeva formiranje liste inovativnih proizvoda koji bi se temeljili na lokalnoj tradiciji, znanju i lokalnim sirovinama, ali bi uvaţavali zahtjeve modernog potrošaĉa, a prije svega se misli i na modernog turistu. Na ovaj naĉin bi svakako podrţali i implementaciju Strategije razvoja turizma u FBiH. Mjera 5.1.3.6: Promocija odrţivog upravljanja šumama Proces certifikacije preduzeća koja su zaduţena za upravljanje ovim resursom prema internacionalnim standardima odrţivog upravljanja šumama je zapoĉeo. Ovaj proces osigurava iskorjenjivanje neodrţivih tehnika i tehnologija korištenja ovog resursa, zatim suzbijanje nelegalnih aktivnosti iskorištavanja šume, te aktivno uĉešće lokalne zajednice i spreĉava pretjeranu eksploataciju šume. Na ovaj naĉin se veoma kvalitetno moţe podrţati razvoj ruralne ekonomije, ali i zaštititi šumsko zemljište. Dakle, ovom mjerom se predviĊa novĉana podrška za proces certifikacije onim preduzećima koja ispunjavaju uvjete i koja ţele biti certificirana. Osim toga, treba naglasiti da certificirano drvo ostvaruje premijum cijenu na trţištu, odnosno predstavlja proizvod sa dodatnom vrijednošću. 76 Mjera 5.1.3.7: Uĉestvovati u finansiranju programa ruralnog razvoja Oĉekuje se da će BiH uskoro moći aktivnije koristiti predpristupne fondove EU. MeĊutim, korištenje pretpristupnih fondova za ruralni razvoj pretpostavlja i sufinansiranje. Drugim rijeĉima, neophodno je planirati odreĊena sredstva koja će biti naše uĉešće i koja će omogućiti znaĉajnije povlaĉenje fondova. Dakle, ova mjera podrazumijeva formiranje fonda koji će biti na raspolaganju za sufinansiranje projekata ruralnog razvoja. Strateški cilj 5.2: Minimiziranje/otklanjanje rizika po ljudsko zdravlje, biodiverzitet, prirodno i graditeljsko naslijeĊe Drugi strateški cilj se odnosi na inventarizaciju stanja, uspostavljanje efikasnog sistema monitoringa praćenja stanja kvaliteta zemljišta, te planiranje naĉina uklanjanja/minimiziranja negativnih efekata i planiranje vraćanja funkcija degradiranog zemljišta. Drugim rijeĉima, neophodno je utvrditi trenutno stanje, izvršiti kategorizaciju oštećenja, a prema metodologiji EEA, potom uraditi odreĊene istraţne radnje i napraviti plan saniranja ili otklanjanja oštećenja, odnosno vraćanja u funkciju oštećenog tla. Ovo naravno podrazumijeva sistemski pristup koji se zasniva na istraţivanju, zatim odabiru tehniĉko-tehnoloških rješenja koja bi bila najpovoljnija za identificirane probleme, zatim analizu mogućnosti finansiranja i na kraju kreiranje operativnih planova i njihovo izvršenje i nadgledanje. Ovaj strateški cilj podrazumijeva dva operativna cilja, kako je to objašnjeno u slijedećem tekstu Operativni cilj 5.2.1: Identificiranje i praćenje rizika po zdravlje biodiverzitet, prirodno i graditeljsko naslijeĊe Da bi uspostavili integralni sistem upravljanja zemljištem, te da bi sanirali, ublaţili ili otklonili postojeća oštećenja, neophodno je identificirati „nulto stanje“, odnosno sistemski definirati sadašnje stanje, nivo oštećenja, podruĉja koja su ranjiva i kojima treba posvetiti više paţnje, te utvrditi nivo rizika po zdravlje i kvalitet prirodnog i društvenog okoliša. Ovaj cilj će biti ostvaren putem slijedeće 4 mjere: 5.2.1.1 Inventarizacija stanja zemljišta; 5.2.1.2 Procjena rizika i utjecaja na kvalitet okoliša utvrĊenih oštećenja zemljišta; 5.2.1.3 Uspostava sistematskog monitoringa zemljišta i izvještavanje prema EEA; 5.2.1.4 Izraditi program za suzbijanje dezertifikacije. Mjera 5.2.1.1: Inventarizacija stanja zemljišta Za poĉetak je neophodno dobiti pravi uvid u postojeće stanje, odnosno izvršiti inventarizaciju stanja u prostoru. To podrazumijeva studiju ĉiji cilj bi bio identificiranje i registriranje svih vrsta oštećenja zemljišta - erozija, eksploatacijske površine, hemijska zagaĊivanja, jalovišta, klizišta, naĉin odnošenja/premještanja tla, zdravstveno stanje zemljišta, razne vrste odlagališta, minska polja, podruĉja oštećena djelovanjem oruţja sa osiromašenim uranom i drugim vrstama minskoeksplozivnih sredstava. Dakle, ovom mjerom bi se prikupili svi postojeći podaci, ali bi se organizirala i istraţivanja da se prikupe i svi nedostajući podaci. Ovi podaci bi bila osnova za formiranje informacionog ĉvorišta, odnosno za generiranje informacija o stanju zemljišta. U ovo smislu ova mjera treba da osigura kostur ulaznih informacija za uspostavu ZIS-a. 77 Mjera 5.2.1.2: Procjena rizika i utjecaja na kvalitet okoliša utvrĊenih oštećenja zemljišta Nakon što se napravi inventarizacija tj. definiraju se precizno oštećena podruĉja, onda je neophodno napraviti studiju koja će sva identificirana oštećenja istraţiti, s aspekta rizika po kvalitet zdravlja ljudi, ali i po kvalitet okoliša. Sva podruĉja će prema nivou rizika biti grupisana u pet kategorija, a prema zahtjevima Evropske okolišne agencije (EEA). Ova mjera u suštini predstavlja predistraţnu studiju koja je neophodna da bi se formirao plan uklanjanja/minimiziranja rizika po okoliš od strane ovih identiificiranih oštećenja. Mjera 5.2.1.3: Uspostava sistematskog monitoringa zemljišta i izvještavanje prema EEA Ova mjera, u suštini, predstavlja objedinjavanje i dopunu rezultata gore navedenih mjera kako bi imali ujednaĉen sistem praćenja stanja kvaliteta zemljišta, a prema zahtjevima EEA koji prati na koji naĉin se izvršavaju planovi sanacije oštećenih zemljišta. U tom smislu ova mjera obuhvata preciznu definiciju indikatora, naĉin i vremenski raspored prikupljanja podataka. Ova mjera je operacionalizacija rada uspostavljenog ZIS-a i ISUZ, te će se odvijati u skladu sa njihovim planovima. Drugim rijeĉima, ova mjera treba omogućiti kreiranje izvještaja za EEA (2010) koji će suštinski biti poĉetno stanje za praćenje promjena koje se dešavaju u prostoru i ocjenu kvaliteta ISUZ. Mjera 5.2.1.4: Izraditi program za suzbijanje dezertifikacije BiH je usvojila Konvenciju UN-a o decertifikaciji, borbi protiv pretvaranja zemljišta u pustinju u zemljama gdje su suše i/ili pretvaranje zemljišta u pustinje, posebno u Africi. Konvencija je usvojena u Parizu, 1994. godine, a stupila je na snagu 26. decembra 1996. Odluka o ratifikaciji Konvencije je objavljena u Sluţbenim novinama BiH – MeĊunarodni sporazumi 26. augusta 2002. Br. 12/02. U tom smislu FBiH je obavezna izraditi program suzbijanja decertifikacije na svom prostoru, te ga uskladiti sa programom RS-a i tako dati doprinos formiranju ovog programa na nivou BiH. Operativni cilj 5.2.2: UnapreĊenje kvaliteta zemljišta vraćanjem funkcije degradiranog zemljišta ili minimiziranja utjecaja Ovaj cilj će biti ostvaren putem slijedećih mjera: 5.2.2.1 Priprema dugoroĉnog plana povrata funkcije degradiranog zemljišta; 5.2.2.2 Operacionalizacija pripremljenih planova; 5.2.2.3 Smanjenje opasnosti od minskih polja i njihovo uklanjanje; 5.2.2.4 Integralni plan unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta (prioriteti prema kojima će kantoni razvijati svoje programe); 5.2.2.5 Formiranje banke zemljišta. Mjera 5.2.2.1: Priprema dugoroĉnog plana povrata funkcije degradiranog zemljišta Na osnovu informacija o oštećenim podruĉjima, te na osnovu procjene njihovog utjecaja na zdravlje ljudi i kvalitet okoliša, neophodno je izraditi dugoroĉni plan otklanjanja/minimiziranja negativnih utjecaja i povrata funkcije degradiranog zemljišta – tamo gdje je to moguće. Drugim rijeĉima, ova mjera obuhvata izradu dvije vrste studija za svako identificirano oštećeno podruĉje – prethodnu studiju i fizibiliti studiju koja će ponuditi alternative rješenja problema, potrebne investicije, mogući vremenski raspored rješavanja problema i moguće izvore finansiranja za rješavanje ovih problema. Naravno, oba dokumenta bi tretirala datu problematiku fazno gdje bi se predvidjele kratkoroĉne i srednjoroĉne, kao i dugoroĉne 78 aktivnosti. Studije bi svakako ukljuĉile već postojeća planska dokumenta koja se tiĉu ove oblasti. Na ovaj naĉin bi bilo jasno kako će se postupati s ovim oštećenjima, kako će se ona otklanjati, te kako će biti praćena. Mjera 5.2.2.2: Operacionalizacija pripremljenih planova Nakon, ove dvije studije neophodno je napraviti precizan, veoma detaljan operativni plan rješavanja ovih problema. Ova mjera podrazumijeva operativnu razradu i implementaciju studija izvodivosti, a prema prioritetima dugoroĉnog plana. Za cilj ima rješavanje (do nivoa koji je planiran) problema na 10% identificiranih oštećenja, prema prioritetima dugoroĉnog plana Mjera 5.2.2.3: Smanjenje opasnosti od minskih polja i njihovo uklanjanje Ova mjera podrazumijeva podršku postojećim planovima koje je izradio MAK, kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva koji su zacrtani, a koji ne podrazumijevaju samo deminiranje već i pomoć ţrtvama. Dakle, ovim se planira samo izdvajanje fonda koji treba osigurati finalizaciju MAK-ovih planova. Mjera 5.2.2.4: Integralni plan unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta Ova mjera podrazumijeva koordiniranje i usaglašavanje aktivnosti svih kantona, koji svake godine donose Programe unapreĊenja kvaliteta zemljišta, a koji se finansiraju iz fonda prikupljenog naplatom taksi za promjenu namjene korištenja poljoprivrednog zemljišta. Ova sredstva se implementiraju bez ikakve strategije i zbog toga je efikasnost ĉitavog procesa smanjena. Zato bi bilo neophodno da se napravi strateški plan unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta koji bi odredio prioritete i glavne ciljeve djelovanja u svakom kantonu. Veoma bi bilo vaţno da se pri definiranju prioriteta uvaţe i naĉela, odnosno prioriteti borbe protiv decertifikacija. Dakle, ova mjera podrazumijeva usaglašen plan koji sadrţi prioritete i glavne ciljeve djelovanja u smislu unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta, a koji treba biti podrška, pomoć kantonima da kreiraju efikasnije programe unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta, te da neke probleme rješavaju zajedniĉkim akcijama. Mjera 5.2.2.5: Formiranje banke zemljišta Banka zemljišta ne predstavlja ništa drugo nego po propisima odreĊeno podruĉje u kojem će se moći odloţiti veoma vrijedni gornji sloj zemljišta. Na ovaj naĉin bi se osiguralo adekvatno manipuliranje i zaštita ovog vrijednog sloja, te njegovo dalje korištenje u svrhu vraćanja funkcije oštećenog tla. Banka zemljišta je infrastrukturni i administrativni centar koji omogućava ĉuvanje površinskog sloja zemljišta koje se uklanja prilikom bilo koje vrste eksploatacije mineralnih sirovina i “otvaranjem” drugih eksploatacionih polja, te gradnjom svih oblika infrastrukture. Ovo pitanje je vrlo vaţno s obzirom na planove izgradnje autoputa VC. Ovo bi bilo zakonski regulirano novim Okvirnim zakonom. Ova mjera podrazumijeva izradu studije izvodivosti u kojoj bi pitanje samofinansiranja trebalo biti adekvatno riješeno, definiranje lokacije i edukacija ljudi koji bi vodili ovu ustanovu. Strateški cilj 5.3: Senzibiliziranje i jaĉanje kapaciteta lokalne i ekspertske zajednice Treći strateški cilj se odnosi na izgradnju kapaciteta za upravljanje i unapreĊenje kvaliteta zemljišta. Ovdje se, prije svega, misli na jaĉanje uloge i aktivnosti nevladinog sektora na promociji vaţnosti svih funkcija zemljišta, zatim na efikasnoj identifikaciji i spreĉavanju praksi koje dovode do oštećenja zemljišta, te jaĉanju kapaciteta ekspertske i lokalne zajednice. U tom smislu definirana su dva operativna cilja kako slijedi: 79 Operativni cilj 5.3.1: Senzibiliziranje javnosti o znaĉaju neekonomskih funkcija zemljišta Niti jedan, ma kako efikasan sistem upravljanja, nije dovoljan da osigura zaštitu zemljišta. Izuzetno vaţno je ukljuĉiti sve zainteresirane strane i motivirati lokalnu zajednicu i nevladine organizacije da se ukljuĉe i daju svoj puni doprinos zaštiti ovog dragocjenog resursa. U tom smislu neophodno je poduzeti sljedeće mjere: 5.3.1.1 Program senzibiliziranja javnosti o ekološkim ulogama tla; 5.3.1.2 Program jaĉanja lokalnih razvojnih NVO; 5.3.1.3 Program obrazovanja mladih ljudi - osnovne i srednje škole. Mjera 5.3.1.1: Program senzibiliziranja javnosti o ekološkim ulogama tla Veoma vaţno pitanje je i pitanje odnosa lokalnog stanovništva prema ovom resursu. Odnos lokalnog stanovništva prema njemu gradi se po osnovu shvatanja vaţnosti neekonomskih funkcija zemljišta, te posljedica koje moţe imati neracionalno korištenje ovog resursa, kao i znaĉaja upravljanja prostorom za poticanje strateških razvojnih grana, kao što je turizam. Ova mjera pretpostavlja otvaranje konkursa za NVO, koje će svojim programima osigurati promociju vaţnosti ekoloških funkcija tla i to kroz aktivnosti: (I) multimedijalnu prezentaciju, (II) okrugle stolove, (III) radionice u ruralnim zajednicama, (IV) sakupljanje i štampanje primjera dobre prakse i ideja kako zajednica moţe oĉuvati kvalitet zemljišta, (V) TV prikaze, kratke informativne letke i kratke vodiĉe (razne teme–recikliranje u poljoprivredi, domaćinstvu, opasnost od pesticida i sl.). Mjera 5.3.1.2: Program jaĉanja lokalnih razvojnih NVO Da bi bili u mogućnosti potaći razvoj ruralnih ekonomija, neophodno je podrţati i formiranje razvojnih nevladinih organizacija sastavljenih od lokalnog stanovništva. U ovom smislu treba pomoći lokalnim NVO-ima i to kroz (I) jaĉanje infrastrukture, (II) edukaciju, (III) izgradnju veza za uspješnim NVO-ima iz zemlje i inostranstva, (IV) formiranje lokalnih biblioteka i sala za pristup Internetu u lokalnim zajednicama, (V) formiranje Internet portala sa E bibliotekom, listama partnerskih organizacija, informacijama o dogaĊajima i sl., (VI) posjete primjerima uspješno razvijenih lokalnih zajednica kroz pretpristupne fondove i sl. Mjera 5.3.1.3: Program obrazovanja mladih ljudi - osnovne i srednje škole Veoma je vaţno potaći mlade ljude da razmišljaju o svojoj okolini, o kvalitetu ţivota i osigurati im mogućnost da sami pokušaju doprinijeti unapreĊenju ţivotnih uvjeta. U tom smislu vaţno je napraviti natjeĉaj za NVO-e, koji će implementirati razliĉite programe i to: (I) formiranje ekoloških sekcija (ljubitelji Planete i sl.), (II) takmiĉenja uĉenika – najbolji sastav, pjesma, rad, najljepše ureĊeno dvorište, najbolji program recikliranja, najbolji program „oţivljavanje zemljišta” i sl., (III) volontersko uvoĊenje predmeta gdje bi se uĉilo praktiĉno o ekološkim funkcijama tla. Operativni cilj 5.3.2: Jaĉanje kapaciteta ekspertske i lokalne zajednice Imajući na umu veoma sloţene poslove izgradnje regulatorno-institucionalnog okvira, te uspostavu sistemskog monitoringa stanja zemljišta neophodno je ojaĉati ljudske resurse, osigurati transfer novih znanja i vještina. Samo jaĉanje kapaciteta, prije svega ekspertske zajednice osigurat će uspješno implementiranje ovako zamišljene strategije, odnosno uspostavu integralnog sistema upravljanja zemljištem, a time i rješavanje postojećih veoma sloţenih problema. U tom smislu predviĊa se implementacija dvije mjere, kako slijedi. 80 5.3.2.1 Program obrazovanja eksperata u oblasti odrţivog upravljanja zemljištem i razvoja ruralnih oblasti; 5.3.2.2 Poticanje istraţivanja u ovoj oblasti. Mjera 5.3.2.1: Program obrazovanja eksperata u oblasti odrţivog upravljanja zemljištem i razvoja ruralnih oblasti Ova mjera podrazumijeva formiranje fonda koji treba podrţati obrazovanje eksperata u oblasti odrţivog upravljanja zemljištem. Iz ovog fonda bi se mogla izdvojiti sredstva za sufinansiranje seta specijalistiĉkih „treninga za trenere“ s posebnim naglaskom na znanja i vještine primjene i korištenja informacionih tehnologija, te pripremu, implementiranje, praćenje i evaluaciju projekata, ĉiji glavni ¨outcome¨ treba biti unapreĊenje kvaliteta zemljišta. Osim toga, dio ovog fonda treba biti namijenjen i stipendiranju 1 ili 2 doktorska kandidata iz ove oblasti, kao i podršci ekspertima koji mogu uĉestvovati na bitnim internacionalnim skupovima, te za pripremu i apliciranje na internacionalne projektne konkurse. Mjera 5.3.2.2: Poticanje istraţivanja u ovoj oblasti Ova mjera podrazumijeva formiranje fonda i otvaranje natjeĉaja za istraţivaĉke projekte iz ove oblasti. Ovi istraţivaĉki projekti bi svakako doprinosili boljoj implementaciji mjera 5.2.1.1. zatim, 5.2.1.2. zatim, 5.2.2.1. Dakle ovi fondovi bi bili neposredno utrošeni za ostvarenje navedenih mjera, ali i za unapreĊenje naĉina upravljanja i korištenja zemljište. Koordinaciono vijeće bi bilo zaduţeno za implementaciju ovog fonda, a teme istraţivanja bi bile u saglasnosti sa definiranim prioritetima, zatim planovima i programima zaštite okoliša. 81 4.7 Zrak Velikim transformacijama koje su se odvijale posljednjih decenija (rast stanovništva i proizvodnje, povećanje potrošnje energije i sirovina, te industrijski razvoj), ĉovjeĉanstvo se našlo u specifiĉnoj krizi. Kao posljedica razvoja privrede i povećanja proizvodnje, s jedne strane i potrošnje prirodnih resursa s druge, ova kriza se ogleda kroz smanjenje kvaliteta svih komponenti okoliša (vode, zraka i tla). Ekološka kriza je proizašla iz ĉinjenice da se na planeti Zemlji razvijaju paralelni dva sistema – prirodni i društveni. Društveni sistem se razvija korištenjem resursa prirode i vraćajući prirodi sve što mu nije potrebno. Pri tome društvo ozbiljno iscrpljuje prirodne resurse, narušava ekosisteme i utjeĉe na zdravlje ljudi. Da bi se ublaţile posljedice povećanja proizvodnje, sa ciljem omogućavanja daljnjeg društvenog razvoja, danas se razvija sistem upravljanja kvalitetom zraka, ĉiji je cilj odrţanje i unapreĊenje kvaliteta zraka kao jedna od komponenti okoliša. Upravljanje kvalitetom zraka polazi od nastojanja da nigdje u prostoru koncentracija polutanata ne bude veća od one koja je, s obzirom na štetnost pojedinih polutanata, dozvoljena, odnosno da rizik ne bude veći od usvojenog. Ovaj princip treba osigurati ne samo u jednom vremensko presjeku nego i u budućnosti, tj. i kod izgradnje novih objekata. Stoga se postavlja uvjet da emisija bude što niţa, u granicama tehniĉko-ekonomskih mogućnosti. To omogućuje da se postigne da “zrak bude ĉist koliko to omogućuju dostignuća tehnike, a ne prljav koliko to dozvoljavaju higijenske norme”. Postiţe se i to da svi izvori zagaĊivanja, bez obzira na njihovu lokaciju, imaju pred sobom iste zahtjeve u pogledu kvaliteta zraka, ĉime se one izjednaĉavaju u troškovima zaštite zraka od zagaĊivanja. Pored ograniĉavanja emisije polutanata, radi oĉuvanja odreĊenog kvaliteta ambijentalnog zraka, potrebno je ograniĉiti i veliĉinu depozicije polutanata iz atmosfere (sediment, kisele kiše) radi zaštite tla. Ukoliko postroţavanje tehniĉkih uvjeta prouzrokuje previsoke troškove, moţe se dozvoliti i izazivanje prekomjerne zagaĊenosti zraka u odreĊenom periodu i odreĊenom podruĉju, uz jasno saznanje koliki je, pri tom, izazvan rizik za zdravlje stanovništva, ekosisteme i izgraĊena dobra. Tabela 35: Shema ciljeva Strategije zaštite zraka Problematika upravljanja kvalitetom zraka graniĉi sa mnogim drugim oblastima, u prvom redu sa oblastima koje su izvor zagaĊivanja (tehnika, ekonomija, društveni odnosi), a zatim sa oblastima vezanim za djelovanje polutanata (biologija, kemija, medicina...). S ciljem lakšeg izuĉavanja unutar graniĉnih oblasti upravljanja kvalitetom zraka, sa ekonomijom i tehnikom 82 su definirane kao graniĉne vrijednosti emisije (zagaĊivanja, ispuštanja), a sa medicinom i biologijom sa graniĉnim vrijednostima kvaliteta zraka (zagaĊenosti, imisije). U najvećem broju sluĉajeva upravljanje kvalitetom zraka se zasniva na istovremenom zadovoljavaju graniĉnih vrijednosti emisije i graniĉnih vrijednosti kvaliteta zraka. RjeĊe se kvalitet zraka regulira kroz dozvoljenu emisiju po jedinici proizvoda ili preĊenog puta. Krovni cilj Federalne strategije zaštite zraka je unapreĊenje kvaliteta zraka s ciljem zaštite zdravlja i ekosistema, te sniţenja globalnih utjecaja. Ovdje su tri glavna strateška cilja: (I) Ograniĉavanje emisije iz izvora (stacionarnih – velikih loţišta i malih loţišta, te mobilnih), (II) upravljanje kvalitetom zraka kao sastavnom komponentom prostornog i urbanistiĉkog planiranja, te planiranja privrednih aktivnosti, u prvom redu energetike i (III) unapreĊenje korištenja energije (povećanje energijske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energije). Strateški cilj 6.1: Ograniĉenje emisije Iz praktiĉnih razloga izvori zagaĊivanja se dijele na:  stacionarne: o velika loţišta koja mogu imati prekograniĉan utjecaj, o industrija (tehnologije) koje mogu imati takoĊer prekograniĉni utjecaj, ali i specifiĉne polutante koji mogu djelovati na ekosisteme, o mala loţišta sa malom emisijom, ali zbog uvjeta emitiranja sa velikim utjecajem na kvalitet zraka;  mobilne: o na autoputovima gdje su veće brzine, o u gradovima u mreţi ulica s nereguliranim saobraćajem. Stoga se problematika kvaliteta zraka posebno rješava u gradovima (naĉin grijanja, kvalitet goriva, regulacija saobraćaja), a posebno na nivou drţave/entiteta (energetska politika, industrijska politika, prostorno planiranje, trase autoputova). Zavisno od nivoa razliĉiti su i pojavni oblici zagaĊivanja zraka - od neposrednih na lokalnom nivou do posrednih (preko vode, tla i hrane) na globalnom nivou. Srazmjerno tome, razliĉiti su mogući štetni efekti po pojedinim nivoima. Tehniĉke mjere za zaštitu zraka raznovrsne su na niţim nivoima, a na višim se ogledaju samo u ograniĉavanju emisije u okviru asimilacionih sposobnosti atmosfere, odnosno cijele planete. Posmatrajući na višim nivoima, problematika oĉuvanja ĉistoće zraka i politika razvoja tijesno se povezuju, što i jeste jedini ispravni put usaglašavanja konflikta izmeĊu razvoja i ĉistoće zraka. Operativni cilj 6.1.1: Ograniĉenje emisije kiselih gasova iz velikih loţišta, ukljuĉujući prekograniĉni transport Ovaj operativni cilj podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 6.1.1.1 OdreĊivanje i osposobljavanje focal-pointa za Konvenciju o prekograniĉnom zagaĊivanju zraka na velike udaljenosti (LRTAP); 6.1.1.2 Saradnja u okviru EMEP-a; 6.1.1.3 Pristup protokolima o ograniĉavanju emisije SO2 i NOx uz Konvenciju o prekograniĉnim zagaĊivanju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP); 6.1.1.4 Pristup ostalim protokolima uz Konvenciju LRTAP (kojima BiH nije pristupila) 6.1.1.5 Izrada studije graniĉnih vrijednosti SO2 za TE; 6.1.1.6 Izmjene i dopune Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje; 6.1.1.7 Podsticanje za istraţivanje u oblasti primjene tehnika odsumporavanja dimnih gasova i razvoj odgovarajućih tehnologija. 83 Mjera 6.1.1.1: OdreĊivanje i osposobljavanje focal-pointa za Konvenciju o prekograniĉnom zagaĊenju zraka na velike udaljenosti (LRTAP) BiH je sukcesijom (Sl. list R BH 13/94, Sl. list SFRJ 11/86) postala stranka Konvencije o prekograniĉnom zagaĊivanju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP), Ţeneva 1979. koja je stupila na snagu 16.03.1986. godine. S obzirom da je BiH neto eksporter SO2 (izvještaji EMEP-a, Ţeneva), osnovnog polutanta koga tretira ova Konvencija, u njenom interesu je da bude aktivna u implementaciji Konvencije, u prvom redu zbog dobivanja znanja, ali i finansijske pomoći kroz bilateralnu saradnju sa pojedinim Evropskim zemljama. Treba odrediti focal point, te osigurati kadar, uvjete za rad, kao i finansiranje rada focal pointa. TakoĊer, ova mjera ukljuĉuje i pristup protokolima uz Konvenciju LRTAP, te implementaciju Direktive EU 2001/80/EC o ograniĉavanju emisija odreĊenih zagaĊujućih materija u zrak iz velikih loţišta. Mjera 6.1.1.2: Saradnja u okviru EMEP-a Uporedo sa pristupanjem Konvenciji EEK UN o prekograniĉnom zagaĊivanju zraka na velike udaljenosti (LRTAP) kroz sukcesiju bivše SFRJ, BiH je po istom mehanizmu postala i strana prvog protokola uz Konvenciju - saradnja u okviru monitoring sistema EMEP. Mada se on odnosi na veći broj zagaĊujućih materija, u uvjetima BiH, on je najznaĉajniji za problematiku emisije iz velikih loţišta (termoelektrane). BiH treba aktivno se ukljuĉiti u sistem, posebno da vrši razmjenu informacija i uĉestvuje u finansiranju sistema. Posebno je znaĉajno obavljanje validacije i verifikacije podataka koji se šalju Evropskoj agenciji za okolinu. Izraditi platformu. Mjera 6.1.1.3: Pristup protokolima o ograniĉavanju emisije SO2 i NOx uz Konvenciju o prekograniĉnim zagaĊivanju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP): (I) Protokol o reguliranju emisije sumpora i njegovog prekograniĉnog fluksa, usvojen u Helsinkiju 1985. a stupio je na snagu 2.10.1987. (II) Protokol o daljnjem smanjenju emisija sumpora, Oslo 1994. koji je stupio na snagu 05.08.1998. godine i (III) Protokol o reguliranju emisija azotnih oksida ili njihovih prekograniĉnih flukseva, Sofija 1988. koji je stupio na snagu 14.02.1991. godine. U FBiH, kao i u RS predstoji izgradnja znaĉajnog broja novih blokova termoelektrana na ugalj. Prvi korak u politici reguliranja emisije kiselih gasova iz novih i postojećih termoelektrana je odreĊivanje emisionih plafona za SO2 za BiH (podijeliti ih na entitete, jer oni izdaju okolišne/ekološke dozvole ili ih zadrţati na nivou Drţave ukoliko to bude proizilazilo iz Zakona o zaštiti okoliša koji se radi na nivou drţave). Na osnovu ovih podataka znat će se koliki je prostor za gradnju novih termoelektrana, odnosno, kolike mogu biti emisone kvote SO2 i NOx za pojedine termoelektrane. Ovo će biti i podloga za implementaciju Direktive 2001/80/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 23. oktobra 2001. godine o ograniĉavanju emisija odreĊenih polutanata u zrak iz velikih pogona za sagorijevanje. Treba (I) odrediti baznu godinu (predlaţe se 1990., jer je te godine BiH imala najvišu emisiju i to je jedina godina za koju je BiH dostavila izvještaj Sekretarijatu Konvencije LRTAP o emisiji SO2), (II) saĉiniti odgovarajuće cost-benefit analize za narednih 10 ili više godina (vidjeti mogućnosti uklapanja emisija postojećih i novih izvora, zahtijevati odreĊenu pomoć EU), te (III) usaglasiti emisione plafone sa Sekretarijatom konvencije LRTAP za period do 2020. godine. Mjera 6.1.1.4: Pristup ostalim protokolima uz Konvenciju LRTAP (kojima BiH nije pristupila): (I) Protokol o reguliranju emisija isparljivih organskih komponenti ili njihovih prekograniĉnih flukseva, usvojen u Ţenevi 1991. a stupio na snagu 29. 09. 1997. (II) Protokol o teškim metalima, usvojen u Arhusu 1998., a stupio na snagu 29. 12. 2003. (III) Protokol o postojanim organskim polutantima, usvojen u Arhusu 1998. a stupio na snagu 23. 10. 2003. (IV) Protokol o smanjivanju acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona, usvojen u Geteborgu 1999. a stupio na snagu 17. 05. 2005. godine. 84 Izvršiti analizu znaĉaja pristupanja ovim protokolima i pristupiti im; potrebno je obaveze iz protokola (nakon analize) ugraditi u podzakonske akte Zakona o zaštiti zraka, te druge razvojne dokumente. Mjera 6.1.1.5: Izrada studije graniĉnih vrijednosti SO2 za TE na liniji emisionih plafona LRTAP Konvencije za BiH, te Direktive 2001/80/EC Evropskog parlamenta i Vijeća o ograniĉavanju emisija odreĊenih zagaĊujućih materija u zrak iz velikih loţišta, te Ugovora o energetskoj zajednici JI Evrope (2005) Parlament FBiH je u julu 2007. godine usvojio Program izgradnje novih termoelektrana u BiH koji u sebi ne sadrţi kljuĉne brojĉane podatke o utjecajima na okolinu (godišnje emisije SO2 i CO2). Potrebno je odrediti graniĉne vrijednosti emisije SO2 i NOx za nove i postojeće termoelektrane, kako bi se uklopili u emisione plafone iz Protokola LRTAP konvencije, bili na liniji direktive EU, te posebno uvaţili pravila odrţivog razvoja BiH (koliki su prihvatljivi troškovi odsumporavanja dimnih gasova, koji će se odraziti na cijenu energije za privredu i domaćinstva), kao i Ugovora o energetskoj zajednici izmeĊu EU i Zapadnog Balkana (2005). Posebno, kolika pomoć se moţe zahtijevati iz fondova EU. Praktiĉno, razlika izmeĊu emisonih koncentracija od 10.000 mg SO2 /m 3 (prosjeĉna vrijednost za sve termoelektrane u Federaciji BiH i 200 mg SO2/m 3 (GVE po Direktivi) treba da bude pokrivena sa: (a) troškovima odsumporavanja manje efikasnim i jeftinijim metodama iz domaćih izvora, (b) prihvaćenim štetama u BiH i van nje, te (c) pokrivanjem dijela troškova od strane EU, a kako bi se koristile efikasnije metode, s ciljem smanjenja prekograniĉnog transporta. Zemlje koje su pristupile EU nakon 2004. godine su na bazi takvih analiza usvojile graniĉne vrijednosti izmeĊu 400 i 1000 mg/m 3 , te dobile odreĊenu pomoć da zadovolje te vrijednosti. Mjera 6.1.1.6: Izmjene i dopune Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Sl. Novine FBiH 12/05) S obzirom da su pravilnici uz Zakon o zaštiti zraka doneseni bez posebnih istraţivanja, kao i da se sada raspolaţe iskustvima iz primjene pravilnika, potrebno je izvršiti izmjene i dopune Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije iz postrojenja za sagorijevanje i to u dvije faze; prva faza kojom će se dati odreĊena pojašnjenja, a u vezi emisije iz velikih loţišta (TE) uspostaviti principe reguliranja (plafoni, kvote, graniĉne vrijednosti); i druga faza koja će dati brojĉane podatke. Prema Ugovoru o energetskoj zajednici JI Evrope predviĊen je rok implementacije Direktive EU 2001/80/EC o ograniĉavanju emisija odreĊenih zagaĊujućih materija u zrak iz velikih loţišta do 31.12.2017. MeĊutim, zbog potrebe realizacije plana gradnja novih termoelektrana ovom poslu treba pristupiti odmah. Mjera 6.1.1.7: Podsticanje za istraţivanje u oblasti odsumporavanja dimnih gasova i razvoj odgovarajućih tehnologija S obzirom da se vrijednosti opreme za odsumporavanje dimnih gasova u BiH procjenjuju preko 1 milijarde KM, a ne radi se o posebno sloţenim tehnologijama, moguće je ukljuĉiti domaću mašinogradnju u proizvodnju ovih ureĊaja. Stoga se predlaţe da se ova oblast posebno naglasi u programima podsticaja NIR-a od strane odgovarajućih fondova (na nivou FBiH i kantona). Operativni cilj 6.1.2: Ograniĉenje emisije iz malih loţišta Ovaj operativni cilj podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 6.1.2.1 Usmjeravanje korištenja uglja; 6.1.2.2 Oplemenjivanje uglja; 85 6.1.2.3 Definiranje kvaliteta sobnih peći i kotlova male snage; 6.1.2.4 Noveliranje Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje; 6.1.2.5 Donošenje propisa o ureĊenju komunalne energetike (centralno grijanje). Mjera 6.1.2.1: Usmjeravanje korištenja uglja (prema vrsti korisnika i kvalitetu uglja) Bosanskohercegovaĉki ugljevi imaju široki raspon po sadrţaju sumpora (odnos 1 : 20 po jedinici toplotne moći). S ciljem stimuliranja korištenja domaćih goriva, a ujedno zaštite okoline, potrebno je (I) izvršiti izradu studije o mogućnostima korištenja uglja (prema vrsti ureĊaja – kotao, peć, snaga, lokacija); studija bi bila osnovica za (a) programe usmjeravanja energije u kantonima i naseljima; (b) orijentaciju kupaca, (c) usmjeravanje korištenja uglja prema tipovima loţišta. Ovaj zadatak bi doprinio i povećanju efikasnosti korištenja goriva, jer se kvalitetnim sagorijevanjem ne samo smanjuje emisija ĉaĊi i uglljikovodika, nego se i koristi energija oksidacije ugljika i vodika umjesto da se emituju. Klasifikacija po sadrţaju sumpora u gorivu bi povećala primjenjivost uglja, jer bi se ukazalo gdje mogu da se koriste ugljevi sa višim sadrţajem sumpora, u protivnom će ovi ugljevi izgubiti trţišnu utakmicu. Mjera 6.1.2.2: Oplemenjivanje uglja Podsticanje rudnika uglja za potrebe malih loţišta ispitaju mogućnosti oplemenjivanje ugljeva (smanjenje sadrţaja sumpora, volatila, vlage i pepela). Izvršiti studijsku analizu, te analizu isplativosti. Studija isplativosti treba da obuhvati ne samo prihod i trošak rudnika, nego i valorizaciju niţih troškova lijeĉenja i odsustva sa posla zbog zagaĊenog zraka. Oplemenjeni ugljevi bi se mogli i izvoziti. Mjera 6.1.2.3: Definiranje kvaliteta sobnih peći i kotlova male snage Donijeti bosanskohercegovaĉki standard (BAS) za definiranje kvaliteta sobnih peći i kotlova male snage (minimalni stepen korisnosti, emisija ugljikovodika i CO) i definirati zakonsku obavezu primjene BAS-a o kvalitetu sobnih peći. Zakonski ne dozvoliti iznošenje na trţište ureĊaja koji ne zadovoljavaju ovaj standard. Mjera 6.1.2.4: Noveliranje Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Sl. novine FBiH 12/05 ) Mala loţišta imaju relativno velike emisije zbog neusklaĊenosti tipa loţišta, vrste ugljeva i tehnologije sagorijevanja. Zbog izrazito razliĉitih specifiĉnosti od zemlje do zemlje, ne postoje direktive EU za ovu oblast. Pravilnik o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje se ne primjenjuje u potpunosti (npr. Inspekcija ne kontrolira kvalitet uglja koji se prodaje u širokoj potrošnji). Predlaţe se: (I) izrada odgovarajuće studije o mogućnostima optimizacije tip loţišta – vrsta goriva – naĉin loţenja, (II) noveliranje Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje, (III) izrada informativnog materijala za široku primjenu. Mjera 6.1.2.5: Donošenje propisa o ureĊenju komunalne energetike (centralno grijanje) Odrţavanje racionalnog centralnog grijanja u gradovima nije moguće bez kvalitetnog menadţmenta, znaĉajnog znanja, te kapitala za stalna ulaganja u povećanje energijske efikasnosti. Komunalna preduzeća za grijanje u BiH su nepovezana i ne raspolaţu sa kritiĉnom masom resursa za efikasan rad. Donošenjem odgovarajuće regulative o komunalnoj energetici, podstaklo bi se kvalitetnije korištenje raspoloţivih resursa u FBiH. Potrebno: (I) izrada studije, (II) donošenje zakona na nivou FBiH, koji bi se implementirao u kantonima, koji su – najĉešće – vlasnici komulanih preduzeća. 86 Operativni cilj 6.1.3: Smanjenje zagaĊivanja zraka iz industrije - tehnološka postrojenja Ovaj operativni cilj podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 6.1.3.1 Promocija ĉišće proizvodnje; 6.1.3.2 Uspostava sistema okolišnog upravljanja u odreĊenim industrijskim granama (EMAS I); 6.1.3.3 Upravljanje hemikalijama kojima se moţe zagaditi zrak; 6.1.3.4 UnapreĊenje sistema periodiĉne provjere i kontinuiranog praćenja emisije; 6.1.3.5 Iskljuĉivanje iz upotrebe supstanci koje ugroţavaju ozonski omotaĉ Mjera 6.1.3.1: Promocija ĉišće proizvodnje / Primjena Direktive 96/61/EC o integralnoj prevenciji i reguliranju zagaĊivanja (IPPC direktiva) Neodgovarajuće voĊenje pogona, te slabo odrţavanje veoma ĉesto je osnovni uzrok zagaĊivanja zraka iz industrije, mnogo ĉešće nego zastarjela tehnologija ili moralno zastarjela oprema. Predlaţe se: (I) promocija dobrovoljnog uvoĊenja pristupa «Ĉistije proizvodnje», (II) izrada referentnih dokumenata najbolje raspoloţive tehnike - BREF–ova BH materijala Najbolje raspoloţive tehnike («Ba BAT») za neke industrijske grane (aspekt zrak), te (III) intenziviranje aktivnosti na primjeni IPPC direktive EU u FBiH. Mjera 6.1.3.2: Uspostava sistema okolišnog upravljanja u odreĊenim industrijskim granama (EMAS I) Donijeti poseban zakon o eko-menadţment shemi za industriju, posebno osigurati sistem certifikacije (u saradnji sa organizacijama iz sheme EU). Ovdje su moguća dva sluĉaja. Prvi, donijeti zakon ĉije su odredbe jednostavnije od zahtjeva po standardu BAS ISO 14001 (a na liniji regulative EMAS I), kako bi se uveo sistem u praksu, a kasnije donijeti zakon identiĉan regulativi EMAS I, ili odmah donijeti zakon koji odgovara regulativi EMAS I. Mjera 6.1.3.3: Upravljanje hemikalijama kojima se moţe zagaditi zrak I pored pada privrednih aktivnosti u BiH izazvanih promjenom društvenog sistema i ratom, industrijska proizvodnja hemikalija odnosno hemijskih tvari i smjesa, te njihova prerada ipak su ostale meĊu većim industrijskim djelatnostima u BiH. Iako još presporo, ipak postepeno raste broj organizacija koje su uspostavile sisteme za provedbu programa zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša. Što se tiĉe hemijske sigurnosti, osnovni nedostaci sistema za proizvodnju hemikalija i sistema za njihovu preradu su u tome što organizacije ne pokazuju spremnost za otkrivanje podataka o otpadu, te podataka o emisijama u zrak i u vodu, kao i nepostojanje poticajnih mehanizama za uvoĊenja programa i novih ĉišćih tehnologija. Hemikalije predstavljaju posebnu oblast koja ima utjecaja na okolinu – ne spadaju ni u problematiku iscrpljivanja sirovina niti u problematiku zagaĊivanja. Njihovo korištenje se ne definira kroz ĉišćenje gasova i voda, nego kroz pravila korištenja. Stoga je potrebno: (I) uspostaviti bazu podataka o reguliranju primjene hemikalija za potrebe privrede i više ministarstava, (II) uspostaviti evidenciju praćenja stanja (skladišta) hemikalija i njihovog transporta, (III) te vršiti kontrolu uvoza hemikalija (da hemikalije prate potrebne informacije o (a) naĉinu djelovanja, (b) naĉinima ulaska u okolinu, (c) djelovanju u sluĉaju akcidenata, itd.). Postojeći zakoni/propisi nisu novelirani saglasno svjetskoj praksi, niti su završene aktivnosti za pristupanje MeĊunarodnim konvencijama, koje se odnose na proizvodnju i korištenje hemikalija. REACH Uredba obuhvata jedno od najkompleksnijih pitanja evropskog 87 zakonodavstva, a cilj je bio stvoriti evropski nadzorni okvir za hemijske proizvode o ĉemu treba voditi raĉuna kod izrade nacionalne legislative. Mjera 6.1.3.4: UnapreĊenje sistema periodiĉne provjere i kontinuiranog praćenja emisije U pogonima sa znaĉajnim kapacitetim i tamo gdje emisija u zrak zavisi od kvaliteta voĊenja procesa, pravna lica su duţna da uspostave vlastiti monitoring emisije. MeĊu ostalim, takve sisteme imaju danas TE Kakanj i TE Tuzla. Na osnovu dosadašnjih iskustava o provjeri i kontinuiranom praćenju emisije (I) treba kroz posebnu studiju elaborirati stanje, (II) na bazi iskustava o dosadašnjoj praksi izvršiti izmjene i dopune Pravilnika o monitoringu emisije; te (III) izdati odgovarajuće tehniĉko uputstvo za voĊenje monitoringa. Mjera 6.1.3.5: Iskljuĉivanje iz upotrebe supstanci koje ugroţavaju ozonski omotaĉ Osnovana je Ozonska jedinica BiH odlukom Vijeća ministara jula 2000. zakljuĉak sa sjednice Vijeća ministara od 04.07.2000. Sa aktivnim radom poĉela je 01.01.2001.god. potpisivanjem Projektnog dokumenta Uspostavljanje ozonske jedinice. Iskljuĉivanje supstanci koje ugroţavaju ozonski omotaĉ se vrši primjenom Drţavnog programa: Potrebno je: (I) davati struĉnu podršku preduzećima koja prelaze na alternativne tehnologije, (II) organizirati sistem upravljanja rashladnim sredstvima (osnovati centar za edukaciju servisera) i (III) razraditi aktivnosti za banku CFC spojeva i halona (da se mogu koristit u postojećim ureĊajima nakon prestanka njihove proizvodnje). Operativni cilj 6.1.4: Smanjenje zagaĊivanje zraka od saobraćaja u gradovima Ovaj operativni cilj podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 6.1.4.1 Kontrola emisije CO i ĉaĊi na tehniĉkim pregledima motornih vozila, te na saobraćajnicama; 6.1.4.2 Izrada mehanizma za uvoĊenje naknada za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila (plaća se pri registraciji vozila); 6.1.4.3 a) Podsticanje smanjivanja korištenja olovnih motornih goriva do njihovog potpunog iskljuĉivanja iz upotrebe, b) Reguliranje sadrţaja sumpora u motornim gorivima, c) Energijska efikasnost novih vozila u prodaji; 6.1.4.4 Stimuliranje javnoga prijevoza,ukljuĉujući i ţeljezniĉki promet, u funkciji zaštite okoliša; 6.1.4.5 Razrada politike odreĊivanja cestarina i njezino unapreĊenje; 6.1.4.6 Analiza dosadašnjeg reguliranja uvoza polovnih vozila- Izmjene i dopune Zakona. Mjera 6.1.4.1: Kontrola emisije CO i ĉaĊi na tehniĉkim pregledima motornih vozila, te na saobraćajnicama Zbog velikog broja vozila, neodgovarajuće mreţe saobraćajnica, neodgovarajućeg odrţavanja vozila i nekvalitetne provjere emisije na tehniĉkim pregledima, zrak u nekim dijelovima većih gradova je prekomjerno zagaĊen polutantima saobraćajnog porijekla, što djeluje nepovoljno na zdravlje ljudi. Stoga je znaĉajna kontrola emisije iz motornih vozila na tehniĉkim pregledima, te na saobraćajnicama (posebno kamiona koji ĉade). O tome postoji zakonska obaveza, ali se ona praktiĉno ne sprovodi. Razraditi sistem na bazi iskustva Kantona Sarajevo koji ga je nedavno uveo i implementirati ga na podruĉju cijele FBiH. 88 Mjera 6.1.4.2: Izrada mehanizma za uvoĊenje naknada za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila (plaća se pri registraciji vozila) Preispitati dosadašnju praksu prikupljanja eko naknade kod registracije motornih vozila i lociranja korištenja, koji se ne zasniva na veliĉini emisije. Uspostaviti novi sistem. Uraditi studiju i inovirati odgovarajuće propise. Povezati sa aktivnostima u vezi primjene Zakona o ekofondu. Mjera 6.1.4.3: a) Podsticanje smanjenja korištenja olovnih motornih goriva do njihovog potpunog iskljuĉivanja iz upotrebe Prema Zakonu o zaštiti zraka od zagaĊivanja, upotreba motornih benzina sa dodatkom olovnih spojeva s ciljem povećanja oktanskog broja je moguća do kraja 2010. godine. S obzirom na veliki broj starih automobila u upotrebi, postojat će pritisak da se taj rok probije. Potrebno je korisnike automobila koji koriste ovo gorivo, ukljuĉujući i potencijalne, stalno upoznavati da nakon 2010. godine ovog benzina neće biti u prodaji. Ostvariti potrebnu saradnju i sa dobavljaĉima i prodavcima goriva. Mjera 6.1.4.3: b) Reguliranje sadrţaja sumpora u motornim gorivima Prema Ugovoru o energetskoj zajednici JI Evrope potrebno je implementirati Direktivu Vijeća 99/32/EC o smanjenju sadrţaja sumpora u teĉnim gorivima, do 31.12.2011. Pored ove direktive potrebno je implementirati i Direktivu 98/70/EC o kvalitetu benzina i dizelskih goriva I Direktivu o kontroli emisija VOC–ova, koje su rezultat skladištenja i distribucije goriva sa terminala do benzinskih pumpi 94/63/EC. U BiH je ova problematika samo djelomiĉno regulirana Odlukom o kvalitetu teĉnih naftnih goriva (Sl. glasnik BH br. 27/02). Potrebno je Odluku prilagoditi ovim direktivama. Mjera 6.1.4.3: c) Energijska efikasnost novih vozila u prodaji Implementirati Direktivu 99/94/EC o raspoloţivosti informacija za kupce o potrošnji goriva i emisijama CO2 kod prodaje novih putniĉkih vozila. Mjera 6.1.4.4: Stimuliranje javnoga prijevoza, ukljuĉujući i ţeljezniĉki promet, u funkciji zaštite okoliša Najveći efekti u smanjenju zagaĊivanja zraka od saobraćaja postiţu se podsticanjem javnog prijevoza, te smanjivanjem saobraćaja osobnim vozilima. Predlaţe se uvoĊenje subvencija za javni prijevoz, ukljuĉujući i ţeljezniĉki. Sredstva subvencije pokriti iz (I) posebnih poreza na tekuća goriva i (II) posebnih poreza na osobne automobile, te na druga motorna vozila i avione. Izraditi studiju i sa prijedlogom upoznati vlasnike kantonalnih i općinskih preduzeća u obasti javnog prevoza. Mjera 6.1.4.5: Razrada politike odreĊivanja cestarina i njezino unapreĊenje U politiku odreĊivanja cestarine za autoputove ukljuĉiti okolišnu komponentu, tj. vrednovati smanjenje potrošnje energije i smanjenje zagaĊivanja zraka, korištenjem autocesta. Uraditi studiju i donijeti odgovarajuće propise. Mjera 6.1.4.6: Analiza dosadašnjeg reguliranja uvoza polovnih vozila- Izmjene i dopune Zakona Izvršiti analizu potrebe izmjene Regulative o uvozu polovnih vozila sa aspekta sigurnosti saobraćaja i zaštite zraka od zagaĊivanja. Izvršiti novelaciju odgovarajućeg propisa. 89 Strateški cilj 6.2: Upravljanje kvalitetom zraka Operativni cilj 6.2.1: Planiranje kvaliteta zraka Na jednom prostoru se nalazi veliki broj izvora zagaĊivanja zraka, razliĉitih tehniĉkih sistema (industrija, sobne peći, vozila), sa razliĉitim visinama ispusta, te na razliĉitim lokacijama. Od svih ovih karakteristika zavisi kvalitet zraka. Stoga, kroz prostorno i urbanistiĉko planiranje, planiranje usmjeravanja energija, saobraćane planove, treba ukljuĉiti komponentu kvalitet zraka. Pri tome planskim mjerama treba osigurati da se oĉuva kvalitet zraka u podruĉjima gdje on nije ugroţen, kao i primjenu sanacionih mjera, ukoliko je zrak prekomjerno zagaĊen. Gradnja novih izvora zagaĊivanja u podruĉjima gdje je zrak prekomjerno ugroţen moţe se dozvoliti samo ako postoje sanacioni planovi i ako je vidljivo da zrak realizacijom sanacionog plana i uz gradnju novog objekta, neće biti prekomjerno zagaĊen. Planiranje se postiţe primjenom dva kljuĉna alata: katastar emisije (teritorijalni pregled veliĉina emisija po klasama visine izvora ispuštanja) i Atmosferski model (matematsko modeliranje i kompjutersko simuliranje rasprostiranja zagaĊujućih materija na datom podruĉju). Oni su osnov za izradu plana sanacije, a na bazi njih se moţe predvidjeti kakav će biti utjecaj novog postrojenja, odnosno odredit će se pogodna lokacija i parametri ispusta (dimnjaka). Atmosferski model se kalibrira podacima iz monitoringa kvaliteta zraka. Ovaj operativni cilj podrazumijeva provedbu sljedećih mjera: 6.2.1.1 Primjena katastra emisije u atmosferu; 6.2.1.2 Izrada uputstva za korištenja katastra emisije u prognoziranju i planiranju kvaliteta zraka; 6.2.1.3 Izrada uputstva za planiranje i provjeru efekata na smanjenju emisije primjenom monitoringa kvaliteta zraka; 6.2.1.4 Analiza funkcioniranja monitoringa kvaliteta zraka u nekim gradovima; 6.2.1.5 Uspostava Federalne i kantonalnih mreţa praćenja kvaliteta zraka; 6.2.1.6 Uspostava sistema osiguranja kvaliteta mjerenja (QA/QC), prikupljanja podataka i njihove razmjene u okviru EEA; 6.2.1.7 Sprovesti sistemske mjere za zaštitu od buke i vibracija; 6.2.1.8 Uspostava saradnje na lokalnom nivou izmeĊu sluţbi prostornog ureĊenja i sluţbi za zdravstvo, odnosno, Zavoda za javno zdravstvo. Mjera 6.2.1.1: Primjena katastra emisije u atmosferu Izrada katastra emisije je po Zakonu o zaštiti zraka obaveza kantona. Oni još ne rade na njegovoj izradi, a ukoliko bi radili bilo bi veliko metodološko šarenilo i rezultati se ne bi mogli uporeĊivati, niti sabirati da bi se mogao dobiti katastar emisije Federacije BiH. Stoga je potrebno saĉiniti uputstvo za izradu katastra emisije, s posebnim naglaskom na jedinstvene koeficijente emisije. Osnov za izradu katastra je registar izvora zagaĊivanja. Nevladine organizacije ovdje mogu biti vrlo korisne u promociji znaĉaja katastra, posebno provjere registra zagaĊivanja, kako bi se uvjerilo da li su obuhvaćeni svi poslovni subjekti sa liste djelatnosti i kapaciteta. Mjera 6.2.1.2: Izrada uputstva za korištenja katastra emisije u prognoziranju i planiranju kvaliteta zraka U praksi ne postoji dovoljno znanja o primjeni katastra emisije u urbanistiĉkom i prostornom planiranju, gdje se korištenjem oroloških i meteoroloških podataka moţe prognozirati, dakle i planirati kvalitet zraka. On je nezaobilazna karika u planiranju grijanja gradova, planiranja saobraćajnica, davanje dozvole za gradnju novih postrojenja. Potrebno je saĉiniti odgovarajuće uputstvo. 90 Mjera 6.2.1.3: Izrada uputstva za planiranje i provjeru efekata na smanjenju emisije primjenom monitoringa kvaliteta zraka U FBiH je u toku proces uspostave monitoringa kvaliteta zraka u pojedinim sredinama. Najĉešće ovaj sistem daje milione brojeva svake godine koji se ne koriste. Potrebno je razraditi uputstvo o primjeni monitoringa kvaliteta zraka u funkciji upravljanja kvalitetom zraka. Na taj naĉin će monitoring biti element upravljanja kvaliteta zraka (njegova funkcija je da se zna koliko treba smanjiti emisije i da se provjeri koliki je efekt postignut realizacijom mjera za redukciju emisije). Mjera 6.2.1.4: Analiza funkcioniranja monitoringa kvaliteta zraka u nekim gradovima U nekim gradovima postoje sistemi monitoringa kvaliteta zraka i to sa oba pristupa (mjerenje u integriranom vremenu ((24- satni uzorci) i mjerenje u realnom vremenu (jednosatni uzorci)). Potrebno je saĉiniti analizu funkcioniranja tih sistema (korištene metode i oprema, odrţavanje, osiguranje kvaliteta, korištenje podataka, ocjena uspješnosti rada sistema). Mjera 6.2.1.5: Uspostava Federalne i kantonalnih mreţa za praćenje kvaliteta zraka Cilj monitoringa kvaliteta zraka Federacije BiH je odreĊivanje kvaliteta zraka u stanicama pozadinskog zagaĊivanja, regionalnog i prekograniĉnog daljinskog prijenosa, te praćenja u okviru meĊunarodnih obaveza drţave, na podruĉjima nacionalnih parkova, zaštićenih pejzaţa, zaštićenih podruĉja, spomenika prirode, osjetljivih okolišnih sistema, te kulturnog i prirodnog nasljeĊa i u naseljima i u industrijskim podruĉjima. U tu svrhu potrebno je uspostaviti slijedeće mreţe monitoringa kvaliteta zraka u FBiH koje bi se sastojale od: (I) reprezentativnih kantonalnih stanica koje bi ĉinile federalnu mreţu kao dio drţave), (II) kantonalne mreţe, (III) gradske/općinske mreţe gdje je zrak prekomjerno zagaĊen, (IV) operatora pogona i postrojenja (izvora zagaĊivanja), tamo gdje postoji interes operatora da ima podatke o kvalitetu zraka u naselju i (V) posebnih podruĉja (naprimjer s ciljem osiguranja kvaliteta zraka u posebno zaštićenim podruĉjima). Prema analizama postojećeg stanja na sadašnjim lokacijama je potrebno izvršiti dopunu i poboljšanje monitoring sistema, kao i proširiti monitoring mreţu na ostale gradove. Za uspostavljanje Federalne i kantonalnih mreţa praćenja kvaliteta zraka potrebno je sljedeće: (I) Implementirati monitoring kvaliteta zraka u urbanim podruĉjima koja imaju znaĉajne industrijske aktivnosti i/ili broj stanovnika veći od 50.000. Po ovoj klasifikaciji potrebno je uspostaviti monitoring kvaliteta zraka u 11 gradova u FBiH; (II) Izrada akta kojim će se definirati uspostava i odgovornosti Federalne i kantonalnih mreţa (pozadinske stanice, stanice u urbanim podruĉjima kao i stanice u podruĉjima sa nekim reţimom zaštite); (III) Za mreţu stanica izraditi lokacijske studije kojima će se definirati: lokacije stanica, naĉin prikupljanja i obrada i diseminacija rezultata; (IV) Izrada akta o praćenju kvaliteta zraka i pratećih programa kojim će se definirati naĉin praćenja kvaliteta zraka i prikupljanja podataka, mjerni postupci, naĉin provjere kvaliteta mjerenja i podataka kao i obrade i prikaza rezultata, naĉin dostave podataka za potrebe informacionog sistema kvaliteta zraka te naĉin obavještavanja javnosti. Mjera 6.2.1.6: Uspostava sistema osiguranja kvaliteta mjerenja (QA/QC), prikupljanja podataka i njihove razmjene u okviru EEA Danas stanice za praćenje kvaliteta zraka opsluţuju razliĉite organizacije (Federalni hidrometeorološki zavod, zdravstvene organizacije, struĉne organizacije i dr.). Niti jedna od 91 njih nema uveden standardizirani sistem osiguranja kvaliteta kao i pouzdanost u rezultate mjerenja. Cilj uvoĊenja sistema osiguranja i kontrole kvaliteta (QA/QC) jeste da se odrede i implementiraju procedure koje smanjuju mogućnost pojavljivanja grešaka u sistemima za uzorkovanje, mjerenje, obradu rezultata i izvještavanje. Osim toga, mora se osigurati da rezultati ispunjavaju jasno odreĊene potrebe, korist ili svrhu, i da su u skladu sa programskim zahtjevima. Ovi zahtjevi moraju se ispuniti i uzimajući u obzir ekonomski i ljudski faktor koji je potreban za konzistentnu implementaciju procedura mjerenja kvaliteta širom FBiH. Predlaţe se uvoĊenje sistema osiguranja u dvije faze: (1) Izrada dokumenta «Uspostave sistema osiguranja i kontrole kvaliteta (QA/QC)» kojeg će pripremiti Nacionalni referentni centar Nacionalni referentni centar za zrak (Ovlaštena institucija) za voĊenje sistema monitoringa kvaliteta zraka u FBiH je Federalni hidrometeorološki zavod. Poslovi i zadaci Federalnog hidrometeorološkog zavoda su: uspostava, organiziranje i upravljanje sistemom monitoringa kvaliteta zraka u FBiH, kao dijela monitoringa u BiH kao i uspostava informacionog sistema kvaliteta zraka s ciljem izvještavanja Evropske agencije za okolinu o rezultatima monitoringa u propisanim formatima. S ciljem uporedivosti rezultata mjerenja meĊu pojedinim institucijama, odnosno mogućnostima razmjene podataka sa drugim drţavama, Federalni hidrometeorološki zavod treba uvesti standardiziranu i usvojenu meĊunarodnu metodologiju o osiguranju kvaliteta mjerenja i osigurati njeno stalno provoĊenje i poboljšavanje u okviru uspostavljene Federalne mreţe monitoringa kvaliteta zraka i meĊunarodnih obaveza. Sve organizacije koje su ukljuĉene u sistem Federalnog monitoringa (time i drţavnog) znaĉaja, duţne su osiguravati kvalitet svojih mjerenja, prema formatu i metodologiji koju će pripremiti Federalni hidrometeorološki zavod. Dokument treba imati slijedeće dijelove: (I) opći pristup QA/QC kojeg odrţava Nacionalni referentni centar za zrak, (II) uputstvo za procedure operatora na lokaciji" da bi se osigurao konzistentan naĉin voĊenja monitoringa u cijeloj FBiH, (III) naĉin izvoĊenja audita operatora na lokaciji da bi bili sigurni da je osoblje upoznato sa opremom i procedurama, i da se poslovi obavljaju korektno i do kraja, (IV) naĉin internog certificiranja stanica, (V) odrţavanje lanca slijeda poĉevši od mjernog ureĊaja stanice, preko etalona NRC i drţavnog etalona, do meĊunarodnog etalona i razrada naĉina kalibracije mjernih instrumenata, (VI) uvoĊenje formata izvještavanja unutar mreţe prema Evropskoj agenciji za okolinu, (VII) pratiti zakonske promjene koje mogu imati utjecaja na procedure osiguranja i kontrole kvalitete, (VIII) naĉin osiguranja stalne tehniĉke podrške lokalnim organizacijama, koje vrše monitoring. (2) Obaveza akreditacije Zavoda po BAS ISO 17025 koji će pratiti rad svih stanica Akreditacija NRC (Federalni hidrometeororloški zavod) u skladu sa ISO 17025 će biti zaduţena za sljedeće procedure: (I) laboratorijski certifikat za NO, NO2, SO2, i CO gasne cilindre, (II) kalibracija NOX, SO2, CO i O3 gasnog analizatora na licu mjesta, (III) provjera protoka (PM10, PM2.5) analizatora ĉestica na lokaciji, (IV) i za sljedeće provjere analizatora: (a) zvuk; (b) linearnost, (c) vrijeme odziva; (d) efikasnost pretvaraĉa, (e) interferencija SO2 i hidrokarbona, (f) procjena nesigurnosti podataka. Ovakav sistem da akredituje samo NRC, i da on osigurava kvalitet rada stanica je mnogo jeftiniji od alternativnog rješenja da se akredituje svaka mjerna stanica posebno. Mjera 6.2.1.7: Sprovesti sistemske mjere za zaštitu od buke i vibracija Buka predstavlja specifiĉan vid zagaĊivanja sa znaĉajnim djelovanjem na ljudsko zdravlje. S ciljem zaštite, potrebno je: (I) donijeti Federalni propis o dozvoljenim nivoima buke, te (II) 92 uputstvo za primjenu propisa u sluţbama za izdavanje odobrenja za lokaciju i u inspekcijskim sluţbama. Mjera 6.2.1.8: Uspostava saradnje na lokalnom nivou izmeĊu sluţbi prostornog ureĊenja i sluţbi za zdravstvo, odnosno, Zavoda za javno zdravstvo Podaci o kvalitetu zraka su potrebni urbanistiĉkim sluţbama s jedne strane, odnosno zdravstvenim s druge strane. Zdravstvenim ustanovama su potrebni podaci o produktima nepotpunog sagorijevanja (CO, CH, ĉaĊ), SO2, ĉvrstih ĉestica, kao i produktima koje ne obuhvata Zakon o zaštiti zraka kao što su alergeni (polen nekih biljaka, npr. posebno ambrozije). Stoga je potrebno uspostaviti saradnju izmeĊu urbanistiĉkih i zdravstvenih institucija u uspostavi i odrţavanju monitoinga kvaliteta zraka, te korištenja rezultata mjerenja. Potrebno je uspostaviti stanice za praćenje polena pri domovima zdravlja u 8 gradova FBiH (Sarajevo, Goraţde, Bugojno, Livno, Tuzla, Gradaĉac, Tešanj i Bihać) koji će podatke dostavljati Kantonalnim zavodima za javno zdravstvo. Kantonalni zavodi za javno zdravstvo će prikupljene podatke dostavljati Zavodu za javno zdravstvo FBiH i Federalnom hidrometeorološkom zavodu. U svrhu jaĉanja sistema praćenja alergena, potrebna je edukacija kadrova za obavljanje ovih poslova. Strateški cilj 6.3: UnapreĊenje korištenja energije U pogledu mogućeg utjecaja na okoliš energetski sektor jedan je od kljuĉnih, i to na svim nivoima poĉevši od lokalnog do globalnog. Kao i problemi okoliša, tako se i energetski problemi postupno i sve više poĉinju globalizirati. To je razumljivo jer efekte izazvane neracionalnim iskorištavanjem energije na globalnom nivou moguće je smanjiti jedino zajedniĉkim djelovanjem svih zemalja. Zbog toga i zbog ĉinjenice da će rasti potrošnja energije po stanovniku, moraju se pronaći što ĉišći energetski izvori, a samo iskorištavanje energije morat će se, racionalizirati. Razvijene zemlje veliku paţnju posvećuju djelotvornom iskorištavanju energije, te one konkretnu finansijsku pomoć zemljama u razvoju sve više usmjeravaju na poboljšanje postojećih energetskih izvora, ĉija je djelotvornost manja od njihovog negativnog utjecaja na okoliš. Na taj naĉin, uz relativno manja ulaganja, postiţe se veća racionalizacija energetske proizvodnje i potrošnje, te se smanjuju negativni globalni uĉinci . . U budućnosti potrošnja energije morat će biti racionalizirana, naroĉito u podruĉju individualne potrošnje i usluga, organizacije gradova, u prometnom sektoru, te u stambenom podruĉju. Ograniĉeni kapaciteti za zadovoljavanje sve većeg rasta potraţnje za energijom, doveli su do nuţnosti revizije trenutnog naĉina snabdijevanja energijom u Bosni i Hercegovini. Nadalje, procesi integracije u Evropske asocijacije kroz koje BiH prolazi i njene obaveze da slijedi EU legislativu o oĉuvanju okoliša, primoravaju BiH da zadovolji Evropske standarde za proizvodnju energije u ograniĉenom roku. Ovaj novi pristup će biti ukljuĉen u Studiji energetskog sektora u BiH, koja je u izradi. Ovaj strateški cilj podrazumijeva sljedeće operativne ciljeve: 6.3.1 Smanjivanje energijske intenzivnosti 6.3.2 Podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije Operativni cilj 6.3.1: Smanjivanje energijske intenzivnosti Za dostizanje ovog operativnog cilja potrebno je provesti sljedeće mjere: 93 6.3.1.1 Program djelovanja u privredi i meĊu graĊanima s ciljem smanjivanja energijske intenzivnosti – u saradnji sa Federalnom i kantonalnim privrednim komorama; 6.3.1.2 Osnivanje savjetovališta za energiju; 6.3.1.3 Uspostava sistema za statistiĉko praćenje parametara, kojima se definira energijska intenzivnost po privrednim granama; 6.3.1.4 UvoĊenje sistema oznaĉavanja energijske efikasnosti tehniĉkih proizvoda; 6.3.1.5 Donošenje propisa za energijsku efikasnost u zgradarstvu, te uvesti sistem oznaĉavanja energijske efikasnosti zgrada; 6.3.1.6 Donijeti strategiju usmjeravanja snabdijevanja energijom u FBiH i raditi na njenoj implementaciji; 6.3.1.7 Popularizacija osnivanja ESCO kompanija (Energy Service Company); 6.3.1.8 Uvesti sistem stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi, kao i stimuliranje zamjene uvoznih fosilnih goriva domaćim gorivima iz obnovljivih izvora (sistem mrkve i batine); 6.3.1.9 UvoĊenje instituta energijskog menadţera za budţetske ustanove (na svim nivoima); 6.3.1.10 Uvesti sistem energijskog audita u privredi (dobrovoljni mehanizam); 6.3.1.11 Uvesti zanimanje Saradnik za energiju i vodu; 6.3.1.12 Izrada nacionalnog izvještaja o emisiji gasova koji izazivaju efekt staklene bašte, identifikacija utjecaja i potrebnih mjera sanacije i adaptacije; 6.3.1.13 Ukljuĉivanje u meĊunarodne programe za podsticanje sniţavanja energijske intenzivnosti. Mjera 6.3.1.1: Program djelovanja u privredi i meĊu graĊanima s ciljem smanjivanja energijske intenzivnosti – u saradnji sa Federalnom i kantonalnim privrednim komorama Izrada širokog programa djelovanja s ciljem podsticanja i širenja znanja koje će doprinijeti smanjenju energijske intenzivnosti. Ova mjera istovremeno povećava ekonomsku efikasnost i smanjuje okolišne utjecaje (izrada knjiţica, pamfleta, djelovanje preko štampe i sl.), i treba je uskladiti sa Trećim projektom obnove EES (BHP3-ESS-TEPRP-Q-04/05 WB) Studija energetskog sektora u BiH - poĉetni izvještaj (finalna verzija) –od 12. 3. 2007. i Modulom 12 ovog projekta. Modul 12: Upravljanje potrošnjom, skladištenje energije i obnovljivi izvori obuhvatit će osnovne elemente i tendencije relevantne za izradu strategije, koja će BiH omogućiti potrošnju energije na efikasan i odrţivi naĉin, kao i snabdijevanje energijom iz obnovljivih izvora, u najvećoj mogućoj mjeri. Stoga su specifiĉni ciljevi ovog modula sljedeći: (I) identificiranje mjera koje pridonose energetskoj efikasnosti i odgovornom ponašanju potrošaĉa, (II) identificiranje i kvantificiranje obnovljivih izvora energije za industriju i kućanstva, (III) identificiranje i kvantificiranje obnovljivih izvora energije za proizvodnju elektriĉne energije; (IV) opis utjecaja na okoliš i koristi od ovih mjera; (V) identificiranje troškova i mogućih izvora finansiranja za implementaciju svake mjere, (VI) identificiranje zapreka za razvoj ovih tehnologija, (VII) predviĊanje implementacije za svaku od tehnologija/mjera u vremenskom okviru do 2020. godine, (VIII) priprema Izvještaja o energiji iz obnovljivih izvora za informiranje javnosti, (IX) priprema Priruĉnika o najboljim energetskim primjerima iz prakse za informiranje javnosti. Mjera 6.3.1.2: Osnivanje savjetovališta za energiju U središtima kantona/ţupanija osnovati savjetovališta za energiju (na budţetu). Struĉno jezgro bi bilo pri FMERI, te po 1-2 zaposlena u kantonima / ţupanijama. Ovu mjeru treba uskladiti sa Trećim projektom obnove EES (BHP3-ESS-TEPRP-Q-04/05 WB) STUDIJA ENERGETSKOG SEKTORA U BiH i aktivnostima na formiranju Agencije/Instituta za energiju koje su u toku; 94 (I) urediti donošenjem Federalnog zakona, (II) uspostaviti projekt osposobljavanja struĉnjaka za rad u savjetovalištima. Mjera 6.3.1.3: Uspostava sistema za statistiĉko praćenje parametara, kojima se definira energijska intenzivnost po privrednim granama Kako bi se upravljalo energijskom efikasnošću u drţavi, potrebno je pratiti energijsku intenzivnost, odnosno parametre na osnovu kojih se izraĉunava, minimalno: (I) finalna potrošnja energije po sektorima (industrija, transport, ostalo), (II) ukupna potrošnja primarne energije, (III) potrošnja energije iz ĉvrstog, teĉnog i gasovitog goriva, kao i obnovljivih izvora energije (biomasa, voda, vjetar….), (IV) elektriĉna energija dobivena iz obnovljivih izvora energije (GWh), (V) potrošnja energije po sektorima (industrija, poljoprivreda, promet). Poţeljna je i godišnja izrada Sjenkjevog dijagrama o energijskim tokovima Mjera 6.3.1.4: UvoĊenje sistema oznaĉavanja energijske efikasnosti tehniĉkih proizvoda S obzirom da su neki industrijski proizvodi potrošaĉi energije, nakon što ih graĊani nabave, potrebno je (I) donijeti uredbu o obaveznoj deklaraciji proizvoda, koji troše energiju (sijalice, kućanski aparati ...), o energijskoj efikasnosti – klase A do G, a u skladu sa Temeljnom direktivom EC 92/75/ECC koja definira ureĊaje koji moraju biti oznaĉeni oznakom energetske efikasnosti, te propisuje oblik i sadrţaj oznake o energetskoj efikasnosti proizvoda, posebno: (I) Direktiva Evropske komisije EEC 94/2/EEC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih elektriĉnih hladnjaka, zamrzivaĉa i njihovih kombinacija; (II) Direktiva Evropske komisije 95/12/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih elektriĉnih mašina za pranje rublja; (III) Direktiva Evropske komisije, Direktiva Evropske komisije 95/13/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih elektriĉnih sušilica rublja; (IV) Direktiva Evropske komisije 96/ 60/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih elektriĉnih kombiniranih perilica/sušilica rublja; (V) Direktiva Evropske komisije 97/17/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih elektriĉnih perilica posuĊa; (VI) Direktiva Evropske komisije 2002/40/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih elektriĉnih pećnica; (VII) Direktiva Evropske komisije 2002/ 31/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju kućanskih klimatizacijskih ureĊaja; (VIII) Direktiva Evropske komisije 98/11/EC o obaveznom energetskom oznaĉavanju izvora svjetlosti u domaćinstvima. Nadalje, potrebno je (I) uvesti kontrolu da li proizvodi imaju oznaku pri uvozu, (II) propisati metodologiju mjerenja toplotnih gubitaka i (III) uvjete koje treba da zadovolji organizacija koja vrši mjerenja toplotnih gubitaka, posebno je vaţno (IV) educirati graĊane o znaĉaju i znaĉenju ovog znaka. Mjera 6.3.1.5: Donošenje propisa za energijsku efikasnost u zgradarstvu, te uvesti sistem oznaĉavanja energijske efikasnosti zgrada Od kvaliteta gradnje zgrade zavisi potrošnja energije za grijanje u budućih 50 ili 100 godina. Stoga je potrebno donijeti propis u skladu sa EU Direktivom o energetskim karakteristikama zgrada 2002/91/EC koji će sadrţavati najrelevantnije zahtjeve direktive: (I) uspostava općeg okvira za metodologiju proraĉuna energ. karakteristika zgrada; (II) primjena minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti za nove zgrade; (III) primjena minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti za postojeće zgrade prilikom većih rekonstrukcija; (IV) energetska certifikacija zgrada – za sve novoizgraĊene zgrade na trţištu, s valjanošću certifikata 10 godina. Mjera 6.3.1.6: Donijeti strategiju usmjeravanja snabdijevanja energijom u FBiH i raditi na njenoj implementaciji 95 Strategija usmjeravanja snabdijevanja energijom je kljuĉni dokument u voĊenju energijske politike neke drţave. Ovaj dokument treba donijeti, pratiti njegovu primjenu, te ga povremeno novelirati. Njegova izrada za drţavu je u toku. Iz dokumenta izvući specifiĉnosti koje se odnose na FBiH. Mjera 6.3.1.7: Popularizacija osnivanja ESCO kompanija (Energy Service Company) ESCO kompanije su kompanije koje prodaju energiju i efikasnost korištenja energije, a ne samo energije. One su specijalizirane za široki spektar aktivnosti u snabdijevanju energijom (projektovanje, ekspertize, finansiranje, mjerenje i ispitivanje, inţinjering, odrţavanje). Ove komapnije najĉešće naplaćuju svoje usluge iz dijela postignutih ušteda energije, tako da je smanjen rizik na bazi onoga koji ţeli da poduzme mjere za racionalizaciju potrošnje energije; PredviĊa se (I) izrada knjiga i brošura i (II) organizacija seminara. Mjera 6.3.1.8: Uvesti sistem stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi, kao i stimuliranje zamjene uvoznih fosilnih goriva domaćim gorivima iz obnovljivih izvora (sistem mrkve i batine) Jedan od najznaĉajnijih okolišnih faktora je smanjivanje potrošnje energije, ili bar smanjivanje povećanja potrošnje. Ono se postiţe primjenom sistema stimulansa i destimulansa (mrkve i batine). Sastoji se od: (I) destimulansa (batine) – porast cijena energije (kako bi rudnici i elektrane imali sredstava za ulaganje u zaštitu okoline, kao i uvoĊenje naknade za korištenje energije koja se uplaćuje u Ekofond, ĉime se potrošaĉi motiviraju da iznalaze mogućnosti smanjenja potrošnje energije, (II) stimulansa (mrkva): olakšice za ulaganja u povećanje energijske efikasnosti (investicije, organizacione mjere) i to sredstvima iz budţeta i sredstvima iz Ekofonda. Stimulansi i destimulansi trebaju biti tako izbalansirani da djeluju razvojno, smanjuju pritisak na inflaciju i pospješuju povećanje ţivotnog standarda. Primjer: povećanje cijena energije za grijanje, a podsticanje od strane drţave za ulaganja u termiĉku zaštitu postojećih objekata. Mjera 6.3.1.9: UvoĊenje instituta energijskog menadţera za budţetske ustanove (na svim nivoima) Kako su budţetske ustanove najznaĉajniji rasipnici energije, ovim mehanizmom se pomaţe budţetskim ustanovama u iznalaţenju mjera za pravilno korištenje energije, a ujedno se vrši kontrola i izvještavaju kantoni i općine o racionalnoj potrošnji energije budţetskih korisnika. Ovdje uloţena sredstva iznose svega nekoliko procenata od postignutih ušteda. Potrebno je: (I) pripremiti zakon, (II) pripremiti tehniĉko uputstvo i (III) ospobiti kadar. Mjera 6.3.1.10: Uvesti sistem energijskog audita u privredi (dobrovoljni mehanizam) Uspostaviti sistem dobrovoljnog mehanizma koji omogućava vlasnicima preduzeća da izvrše (putem certificiranih organizacija) provjeru kako menadţment preduzeća efikasno upravlja energijom, odnosno kako bi se identificirale optimalne mjere za smanjenje energijske intenzivnosti. Mjera 6.3.1.11: Uvesti zanimanje Saradnik za energiju i vodu S ciljem mogućnosti zapošljavanja, na poslovima povećanje efikasnosti potrošnje energije i vode u preduzećima odreĊenog tipa, uvesti zanimanje Saradnik za potrošnju energije i vode. 96 Mjera 6.3.1.12: Izrada nacionalnog izvještaja o emisiji gasova koji izazivaju efekt staklene bašte, identifikacija utjecaja i potrebnih mjera sanacije i adaptacije Realizirati odobrenu pomoć UNDP-ija za izradu Nacionalnog izvještaja za BiH o klimatskim promjenama, ĉiji je cilj inventarizacija emisije stakleniĉkih gasova u energetici, industriji i poljoprivredi, njegova apsorpcija u Sektoru šumarstva, te efekti utjecaja klimatskih promjena, i na kraju identifikacija mjera sanacije utjecaja, odnosno adaptacije privrede utjecajima. Inventarizacija emisije treba posluţiti i za stvaranje uvjeta za pristupanje Aneksu 1, Okvirne Konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC) što bi u odreĊenom trenutku mogao biti jedan od uvjeta za pristupanje BiH Evropskoj uniji. Mjera 6.3.1.13: Ukljuĉivanje u meĊunarodne programe za podsticanje sniţavanja energijske intenzivnosti Zbog globalnih problema koje stvara prekomjerna potrošnja energije, meĊunarodne organizacije i razvijene zemlje su pokrenule ĉitav niz projekata stvaranja mreţa za smanjenje energetske intenzivnosti. S ciljem jaĉeg ukljuĉivanja BiH u ove mreţe potrebno je: (I) da BiH formalno uĊe u neke od projekata, te (II) da se – kroz osnivanje tijela za podršku - pomogne univerzitetima, nevladinim organizacijama i drugim da se ukljuĉe u programe, odnosno konkurišu za sredstva za konkretne akcije. Izraditi platforme za trajnu aktivnost. Operativni cilj 6.3.2: Podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije Za dostizanje ovog operativnog cilja potrebno je provesti sljedeće mjere: 6.3.2.1 Razvoj politike za podsticanje proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora – dobrovoljni mehanizmi; 6.3.2.2 Uspostava CDM biroa i sistema korištenja CDM fleksibilnog mehanizma inostrane podrške za implementaciju projekata u FBiH; 6.3.2.3 Razvoj politike za podsticanje proizvodnje i korištenje energije iz obnovljivih izvora uz meĊunarodnu podršku (putem CDM fleksibilnog mehanizma i kroz CDM biro); 6.3.2.4 Podsticati uvoĊenje u upotrebu obnovljivih izvora energije s ciljem smanjenja zavisnosti od uvoza energenata. Mjera 6.3.2.1: Razvoj politike za podsticanje proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora – dobrovoljni mehanizmi Energetika i druge oblasti koje izazivaju klimatske promjene predstavljaju globalni problem, tako da prioritet drţave BiH nije da podstiĉe proizvodnju i korištenje energije iz obnovljivih izvora sa aspekta klimatskih promjena, nego samo ako se interes pokaţe na trţištu – domaćem i stranom. Stoga drţava, u prvom redu kroz diseminaciju znanja, treba podsticati ovu vrstu djelatnosti. Mjera 6.3.2.2: Uspostava CDM biroa i sistema korištenja CDM fleksibilnog mehanizma inostrane podrške za implementaciju projekata u FBiH Pristupanjem protokolu iz Kjota omogućeno je da zemlje stranke Aneksa 1 Okvirne Konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC) mogu ulagati sredstva u smanjenje emisije stakleniĉkih gasova u zemljama koje nisu strana Aneksa (zemlje u razvoju), pri ĉemu se efekt smanjenja emisije dodaje na plafon zemlje ulagaĉa. Zasnivanje projekata (ugovaranje) se vrši kroz drţavni/meĊuentiteski organ - CDM biro. Zadatak biroa je: (I) prikupljanje ponuda 97 iz inostranstva, (II) prikupljanje interesa i ponude iz BiH, (III) odobravanja i (IV) certificiranje postignutog sniţenja,V) izrada CDM strategije Mjera 6.3.2.3: Razvoj politike za podsticanje proizvodnje i korištenje energije iz obnovljivih izvora uz meĊunarodnu podršku (putem CDM fleksibilnog mehanizma i kroz CDM biro) S obzirom na odgovornost razvijenih zemalja za suzbijanje klimatskih promjena, kao i odgovornost da zemlje u razvoju ne postanu znaĉajni izazivaĉi klimatskih promjena, uveden je (u okviru Konvencije o klimatskim promjenama) mehanizam podrške suzbijanja klimatskih promjena, kroz projekte u zemljama u razvoju (CDM projekti). Potrebno je saĉiniti odgovarajuća uputstva za poduzetnike, kao i za preduzeća koja imaju velike emisije gasova, koji izazivaju efekt staklene bašte. Mjera 6.3.2.4: Podsticati uvoĊenje u upotrebu obnovljivih izvora energije s ciljem smanjenja zavisnosti od uvoza energenata BiH daje znaĉajna sredstva za uvoz energenata (u prvom redu teĉnih goriva). Kako bi se smanjila ovisnost BiH o uvozu energenata, pored Odluka o kvalitetu teĉnih naftnih goriva, potrebno je donijeti propis o obaveznom miješanju biodizela sa naftnim derivatima. Ova mjera ukljuĉuje i razradu podsticaja proizvodnji bio goriva, a u skladu sa Sektorom i Strategijom poljoprivrede i proizvodnje hrane. Primjena obnovljivih izvora energije i mjere za poboljšanje energijske efikasnosti prema Ugovoru o uspostavi energetske zajednice daje prednosti u pogledu sigurnosti snabdijevanja, zaštite okoline, socijalne kohezije i regionalnog razvoja. Prema obavezama Ugovora potrebno je donijeti plan implementacije Direktive 2001/77/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 27. septembra 2001. godine o promociji elektriĉne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem trţištu elektriĉne energije i Direktive 2003/30/EC Evropskog parlamenta i Vijeća od 8. maja 2003. godine o promociji upotrebe bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva za transport. 98 4.8 Upravljanje otpadom Donošenje Federalne Strategije upravljanja otpadom propisano je ĉlanom 48. Zakona o zaštiti okoliša i ĉini sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Njome se definiraju politika i strateške smjernice zasnovane na općim naĉelima Evropske unije transponiranim kroz Federalni zakon o upravljanju otpadom, i to prvenstveno u dijelu koji se odnosi na prioritete i temeljna naĉela upravljanja otpadom. Koristeći DPSIR analizu, identificirano je trenutno stanje upravljanja kljuĉnim tokovima otpada, ukljuĉujući komunalni otpad, otpad iz industrije, otpad iz poljoprivrede, šumarstva, otpad ţivotinjskog porijekla, te otpad od zaštite zdravlja ljudi i ţivotinja. Rezultati analize ukazuju na nepostojanje sistematskog i planskog upravljanja, te nepostojanje adekvatne infrastrukture i pratećih propisa što za posljedicu ima izuzetno veliki pritisak na okoliš i rizik po zdravlje stanovništva. S tim u vezi definiran je i krovni cilj Strategije, kojim se ţeli postići „Zaštita okoliša, promocija i podsticanje odrţivog korištenja resursa kroz uspostavu integriranog sistema upravljanja otpadom“. Temeljna naĉela upravljanja otpadom: prevencija - izbjegavanje nastajanja otpada ili smanjivanje koliĉine i štetnosti nastaloga otpada kako bi se smanjio rizik po zdravlje ljudi i okoliš i izbjegla okolišna degradacija; mjere opreznosti - spreĉavanje opasnost ili štete po okoliš koju prouzrokuje otpad, preduzimanje mjera, ĉak iako nije na raspolaganju potpuna znanstvena podloga; odgovornost proizvođača otpada - proizvoĊaĉ je odgovoran za odabir najprihvatljivijeg okolišnog rješenja prema znaĉajkama proizvoda i tehnologiji proizvodnje, ukljuĉujući ţivotni ciklus proizvoda i korištenje najadekvatnije raspoloţive tehnologije; princip zagađivač plaća - proizvoĊaĉ ili vlasnik otpada snosi sve troškove prevencije, tretmana i odlaganja otpada, ukljuĉujući brigu nakon upotrebe i monitoring. On je i finansijski odgovoran za preventivne i sanacijske mjere uslijed šteta po okoliš koje je prouzrokovao ili će ih najvjerojatnije prouzrokovati; blizina - tretman ili odlaganje otpada treba se obavljati u najbliţem odgovarajućem postrojenju ili lokaciji, uzimajući u obzir okolišnu i ekonomsku profitabilnost; regionalnost - razvitak tretmana otpada i izgradnja objekata za njegovo odlaganje treba se obavljati na naĉin pokrića potrebe regije i omogućavanja samoodrţivosti izgraĊenih objekata. Prioriteti upravljanja otpadom Radi postizanja cilja i pravodobnog spreĉavanja zagaĊivanja i smanjenja posljedica po zdravlje ljudi i okoliš, upravljanje otpadom obavljat će se na naĉin koji osigurava:  minimalno nastajanje otpada, a posebice svoĊenje opasnih znaĉajki takvog otpada na minimum;  smanjenje nastalog otpada po koliĉini, posebice uzimajući u obzir opticaj otpada;  tretiranje otpada na naĉin kojim se osigurava povrat tvorivog materijala iz njega;  spaljivanja ili odlaganja na odlagališta, na okolišno prihvatljiv naĉin, onih vrsta otpada koje ne podlijeţu povratu sastavnica, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije. 99 Ostvarenje krovnog cilja je moguće postići realizacijom mjera predviĊenih u sklopu slijedećih strateških ciljeva:  Smanjenje rizika po okoliš i zdravlje ljudi i uspostava prioritetne infrastrukture za integrirano upravljanje otpadom;  Smanjenje koliĉina otpada za finalno odlaganje/zbrinjavanje uz efikasnije korištenje resursa;  Osiguranje provedbe sistema kroz pravni, institucionalni i ekonomski okvir;  Osiguranje sistematskog praćenje parametara za ocjenu stanja okoliša. Analiza stanja ukazala je na nekoliko problema koji imaju znaĉajan negativan utjecaj na ljudsko zdravlje i okoliš. To su nizak stepen pokrivenosti uslugama i nekontrolirano nelegalno odlaganje otpada u prostoru nepripremljenom za takve namjene. Neadekvatno odloţen otpad izvor je zaraznih bolesti, ĉiji se uzroĉnici prenose na ljude i ţivotinje direktnim kontaktom ili putem vode i kroz tlo. Kako većina općinskih odlagališta ne ispunjava tehniĉke uvjete kojima se garantiraju minimalni utjecaji na okoliš, i ovaj problem treba tretirati jednako kao problem nelegalnih odlagališta. Premda su prema odredbama Zakona o okolišu općinska odlagališta trebala biti zatvorena za upotrebu i sanirana do 01. januara 2008. godine, to nije uraĊeno. Stoga se prvi strateški cilj koji će doprinijeti smanjenu rizika po ljudsko zdravlje i okoliš smatra prioritetom. Podaci o odvojenom prikupljanju, reciklaţi i kompostiranju ukazuju na vrlo nizak stepen praktiĉne implementacije naĉela upravljanja otpadom. Na operacionalizaciju naĉela poziva i Strateški akcijski plan kojim je za zemlje Sredozemlja postavljen operativni cilj da se najkasnije do 2025. godine, zbrinjavanje ĉvrstog otpada zasniva na smanjenju koliĉine otpada na njegovom izvoru, odvojenom prikupljanju, reciklaţi, kompostiranju i okolišno prihvatljivom odlaganju. Premda trenutne procjene o produkciji otpada pokazuju da FBiH ima vrlo nisku produkciju, i to ispod 300 kg/st/dan, koliko iznosi cilj EU postavljen 5. akcijskim planom, za oĉekivati je da će BiH, bez primjene mjera prevencije, uĉinkovitijeg upravljanja resursima izraţenih kroz promjenu naĉina proizvodnje i potrošaĉkih navika, te reciklaţe, zacrtani cilj premašiti do 2018. godine. Stoga drugi strateški cilj vodi u pravcu poţeljne hijerarhije upravljanja otpadom. Bitno je naglasiti da će kantonalni planovi upravljanja otpadom, kao i poseban federalni plan upravljanja opasnim otpadom, koji je potrebno izraditi u skladu sa zahtjevom EU Direktive o opasnom otpadu, predstavljati vaţne instrumente implementacije mjera predviĊenih Strategijom. Za provedbu integriranog sistema upravljanja otpadom utemeljenog na naĉelima «prevencije», «reciklaţe» i naĉelu «zagaĊivaĉ plaća», potreban je potpun pravni okvir, osposobljene institucije i sistem ekonomskih instrumenata što je zacrtano trećim operativnim ciljem. Porezi i naknade trebaju poticati primjenu naĉela prevencije i reciklaţe. Trebaju omogućiti internalizaciju okolišnih troškova, te potaći nove postupke kontrole i smanjivanja oneĉišćenosti, općenito nove proizvodne postupke i razvoj novih proizvoda, ĉime se postiţu znatne uštede i jaĉa konkurentnost. Potrebno je hitno izgraditi administrativnu i upravljaĉku strukturu koja će dosljedno i pravovremeno provoditi zakone. Jedna od poteškoća za uspostavljanje uĉinkovite administrativne i upravljaĉke strukture je i nedostatak kvalificiranog osoblja, za što je potrebna hitna reforma obrazovnog sistema i permanentni trening zaposlenika odgovarajuće prethodne kvalifikacije. TakoĊer, neophodno je brzo raditi na donošenju niza podzakonskih akata i standarda u kojima se operacionalizira primjena seta okolišnih zakona i meĊunarodnih konvencija. Ĉetvrti strateški cilj ima za zadatak da uspostavi pouzdano praćenje stanja okoliša. Od usvajanja seta zakona o okolišu, vrlo mali napredak je napravljen na uspostavi sistematskog praćenja parametara potrebnih za ocjenu stanja okoliša. Nepostojanje registra o pogonima i 100 postrojenjima, te njihovim emisijama, katastra deponija, registra vrsta, koliĉina i tokova otpada, kljuĉna je prepreka za pouzdano izraĉunavanje indikatora. Brojni projekti koje je finansirala MeĊunarodna zajednica, u periodu 1997-2007. su se bazirali na procjeni stanja, za koju su uglavnom dobivani podaci putem anketiranja. Stoga je uspostava registara i sistemsko praćenje parametara za ocjenu stanja okoliša, identificirano kao jedan od ciljeva. Imajući u vidu potrebu za uspostavljanjem realnog okvira za planiranje upravljanja otpadom u kratkoroĉnom, srednjoroĉnom i dugoroĉnom periodu, kao i potrebu za ocjenu provedbe strategije 15 , definirani su operativni ciljevi, koji predstavljaju specifiĉne i mjerljive promjene koje će se ostvariti u toku implementacije navedenih mjera iz Strategije i doprinijeti ostvarivanju krovnog cilja i strateških ciljeva. Pored analize postojećeg stanja i naĉela iz Zakona o upravljanju otpadom, kao osnova za odreĊivanje operativnih ciljeva posluţile su i odrednice iz EU direktiva i meĊunarodnih obaveza, prije svega Strateškog akcionog plana za redukciju zagaĊivanja sa kopna, za zemlje Sredozemlja potpisnice Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora, te 5. i 6. akcionog programa za okoliš Evropske unije. 15 Ĉlan 8 Zakona o upravljanju otpadom: Vlada FBiH za razdoblje od dvije godine podnosit će izvještaj Parlamentu Federacije o provedbi Strategije. 101 102 4.8.1 Komunalni otpad U okviru postizanja prvog strateškog cilja potrebno je postići slijedeće operativne ciljeve, prateći datu dinamiku unapreĊenja trenutnog stanja: Operativni ciljevi (% od ukupnog broja) 2011. 2014. 2018. 7.1.1 Povećati broj stanovnika obuhvaćen organiziranim prikupljanjem otpada 70 85 95 7.1.2 Stvoriti uvjete za sanitarno odlaganje kapaciteta za najmanje 5 godina odlaganja u svim regijama 100 - 7.1.3 Ukloniti nelegalna odlagališta i sanirati podruĉje na kojem su se nalazila 50 80 95 7.1.4 Sanirati i zatvoriti postojeća općinska odlagališta 5 100 Tabela 36: Operativni ciljevi za komunalni otpad Ovaj skup operativnih ciljeva i pripadajućih mjera treba doprinijeti smanjenju rizika po ljudsko zdravlje i okoliš. Kako su ovi operativni ciljevi povezani kao uzrok-posljedica, za ispunjenje jednog, kao npr. «Sanirati i zatvoriti postojeća općinska odlagališta», potrebno je osigurati ispunjenje drugog, ili u konkretnom primjeru «Stvoriti uvjete za sanitarno odlaganje kapaciteta za 5 godina». Implementacija mjere povećanja broja stanovnika organiziranim prikupljanjem za svaku općinu FBiH je preduvjet za spreĉavanje nastanka nelegalnih odlagališta. Uz ovu mjeru, potrebno je primijeniti i odgovarajući mehanizam za podizanje javne svijesti, za što je planirana kampanja fokusirana na podizanje svijesti o posljedicama neadekvatnog odlaganja otpada na okoliš i ljudsko zdravlje. Kampanja se treba kreirati za podruĉje FBiH i realizirati po komponentama u periodu od 1-2 godine. Jedno od temeljnih naĉela Zakona o upravljanu otpadom je regionalni pristup u rješavanju problematike otpada, što ujedno predstavlja i osnovu za dalji rad na uspostavi regija, zapoĉetih još 2002. god. kroz tehniĉku i finansijsku podršku Svjetske banke. Operativnim ciljem 7.1.2 je predviĊeno stvaranje uvjeta za sanitarno odlaganje kapaciteta za najmanje 5 godina odlaganja na regionalnoj osnovi, što predstavlja samo prioritetnu fazu u izgradnji potrebne infrastrukture. Prijedlog se bazira na urgentnoj potrebi da se osigura prostor za sanitarno odlaganje, kako bi se moglo pristupiti sanaciji općinskih odlagališta. Tako je u kratkoroĉnom periodu predloţena sanacija samo 5% općinskih deponija, podrazumijevajući pod tim brojem deponije sa prostora regije Zenica, koja je već osigurala prostor za sanitarno odlaganje. TakoĊer, uzet je u obzir i faktor ekonomiĉnosti i pozitivno iskustvo u izgradnji sanitarnog odlagališta u Zenici, koje je izgradnji pristupilo fazno, opremajući samo jedan dio raspoloţive površine prema zahtjevima za sanitarna odlagališta. Poĉetak odlaganja, znaĉit će i osiguranje prihoda koji će regijama omogućiti razvoj savremenih Regionalnih centara za upravljanje otpadom (RCUO) oko samog odlagališta. Prije poĉetka izgradnje sanitarnih odlagališta predviĊenih u okviru RCUO, potrebno je konaĉno definirati regije, potpisati općinske sporazume, zatim pripremiti studije izvodivosti za regiju i odrediti lokacije na temelju istraţnih radova. Lokacije treba upisati u prostorno plansku dokumentaciju, te pripremiti Studije procjene utjecaja na okoliš i projektnu dokumentaciju za sve RCUO, kako bi se dobile potrebne dozvole. Ovo su prioritetne aktivnosti, ĉiji je predviĊeni period implementacije dvije godine, uz pretpostavku da se realiziraju bez zastoja i po predviĊenom planu. Procjena sredstava za implementaciju ovih mjera data je na bazi ukupno 10 od ukupno 12 regija i pripadajućih odlagališta, što moţe biti predmetom izmjene. Od planiranih 12 izuzete su regije Sarajevo i Zenica, za koje implementacija ovih mjera nije potrebna. No, ni ukupan broj od 12 regija nije konaĉan jer će se regionalna pripadnost utvrditi tek u fazi 103 implementacije ovih mjera. Ovaj broj se bazira na ocjeni trenutaĉnog interesa općina za udruţivanje, te je podloţan promjenama. Ilustracija 1: Trenutaĉno izraţeni interes općina FBiH za udruţivanje u regije Osnova za sve aktivnosti sanacije i zatvaranje postojećih odlagališta je izrada planova aktivnosti 16 koji će dati detaljne smjernice za implementaciju. Planovi, pored sadrţaja propisanog Zakonom o okolišu, trebaju dati specifiĉne odgovore, odnosno dati idejno rješenje za sanaciju i zatvaranje, koje minimalno treba obuhvatiti sljedeće aspekte:  stabilizaciju odlagališta, mjere minimiziranja emisija,  naĉin zatvaranja sa rekultivacijom terena. 16 Plan aktivnosti sa mjerama i rokovima za postupno smanjenje emisija, odnosno zagaĊenja i za usaglašavanje sa najboljom raspoloţivom tehnikom, Pravilnik o uvjetima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša, Sl. novine FBiH br. 68/05 104 Osiguranje ispunjenja drugog predstavljenog strateškog cilja osigurat će uspostava slijedećih operativnih ciljeva: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.2.1 Uspostaviti sistem odvojenog prikupljanja otpada u svim općinama FBiH (% od ukupnog broja općina) 30 60 95 7.2.2 Prikupiti i reciklirati otpad od ambalaţe 17 (% od ukupno proizvedene koliĉine) 8 20 30 Papir i karton 35 45 55 Staklo 4 10 40 Metal 55 60 65 Plastika 3 6 15 7.2.3 Odvojeno prikupiti biootpad iz vrtova i parkova 30 50 70 7.2.4 Uspostaviti regionalne centre za upravljanje otpadom u svim regijama sa svim potrebnim sadrţajima - % od ukupnog planiranog broja 100 Tabela 37: Operativni ciljevi za komunalni otpad – Strateški cilj 7.2 Navedeni operativni ciljevi doprinose operacionalizaciji naĉela upravljanja otpadom, sa naglaskom na odvojeno prikupljanje, ponovnu upotrebu i reciklaţu, odnosno stvaranje integriranog sistema upravljanja otpadom. Strateška odrednica razvoja integriranog upravljanja otpadom je smanjenje koliĉine komunalnog otpada namijenjene za finalno odlaganje. Integrirani sistem prati regionalni koncept, odnosno stvara se na podruĉju više općina koje se udruţuju u regije, za koje će se izraditi Kantonalni planovi upravljanja otpadom. Integrirani sistem ĉine sljedeće komponente:  Mreţa lokalnih punktova za odvojeno prikupljanje opremljenim posudama u koje se odvojeno odlaţu papir i karton, plastiĉna ambalaţa i ostali komunalni otpad;  Mreţa većih punktova tzv. «reciklaţnih dvorišta» opremljenih za prihvat kabastog otpada iz domaćinstava, elektriĉnog i elektroniĉnog otpada i guma, ulja, baterija i akumulatora i biootpada iz vrtova i parkova;  Pretovarne stanice i/ili pogoni za mehaniĉko-biološku obradu otpada za regije za koje se procijeni isplativost;  Regionalni centri za upravljanje otpadom. 17 Zahtjevi koje je postavila EU u okviru direktive 94/62/EC, o ambalaţi i ambalaţnom otpadu, odnose se prije svega na obavezu zemalja ĉlanica da poduzmu mjere, na prevenciji nastanka ambalaţnog otpada i širenju mreţe infrastrukture za prihvat i ponovno korištenje. Sljedeće operativne ciljeve trebaju postići zemlje ĉlanice do 31. decembra 2008. godine. Ciljevi za reciklaţu su sljedeći: 55 do 80% teţine ukupnog ambalaţnog otpada treba biti reciklirano; odnosno po komponentama: 60% stakla i papira, 50% metala, 22.5% plastike, 15% drveta. Rok za postizanje ovih ciljeva za zemlje koje su nedavno pristupile EU je pomjeren za 4-7 godina u odnosu na osnovni rok, pa tako krajnji rok za Ĉešku je 2012. a za Latviju 2015. godina. 105 Osnovni preduvjet za efikasno smanjenje koliĉine otpada, koja završava na odlagalištima, je odvojeno sakupljanje otpada. Povrat materijala kroz proces recikliranja će osigurati ekonomsku odrţivost Integriranog sistema upravljanja otpadom. Pored mehanizma podizanja javne svijesti o izdvajanju otpada na izvoru, koji je vrlo bitan faktor u implementaciji zacrtanog, drugi neodvojiv dio jednog takvog sistema je infrastruktura za odvojeno prikupljanje. Dva su osnovna tipa infrastrukture predviĊene Strategijom:  Lokalni punktovi za odvojeno prikupljanje se lociraju na mjestima postojećih kontejnera i kanti za sakupljanje, ili ovisno o kapacitetima na neke nove lokacije.  Reciklaţna dvorišta predstavljaju specifiĉne lokacije na podruĉju sa kojeg se sakuplja komunalni otpad, a na kojima su smješteni kontejneri za prihvat razliĉitih, na izvoru izdvojenih, vrsta otpada. Reciklaţna dvorišta treba minimalno opremiti za prikupljanje sljedećih komponenti:  papir i karton;  obojeno i neobojeno ambalaţno staklo;  otpadno ţeljezo i drugi metali;  otpadna plastika;  autogume;  glomazni kućni otpad;  bijela tehnika;  rabljena ulja;  akumulatori i baterije. Broj i raspored reciklaţnih dvorišta treba se utvrditi na osnovu oĉekivanih koliĉina proizvedenih otpadnih reciklaţnih sirovina i na osnovu što kraće udaljenosti od mjesta nastanka do mjesta odlaganja. Kod izbora njegovog sadrţaja i opsega u skladu sa uobiĉajenom praksom treba se pridrţavati sljedećeg: opravdano je izdvojeno sakupljati samo one otpadne tvari za koje su unaprijed osigurani postupci iskorištavanja, odnosno koje se mogu ponovno upotrijebiti u postojećim tehnološkim procesima ili za koje se relativno lako mogu izgraditi postrojenja za iskorištavanje (npr. biorazgradiv otpad), tj. pojednostavljeno reĉeno, samo one tvari koje imaju trţišnu vrijednost. Broj i raspored infrastrukture za odvojeno prikupljanje treba biti utvrĊeno Kantonalnim planovima upravljanja otpadom. Jedno od osnovnih naĉela regionalnog principa upravljanja otpadom je njegova ekonomska izvodljivost, a koja je u direktnoj ovisnosti od udaljenosti za transport otpada. Svrha regionalnih centara upravljanja otpadom je ne samo sanitarno odlaganje otpada, nego i smanjivanje koliĉina za odlaganje. 106 Ilustracija 2: Shema regionalnog koncepta na podruĉju kantona Opcije udruţivanja općina iz jednog kantona u zajedniĉke regije mogu biti razliĉite. Naime, udruţivanje općina u regiju je dobrovoljno i ne podrazumijeva obavezu udruţivanja na podruĉju istog kantona, i/ili entiteta. Broj i raspored regionalnih centara je prvenstveno uvjetovan ekonomskim faktorima. Cilj uĉinkovitog projektiranja ovog koncepta je utvrditi ekonomske faktore i predloţiti najbolje rješenje. Naravno, opcije ovise o ekonomiĉnosti rješenja koje tretira odnos troškova izgradnje centara i troškova prijevoza koliĉina otpada izmeĊu komponenti sistema. Zadaća općina je minimizirati koliĉine otpada, koje se odvoze na konaĉno deponiranje, kako bi se smanjili troškovi i maksimalno iskoristili resursi iz odloţenog otpada kroz povrat i reciklaţu. Regionalne centre za upravljanje otpadom (RCUO) ĉine najmanje sljedeće komponente:  Sanitarno odlagalište;  Reciklaţno dvorište za prihvat odvojenih frakcija i otpada, koje donose pojedinaĉni proizvoĊaĉi otpada (pravni subjekti, kućanstva);  Pogon za predobradu, odvajanje sekundarnih sirovina i recikliranje;  Odvojena spremišta za prihvat opasnog otpada iz komunalnih izvora;  Pogon za mehaniĉko-biološku obradu otpada (MBO). Proces kojim se moţe smanjiti koliĉina otpada je da općina uspostavi reciklaţna dvorišta za prihvat sirovina za reciklaţu i MBO, a ostatak otpada šalje u regionalni centar. Ovdje je moguća i podopcija koja podrazumijeva samo mehaniĉku komponentu MBO-a, dok se biorazgradivi otpad transportira u RCUO. Opcije su brojne, tako npr. nekoliko općina se moţe udruţiti u zajedniĉki centar za upravljanje otpadom, ali svaka od njih posjeduje vlastito reciklaţno dvorište. Druge moguće opcije su da općine imaju reciklaţna dvorišta, ili da one koje su malo udaljene, odvojeno prikupljeni otpad dovode u RCUO, gdje se tamo sortira i preostala koliĉina odlaţe. Koncept MBO otpada razvio se kao posljedica teţnje da se reducira koliĉina biorazgradivog otpada, koji se odlaţe na odlagalištima, te da se sistemom automatske separacije omogući povrat korisnih sirovina iz otpada. 107 Vrlo je vaţno da se u okviru kantonalnih planova za upravljanje otpadom predvidi mjera izrade studije izvodivosti u okviru koje će se izabrati optimalna tehnologija MBOP u skladu sa oĉekivanim ciljevima i lokalnim karakteristikama. Oĉekuje se da će MBO tehnologije biti isplative prvenstveno u većim urbanim centrima, gdje su velike koliĉine prikupljenog otpada. Moguće koliĉinsko izdvajanje po centru je izmeĊu 20 – 50% od ukupne koliĉine komunalnog otpada, što zavisi od primijenjene tehnologije i samog sastava otpada. Ukupni oĉekivani efekt na podruĉju FBiH je 10% u srednjoroĉnom, a 20% u dugoroĉnom periodu. Na trţištu je prisutan velik broj MBO tehnologija s razliĉitim kombinacijama elemenata za mehaniĉku i biološku obradu, što omogućuje odabir postrojenja za specifiĉnu namjenu. Dio sistema za mehaniĉku obradu predstavlja komponente poredane u funkcionalni slijed sa ciljem:  izdvajanja komponenti za materijalni povrat;  izdvajanja komponenti za energetski povrat. 2011 2014 2018 Količine za odlaganje (t) 654982 612833 591942 Količinsko izdvajanje putem MBO-a (t) 0 68093 147986 Količinsko izdvajanje materijala za reciklažu (t) 36365 51410 77672 Količinsko izdvajanje materijala za reciklažu (t) Količinsko izdvajanje putem MBO-a (t) Količine za odlaganje (t) 72% 84% 95% 18% 10% 9% 7%5% Ilustracija 3: Oĉekivani efekti smanjenja koliĉina za odlaganje primjenom mjera za selektivno prikupljanje i uspostavu MBO-a Pored ovih komponenti Regionalni centri za upravljanje otpadom mogu sadrţavati i pogone za iskorištavanje biogasa, ukoliko Kantonalni planovi upravljanja otpadom ukaţu na potrebu i opravdanost postojanja takvih pogona. Ciljevi postavljeni ovom Strategijom, istovremeno su i ciljevi koji se trebaju ostvariti kroz kantonalne Planove upravljanja otpadom. Planovi trebaju obuhvatiti tehniĉke, institucionalne, pravne i ekonomske aspekte, a provedbom Kantonalnih planova se treba postići:  funkcionalnost i ekonomiĉnost sistema odvojenog prikupljanja, obrade i transporta otpada;  praćenje generiranih koliĉina otpada; 108  smanjenje koliĉina otpada koje se odlaţu na odlagalištima, mjerama smanjenja otpada na izvoru, reciklaţom i ponovnom upotrebom;  samoodrţivo finansiranje sistema upravljanja komunalnim otpadom. Planovima treba obuhvatiti i problematiku povećanja broja stanovnika organiziranim prikupljanjem. Strategijom je predviĊeno da sve općine do kraja 2008. izrade Program povećanja broja stanovnika organiziranim prikupljanjem za svaku općinu FBiH sa procjenom sredstava. Planovima treba obuhvatiti procjenu stepena implementacije i postignute rezultate, te ih reprogramirati u skladu sa postignutim rezultatima i novim planskim periodom. Kako je nadleţnost za upravljanje otpadom u FBiH na nivou kantona, izrada Planova upravljanja je, takoĊer, kantonalna nadleţnost. Imajući u vidu regionalni karakter, u narednoj tabeli je prikazan sugerirani model izrade Kantonalnih planova upravljanja otpadom na regionalnom principu. 109 KANTON PRIPADNOST OPĆINA REGIJI KOMENTAR ZAKLJUĈAK 1 Sarajevski Sarajevo Regionalni centar je u potpunoj administrativnoj nadleţnosti Kantona Sarajevo. Postojeća deponija je regionalna, a izraĊen je i plan za njeno proširenje. Plan za Kanton Sarajevo 2 Zeniĉko dobojski Zenica, Visoko Regionalni centar ĉine općine Zeniĉko-dobojskog i Srednjobosanskog kantona. Potrebna je njihova meĊusobna saradnja i zajedniĉki rad na izradi Kantonalnog plana. Općine Kakanj i Maglaj nisu potpisale sporazum sa Regionalnim centrom u Zenici. Zbog svog prirodnog poloţaja, predlaţe se da se općina Kakanj pridruţi Regionalnom centru u Visokom, a općina Maglaj Regionalnom centru u Doboju. Sa svojih 44.000 stanovnika općina Maglaj bi podigla kapacitet Regionalnog centra u Doboju na skoro 160.000, što bi bilo i ekonomski isplativije. Regionalni centar u Zenici je u izgradnji dok lokacija za deponiju Regionalnog centra u Visokom još uvijek nije odabrana. Potrebno je izraditi zajedniĉki Plan za tri Regionalna centra u Visokom, Zenici i Bugojnu. Plan trebaju usvojiti Vlade dva kantona, Zeniĉko-dobojskog i Srednjobosanskog. 3 Srednjo bosanski Visoko, Zenica, Bugojno Regionalnom centru Visoko i Zenica pridruţene su općine sa Zeniĉko-dobojskog kantona, dok su Regionalnom centru Bugojno pridruţene samo općine Srednjobosanskog kantona Stoga je potrebna meĊusobna saradnja ova dva Kantona i zajedniĉki rad na izradi Kantonalnog plana. Potrebno je izraditi zajedniĉki Plan za tri Regionalna centra u Visokom, Zenici i Bugojnu. Plan trebaju usvojiti vlade dva kantona, Zeniĉko-dobojskog i Srednjobosanskog. 4 Tuzlanski Tuzla, Brĉko distrikt Geografski, rubna podruĉja Tuzlanskog kantona gravitiraju Regionalnom centru Brĉko distrikta dok ostatak općina gravitira Regionalnom centru Tuzla. Sve općine koje gravitiraju Regionalnom centru Tuzla su sa podruĉja Tuzlanskog kantona. Zbog otpora lokalne zajednice ovaj Regionalni centar ima problema sa operacionalizacijom odabrane lokacije uprkos dobivanju svih dozvola, a zbog otpora lokalne zajednice. Kao rezultat, projekt se još uvijek ne implementira. Za deponiju Regionalnog centra u Brĉko distriktu obavljeni su istraţni radovi na nekoliko potencijalnih lokacija. I ovdje postoji otpor lokalne zajednice prema odabranoj lokaciji. Vlada Brĉko distrikta je ponovo raspisala konkurs za istraţne radove, a posao još uvijek nije dodijeljen. Osim toga, Vlada Brĉko distrikta raspisala je i konkurs za izradu Strategije zaštite okoliša za Brĉko distrikt. U sluĉaju da se općine Tuzlanskog i Posavskog kantona iz FBIH opredijele za pripadnost Regionalnom centru u Brĉko distriktu, neophodno je ovo opredjeljenje i formalizirati u fazi izrade Strategije zaštite okoliša za Brĉko distrikt. Kod izrade Plana trebalo bi ostvariti saradnju sa Brĉko distriktom. Potrebno je ukljuĉiti se u izradu Strategije zaštite okoliša Brĉko distrikta, te dogovoriti odlaganje na deponiji Regionalnog centra Brĉko distrikta. Potrebno je izraditi Plan za Tuzlanski kanton u kojem će se formalizirati pripadnost rubnih općina ovog Kantona Regionalnom centru Brĉko distrikta ili Regionalnim centrima na podruĉju Republike Srpske, te ga usvojiti na Vladi Tuzlanskog kantona. 5 Unsko sanski Bihać, Prijedor Regionalnom centru u Bihaću su pristupile sve općine Unsko-sanskog kantona osim Općine Sanski Most koja se opredijelila za pripadnost Regionalnom centru u Prijedoru (Republika Srpska). Općina Drvar iz Zapadno-hercegovaĉkog Prvenstveno je potrebno riješiti status Općine Bihać unutar Regionalnog centra u Bihaću. Potrebno je i izraditi 110 KANTON PRIPADNOST OPĆINA REGIJI KOMENTAR ZAKLJUĈAK kantona se opredijelila za pripadnost Regionalnom centru u Bihaću. Općina Bihać nije potpisala meĊuopćinski sporazum. Potrebna je meĊusobna saradnja Unsko-sanskog kantona i Republike Srpske. Plan za Unsko-sanski kanton u kojem će se formalizirati pripadnost općine Sanski Most, Regionalnom centru u Prijedoru i općine Drvar Regionalnom centru u Bihaću. 6 Posavski Brĉko Sve općine ovog Kantona gravitiraju Regionalnom centru Brĉko distrikt. Potrebna je meĊusobna suradnja izmeĊu ovog Kantona i Brĉko Distrikta Neophodno je prethodno usaglašavanje i potpisivanje sporazuma sa Vladom Brĉko distrikta. Potrebno je u saradnji sa vladom Brĉko distrikta izraditi Plan za Posavski kanton kao dio plana za Brĉko distrikt, te ga usvojiti na Vladi Kantona. 7 Bosansko podrinjski Goraţde Sve općine Bosansko-podrinjskog kantona izrazile su interes za osnivanje Regionalnog centra koji pokriva teritorij Bosansko-podrinjskog kantona i šest općina iz Republike Srpske. Regionalni centar u Goraţdu je predloţio lokaciju za buduću deponiju. Potrebna je meĊusobna saradnja ovog Kantona sa Republikom Srpskom. Izraditi Plan i usvojiti ga na Vladi Bosanko-podrinjskog kantona. 8 10 Livno Sve općine osim Drvara izrazile su interes za udruţivanje u Regionalni centar Livno. Iskoristiti potencijal Plana uraĊenog uz pomoć EC u prethodnom periodu. Regionalni centar u Livnu je u fazi odabira lokacije za buduću deponiju. Izraditi Plan za Kanton 10 u kojem će se formalizirati pripadnost općine Drvar Regionalnom centru u Bihaću, i specificirati zadaće koje općina Drvar treba razraditi u skladu sa Zakonom o otpadu (ĉlan 10) 9 Hercegova ĉko neretva nski Mostar, Stolac, Neum, Jablanica, Konjic, Grude (općina Ĉitluk) Općine Hercegovaĉko-neretvanskog kantona formiraju tri Regionalna centra sa deponijama na teritoriji ovog Kantona, osim općine Ĉitluk koja gravitira Regionalnom centru u Grudama. Prema svom poloţaju općina Ravne gravitira Regionalnom centru u Trebinju. Stoga se predlaţe općini Ravne da razmotri ovu mogućnost. Samo grad Mostar za sada ima lokaciju, tj. deponiju u Uborku. Potrebna saradnja sa ZHK Izraditi Plan za Hercegovaĉko neretvanski kanton, definirati meĊusobne odnose i aktivnosti općina na formiranju tri regije, formalizirati pripadnost općine Ĉitluk Regionalnom centru u Grudama, te specificirati aktivnosti koje općina Ĉitluk treba razraditi u skladu sa Zakonom o otpadu (ĉlan 100). Plan usvojiti na Vladi Hercegovaĉko 111 KANTON PRIPADNOST OPĆINA REGIJI KOMENTAR ZAKLJUĈAK neretvanskog kantona. 10 Zapadno hercegova ĉki Grude Bihać (općina Drvar) Sve općine u Zapadno-hercegovaĉkom kantonu pripadaju Regionalnom centru u Grudama, osim općine Drvar, koja je izrazila interes za pridruţivanje Regionalnom centru u Bihaću. Potrebna meĊusobna saradnja izmeĊu Zapadno-hercegovaĉkog i Unsko sanskog kantona. Izraditi Plan za Zapadno-hercegovaĉki kanton i formalizirati pripadnost općine Drvar Regionalnom centru u Bihaću, te specificirati aktivnosti koje općina Drvar treba razraditi u skladu sa Zakonom o otpadu (ĉlan 10). Plan usvojiti na vladi Zapadno hercegovaĉkog kantona. Tabela 38: Mogući koncept izrade Kantonalnih planova na regionalnom principu Jedna od mjera koja treba doprinijeti uspješnoj realizaciji strateškog cilja je javna kampanja za podizanje svijesti o poţeljnim naĉinima postupanja sa otpadom sa fokusom na prevenciju i reciklaţu u domaćinstvima, koncept ĉišće proizvodnje u industriji i usluţnim djelatnostima, te općenito promocija integriranog sistema upravljanja otpadom. 112 6.8.2 Otpad iz industrije U kontekstu strateškog planiranja, ovdje su uzete u obzir, po koliĉinama i svojstvima, razliĉite vrste specifiĉnog otpada iz industrijskih izvora. Neke od kategorija ove vrste otpada utvrĊene Pravilnikom o kategorijama otpada sa listama (Sl. novine FBiH 9/05), zbog nerelevantnosti u trenutnim uvjetima na podruĉju FBiH (npr. otpad od prerade nafte), u daljem tekstu nisu razmatrane. Okolišne dozvole, kojima se definiraju planovi upravljanja otpadom u industriji, još uvijek nisu u potpunosti sprovedene. Katastar zagaĊivaĉa na nivou Federacije je u izradi i ne postoje precizni podaci o koliĉinama nastalog otpada, kao i njihovim tokovima. Na osnovu trenutne situacije, odreĊivanje ciljeva i mjera, koje će doprinijeti okolišno prihvatljivijem zbrinjavanju otpada, je na osnovu navedenog dosta kompleksno. Za otpad iz industrijskih izvora, strateški ciljevi se ostvaruju kroz provoĊenje operativnih ciljeva, koji se odnose prije svega na obim sanacije postojećih lokacija na kojima je u prošlosti ovakav otpad neadekvatno odlagan, te potom na adekvatno zbrinjavanje otpada, a u okviru toga na koliĉine otpada koji se reciklira i upotrebljava za povrat materijala ili energije, kako bi dio otpada koji se konaĉno odlaţe bio sveden na minimum. U sljedećoj tabeli je predstavljen dinamiĉki plan operativnih ciljeva, koje treba postići u narednih 10 godina u svrhu osiguranja prvog strateškog cilja: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.1.5 Sanirati postojeće površine pod neadekvatno odloţenim otpadom (opasni i neopasni otpad) 10% 30% 50% 7.1.6 Uspostaviti kapacitete za adekvatno zbrinjavanje opasnog otpada (% koliĉina opasnog otpada) 20% 45% 90% 7.1.7 Uspostaviti deponije inertnog (graĊevinskog i sl) otpada (% koliĉina inertnog otpada) 10% 40% 70% 7.1.8 Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada i procent adekvatnog zbrinjavanja opasnog otpada Ukupni otpad 40% 60% 90% Opasni otpad 30% 45% 90% Tabela 39: Operativni ciljevi za otpad iz industrije – Strateški cilj 7.1 Operativni cilj 7.1.5: Sanirati postojeće površine pod neadekvatno odloţenim otpadom Trenutna praksa industrija najvećim dijelom je odlaganje otpada u krugu svojih postrojenja (šljaka, pepeo, jalovina, itd.), odlaganje na deponije komunalnog otpada, ali i na divlje deponije (npr. graĊevinski otpad, itd.). Takva praksa uzrokuje pojavu znaĉajnog rizika po okoliš i zdravlje ljudi i treba što prije biti zaustavljena. Kroz instrument okolišne dozvole, uspostavit će se sistem upravljanja otpadom i ovakva okolišno neprihvatljiva odlagališta će biti sanirana, a novonastalom otpadu će se omogućiti adekvatno odlaganje kao prvi i osnovni naĉin zbrinjavanja otpada u uvjetima nedostatka razvijenosti ostale infrastrukture za druge alternative zbrinjavanja otpada iz industrije. Poseban problem predstavljaju znaĉajne koliĉine otpada iz industrije koje su neadekvatno odloţene, a u meĊuvremenu nisu definirani novi vlasnici i njihov status u smislu odgovornosti (napuštena odlagališta). 113 Ilustracija 4: Dinamika smanjenja površina na kojima je neadekvatno odloţen otpad iz industrije (%) Da bi se navedeni cilj ostvario potrebno je aţurirati listu ţarišta tj. lokacija na kojima je evidentirano neadekvatno odlaganje otpada iz industrije. Osim toga, planovi aktivnosti za smanjenje emisija, odnosno zagaĊivanja, kao i planovi upravljanja otpadom, predviĊeni u okviru procedura za izdavanje okolišnih dozvola 18 , trebaju sadrţavati mjere sanacije ovakvih odlagališta, kako bi sanacija mogla zapoĉeti nakon izdavanja dozvola. Problem predstavljaju odlagališta, koja nisu ni u ĉijem vlasništvu i za njih je potrebno uraditi posebnu studiju izvodljivosti sanacije i utvrditi mehanizme finansiranja sanacije ovakvih odlagališta 19 . Operativni cilj 7.1.6: Uspostaviti kapacitete za zbrinjavanje opasnog otpada Iako je po koliĉinama opasni otpad daleko manji od neopasnog i inertnog, neadekvatno odvajanje ovog otpada moţe dovesti do kontaminacije svake druge vrste otpada. TakoĊer, neadekvatno spaljivanje znaĉajno negativno utiĉe na kvalitetzraka, tla i vode, jer neadekvatnim sagorijevanjem dolazi do ispuštanja opasnih supstanci u zrak, a one se potom taloţe u istom ili nekom novonastalom obliku na tlo i u vode. S obzirom da postoje vrste opasnog otpada koje se mogu adekvatno zbrinuti samo spaljivanjem, potrebno je riješiti problem termiĉke obrade opasnog otpada. Na osnovu kapaciteta i snage nekih peći/kotlova, koje su u upotrebi u industriji, prvenstveno rotacionih peći u cementarama i kotlovskih postrojenja termoelektrana, najveći dio opasnog otpada (izuzev opreme i ulja sa sadrţajem PCB) moţe biti suspaljivan u njima, pod uvjetom da se ova postrojenja u tehniĉkom smislu unaprijede za okolišno prihvatljivo su/ spaljivanje. Naroĉito je bitno maksimalno iskoristiti pogodnost uvjeta spaljivanja u rotacionim pećima cementara (temperature oko 1500°C 20 , ugradnja ĉvrstog ostatka sagorijevanja u proizvod – cement). Ovim naĉinom bi se unaprijedila postojeća infrastruktura u okviru koje se moţe adekvatno zbrinjavati opasni otpad iz industrijskih, ali i drugih izvora, uz istovremeno korištenje ovih otpadnih materijala kao energenta, ĉime se postiţe povrat energije. S obzirom da bi nakon ovakvog naĉina suspaljivanja opasnih otpada iz raznih izvora, kao i nakon odvajanja starih akumulatora radi 18 Izdavanje okolišnih dozvola je u okviru više ciljeva navedeno kao mjera, ali u zavisnosti od cilja obraĊuje razliĉitu problematiku. 19 Studija izvodljivosti, kao mjera će biti spomenuta u okviru više ciljeva i treba predstavljati krovni dokument koji će sadrţavati više podstudija za adekvatno zbrinjavanje razliĉitih vrsta otpada (iz industrije, ostali specifiĉni otpad). 20 EU Direktiva (94/67/EC) o spaljivanju opasnog otpada propisuje minimalnu temperaturu spaljivanja od 850°C i vrijeme zadrţavanja od 2 sekunde. 114 reciklaţe u domaćim kapacitetima (Tesla Brĉko), preostale koliĉine opasnog otpada bile male, a dijelom bi se dalje mogle fiziĉko-hemijski tretirati, stabilizirati ili inkapsulirati, moţe se oĉekivati da neće biti potrebe za uspostavu posebne spalionice opasnog otpada. MeĊutim, stvarna potreba i isplativost za ovakve investicije na nivou cijele drţave bit će utvrĊena Krovnom studijom izvodivosti za zbrinjavanje otpada. Krovna studija će sadrţavati više podstudija za zbrinjavanje pojedinih vrsta otpada (iskorištavanje otpadne šljake i pepela, graĊevinskog otpada, otpada iz proizvodnje sode i metalnog otpada, zbrinjavanje starih guma, otpadnih elektriĉnih i elektronskih ureĊaja, neupotrebljivih starih vozila, otpada ţivotinjskog porijekla, kao i opasnog otpada iz svih izvora u cjelini). Spaljivanje opasnog otpada nekad nije moguća solucija, tako da je jedna od solucija njegovo adekvatno odlaganje, sa ili bez eventualnog fiziĉko-hemijskog predtretmana. Deponija opasnog otpada definirana je i zakonom, ali ostaje potreba da se njen konaĉni izgled i naĉin odlaganja, s obzirom da postoji više tehnologija (inkapsulacija u razliĉitim kontejnerima, stabilizacija, itd.), odredi prema najbolje raspoloţivim kapacitetima i tehnikama. Prema naĉelu blizine Baselske konvencije, postrojenja za konaĉno zbrinjavanje opasnog otpada, pa time i deponija treba biti locirana što bliţe izvoru opasnog otpada. Trenutni trendovi u drugim zemljama, pokazuju i tendenciju fiziĉko-hemijskog tretmana opasnog otpada, te njegovo konaĉno zbrinjavanje u vidu adekvatnog odlaganja. U svakom sluĉaju, prioritet treba biti definiranje naĉina zbrinjavanja opasnog otpada u vidu privremenog prihvata opasnog otpada pri regionalnim centrima za upravljanje otpadom, dok potrebni novi kapaciteti ne budu odreĊeni i izgraĊeni (skladištenje u nepropusne kontejnere koji će biti postavljeni u zatvorenim skladištima ili na betonskim platformama, inkapsuliranje i sl.). Prilikom odluĉivanja o naĉinima zbrinjavanja opasnog otpada, treba voditi raĉuna da se prekograniĉni promet opasnog otpada treba smanjiti na najmanju moguću mjeru, prema smjernicama Baselske konvencije. Oĉekuje se da će za potrebe FBiH ili ĉak cijele BiH biti dovoljna jedna posebna deponija za sve koliĉine opasnog otpada, što će takoĊer morati biti potvrĊeno Krovnom studijom izvodivosti. U cilju odreĊivanja najpovoljnijeg tretmana otpada, te tim i potrebnih kapaciteta za zbrinjavanje opasnog otpada, potrebno je formirati kvalitetan registar koliĉina otpada, što se moţe ostvariti kroz mehanizam izdavanja okolišne dozvole. Prema taĉnim podacima o koliĉinama otpada, Krovna studija izvodljivosti treba pokazati koje su solucije zbrinjavanja najpovoljnije, te definirati i potrebu izgradnje dodatnih kapaciteta za zbrinjavanje opasnog otpada na nivou Federacije i cijele Bosne i Hercegovine. Studija će pokazati koji kapaciteti u zemlji za sagorijevanje opasnog otpada već postoje, tako da se treba podrţati njihovo tehniĉko unaprjeĊenje, a u svrhu osposobljavanja za okolišno prihvatljivo (su)spaljivanje dijela opasnog otpada kao i drugog neopasnog otpada. U okviru Federalnog plana za upravljanje opasnim otpadom i Kantonalnih planova upravljanja otpadom neophodno je predvidjeti kapacitete za privremeni prihvat opasnog otpada. Predlaţe se da ti kapaciteti budu pozicionirani pri Regionalnim centrima za upravljanje otpadom. S obzirom da je u zemlji uvijek aktuelan problem opreme i ulja koji sadrţe PCB-e, potrebno je u skladu sa Strateškim akcionim planom (SAP) pripremiti pilot programe namijenjene sigurnom zbrinjavanju ovakvih otpadnih materijala. Ovi programi bi trebali uzeti u obzir njihovu progresivnu eliminaciju, ukljuĉujući dekontaminaciju opreme i kontejnera. Operativni cilj 7.1.7: Uspostaviti deponije inertnog otpada iz industrije Operativni cilj se dijelom oslanja na prvi operativni cilj. Neophodnost izgradnje deponija za otpad iz industrijskih izvora (za jalovinu, ali i inertni otpad iz drugih izvora, prije svega otpad od rušenja i izgradnje objekata – graĊevinski otpad), ogleda se u potrebi iznalaţenja prostora za adekvatno odlaganje otpada iz industrija koje nemaju dovoljno prostornog kapaciteta za odlaganje u krugu svojih pogona ili nisu dovoljno finansijski razvijene za uspostavu okolišno prihvatljivih odlagališta. S obzirom da neke industrije imaju veće prostorne kapacitete, uz 115 saradnju razliĉitih industrijskih sektora treba ispitati mogućnost uspostavljanja sporazuma, kako bi pojedine industrije, uz naknadu mogle odlagati na površinama, na naĉin koji je okolišno prihvatljiv, u krugu drugih industrija. MeĊutim, izgradnjom posebnih deponija inertnog otpada se treba riješiti problem otpada iz industrije i graĊevinarstva koji se trenutno ili odlaţe na divlje deponije ili na deponiju komunalnog otpada, ĉime se prihvatni kapacitet ovih komunalnih deponija znatno smanjuje. U tom smislu, neophodno je da kantonalna ministarstva okoliša u okviru planova upravljanja otpadom predvide utvrĊivanje lokacija za deponije inertnog otpada. Gdje god je to moguće, deponije inertnog otpada trebaju biti locirane neposredno uz ili u blizini regionalnih centara za upravljanje otpadom. Pri deponijama inertnog otpada bi se uz upotrebu mobilnih drobilica dovezeni otpad usitnjavao, a nakon toga dijelom koristio kao prekrivka za komunalni otpad odloţen pri susjednom regionalnom centru za upravljanje otpadom, dio bi se koristio drugdje za potrebe ravnanja/posipanja terena i drugih graĊevinskih aktivnosti, a samo ostatak bi se odlagao pri deponiji inertnog otpada. Operativni cilj 7.1.8: Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada i procent adekvatnog zbrinjavanja opasnog otpada Radi ostvarenja ovog cilja neophodno je kroz instrument okolišne dozvole osigurati izradu i implementaciju Planova upravljanja otpadom za pogone i postrojenja, te u okviru Krovne studije izvodljivosti zbrinjavanja otpada utvrditi ekonomski i institucionalno prihvatljive alternative zbrinjavanja (reciklaţa, povrat energije ili materijala) na osnovu Kantonalnih/regionalnih planova upravljanja otpadom, kao i Federalnog plana upravljanja opasnim otpadom. Nakon osiguravanja primarnog zbrinjavanja otpada i razvitka osnovne infrastrukture za njegovo adekvatno zbrinjavanje, potrebno je uvesti i postići ciljeve kroz mjere koje će osigurati smanjenje koliĉina koje su odloţene. Operativni ciljevi drugog strateškog cilja su sljedeći: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.2.5 Preventivnim mjerama sprijeĉiti/umanjiti porast ukupnih koliĉina otpada sa porastom obima industrijske proizvodnje (minimalno smanjenje u odnosu na porast) 5% 10% 7.2.6 Povećati udio otpada koji se reciklira odnosno podlijeţe povratu materijala i energije (R&R), uz istovremeno smanjenje koliĉina preostalog otpada za odlaganje (% od ukupno adekvatno zbrinutog) 40% 60% 90% Uz istovremeno smanjenje koliĉina preostalog otpada za odlaganje 60% 40% 10% Tabela 40: Operativni ciljevi za otpad iz industrije – Strateški cilj 7.2 Operativni cilj 7.2.5: Preventivnim mjerama sprijeĉiti/umanjiti proporcionalan porast koliĉina otpada sa porastom obima industrijske proizvodnje Prvi prioritet u hijerarhiji postupanja s otpadom je njegova prevencija. Spreĉavanje i smanjenje nastanka otpada direktno utiĉe na smanjenje rizika po okoliš i zdravlje ljudi. Vid smanjenja koliĉina otpada iz industrije je promocija i primjena novih tehnologija kojima se osigurava veća efikasnost i korištenje manjih koliĉina sirovina za isti uĉinak prilikom proizvodnje kao u sluĉaju manje razvijenih tehnologija. Osim smanjenja koliĉina otpada, ovim putem je osigurano i racionalnije korištenje resursa, te time dodatno i manji negativan uĉinak na okoliš. 116 U sluĉaju otpada iz industrijskih izvora, kao što je prvenstveno otpad iz industrijskih izvora koji potiĉe iz sagorijevanja raspoloţivog domaćeg uglja u termoelektranama i velikim industrijskim kotlovima, npr. šljaka, pepeo, je preventivnim mjerama, prije svega postepenim uvoĊenjem najboljih raspoloţivih tehnika i „zelenom“ nabavkom sirovina i pomoćnih materijala, moguće sprijeĉiti proporcionalan rast koliĉina otpada sa porastom obima proizvodnje. U ovom sluĉaju dolazi do smanjene potrošnje energenta, što dovodi do direktnog smanjenja koliĉina nastalog otpada. Prevenciji proizvodnje otpada, naroĉito opasnog, doprinijet će se i uvoĊenjem sistema „eko“ oznaĉavanja proizvoda. ProizvoĊaĉi u nekim industrijama će ovim biti stimulirani za „zelenu nabavku“ sirovina, pomoćnih materijala ili ambalaţe. Time će se ujedno povećati udio otpada koji je biorazgradiv, ponovo upotrebljiv ili se moţe reciklirati. Problem smanjenja koliĉina otpada uvoĊenjem novih tehnologija je prisutan u pojedinim industrijama, gdje efikasnija proizvodnja ne dovodi i posljediĉno do smanjenja koliĉina otpada. Razlog za to je ĉinjenica da znaĉajan dio ukupnog otpada ĉini otpad iz eksploatacije ruda (jalovina), proizvodnje sode (kalcijev hlorid i natrijev hlorid kao neizbjeţni nusproizvodi u nastanku sode), prerade drveta (piljevina i drugi drvni otpad) i graĊevinskih radova (inertni iskopi, graĊevinski otpad od rušenja objekata). U svim ovim sluĉajevima („primarni“ izvori otpada iz industrije) je, naime, sa porastom obima aktivnosti neizbjeţan i proporcionalan porast proizvodnje otpada (nusproizvodi iz proizvodnje sode su uvjetovani stehiometrijom primijenjene hemijske reakcije, dok su jalovina, otpadno drvo i navedeni graĊevinski otpad takoĊer, neizbjeţni pratioci primarnih proizvoda, uvjetovani svojstvima samih resursa ili objekata koji se obraĊuju). U nedostatku podataka o stvarnom porastu industrijske proizvodnje, stvarnoj primjenjivosti (i izvodivosti) BAT u pojedinim granama industrije, trenutno je nemoguće kvalitetno planirati smanjenje proizvodnje otpada u industriji. Zbog toga se predloţena hipotetiĉka dinamika smanjenja treba uzeti u obzir kao smjernica, a njena provjera će biti moguća tek u narednim godinama. Kada govorimo o opasnom otpadu u industriji, jedan od vidova prevencije je i u izradi i usvajanju zakona ili drugih propisa o hemikalijama u skladu sa trenutnom EU legislativom (EC 1907/2006). Cilj ovog koncepta je da se boljim izborom sirovina i pomoćnih materijala, odnosno zamjenom više štetnih manje štetnim, kao i adekvatnijim oznaĉavanjem proizvoda, doprinese zaštiti okoliša u cjelini, a u okviru toga i manjem stvaranju opasnog otpada, te lakšem zbrinjavanju otpada na kraju ţivotnog ciklusa proizvoda. Treba imati u vidu da će evropske zemlje ovu Regulativu morati implementirati kroz razliĉite mjere do 2018. godine, te da se prema tome izrada navedenih zakona/propisa o hemikalijama FBiH sprovede do kraja 2009. godine, sa inkorporiranim duţim zakonskim rokovima za implementaciju specifiĉnih stavki s obzirom da se u FBiH one neće moći postići do 2018. U svrhu dostizanja predstavljenih kratkoroĉnih, srednjoroĉnih i dugoroĉnih ciljeva potrebno je osigurati maksimalnu primjenu BAT-ova i „zelenu nabavku“ izdavanjem okolišnih dozvola, gdje je to moguće. Vid prevencije nastanka dodatnih koliĉina otpada iz industrije omogućavaju i informativne i edukativne kampanje u industrijskim firmama, koje imaju za cilj promociju smanjenja koliĉina otpada, kao i pratećih pozitivnih efekata. U cilju motiviranja industrijskih preduzeća, predlaţe se razvoj sistema identifikacije i promocije 10 najboljih firmi u pogledu okolišnog upravljanja. Operativni cilj 7.2.6: Povećati udio otpada koji se reciklira odnosno podlijeţe povratu materijala i energije (R&R), uz istovremeno smanjenje koliĉina preostalog otpada za odlaganje 117 Nakon prevencije i smanjenja koliĉina otpada, cilj je otpad koji nastaje na samom izvoru adekvatno zbrinjavati. U okviru raznih alternativa zbrinjavanja otpada, prvenstveni cilj je otpad koji nastaje što bolje iskoristiti, a tek u krajnjem redu ga adekvatno odloţiti. Vid iskorištavanja otpada, a tim i efektivno korištenje otpada u proizvodne ili energetske svrhe je recikliranje i povrat energije. Ovaj vid zbrinjavanja je glavni i osnovni cilj društva sa razvijenim integriranim sistemom upravljanja otpadom. U sluĉaju smanjenja koliĉina neadekvatno zbrinutog otpada, zbirna slika, kojom se predstavljaju operativni ciljevi, najvećim dijelom će zavisti od uspjeha postignutog u zbrinjavanju otpada iz industrijskih izvora gdje i pored razvoja tehnologije, koliĉine otpada ne bivaju smanjene, bez obzira na realan brţi porast procenta adekvatnog zbrinjavanja u pojedinim sluĉajevima otpada iz industrija gdje se, nakon uvoĊenja novih tehnologija, generiranje otpada smanjuje. Ukupan postignuti udio otpada podvrgnutog reciklaţi i povratu energije/materijala (R&R – recycling & recovery) će prvenstveno zavisiti od trţišne potraţnje za iskoristivim otpadnim materijalima iz „primarnih“ industrijskih izvora – šljakom, pepelom, otpadom od rušenja objekata, itd. Stoga se moţe oĉekivati da je realno tek do 2018. postići R&R udio za ukupni otpad iz industrije od 80%. Istovremeno je za pojedine tokove otpada iz „sekundarnih“ izvora (soda itd.) moguće u znatno brţem periodu postići reciklaţu i povrat materijala/energije u kombiniranom udjelu od 80-90%, što ipak neće imati bitan doprinos zbirnom udjelu za cijelu industriju. Paralelno sa porastom ovog zbirnog udjela, treba teţiti tome da se što više otpada reciklira ili podvrgne energetskom/materijalnom iskorištenju unutar BiH, uz istovremeno smanjenje izvoza. Korištenje visokokaloriĉnog otpada iz industrije npr. gume), kao energenta, te osiguravanje povrata energije moţe se postići adekvatnim spaljivanjem u industrijskim kotlovima ili pećima, prije svega u cementara. 40 60 90 60 40 10 2011 2014 2018 O tpad adekvatno zbrinut R &R O s tali adekvatno odložen otpad Ilustracija 5: Procenti adekvatnog zbrinjavanja otpada, R&R i odlaganje Procentualni porast adekvatnog zbrinjavanja reciklaţom i povratom materijala i energije otpada iz industrije u kratkoroĉnom, srednjoroĉnom i dugoroĉnom periodu predstavljen je na gornjoj slici. Ovakva zastupljenost adekvatnog zbrinjavanja dijelom se moţe postići kroz instrument okolišne dozvole, u okviru kojeg će se izraditi i implementirati Planovi upravljanja otpadom za pogone i postrojenja. Ranije spomenutom Krovnom studijom izvodljivosti potrebno je utvrditi ekonomske i institucionalno prihvatljive alternative zbrinjavanja (reciklaţa, povrat energije) uzimajući u obzir i life cycle assessment. Na osnovu iste studije, u okviru Kantonalnih planova upravljanja otpadom i Federalnog plana upravljanja opasnim otpadom, neophodno je predvidjeti upotrebu postojećih i uspostavu dodatnih kapaciteta za povrat materijala i energije. 118 Vrsta otpada/naĉin zbrinjavanja P o n o v n a u p o tr e b a R e c ik la ţ a P o v ra t m a te ri ja la P o v ra t e n e rg ij e s u s p a lj iv a n je m P o v ra t e n e rg ij e s p a lj iv a n je m M B O /k o m p o s ti ra n je F iz iĉ k o h e m ij s k i tr e tm a n Im o b il iz a c ij a / in k a p s u l i ra n je O d la g a n je Iz v o z Pepeo, šljaka ● ○ Jalovina ● ○ CaCl2/NaCl iz proizv.sode ● GraĊevinski otpad ● ● ● ○ Metalni otpad iz metalopreraĊ. ind. ● ● Otpadno drvo ● ● ● Otpadna tkiva iz koţ.ind. ● ○ (Otpad iz klaonica) ● Otpadna plastika iz ind. ● ● ● Otpadni mulj iz industrije* ○ ● ○ Ostali opasni otpad* ● ● ○ ○ Legenda: ● primarni naĉin zbrinjavanja ○ alternativni naĉin zbrinjavanja Tabela 41: Okvirne preporuke za naĉin zbrinjavanja pojedinih vrsta otpada iz industrijskih izvora (podloţno dodatnoj verifikaciji u skladu sa nalazima Krovne studije izvodivosti zbrinjavanja otpada) 119 4.8.3 Specifiĉni tokovi otpada Porast ţivotnog standarda, odnosno kupovne moći stanovništva će neminovno rezultirati skraćenim ciklusom nabavke novih vozila, guma i akumulatora, ciklusom zamjene motornog ulja, kao i ciklusom nabavke novih elektriĉnih i elektronskih ureĊaja, uz istovremen porast u koliĉinama odbaĉenih starih vozila, guma, akumulatora, otpadnih ulja 21 , te starih elektriĉnih i elektronskih ureĊaja. Zbog ovoga će porast ţivotnog standarda neminovno pratiti proporcionalan rast ovih vrsta otpada, bez mogućnosti primjene principa prevencije. U slijedećoj tabeli su u okviru strateškog cilja 2 predstavljeni operativni ciljevi za pojedine vrste otpada, kao i dinamika njihovog postizanja: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.2.7 Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada reciklaţom, odnosno povratom materijala ili energije (R&R) Stara vozila 40% 80% 90% Stari akumulatori 85% 90% 95% Stare gume 30% 60% 85% Otpadna ulja Maks. prikupivog dijela 70% 80% 90% Od izvorne koliĉine svjeţeg ulja 35% 40% 45% Elektriĉni i elektronski otpad 20% 30% 70% Tabela 42: Operativni ciljevi za otpad iz specifiĉnih izvora – Strateški cilj 7.2 Operativni cilj 7.2.7: Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada reciklaţom, odnosno povratom materijala ili energije (R&R) ProizvoĊaĉi i uvoznici roba iz kojih nakon plasmana na trţište i upotrebe nastaje otpad (a dijelom i proizvoĊaĉi, odnosno vlasnici samog otpada) su odgovorni za uspostavu neophodne infrastrukture u skladu sa njihovom obavezom o postizanju propisanih dinamiĉkih procenata adekvatnog zbrinjavanja, kao i budućim propisima kojim će dodatno biti precizirane obaveze u skladu sa naĉelom odgovornost proizvoĊaĉa (zagaĊivaĉ plaća). Ove propise će biti neophodno razviti u konsultacijama sa strukovnim organizacijama razliĉitih proizvoĊaĉa, odnosno uvoznika. Zavisno od spremnosti samih proizvoĊaĉa/uvoznika, moguće je primijeniti razliĉite modele za samu implementaciju odgovornosti proizvoĊaĉa. Tako je npr. moguće uvesti odreĊene namete na proizvedene i uvezene robe (gume, maziva ulja, elektronska i elektriĉna oprema), od ĉega bi se omogućio priliv sredstava u Fond za zaštitu okoliša. Federalno ministarstvo okoliša i turizma bi zatim koristeći ova sredstva iz Fonda moglo omogućiti, odnosno direktno odluĉivati o uspostavi neophodnog sistema prikupljanja i odlaganja pojedinih vrsta otpada. U ovom sluĉaju ima smisla i uvoĊenje 21 Iako se postepenim porastom udjela novijih vozila, koja koriste savremenija maziva ulja sa duţim periodom upotrebe – a time i rjeĊim intervalom zamjene, dugoroĉno moţe oĉekivati dostizanje maksimuma i poĉetak postepenog opadanja koliĉina proizvedenih otpadnih ulja, za period od narednih 10 godina je, radi osiguranja dostatnosti kapaciteta za upravljanje otpadnim uljima bolje pretpostaviti stalni porast koliĉina od 5%/god. 120 subvencija ili poticaja za prikupljaĉe otpada ili operatore koji ga konaĉno zbrinjavaju (u većini tranzicijskih zemalja, efikasno zbrinjavanje nekih otpadnih materijala je teško ostvarivo bez subvencija ili poticaja). Subvencije i poticaji se takoĊer mogu zasnivati na sredstvima prikupljenim u Fondu za zaštitu okoliša. Kod drugog modela je moguće jednostavnim uvoĊenjem naĉela odgovornost proizvoĊaĉa (putem formalnih provedbenih propisa, sa propisanim ciljnim procentima prikupljanja, odnosno povrata materijala) prepustiti proizvoĊaĉima i uvoznicima da se sami na najefikasniji naĉin organiziraju za ispunjavanje propisanih obaveza – bilo formiranjem zajedniĉke organizacije ili preduzeća za prikupljanje i zbrinjavanje otpada, direktnim finansiranjem ili uspostavom sistema prikupljanja i zbrinjavanja, sa ili bez uĉešća dodatnih neovisnih operatera. Kod oba modela je od suštinskog znaĉaja uvoĊenje mehanizama kvalitetnog izvještavanja prema FMOIT radi provoĊenja kontrole. Pored navedenih instrumenata, u nekim sluĉajevima, npr. u sluĉaju otpadnih ulja, se preporuĉuje i iznalaţenje i uvoĊenje dodatnih poticaja kojima bi se motiviralo napuštanje dosadašnjih praksi neadekvatnog zbrinjavanja otpada (npr. spaljivanje ulja u kotlovima za grijanje domaćinstava ili autoservisa, odlaganje guma na deponije ili spaljivanje na otvorenom). Pored uvoĊenja nephodnih zakonskih i ekonomskih instrumenata, za postizanje ovog cilja će biti potrebna primjena dodatnih mjera. One ukljuĉuju izradu Krovne studije izvodljivosti za utvrĊivanje prihvatljivih alternativa zbrinjavanja pojedinih otpadnih materijala (ista Krovna studija je navedena u dijelu Otpad iz industrije), kao i naroĉito utvrĊivanje mehanizama za smanjenje i spreĉavanje odlaganja EEO kao nesortiranog otpada, uvoĊenjem shema povrata stare/rabljene tehnike originalnom proizvoĊaĉu, u skladu sa Direktivom o elektriĉnom i elektronskom otpadu - 2002/96/EC (u ĉemu će nakon usvajanja neophodnih propisa o odgovornosti proizvoĊaĉa morati uĉestvovati sami proizvoĊaĉi/uvoznici roba plasiranih na trţište), ukljuĉujući i osmišljavanje i implementaciju pilot projekta efikasnijeg sortiranja sastavnih materijala EEO ureĊaja i opreme, u organizaciji FMOIT. Ovdje je bitno naglasiti da odreĊena industrijska postrojenja, prije svega peći/ kotlovi cementara (Lukavac, Kakanj) i termoelektrana (Tuzla, Kakanj), zahvaljujući povoljnim uvjetima sagorijevanja imaju potencijal za adekvatno zbrinjavanje znatnih koliĉina otpadnih ulja, guma, ali i nekih drugih materijala poput plastiĉne ambalaţe, otpadnog mulja iz postrojenja za preĉišćavanje otpadnih voda. Nakon osiguranja dodatnih instalacija za kontrolu emisija dimnih plinova, što će za svako postrojenje biti posebno utvrĊeno okolišnom dozvolom, suspaljivanje ovakvih visokokaloriĉnih otpadnih materijala sa povratom energije se nameće kao vrlo prihvatljiva opcija zbrinjavanja otpada. Ovim će se ujedno doprinijeti rasterećenju odlagališta komunalnog otpada (npr. smanjenjem koliĉina starih guma, koje se tamo dovoze radi odlaganja). Na osnovu nalaza dosadašnjih studija 22 , naroĉito za otpadna ulja i stare gume se u trenutnim uvjetima teško moţe uspostaviti odrţiv sistem za recikliranje unutar zemlje (postrojenje za regeneraciju otpadnih ulja u Modriĉi je zasnovano na okolišno zastarjeloj tehnologiji ĉije bi unapreĊenje zahtijevalo znatna finansijska sredstva, pri ĉemu i stalni porast udjela ulja sintetske osnove, ali i percepcija kvaliteta regeneriranih ulja predstavljaju ograniĉenja, dok je s druge strane trţišni plasman mehaniĉki procesuiranih starih guma upitan, a time i opravdanost investicije u postrojenja za ovakvu obradu – koja bi i u uvjetima interesa trţišta morala imati konstantno i znatno snabdijevanje starim gumama). Postrojenja sa potencijalom za suspaljivanje će takoĊer biti obraĊena u okviru Krovne studije izvodivosti za zbrinjavanje otpada. 22 Uvodna analiza za razvoj i uspostavu sistema upravljanja mazivim uljima , Bosna-S Co, 2006.CARDS Pilot projekat reciklaţe u BiH, 2004-2006. 121 Vrsta otpada/naĉin zbrinjavanja P o n o v n a u p o tr e b a R e c ik la ţ a P o v ra t m a te ri ja la P o v ra t e n e rg ij e s u s p a lj iv a n je m P o v ra t e n e rg ij e s p a lj iv a n je m M B O /k o m p o s ti ra n je F iz iĉ k o h e m ij s k i tr e tm a n Im o b il iz a c ij a / in k a p s u li ra n je O d la g a n je Iz v o z Mulj iz komunalnih PTOV ● (○) ○ Otpadna ulja ● ● ○ Otpadne emulzije ●* ●* ● ○ Stari akumulatori ● Gume ○+ ● ● ● Stara vozila ● EEO ● ● Legenda: ● primarni naĉin zbrinjavanja ○ alternativni naĉin zbrinjavanja * spaljivanje uljnog dijela emulzije nakon izdvajanja vode + moguće je „protektiranje“ manjeg dijela guma ne starijih od 3 god. nakon fiz.-hem. tretmana Tabela 43: Okvirne preporuke za naĉin zbrinjavanja pojedinih vrsta specifiĉnih tokova otpada (podloţno dodatnoj verifikaciji u skladu sa nalazima Krovne studije izvodivosti zbrinjavanja otpada) 122 4.8.4 Otpad iz poljoprivrede i šumarstva U sektoru poljoprivrede i šumarstva otpad se moţe razmatrati u tri razliĉite grupe. Prva grupa se odnosi na otpad nastao od opasnih materija, kao što su pesticidi i ostala hemijska sredstva koja, u sluĉaju da se neadekvatno odloţe, predstavljaju znaĉajan rizik za okoliš i ljudsko zdravlje. U ovu grupu takoĊer spada i zaraţeni biljni ili ţivotinjski materijal koji se mora tretirati na poseban naĉin. Drugu grupu ĉini otpadni materijal koji nije prirodnog porijekla, ali takoĊer nastaje u aktivnostima gazdovanja, odnosno u proizvodnji (npr. otpadna plastika, gume). Treća grupa, koja je po koliĉini i najveća, obuhvata organske ostatke nastale prilikom proizvodnje, a koji su lako razgradivi i u ovoj Strategiji se tretiraju pod nazivom biorazgradivi otpad u poljoprivredi i šumarstvu (napomena: otpad nastao prilikom drvopreraĊivaĉkih djelatnosti je obuhvaćen poglavljem o otpadu iz industrijskih izvora. Zbog svog znaĉaja, ţivotinjski otpad se takoĊer razmatra kroz posebne ciljeve i mjere u strategiji. Biorazgradivi otpad ujedno predstavlja i znaĉajan resurs koji se moţe koristiti u svrhe proizvodnje energije, odnosno kao biogoriva i za proizvodnju visokovrijednog komposta. Uz prethodno uspostavljanje efikasnog sistema prikupljanja i odlaganja svih grupa otpada i adekvatno odlaganje otpada od opasnih materija, mjere opisane u ovom poglavlju prevashodno su usmjerene na postizanje što boljeg iskorištavanja ovog resursa, uz smanjenje njegove ukupne proizvodnje. Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.1.9 Pokrivenost efikasnim sistemom upravljanja otpadom u poljoprivrednoj proizvodnji i šumarstvu 10% 30% 70% Tabela 44: Operativni ciljevi za otpad iz poljoprivrede i šumarstva – Strateški cilj 7.1 Operativni cilj 7.1.9: Pokrivenost efikasnim sistemom upravljanja otpadom u poljoprivrednoj proizvodnji i šumarstvu Kako bi se dostigao prvi strateški cilj, predviĊen je paket mjera u okviru Operativnog cilja (7.1.9). Uspostavljanje sistema odvojenog prikupljanja otpada će poboljšati efikasnost pravilnog uklanjanja, stvoriti će osnovu za ponovnu upotrebu i reciklaţu razliĉitih grupa otpada. Ova mjera takoĊer pozitivno utiĉe na uspostavljanje bolje kontrole odlaganja otpada porijeklom od opasnih materija i njihove ambalaţe. Uz to su predviĊene dodatne mjere uspostavljanja neophodne infrastrukture za prikupljanje otpada i obuke o adekvatnom upravljanju otpadom, kao i naĉinu privremenog skladištenja otpada porijeklom od opasnih materija. Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.2.8 Biorazgradivi otpad iskorišten za proizvodnju komposta i biogoriva 5% 15% 40% 7.2.9 Smanjena koliĉina nastalog biorazgradivog i drugog otpada u poljoprivredi i šumarstvu 1% 7% 10% 7.2.10 Smanjena koliĉina nastalog otpada od opasnih materija u poljoprivredi i šumarstvu 1% 3% 15% Tabela 45: Operativni ciljevi za otpad iz poljoprivrede i šumarstva – Strateški cilj 7.2 Kako bi se dostigao drugi strateški cilj 2, predviĊen je paket mjera u okviru Operativnih ciljeva 7.2.8, 7.2.9 i 7.2.10. 123 Operativni cilj 7.2.8: Biorazgradivi otpad iskorišten za proizvodnju komposta i biogoriva S obzirom na znaĉaj adekvatnog upravljanja biorazgradivim otpadom i potrebe da se ova problematika tretira na centralnom nivou, Strategijom upravljanja otpadom se predviĊa izrada Entitetskog plana upravljanja biorazgradivim otpadom, koja izmeĊu ostalog ukljuĉuje iznalaţenja najboljeg modela za uspostavu sabirnih centara za kompostiranje biorazgradivog otpada i korištenje ovog otpada za proizvodnju biogoriva. Uz biorazgradivi otpad iz poljoprivrede i šumarstva spomenuti plan treba ukljuĉiti i tokove komunalnog biorazgradivog otpada (biorazgradivi otpad iz domaćinstava, vrtova i parkova). Kako bi se izbjeglo neadekvatno upravljanje biorazgradivim otpadom predviĊena je i izrada jedinstvenih standarda o najboljoj praksi korištenja biorazgradivog otpada, koji trebaju biti zasnovani na iskustvu upravljanja ovom vrstom otpada zemalja EU i na dosadašnjim nauĉnim i tehniĉkim dostignućima iz ove oblasti. Pruţanjem stimulansa za razvoj trţišta za ponovnu upotrebu i reciklaţu organskog materijala doprinijet će se efikasnijem korištenju ovih prirodnih resursa, a time i smanjiti pritisak na okoliš. Razvoj privatnog biznisa u ovoj oblasti dovesti će do investicija privatnog kapitala u pogone za obradu i reciklaţu organskog otpada i stvaranje sistema sakupljanja otpada uz regulatornu funkciju administrativnih organa. Nadalje, razvoj ove vrste trţišta stvara prilike za ekonomski razvoj posebno ruralnih podruĉja i izgradnju odrţivih sistema upravljanja otpadom koja ne iziskuju velika finansijska ulaganja od strane drţave. Stimulansi predstavljaju olakšice za razvoj ovog biznisa kroz moguće subvencioniranje ili porezne olakšice. Operativni cilj 7.2.9: Smanjena koliĉina nastalog biorazgradivog i drugog otpada u poljoprivredi i šumarstvu Kroz informiranje i provoĊenje obuke za uposlenike šumarskih preduzeća i za poljoprivredne proizvoĊaĉe u cilju smanjivanja nastanka biorazgradivog i ostalog otpada, te priprema instrukcija o efikasnoj proizvodnji, doprinijeti će se širenju znanja i praksi o smanjenju nastanka ukupnih koliĉina otpada i o naĉinima povećanja iskorištavanja ove vrste otpada. Promoviranje certificiranja ima za cilj povećanje površine šumskih podruĉja i poljoprivrednih dobara, koji su certificirani. Oĉekuje se da će ova aktivnost doprinijeti generalnom poboljšanju stanja okoliša i pravilnom odlaganju i tretiranju otpada, te boljem prikupljanju podataka i nadzoru. Ova mjera obuhvata pruţanje neophodnih informacija o certificiranju i moguće sufinansiranje ulaska u proces certificiranja. Operativni cilj 7.2.10: Smanjena koliĉina nastalog otpada od opasnih materija u poljoprivredi i šumarstvu UvoĊenje organske i integralne proizvodnje osigurat će manje rizike za okoliš uzrokovane korištenjem i neadekvatnim odlaganjem pesticida i ambalaţe. Kroz mehanizme poreznih olakšica za proizvoĊaĉe organske hrane, pruţanjem informacija o organskoj proizvodnji i podsticajem razvoja trţišta moţe se oĉekivati znaĉajno povećanje organske proizvodnje u narednih 10 godina. Problematika odlaganja neispravnih pesticida ili onih kojima je prošao rok trajanja, do sada nije adekvatno tretirana. S obzirom da ovaj otpad predstavlja veliki rizik za okoliš i zdravlje ĉovjeka, a da u BiH ne postoje postrojenja za njihovo uklanjanje, jedan od naĉina rješavanja ovog problema je provedba principa odgovornosti proizvoĊaĉa propisanog zakonom, gdje se od uvoznika ovih proizvoda oĉekuje da omoguće adekvatno zbrinjavanje ove vrste otpada. 124 4.8.5 Otpad iz stoĉarstva i klaonica Postupanje sa otpadom ţivotinjskog porijekla po veterinarsko–zdravstvenim naĉelima i naĉelima veterinarske zaštite okoliša nije u skladu sa vaţećim propisima i standardima EU. Ovaj problem je uoĉen i od strane delegacije Evropske komisije u BiH, te su i poduzeti odreĊeni konkretni koraci u cilju zapoĉinjanja rješavanja navedenog problema. Evropska komisija je u oktobru 2007. godine, objavila poziv za izradu „Prethodnih studija izvodljivosti – implementiranje modela upravljanja bio-opasnim otpadom u BiH i razvoj programa za uvoĊenje upravljanja bio-opasnim otpadom pod IPA programom“. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je tokom praćenja izrade Strategije upravljanja otpadom, naglasilo potrebu za uspostavom ekonomski odrţivog i efikasnog sistema upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla u cijeloj BiH. Jedinstveni pristup na cijelom prostoru FBiH, RS i Brĉko distrikta, odnosno drţave BiH, oko provoĊenja obaveza zbrinjavanja ţivotinjskih nusproizvoda (ŢN) moţe osigurati ekonomsku i ekološku odrţivost i opravdanost za proizvoĊaĉe, kao i buduće preraĊivaĉe ovog otpada. Imajući na umu sve prethodno navedeno, u indikatorima stanja za ovu vrstu otpada, kroz Strategiju je prepoznato da se u oblasti otpada ţivotinjskog porijekla moţe najviše postići djelovanjem upravo u okviru Strateškog cilja 1 i to kroz dva kljuĉna operativna cilja prema dinamici datoj u narednoj tabeli: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.1.10 Uspostaviti kapacitete za adekvatno zbrinjavanje otpada ţivotinjskog porijekla (% adekvatno zbrinutog otpada po koliĉini) 100% 7.1.11 Sanirati i zatvoriti postojeća odlagališta, jame grobnice i groblja za otpad ţivotinjskog porijekla - 50% 100% Tabela 46: Operativni ciljevi za otpad ţivotinjskog porijekla – Strateški cilj 7.1 Operativni cilj 7.1.10: Uspostaviti odrţivi sistem integriranog upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla u skladu sa EU legislativom i standardima Operativni cilj 7.1.10: Uspostaviti odrţivi sistem integralnog upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla u skladu sa EU legislativom i standardima Ekonomski odrţiv i efikasan sistem upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla treba obuhvatiti projektovanje i izgradnju sve potrebne infrastrukture, najmanje jednog objekta za neškodljivo uklanjanje ŢN-a, te pratećih regionalnih objekata-sabirališta koja bi predstavljala transfer stanice u kojima se otpad samo prikuplja, te nadalje odvozi na preradu do centralnog objekta za zbrinjavanje. Centralni objekt treba biti otvorenog tipa, koji će imati pravo i ovlasti da moţe preuzimati otpad ţivotinjskog porijekla sa podruĉja cijele BiH (s obzirom na ekonomsku opravdanost investicija), te treba ispunjavati sve propisane zahtjeve EU legislative. Uz ovaj objekt, potrebno je uspostaviti mreţu objekata-sabirališta po regionima (najmanje 6-8 sabirališta, od toga najmanje 3 u FBiH) sa tzv. temperaturnim reţimom ili sa hlaĊenim kontejnerima, u regionima udaljenim od centralnog objekta. Ova sabirališta mogu se locirati i u okviru regionalnih centara za upravljanje otpadom (RCUO), bilo za potrebe jednog ili više kantona, a u zavisnosti od stvarnih potreba na terenu. Radi optimalnog funkcioniranja, regionalna sabirališta trebaju raspolagati jednim vozilom (sa rashladnim sistemom). Projektovani kapaciteti trebaju biti usklaĊeni sa ukupnom produkcijom otpada ţivotinjskog porijekla na nivou BiH, te je potrebno izraditi studiju izvodljivosti upravljanja otpadom 125 ţivotinjskog porijekla u BiH. Ova studija se treba temeljiti na rezultatima prethodne studije izvodljivosti, koja je trenutno u izradi. Rok za završetak ove prethodne studije je juni 2008. godine. U projektnom zadatku za prethodnu studiju je već i predviĊena potreba izrade naknadne, temeljitije studije izvodivosti, sa rezultatima prethodne studije kao polaznom osnovom. Tek nakon analiza preciznijih i pouzdanijih podataka o koliĉinama proizvedenog otpada (podaci iz Registara zagaĊivaĉa, iz tehniĉkih uputa o BAT-ovima, iz resornih entiteskih ministarstava poljoprivrede, iz Ureda za veterinarstvo BiH, iz Agencije za obiljeţavanje ţivotinja i sl.). bit će moguće preciznije planirati kapacitete objekata i infrastrukture cjelovitog sistema okolišno prihvatljivog upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla. Realizacijom svih prethodno spomenutih mjera za oĉekivati je da će se sve koliĉine otpada ţivotinjskog porijekla adekvatno zbrinuti, te da neće predstavljati opasnost po zdravlje ljudi i okoliš. 2143000 2553000 3164000 3778000 2008 2011 2014 2018 Neadekvatno zbrinut otpad (t) Adekvatno zbrinut otpad (t) Ilustracija 6: Rezultat sprovoĊenja mjera: koliĉine otpada ţivotinjskog porijekla koje će biti adekvatno zbrinute do 2018. godine (procjena) Operativni cilj 7.1.11: Sanirati i zatvoriti postojeća odlagališta, jame, grobnice i groblja za otpad ţivotinjskog porijekla U toku uspostave integralnog sistema upravljanja ŢN-a bit će potrebno izraditi program uklanjanja postojećih odlagališta, jama i groblja za otpade ţivotinjskog porijekla u kantonima sa procjenom sredstava. Nakon toga se treba izraditi dokumentacija za sanaciju, te provesti sanacija i zatvaranje postojećih odlagališta, jama i groblja za otpade ţivotinjskog porijekla. U oblasti upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla moţe se postići odreĊeni napredak djelovanjem u okviru Strateškog cilja 2 i to prema sljedećem operativnom cilju: 126 Operativni cilj 2011. 2014. 2018. 7.2.11: Spreĉavanje nastajanja i smanjenje koliĉina otpada za finalno odlaganje 5% 10% 15% Tabela 47: Operativni ciljevi za otpad ţivotinjskog porijekla – Strateški cilj 7.2 Operativni cilj 7.2.11: Spreĉavanje nastajanja i smanjenje koliĉina otpada za finalno odlaganje Spreĉavanje nastanka i smanjenje koliĉina otpada u odreĊenom obimu mogu se postići primjenom najboljih raspoloţivih tehnika (tzv. BAT) u sklopu redovne procedure izdavanja okolišnih dozvola. Ovdje je bitno spomenuti da je u okviru projekta „Jaĉanje kapaciteta za primjenu integralne prevencije i kontrole zagaĊivanja u BiH (IPPC-BiH)“ finansiran kroz LIFE program za Treće zemlje, u toku je izrada tehniĉkih uputstava za 6 podsektora prehrambene industrije u BiH, ukljuĉujući i u ovom kontekstu relevantna 4 tj. klaonice krupne stoke, prerada krupne stoke, klaonice i prerada ribe, te uzgoj ribe. U cilju dodatnog smanjenja koliĉina za konaĉno odlaganje otpada ţivotinjskog porijekla, dio otpada treba se iskoristiti u proizvodnji biogasa (anaerobno vrenje), kao i za kompostiranje, oboje uz prethodnu sterilizaciju otpada, a ostatak je potrebno termiĉki tretirati. Treba naglasiti da je naĉin zbrinjavanja otpada ţivotinjskog porijekla u skladu sa EU zahtjevima, jedan od preduvjeta za registraciju objekata iz klaoniĉke i mesne industrije za izvoz u EU. S obzirom da se na podruĉju FBiH nalazi veliki broj klaonica manjih kapaciteta i ribogojilišta, manji broj klaonica velikih kapaciteta i preraĊivaĉa ribe, te vrlo veliki broj uzgajivaĉa krupne i sitne stoke, znaĉajna mjera koju treba izvršiti je i priprema uputstava za upravljanje otpadom ţivotinjskog porijekla za sve „proizvoĊaĉe“ ovog otpada. Uputstva trebaju da sadrţe sve korake od trenutka nastajanja otpada pa do konaĉnog zbrinjavanja u centralnom objektu, te trebaju biti u cijelosti prilagoĊena njihovim budućim korisnicima. Navedene aktivnosti će biti neophodno podrţati i sveobuhvatnom kampanjom edukacije i podizanja javne svijesti za razliĉite kljuĉne ciljne grupe (obuka o rizicima i implikacijama neadekvatnog zbrinjavanja otpada ove vrste, BAT-ovima, ulogama pojedinih subjekata u integralnom sistemu upravljanja otpadom za operatore pogona za uzgoj stoke, klaonica, prerade mesa, uzgoja i prerade ribe i ostale prehrambene industrije, osoblja resornih ministarstava i inspekcijskih timova). 4.8.6 Medicinski otpad i otpad iz veterinarskih ustanova Analiza trenutnog stanja u FBiH vezano za nastanak i upravljanje medicinskim otpadom je pokazala da koliĉine medicinskog otpada nisu zanemarljive ali i da se uspostavom adekvatnog sistema upravljanja moţe postići visok nivo zaštite okoliša i smanjiti rizik po zdravlje ljudi. Stoga su definirana tri kljuĉna operativna cilja, koja je potrebno ispuniti prema dinamici datoj u narednoj tabeli: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.1.12 Povećati procent adekvatno zbrinutog otpada iz zdravstvenih ustanova 40% 80% 100% 7.1.13 Povećati procent adekvatno zbrinutog otpada iz veterinarskih ustanova 50% 80% 100% Tabela 48: Operativni ciljevi za medicinski otpad i otpad iz veterinarskih ustanova – Strateški cilj 7.1 127 Operativni cilj 7.1.12 i 7.1.13: Povećati procent adekvatno zbrinutog otpada iz medicinskih/veterinarskih ustanova Analiza stanja u oblasti zbrinjavanja medicinskog otpada je pokazala da su oprema i infrastruktura za adekvatno zbrinjavanje nastalih koliĉina otpada, bilo da se radi o zbrinjavanju na mjestu nastanka ili konaĉnom odlaganju, nedostatni i neadekvatni. Kao rezultat znaĉajne koliĉine medicinskog opasnog otpada završavaju u okolišu i predstavljaju kako okolišni tako i higijensko-epidemiološki problem. Tri osnovna naĉina za zbrinjavanje ove vrste otpada jesu neškodljivo uništavanje dijela medicinskog otpada na izvoru i to infektivnog medicinskog otpada u autoklavima i oštrih predmeta na izvoru sterilizacijom i mljevenjem, zatim spaljivanje u bolniĉkim spalionicama, te odlaganje na posebnim prostorima u sklopu regionalnih centara za upravljanje otpadom. Da bi se povećao procent adekvatno zbrinutog otpada potrebno je djelovati u sva tri pravca. Prvenstveno je potrebno nabaviti opremu za neškodljivo uništavanje za sve veće medicinske i veterinarske centre odreĊene kantonalnim planom upravljanja otpadom. Paralelno je potrebno nabaviti opremu i/ili iskoristiti postojeće kapacitete (spalionice) za zbrinjavanje otpada na izvoru u velikim zdravstvenim centrima u skladu sa Kantonalnim planom upravljanja otpadom i konaĉno osigurati da se u sklopu regionalnih centara za upravljanje otpadom osiguraju i posebni prostori na koje će se odlagati stari lijekovi, patološki i infektivni otpad. U cilju dostizanja strateškog cilja 7.2 potrebno je postići sljedeće operativne ciljeve: Operativni ciljevi 2011. 2014. 2018. 7.2.12 Smanjiti koliĉinu proizvedenog medicinskog opasnog otpada iz zdravstvenih ustanova 10% 30% 50% Tabela 49: Operativni ciljevi za medicinski otpad i otpad iz veterinarskih ustanova – Strateški cilj 7.2 Operativni cilj 7.2.10: Smanjiti koliĉinu proizvedenog medicinskog opasnog otpada iz zdravstvenih ustanova Kljuĉni problem koji je identificiran analizom, jeste zajedniĉko prikupljanje i odlaganje opasnog i neopasnog (inertnog) medicinskog otpada što uvećava koliĉinu ukupnog opasnog medicinskog otpada, koji treba posebno zbrinuti. Ovakva praksa je rezultat nepostojanja zakonske obaveze uvoĊenja sistema upravljanja medicinskim otpadom u zdravstvene i veterinarske ustanove u FBiH, odnosno nepostojanja adekvatnih uputstava kojima bi se detaljno pojasnilo na koji naĉin je potrebno sortirati, pakirati, etiketirati ovu vrstu otpada, te njime rukovati i vršiti transport unutar zdravstvenih i veterinarskih ustanova u FBiH. Stoga se Strategijom predlaţe grupa mjera kojima bi se prevazišao ovaj nedostatak i postavio temelj za smanjenje koliĉina nastalog opasnog otpada na izvoru. Nerazdvojni dio ovakvog pristupa mora biti i organiziranje programa jaĉanja kapaciteta relevantnih institucija i njihovih zaposlenika za provoĊenje zakonske regulative, te konkretnih programa obuke za operacionalizaciju sistema upravljanja za sve uposlenike zdravstvenih i veterinarskih ustanova u FBiH uz konkretnu implementaciju u svim ustanovama u FBiH. 4.8.6 Provedba sistema kroz pravni, institucionalni i ekonomski okvir Treći strateški cilj upravljanja otpadom u FBiH je provedba integriranog sistema upravljanja otpadom kroz njegov pravni, institucionalni i ekonomski okvir. Upravljanje otpadom ima sa ostalim komponentama Federalne strategije zaštite okoliša definirane zajedniĉke strateške i operativne ciljeve pravnog, institucionalnog i ekonomskog okvira, prikazane u dijelovima Strategije: 1. Pravni okvir, 2. Institucionalni okvir i 3. Ekonomski instrumenti. 128 Osnovni strateški cilj pravnog okvira je UnapreĊenje pravnog okvira kroz pribliţavanje standardima okoliša EU, a u cilju postizanja zaštite zdravlja ljudi i okoliša i odrţivog upravljanja okolišem. Za postizanje ovog strateškog cilja predviĊena su tri operativna cilja i to: 1.1.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza; 1.1.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU; 1.1.3 Integrirati evropske sektorske politike po pitanju okoliša u sektorske politike FBiH. Postizanje gore navedenih ciljeva će se kod upravljanja otpadom implementirati sljedećim mjerama: 1.2.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa; 1.2.1.2 Usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije i korekcije definicija; 1.2.1.3 Izrada i usvajanje planova propisanih zakonom; 1.2.1.4 Usvajanje podzakonskih akata za koje postoji pravna osnova u Zakona o upravljanju otpadom; 1.2.2.1 Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice; 1.2.2.2 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora relevantnih za postupanje sa otpadom; 1.2.2.3 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za otpad; 1.2.2.4 Izmjene i dopune usvojenih podzakonskih akata u cilju daljeg prijenosa zahtjeva EU direktiva o upravljanju otpadom; 1.2.2.5 Izmjene i dopune Uredbe o selektivnom prikupljanju, pakovanju i oznaĉavanju otpada i izrada dodatnih aneksa koji bi se odnosili na dodatne prioritetne tokove otpada; 1.2.2.6. Usvajanje sljedećih provedbenih propisa: 1.2.2.6.a o minimalnim uvjetima, koje moraju zadovoljiti deponije za prihvat otpada iz industrije 1.2.2.6.b o naĉinu plaćanja naknada za odlaganje otpada (nakon uvoĊenja istih) bez obzira na lokaciju odlagališta, 1.2.2.6.c o postupanju sa graĊevinskim otpadom, 1.2.2.6.d o postupanju sa otpadom nastalim iz primarne drvopreraĊivaĉke industrije i šumarstva, 1.2.2.6.e o postupanju sa otpadom ţivotinjskog porijekla, 1.2.2.6.f o postupanju sa otpadnim baterijama i akumulatorima, 1.2.2.6.g o postupanju sa otpadnim elektriĉnim i elektroniĉkim ureĊajima, 1.2.2.6.h o postupanju sa starim vozilima, 1.2.2.6.i o postupanju sa starim gumama od vozila, 1.2.2.6.j o zbrinjavanju opreme sa sadrţajem polihloriranih bifenila i terfenila (PCB/PCT), 1.2.2.6.k uspostaviti pravni okvir (zakon i provedbeni propisi) o hemikalijama 1.2.2.6.l o minimalnim uvjetima, koje moraju zadovoljiti deponije za prihvat opasnog otpada, 1.2.2.6.m o naĉinu postupanja sa otpadom koji sadrţi azbest; 1.2.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja okoliša sa politikama ostalih sektora po pitanju upravljanja otpadom (otpad iz rudnika, poljoprivredni otpad, šumski itd.); 1.2.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa; 129 S druge strane, ekonomski instrumenti upravljanja otpadom, obraĊeni pod komponentom Strategije 3. Ekonomski instrumenti, su sljedeći: 1. Ekološke naknade za razvoj lokalne zajednice u okruţenju pogona za zbrinjavanje otpada; 2. Promjena politike cijena za korisniĉku naknadu (usluge prikupljanja i odvoţenja otpada) sa ciljem punog pokrivanja troškova; 3. Naknade za opasni otpad; 4. Naknade za otpad iz industrije; 5. Takse za nepridrţavanje propisa - za otpad; 6. Subvencije za razvoj infrastrukture za integrirani sistem upravljanja otpadom; 7. Refundiranje – naknade za povrat ambalaţe za napitke (PVC, staklo, metali); 8. Porez na plastiĉne kese. Navedene mjere su osnova za uspostavu integriranog sistema upravljanja otpadom na podruĉju FBiH. 4.8.7 Informacioni sistem upravljanja otpadom Jedan od osnovnih komponenti Integriranog sistema upravljanja otpadom je njegov informativni sistem, koji objedinjuje protok informacija o svim vrstama otpada dajući jednostavan i efikasan pristup informacijama tehniĉkog, pravnog, institucionalnog i finansijskog karaktera, a u cilju što boljeg planiranja budućih aktivnosti po ovom pitanju. Informativni sistem upravljanja otpadom će igrati najvaţniju ulogu u revizionim ciklusima planiranja, tako što će osigurati kvalitetnu informaciju u cilju poboljšanja prakse upravljanja otpadom. Prema strateškim odredbama, jedinstveni informativni sistem će se uvesti na podruĉju ĉitave FBiH pa i BiH. S tim u vezi, njegova razrada prema istim naĉelima za sve kantone će samo doprinijeti efikasnoj razmjeni informacija na širem podruĉju. S druge strane, predstojeće obaveze BiH prema EU u izvještavanju o stanju okoliša će se umnogome zasnivati na informacijama jednog ovakvog sistema. Na donjoj skici je prikazana funkcionalna shema jednog informativnog sistema upravljanja otpadom. Ilustracija 7: Funkcionalna shema informativnog sistema upravljanja otpadom 130 Osnovna poĉetna funkcionalna cjelina informativnog sistema je katastar generatora otpada. Ovaj katastar daje osnovu za sve dalje funkcije sistema. Katastar obuhvata informacije o generatorima otpada po vrstama otpada, i potrebno je identificirati sve generatore. Sljedeći korak je kategorizacija podatka gdje se generatorima dodjeljuju vrste otpada koje proizvode, a potom treba utvrditi naĉine prikupljanja podataka. Ovo drugo prvenstveno podrazumijeva izradu procedura za prikupljanje podataka po vrstama, nabavku potrebne opreme za mjerenje i samu provedbu mjerenja. Izmjereni podaci sluţe kao ulaz u fazu modeliranja, gdje se prave razliĉiti scenariji kretanja parametara. Modeliranjem se dolazi do predviĊanja pojave rizika u odreĊenim okolnostima, tako da se na vrijeme pokreću aktivnosti na uklanjanju rizika, putem planiranja i donošenja odluka. Potreba za dodatnim informacijama vraća proces nekoliko koraka unatrag i faze se ponavljaju. Ovaj protok i nadogradnja informacija predstavlja osnov za dalji razvoj integriranog sistema upravljanja otpadom. Informativni sistem upravljanja otpadom će biti zasnovan na GIS platformi. Ovakva platforma omogućava da svi podaci budu prostorno definirani. Sistem kategorizuje podatke prvenstveno po vrstama otpada povezujući ih sa njihovim generatorima. Osim toga, informacije o koliĉinama i lokalitetima infrastrukture, nekontroliranih odlagališta, shemama prikupljanja otpada dopunjavaju kompletnu informaciju o integriranom sistemu upravljanja otpadom. Rezultat faze modeliranja i predviĊanja su podaci o projekcijama koliĉina pojedinih vrsta otpada i identifikacija i status trenutnih problema. Preduvjet za uĉinkovito upravljanje otpadom je taĉna informacija o nastalom otpadu, koliĉini i prirodi otpada, izvoru nastanka, naĉinima postupanja sa otpadom i naĉinima transporta. Registrom treba obuhvatiti sve tokove otpada i sve pravne osobe proizvoĊaĉe otpada. Ovo ukljuĉuje i sve podatke o prekograniĉnom transportu. Podaci o postupcima prevencije i reciklaţe su njegov sastavni dio, kao i katastar odlagališta sa GIS bazom podataka o postojećim dozvolama. Podaci koji se prikupljaju trebaju omogućiti i izraĉunavanje odabranog skupa indikatora koji upućuju na stanje okoliša. Stoga je od posebne vaţnosti da,, sve institucije koje sudjeluju u prikupljanju podataka imaju kompatibilne sisteme, kako na nivou kantona i FBiH, tako i sa Republikom Srpskom, za potrebe nacionalnog izvještavanja, a takoĊer i na meĊunarodnom nivou (Evropska Agencija za okoliš, Eurostat itd.). Ovo je od vaţnosti pri izvještavanju EU o postupanju s otpadom u BiH, tokom procesa pribliţavanja i prikljuĉenja. Informacijski sistem o otpadu, treba biti sastavni dio informacijskog sistema o zagaĊivaĉima. 131 5. AKCIONI PLAN ZAŠTITE OKOLIŠA FBiH Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova ASt – Agencija za statistiku BiH BiH – Bosna i Hercegovina CBR – Konvencija o biološkoj raznolikosti CHM – Mreţa za razmjenu informacija EEA – Evropska agencija za okoliš EU – Evropska unija EURO-MED – Evropsko-mediteranska baza podataka flore FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine FAO – Organizacija na hranu i poljoprivredu ujedinjenih naroda FMERI – Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije F P/G komora – Federalna privredna/gospodarska komora FHMZ – Federalni hidrometeorološki zavod FMSaob. – Federalno ministarstvo saobraćaja FP FCCC . Fokal point za Konvenciju o klimatskim promjenama FZStast – Federalni zavod za statistiku FMNO – Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke FMOIT – Federalno ministarstvo okoliša i turizma FMPU – Federalno ministarstvo prostornog ureĊenja FMPVŠ – Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FMZdr – Federalno ministarstvo zdravstva GEF – Globalni okolišni fond GIS – Geografski informacijski sistem IUCN – MeĊunarodna unija za zaštitu prirode IT – Informaciono-tehnološki (centar) IAk – Institut za akreditaciju BiH MPUGIE RS – Ministarstvo prostornog ureĊenja, graĊevinarstva i ekologije RS MEO – MeĊuentitetsko tijelo za okolinu MVTEO – Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa OUN – Organizacija ujedinjenih naroda UNEP – Program za ţivotnu sredinu ujedinjenih naroda UNDP – Program razvoja ujedinjenih naroda UNESCO – Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu ujedinjenih naroda USAID – Agencija za meĊunarodni razvoj Sjedinjenih Ameriĉkih drţava WB – Svjetska banka WHO – Svjetska zdravstvena organizacija UC – Uprava carina 132 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova AP1. PRAVNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA 1.1 UnapreĊenje pravnog okvira kroz pribliţavanje standardima okoliša EU, u cilju postizanja zaštite zdravlja ljudi i okoliša i odrţivog upravljanja okolišem 1.1.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza 1.1.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno) 2008. Parlamenti Vlade Ministarstva Svi nivoi 20.000 Budţet 1.1.1.2 Izmjene i dopune Zakona sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije 2008. Parlament Vlada FMOiT FMP 50.000 Budţet 1.1.1.3 Izrada i usvajanje prostorno planske dokumentacije na svim nivoima i Strateške procjene utjecaja 2009. Parlament Vlada FMPU FMOiT FMPVŠ FMERI FMP Budţet 1.1.1.4 Usvajanje programa i planova propisanih zakonom 2008. Vlada FMOiT FMP 100.000 Budţet 1.1.1.5 Jaĉanje inspekcijskog nadzora 2008. Vlada Uprava inspekcije (federalna i kantonalna) 10.000 Budţet 133 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.1.1.6 Usvajanje podzakonskih akata za koje postoji pravna osnova u setu Zakona o zaštiti okoliša Vlada FMOiT FMPVŠ FMP 20.000 Budţet Ukupno 1.1.1 200.000 KM 1.1.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU 1.1.2.1 Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice (rokovi iz ugovora) 2008. 2011. 2017. Parlament Vlada FMOiT FMERI 20.000 Budţet 1.1.2.2 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora 2008. Vlada FMOiT 0 Budţet 1.1.2.3 Usvajanje Strategije o pribliţavanju zakonodavstvu EU iz podruĉja zaštite okoliša/Program prilagodbe 2008. Vlada FMOiT 300.000 MeĊunarodni izvori 1.1.2.4 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za okoliš 2008. FMOIT FMPVŠ FMZ 5.000 Budţet 1.1.2.5 Usvajanje novih i usklaĊivanje postojećih propisa sa propisima EU: Budţet 1.1.2.5.a Usvajanje Zakona o okolišu na nivou BiH 2008. Parlament Vijeće ministara MVTEO MP osigurana MeĊunarodni izvori 1.1.2.5.b Usvajanje Zakona o zaštiti od buke 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMP 10.000 Budţet 1.1.2.5.c Usvajanje pravnog okvira za hemikalije 2009. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ FMZ FMERI FMP 50.000 Budţet 134 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.1.2.5.d Usvajanje Zakona o prirodnim dobrima i dobrima u općoj upotrebi 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ FMP 10.000 Budţet 1.1.2.5.f Usvajanje Zakona o GMO 2010. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ 10.000 Budţet 1.1.2.5.g Usvajanje Zakona o rudarstvu 2008. Parlament Vlada FBiH FMERI FMOiT FMP 10.000 Budţet 1.1.2.5.h Usvajanje zakona i izmjene i dopune postojećih, koji tretiraju tlo 2008. Parlament Vlada FBiH FMPP FMOiT FMPVŠ FMERI FMP 50.000 Budţet 1.1.2.5.i Izmjene i dopune Zakona o inspekcijama 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ FMP 5.000 Budţet 1.1.2.5.j Izmjene i dopune Zakona o koncesijama 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ FMERI FMPiK FMP 10.000 Budţet 1.1.2.5.k Izmjene i dopune zakona o zaštiti od jonizirajućeg zraĉenja i usvajanje propisa o zaštiti od nejonizirajućeg zraĉenja 2009. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMZ FMP 10.000 Budţet Ukupno 1.1.2 490.000 KM 135 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.1.3 Integrirati evropske sektorske politike po pitanju okoliša u sektorske politike FBiH 1.1.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja politike zaštite okoliša sa politikama ostalih sektora (energetika, promet, poljoprivreda, industrija, turizam) 2008. Parlament i Vlada FBiH FMPVŠ FMOiT FMERI FMPiK FMZ FMP 0 Budţet 1.1.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa 2008. FMPVŠ, FMOiT FMERI FMPK FMZ FMP 0 Budţet Ukupno 1.1.2 0 KM UKUPNO 1.1 690.000 KM 1.2 Operativni ciljevi i mjere po komponentama okoliša - Upravljanje otpadom 1.2.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza – Upravljanje otpadom 1.2.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno) 2008. Parlamenti Vlade Ministarstva Svi nivoi 10.000 Budţet 1.2.1.2 Usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije i korekcije definicija 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT 10.000 Budţet 1.2.1.3 Izrada i usvajanje planova propisanih zakonom porijekla 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT Kantonalni organi 50.000 Budţet 136 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.2.1.4 Usvajanje podzakonskih akata za koje postoji pravna osnova u Zakonu o upravljanju otpadom 23 Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ 10.000 Budţet Ukupno 1.2.1 80.000 KM 1.2.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU – Upravljanje otpadom 1.2.2.1 Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice 2008. Parlament Vlada FMOiT FMERI 10.000 Budţet 1.2.2.2 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora relevantnih za postupanje sa otpadom 2008. Vlada FBiH FMOiT 0 Budţet 1.2.2.3 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za otpad 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.4 Izmjene i dopune usvojenih podzakonskih akata u cilju daljeg prijenosa zahtjeva EU direktiva o upravljanju otpadom 2008. Vlada FMOiT 10.000 Budţet 1.2.2.5 Izmjene i dopune Uredbe o selektivnom prikupljanju, pakovanju i oznaĉavanju otpada i izrada dodatnih aneksa koji bi se odnosili na dodatne prioritetne tokove otpada 2008. Vlada FMOiT 20.000 Budţet 1.2.2.6 Usvajanje sljedećih provedbenih propisa: 1.2.2.6.a o minimalnim uvjetima koje moraju zadovoljiti deponije za prihvat otpada iz industrije 2008. FMOiT 5.000 Budţet 23 Zakonski rok istekao i samo zakonom se moţe mijenjati 137 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.2.2.6.b o naĉinu plaćanja naknada za odlaganje otpada (nakon uvoĊenja istih) bez obzira na lokaciju odlagališta 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.c o postupanju sa graĊevinskim otpadom 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.d o postupanju sa otpadom nastalim iz primarne drvopreraĊivaĉke industrije i šumarstva 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.e o postupanju sa otpadom ţivotinjskog porijekla FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.f o postupanju sa otpadnim baterijama i akumulatorima 2009. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.g o postupanju sa otpadnim elektriĉnim i elektroniĉkim ureĊajima 2009. FMOiT 10.000 Budţet 1.2.2.6.h o postupanju sa starim vozilima 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.i o postupanju sa starim gumama od vozila 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.j o zbrinjavanju opreme sa sadrţajem polihloriranih bifenila i terfenila (PCB/PCT) 2009. FMOiT 10.000 Budţet 1.2.2.6.k Uspostaviti pravni okvir (zakon i provedbeni propisi) o hemikalijama 2009. Parlament Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ FMZ FMERI FMP 50.000 Budţet 1.2.2.6.l o minimalnim uvjetima koje moraju zadovoljiti deponije za prihvat opasnog otpada 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.2.2.6.m o naĉinu postupanja sa otpadom koji sadrţi azbest 2009. FMOiT 5.000 Budţet Ukupno 1.2.2 165.000 KM 138 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.2.3 Integrirati evropske sektorske politike po pitanju okoliša u sektorske politike FBiH – otpad 1.2.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja okoliša sa politikama ostalih sektora po pitanju upravljanja otpadom (otpad iz rudnika, poljoprivredni otpad, šumski itd.) 2008. Parlament i Vlada FBiH FMPVŠ, FMOiT, FMERI, FMPiK, FMZ FMP 0 Budţet 1.2.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa 2008. FMPVŠ, FMOiT, FMERI, FMPK, FMZ FMP 0 Budţet Ukupno 1.2.3 0 KM UKUPNO 1.2 245.000 KM 1.3 Operativni ciljevi i mjere po komponentama okoliša – Zaštita zraka 1.3.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza – Zaštita zraka 1.3.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno) 2008. Parlamenti Vlade Ministarstva Svi nivoi 10.000 Budţet 1.3.1.2 Usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT 10.000 Budţet 1.3.1.3 Usvajanje podzakonskih akata za koje postoji pravna osnova u Zakonu o upravljanju otpadom 24 Vlada FBiH FMOiT FMPVŠ 10.000 Budţet 24 Zakonski rok istekao i samo zakonom se moţe mijenjati 139 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova Ukupno 1.3.1 30.000 KM 1.3.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU – Zaštita zraka 1.3.2.1 Provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice 2011. 2017. Parlament Vlada FMOiT FMERI 10.000 Budţet 1.3.2.2 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora relevantnih za zaštitu zraka i implementacija već ratificiranih: Implementirati: LRTAP konvenciju i Protokol EMEP Konvenciju o klimatskim promjenama Protokol iz Kjota (CDM mehanizmi) Ratificirati protokole o ograniĉenju emisije kiselih gasova uz LRTAP Štokholmsku Konvenciju o trajnim organskim zagaĊivaĉima 2008. Parlament Predsjedništvo Vlada FBiH FMOiT Budţet 1.3.2.3 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za zrak 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.3.2.4 Izmjene i dopune usvojenih podzakonskih akata u cilju daljeg prijenosa zahtjeva EU direktiva o zaštiti zraka 2008. Vlada FMOiT 10.000 Budţet 1.3.2.5 Izmjene i dopune propisa koji reguliraju uvoz polovnih vozila 2008. MVTEO 1.000 Budţet 1.3.2.6 Usvajanje sljedećih provedbenih propisa: 1.3.2.6.a o arsenu, kadmiju, ţivi, niklu i policikliĉnim aromatskim 2009. FMOiT 20.000 Budţet 140 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova ugljikovodonicima u zraku 1.3.2.6.b o graniĉnim vrijednostima benzena i CO 2009. FMOiT 1.3.2.6.c o graniĉnim vrijednostima SO2, NO2, NOX, lebdećih ĉestica i Pb u zraku 2009. FMOiT 20.000 Budţet 1.3.2.6.d o graniĉnim vrijednostima emisija iz velikih postrojenja za sagorijevanje/ograniĉenju emisija iz loţišta 2008. FMOiT 20.000 Budţet 1.3.2.6.e o naĉinu plaćanja naknada za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila (nakon uvoĊenja istih) 2008. FMOiT FMPiK 10.000 Budţet 1.3.2.6.f o organizaciji komunalne energetike 2008. FMERI 10.000 Budţet 1.3.2.6.g o energijskoj efikasnosti u zgradarstvu i oznaĉavanje energijske efikasnosti zgrada 2009. FMERI 400.000 Budţet 1.3.2.6.h Uputstvo o primjeni katastra emisija i atmosferskog modela u planiranju kvaliteta zraka u okviru prostornih/urbanistiĉkih planova 2008. FMOiT 10.000 Budţet Ukupno 1.3.2 156.000 KM 1.3.3 Integrirati evropske sektorske politike po pitanju okoliša u sektorske politike FBiH – Zaštita zraka 1.3.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja okoliša sa politikama ostalih sektora po pitanju zaštite zraka (promet, industrija, energetika itd.) 2008. Parlament i Vlada FBiH FMPVŠ FMOiT FMERI, FMPiK, FMZ FMP 0 Budţet 1.3.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa 2008. FMPVŠ FMOiT FMERI 0 Budţet 141 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova FMPK, FMZ FMP Ukupno 1.3.3 0 KM UKUPNO 1.3 186.000 KM 1.4 Operativni ciljevi i mjere po komponentama okoliša – Zaštita prirode 1.4.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza – Zaštita prirode 1.4.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno) 2008. Parlamenti Vlade Ministarstva Svi nivoi 10.000 Budţet 1.4.1.2 Usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT 10.000 Budţet 1.4.1.3 Usvajanje Uredbe za Program NATURA za koju postoji pravna osnova u Zakonu o zaštiti prirode i ĉiji rok za usvajanje je isteka u julu 2006. Vlada FBiH FMOiT 20.000 Budţet Ukupno 1.4.1 40.000 KM 1.4.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU – Zaštita prirode 1.4.2.1 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora relevantnih za zaštitu prirode i ispunjavanje obaveza koje proizlaze iz ĉlanstva u meĊunarodnim ugovorima: Protokol o biološkoj sigurnosti (kartagenski protokol) uz 2008. Parlament Predsjedništvo Vlada FBiH FMOiT Budţet 142 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova Konvenciju o biološkoj raznolikosti Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih ţivotinja (Bonska konvencija) Konvencija o evropskim pejzaţima Konvencija o meĊunarodnoj trgovini ugroţenim vrstama divljih ţivotinja i biljaka (CITES) Konvencije o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) 1.4.2.2 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za zaštitu prirode 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.4.2.3 Izmjene i dopune usvojenih podzakonskih akata u cilju daljeg prijenosa zahtjeva EU direktiva za zaštitu prirode 2008. Vlada FMOiT 10.000 Budţet 1.4.2.4 Usvajanje Zakona o GMO 2010. Parlament Vlada FMOiT FMPVŠ 10.000 Budţet 1.4.2.5 Usvajanje sljedećih provedbenih propisa: FMOiT Budţet 1.4.2.5.a o oĉuvanju divljih ptica 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.4.2.5.b o oĉuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore 2008. FMOiT 5.000 Budţet 1.4.2.5.c o drţanju divljih ţivotinja u zoološkim vrtovima 2009. FMOiT 5.000 Budţet 1.4.2.5.d o korištenju zamki za ţivotinje 2008. FMOiT 5.000 Budţet Ukupno 1.4.2 45.000 KM 143 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.4.3 Integrirati evropske sektorske politike po pitanju okoliša u sektorske politike FBiH – Zaštita prirode 1.4.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja okoliša sa politikama ostalih sektora po pitanju zaštite prirode (prostorno planiranje, koncesije itd.) 2008. Parlament i Vlada FBiH FMPVŠ, FMOiT, FMERI, FMPiK, FMZ FMP 0 Budţet 1.4.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa 2008. FMPVŠ, FMOiT, FMERI, FMPK, FMZ FMP 0 Budţet Ukupno 1.4.3 0 KM UKUPNO 1.4 85.000 KM 1.5 Operativni ciljevi i mjere po komponentama okoliša – Zaštita zemljišta 1.5.1 Osigurati striktnu provedbu usvojenih propisa i preuzetih meĊunarodnih obaveza – Zaštita zemljišta 1.5.1.1 Usaglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno) Veza sa 5.1.1.1 2008. Parlamenti Vlade Ministarstva Svi nivoi 10.000 Budţet 1.5.1.2 Usvajanje novih i izmjene i dopune postojećih zakona sa ciljem stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije 2008. Parlament Vlada FBiH FMOiT 10.000 Budţet Ukupno 1.5.1 20.000 KM 1.5.2 Usaglasiti domaće zakonodavstvo o okolišu sa zakonodavstvom EU – Zaštita zemljišta 144 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 1.5.2.1 Pokretanje inicijative za ratifikaciju meĊunarodnih ugovora relevantnih za zaštitu zemljišta i ispunjavanje obaveza koje proizlaze iz ĉlanstva u meĊunarodnim ugovorima 2008. Vlada FMOiT FMPVŠ FMPU Budţet 1.5.2.2 Stalne analize usklaĊenosti propisa sa acquis za zaštitu zemljišta 2008. FMOiT FMPVŠ FMPU 10.000 Budţet 1.5.2.3 Izmjene i dopune podzakonskih akata u cilju prijenosa zahtjeva EU direktiva za zaštitu zemljišta 2010. FMOiT FMPVŠ FMPU 10.000 Budţet 1.5.2.4 Donošenje okvirnog zakona o zaštiti zemljišta (veza sa 5.1.1.2) 2008. Parlament i Vlada FBiH FMPVŠ FMOiT FMPU FMP 50.000 Budţet 1.5.2.5 Usvajanje inoviranog Zakona o rudarstvu (veza sa 5.1.1.3) 2008/10. FMERI, u saradnji sa FMOiT 35.000 Budţet IPA Ukupno 1.5.2 105.000 KM 1.5.3 Integrirati evropske sektorske politike po pitanju okoliša u sektorske politike FBiH – Zaštita zemljišta 1.5.3.1 Osiguranje jaĉeg integriranja okoliša sa politikama ostalih sektora po pitanju zaštite zemljišta (prostorno planiranje, koncesije, poljoprivreda, šumarstvo, industrija, promet itd.) 2008. Parlament i Vlada FBiH FMPVŠ FMOiT FMERI FMPiK FMZ FMP 0 Budţet 1.5.3.2 Ostvarivanje meĊusektorske koordinacije prilikom izrade propisa 2008. FMPVŠ FMOiT FMERI FMPK 0 Budţet 145 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova FMZ FMP Ukupno 1.5.3 0 KM UKUPNO 1.5 125.000 KM UKUPNO 1 1.331.000 KM AP2. INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA 2.1 Decentralizirana i efikasna okolišna administracija sposobna da odgovori zahtjevima za ĉlanstvom u EU 2.1.1 Stvaranje struĉnih kapaciteta u sektoru okoliša u FBiH 2.1.1.1 Izrada strategije formalnog okolišnog obrazovanja - Studija Izrada 2009. Implem.od 2010. Kantonalna ministarstva i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa FBiH Univerzitetima 300.000 Federalni i kantonalni budţeti 2.1.1.2 Izrada strategije neformalnog okolišnog obrazovanja Izrada 2009. Implem.od 2010. Kantonalna ministarstva i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa FBiH Univerzitetima 300.000 Federalni i kantonalni budţeti 2.1.1.3 Izrada programa i implementacija integracije okolišne problematike u Izrada 2009. Kantonalna i Federalno ministarstvo 300.000 Federalni i kantonalni 146 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova curruculum-e osnovnih, općih i struĉnih srednjih škola i univerziteta Implem.od 2010. obrazovanja i nauke budţeti 2.1.1.4 Stalno struĉno usavršavanje postojećeg kadra u sektoru okoliša od 2009. Federalno ministarstvo okoliša u saradnji sa Kantonalnim ministarstvima okoliša 300.000 / god. Federalni i kantonalni budţeti IPA 2.1.1.5 Osposobljavanje industrije kroz programe obuke od 2009. Federalno ministarstvo okoliša u saradnji sa Kantonalnim ministarstvima okoliša i privrednim komorama 50.000 /god. Federalni i kantonalni budţeti; Industrije IPA Ukupno 2.1.1 7.900.000 KM 2.1.2 Institucionalno jaĉanje sektora okoliša u FbiH 2.1.2.1 Izrada studije o kadrovskim potrebama sektora za okoliš FMOiT-a Implementacija - Reorganizacija i kadrovsko popunjavanje u FMOiT Izrada 2008 -2009. Implement.- do kraja 2009. Federalno ministarstvo okoliša 70.000 600.000 / u 2009. god. Federalni budţet IPA 2.1.2.2 Izrada studije o kadrovskim potrebama u sektorima okoliša u okviru kantonalnih ministarstava Implementacija - Reorganizacija i jaĉanje sektora okoliša u kantonalnim ministarstvima UsklaĊivanje Kantonalnih zakonodavstava sa Federalnim propisima Izrada - do kraja 2008 - 2009. Implement.- do kraja 2009. 2008 -2009. Kantonalna ministarstva okoliša 350.000 1.500.000 / u 2009. god. Kantonalni budţeti IPA 2.1.2.3 Operativna uspostava uprava za inspekcije; 2008- 2009. Kantonalne i federalne uprave u saradnji sa 1.000.000 / u periodu 2008 Federalni i kantonalni IPA 147 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova Zapošljavanje i osposobljavanje inspektora Federalnim i Kantonalnim ministarstvima okoliša 2009. budţeti; 2.1.2.4 Prva faza: Izrada studije o nadleţnostima, organizacijskim i kadrovskim potrebama novih agencija; (agencija za energiju i agencija za prirodu), te analiza potreba zapošljavanja i do edukacije kadrova u postojećim institucijama; Implementacija - Razvoj, osposobljavanje i umreţavanje institucija koje će ĉiniti struĉno jezgro za pruţanje pomoći Ministarstvu okoliša i turizma F BiH. Druga faza: faza integracije i uvezivanja sa RS i Distriktom Brĉko. 2009. 2010 - 2015. Vlada FBiH MVTEO; Parlament BiH; Vijeće ministara BiH; Vlada Distrikta Brĉko; 200.000 3.000.000/u periodu 2010 2015. Federalni budţet Drţavni budţet IPA IPA Ukupno 2.1.2 6.720.000 KM 2.1.3 Uspostava meĊusektorske saradnje i saradnje ministarstava koji se bave segmentima okoliša sa vladinim federalnim zavodima i upravama 2.1.3.1 Uspostava stalnog meĊu-ministarskog tijela 2008-2009. Vlada FBiH - Federalni budţet 2.1.3.2 Uspostava mehanizama koordinacije izmeĊu vladinih zavoda i uprava i Federalnog ministarstvo okoliša i turizma i ostalih federalnih ministarstava koji se bave segmentima okoliša. 2008-2009. Vlada FBiH - Federalni budţet Ukupno 2.1.3 0 KM 148 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova UKUPNO 2.1 14.620.000 KM UKUPNO 2 14.620.000 KM AP3. EKONOMSKI INSTRUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA 3.1.1.1 Izrada Studije o uvoĊenju EI 2009/10. Federalno ministarstvo okoliša i turizma 350.000 Federalni proraĉun EU 3.1.1.2 Programi obuke za implementaciju EI 2010/11. Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo finansija 150.000 Federalni i kanotnalni proraĉuni 3.1.1.3 IzraĊivati godišnji plan trošenja prihoda od ekonomskih instrumenata godišnje Fondovi za okoliš i ostale institucije kojima će biti povjereno upravljanje sredstvima Ukupno 3.1.1 500.000 KM UKUPNO 3.1 500.000 KM UKUPNO 3 500.000 KM 149 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova AP4. ZAŠTITA PRIRODE 4.1 Zaštita biodiverziteta i geodiverziteta FBiH kroz uspostavu i jaĉanje institucionalnog okvira za realizaciju efikasnih mjera 4.1.1 Uspostava federalne institucije/agencije nadleţne za zaštitu biološke i geološke raznolikosti (prirode) 4.1.1.1 Donošenje politiĉke odluke Kratkoroĉno VFBiH - Budţet 4.1.1.2 Implementacija odluke kroz resorno ministarstvo/ministarstva Kratkoroĉno FMOIT - Budţet 4.1.1.3 Identifikacija finansijskih sredstava Kratkoroĉno FMOIT/VFBiH - Budţet Ukupno 4.1.1 0 KM 4.1.2 Inventarizacija vrsta flore, faune i fungije i identifikacija tipova staništa 4.1.2.1 Kategorizacija staništa i ekosistema FBiH Kratkoroĉno FMOIT 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.2.2 Izrada Flore FBiH, Faune FBiH i Fungie FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMNO 1.000.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.2.3 Izrada distribucijske mape ekosistema za podruĉje FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMNO 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.1.2 1.200.000 KM 4.1.3 Procjena stepena ugroţenosti vrsta i staništa u skladu sa IUCN 4.1.3.1 Izrada Crvene knjige biljaka FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMNO/FMPVŠ 500.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.3.2 Izrada Crvene knjige ţivotinja FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMNO/FMPVŠ 500.000 Budţet/ strana GEF/UNEP/UNDP/ 150 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova sredstva WB 4.1.3.3 Izrada Crvene knjige gljiva FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMNO/FMPVŠ 500.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.3.4 Izrada Crvene knjige ţivotnih zajednica FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMNO/FMPVŠ 500.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.1.3 2.000.000 KM 4.1.4 Uspostava mreţe postojećih i novih zaštićenih podruĉja 4.1.4.1 Uspostava novih zaštićenih podruĉja prema EU standardima i razvoj efektivne mreţe zaštićenih podruĉja sa ekološkim koridorima uz prethodnu nauĉnu evaluaciju prirodnih vrijednosti, te izrada planova za odrţivo upravljanje zaštićenim podruĉjima Kratkoroĉno FMOIT 5.000.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.4.2 Izrada funkcionalne baze podataka o biološkoj i geološkoj raznolikosti kao i o drugim relevantnim atributima zaštićenih podruĉja sa GIS mapama istih Kratkoroĉno FMOIT/FMERI 300.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.1.4 5.300.000 KM 4.1.5 Jaĉanje zakonske regulative 4.1.5.1 Uspostava potrebnih podzakonskih akata u okviru postojećih zakona Kratkoroĉno FMOIT 200.000 Budţet 4.1.5.2 Revizija Zakona o zaštiti prirode u skladu sa efikasnijom zaštitom bio i geobaštine, te meĊunarodnih intencija Kratkoroĉno FMOIT 100.000 Budţet 4.1.5.3 Pokretanje inicijativa i provoĊenje postupka ratificiranja relevantnih konvencija i sporazuma, te njihovo Kratkoroĉno FMOIT/MEO/MVTEO - Budţet 151 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova potpisivanje od strane BiH 4.1.5.4 Razvoj efikasnih, mjerljivih i ekonomski odrţivih indikatora i mehanizama Zakona o zaštiti okoliša FBiH, kojim će se ograniĉiti eksploatacija divljih vrsta, minerala i podruĉja sa prirodnim i pribliţno prirodnim karakteristikama do stepena na kojem se njihova biološka raznolikost, ispravno funkcioniranje osnovnih prirodnih sistema i procesa u tim sistemima moţe odrţavati Kratkoroĉno FMOIT/MEO/MVTEO - Budţet Ukupno 4.1.5 300.000 KM 4.1.6 Monitoring i kontrola invazivnih vrsta 4.1.6.1. Inventarizacija i geografska interpretacija invazivnih vrsta sa uspostavom odgovarajućih baza podataka za prostor FBiH Kratkoroĉno FMOIT/FMPVŠ/FMPU 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.6.2. Uspostava nauĉne i struĉne saradnje sa zemljama u regionu na planu monitoringa invazivnih vrsta Kratkoroĉno FMOIT/FMNO/FMPVŠ/F MZdr/MPUGIE RS Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.6.3. Treninzi i radionice kako za predstavnike privrednih i drţavnih sektora, tako i za najširu javnost Kratkoroĉno FMOIT 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.6.4. Izrada konkretnih planova upravljanja invazivnim vrstama Kratkoroĉno FMOIT 200.000 Budţet 4.1.6.5. Razmjena iskustava sa odgovornim institucijama u RS (BiH) Kratkoroĉno FMOIT/MEO/MPUGIE - Budţet 4.1.6.6. Izrada karte rasprostranjenja, procjene reprodukcijskog potencijala i fenofaze invazivnih alergogenih biljaka, kao što je Ambrosia artemisifolia FMOIT/MPUGIE RS/FMPVŠ/FMZdr 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/WHO Ukupno 4.1.6 800.000 KM 152 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 4.1.7 Uspostava ex situ konzervacije 4.1.7.1. Inventarizacija genetiĉkih resursa FBiH sadrţanih u domestificiranim biljkama i ţivotinjama, te njihovim najbliţim srodnicima koji ţive u divljini Kratkoroĉno FMOIT/FMPVŠ/FMNO 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO/USAID 4.1.7.2. Uspostava banke gena (germ-plazme) biljnih i ţivotinjskih genetiĉkih resursa sadrţanih u autohtonom genofondu Kratkoroĉno FMOIT/FMPVŠ/FMNO 300.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO/USAID 4.1.7.3. Uspostava botaniĉkih i zooloških vrtova u ekološki i klimatski razliĉitim podruĉjima FBiH Srednjoroĉno FMOIT/FMNO 4.000.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.7.4. Restauracija Botaniĉkog vrta Zemaljskog muzeja BiH sa pripadajućim prirodoslovnim zbirkama Srednjoroĉno Vlada FBiH/MVTEO 600.000 Budţet/strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.7.5. Definiranje mehanizama za dolaţenje do izvora finansijskih sredstava i njihovo jaĉanje za unaprjeĊenje prirodoslovno-muzeološke djelatnosti Kratkoroĉno Vlada FBiH 50.000 Budţet Ukupno 4.1.7 5.150.000 KM 4.1.8 Monitoring stanja biološke i geološke raznolikosti Federacije BiH 4.1.8.1. Identifikacija i razvoj najprihvatljivije metodologije, te uspostava odgovarajućih institucija (sluţbi) za provoĊenje monitoringa o stanju biološke i geološke raznolikosti Srednjoroĉno FMOIT/FMPVŠ/FMERI 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.8.2. Identifikacija indikatora za ostvarivanje monitoringa (prirodnih, društvenih i ekonomskih) Srednjoroĉno FMOIT 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.1.8 300.000 KM 153 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 4.1.9 Razvoj i jaĉanje CHM – mreţe za razmjenu informacija 4.1.9.1. Širenje CHM-a i pozivanje sa zemljama u regionu i Evropi Srednjoroĉno FMOIT/FMTEO 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/EEA Ukupno 4.1.9 300.000 KM 4.1.10 Jaĉanje infomacijsko-tehnĉkih (IT) sluţbi i servisa 4.1.10.1. Osposobljavanje i širenje humanih resursa i tehniĉko-tehnoloških kapaciteta u pripadajućim institucijama, koje će osigurati podršku i drugim komplementarnim aktivnostima Srednjoroĉno FMOIT 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO Ukupno 4.1.10 200.000 KM 4.1.11 Jaĉanje protoka informacija na meĊuentitetskom i unutarentitetskom nivou 4.1.11.1. Razmjena iskustava i studijskih podataka na razliĉitim nivoima društveno-politiĉkog organiziranja, te komplementarnih privrednih i društvenih subjekata Dugoroĉno FMOIT - Budţet 4.1.11.2. Uspostava kontinuiranog meĊuentitetskog protoka informacija kroz formirane dostupne baze podataka Dugoroĉno FMOIT - Budţet 4.1.11.3. Uspostava informacijske mreţe u okviru nadleţnih ministarstava i drugih drţavnih institucija odgovornih za zaštitu prirode Dugoroĉno FMOIT 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.1.11 100.000 KM 154 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 4.1.12 Jaĉanje ekološke svijesti 4.1.12.1. Programirani treninzi i radionice za sve zainteresirane strane u okviru vladinog i nevladinog sektora Dugoroĉno FMOIT/FMNO 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.12.2. Aktueliziranje Nastavnih planova i programa u predškolskim i školskim institucijama, u cilju postizanja adekvatnije informiranosti i ekološke educiranosti Dugoroĉno FMOIT/FMNO 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/UNESCO 4.1.12.3. Uspostava namjenskih fondova za ekološku i okolišnu edukaciju, kako po horizontalnom, tako i vertikalnom ustrojstvu društva Dugoroĉno FMOIT/FMNO 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/UNESCO 4.1.12.4. Izrada naroĉitih programa za bolju medijsku promociju biološke i geološke baštine FBiH Dugoroĉno FMNO/FMOIT 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.12.5. Viši stupanj demokratizacije u sistemu donošenja odluka o zaštiti i upotrebi prirodnih resursa, kroz naglašenije ukljuĉivanje predstavnika lokalnih zajednica Dugoroĉno FMOIT/Vlada FBiH - Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.12.6. Jaĉanje fondova za rad nevladinih organizacija kreiranjem posebnih društvenih i ekoloških ciljeva na pojedinim nivoima društveno politiĉkog organiziranja FBiH Dugoroĉno FMOIT/Vlada FBiH 1.000.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.12.7. Uspostava dirigovane izdavaĉke djelatnosti u oblasti jaĉanja ekološke svijesti Dugoroĉno FMOIT/FMNO 500.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.1.12.8. Razvoj takvih instrumentarija koji će omogućiti saradnju pravnih i fiziĉkih lica i drugih organizacija u Dugoroĉno FMOIT/Vlada FBiH 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 155 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova spreĉavanju aktivnosti koje mogu ugroziti ili oštetiti prirodu, ublaţavanje štete, eliminiranje posljedica štete, obnova oštećene prirode i dovoĊenje u stanje u kojem je bila prije pojave štete Ukupno 4.1.12 2.100.000 KM UKUPNO 4.1 17.750.000 KM 4.2 Odrţiva upotreba prirodnih resursa 4.2.1 Uspostava intersektorskog pristupa u upravljanju biodiverzitetom i geodiverzitetom FbiH 4.2.1.1. Razvoj Uputstava za korištenje bioloških, geoloških, šumskih, vodenih i ostalih prirodnih resursa u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, Direktivom o staništima i Direktivom o oĉuvanju divljih ptica Kratkoroĉno FMOIT 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.2.1.2. Revizija Zakona o šumama, Zakona o lovstvu, Zakona o slatkovodnom ribarstvu, Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o rudarstvu Kratkoroĉno FMPVŠ/FMOIT 100.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO 4.2.1.3. Uspostava boljeg protoka informacija izmeĊu relevantnih ministarstava i njihovih pojedinih sektora Kratkoroĉno Vlada FBiH/FMOIT - Budţet 4.2.1.4. UsklaĊivanje sa procedurama dodjeljivanja koncesija u skladu sa zakonskim propisima i meĊunarodnim preuzetim obavezama Kratkoroĉno Vlada FBiH/FMOIT 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.2.1.5. Razvoj i donošenje intersektorskih dokumenata kojima će se interesi oĉuvanja prirode uzeti u obzir pri Kratkoroĉno Vlada FBiH/FMOIT - Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 156 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova utvrĊivanju strategije ekonomskog razvoja i dokumenata prostornog ureĊenja 4.2.1.6 Promocija principa „Svako korištenje prirode i njeno opterećenje vršiti na naĉin koji najmanje zagaĊuje ili oštećuje prirodu“ Kratkoroĉno FMOIT 300.000 Budţet/ strana Sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.2.1 700.000 KM 4.2.2 Oĉuvanje tradicionalnih znanja i iskustava u procesu upravljanja biološkom i geološkom raznovrsnošću 4.2.2.1. Promocija tradicionalnih znanja kroz odrţivu upotrebu prirodnih resursa (ljekovite, jestive divlje biljke, gljive i ţivotinje) Srednjoroĉno FMOIT/FMNO/FMZdr 800.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO/WHO 4.2.2.2. Promocija tradicionalnih znanja i kulturnih vrijednosti kroz funkcioniranje zaštićenih dijelova prirode Srednjoroĉno FMOIT/FMNO 500.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO/WHO 4.2.2.3. Promocija tradicionalnih znanja i kulturnih komparativnih prednosti kroz izradu razliĉitih publikacija koje su u neposrednoj vezi sa ukupnom promocijom FBiH Srednjoroĉno FMOIT/Vlada BiH/FMNO 800.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO/WHO Ukupno 4.2.2 2.100.000 KM 4.2.3 Uspostava i jaĉanje poticajnih ekonomskih mjera 4.2.3.1. Jaĉanje ekonomskih olakšica kod uzgoja i korištenja vrsta autohtonog genofonda po osnovu tradicionalnih znanja i dostignutih iskustava Srednjoroĉno FMOIT/FMPVŠ/Vlada BiH 750.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO 4.2.3.2. Razvoj i primjena ekonomskih olakšica kod uspostave centara za zbrinjavanje ugroţenih ţivotinja FMOIT/FMZdr/FMPVŠ 300.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 157 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova (ukljuĉujući i domestificirane ţivotinje) Ukupno 4.2.3 1.500.000 KM 4.2.4 Razoj odrţivog turizma 4.2.4.1. Izrada strategije za razvoj odrţivog turizma sa posebnim osvrtom na marinski, planinski i religijsko-duhovni turizam Dugoroĉno FMOIT 300.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.2.4.2. Razvoj i primjena indikatora prirodne baštine za procjenu odrţivosti turistiĉki orijentiranih aktivnosti i mjera Dugoroĉno FMOIT 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.2.4 500.000 KM UKUPNO 4.2 4.800.000 KM 4.3 Ravnopravna raspodjela dobiti od prirodnih resursa (biološke i geološke raznolikosti) 4.3.1 Promocija autohtonih resursa 4.3.1.1. Donošenje legislative za odrţivo upravljanje genetiĉkim resursima Kratkoroĉno FMOIT/FMPVŠ/MVTEO/ Vlada FBiH 250.000 Budţet 4.3.1.2. Inventarizacija autohtonih genetiĉkih resursa Kratkoroĉno FMOIT/FMNO/FMPVŠ 250.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.3.1.3. Uspostava efikasnije biološke sigurnosti za autohtoni genofond Kratkoroĉno FMOIT/FMPVŠ 800.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO 4.3.1.4. Razvoj adekvatnog instrumentarija za identifikaciju i monitoring genetiĉki modificiranih organizama (GMO) kao i preduvjeta za njihovo puštanje u ţivotnu sredinu, mjera upravljanja ukljuĉujući i oblike eventualne zaštite od genetiĉki modificirane hrane Kratkoroĉno MVTEO/FMOIT/FMPVŠ/ FMZdr 800.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/FAO 4.3.1.5. Kontinuiran nauĉno-istraţivaĉki rad realiziran kroz ekspertne Kratkoroĉno FMNO/FMOIT/FMPVŠ 3.000.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 158 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova timove/institucije u cilju dalje identifikacije autohtonog genofonda u sferi flore, faune i fungije 4.3.1.6. Kontinuiran nauĉno-istraţivaĉki rad realiziran kroz ekspertne timove/institucije u cilju dalje identifikacije geoloških resursa Kratkoroĉno FMOIT/FMERI 3.000.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB/UNESCO Ukupno 4.3.1 8.100.000 KM UKUPNO 4.3 8.100.000 KM 4.4 Smanjenje pritisaka na biološku i geološku raznolikost Federacije BiH 4.4.1 Ublaţavanje posljedica klimatskih promjena 4.4.1.1. Identifikacija bioindikatora i njihova adekvatna primjena u praćenju intenziteta i dinamike klimatskih promjena u FBiH (od nivoa mora do najviših planina) Kratkoroĉno FMOIT 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.4.1.2. Uspostava mehanizama koji će osigurati dostupnost i javnost informacija o klimatskim promjenama Kratkoroĉno FMOIT/FMNO 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.4.1.3. Identifikacija indikatora za monitoring promjena u domenu geoloških resursa Kratkoroĉno FMOIT/FMERI 200.000 Budţet/ strana sredstva GEF/UNEP/UNDP/ WB Ukupno 4.4.1 600.000 KM 4.4.2 Smanjenje pritisaka u prostoru FbiH 4.4.2.1. Uspostava bioindikatora i revizija postojećeg stanja ranije zaštićenih podruĉja BiH Kratkoroĉno FMOIT 800.000 Budţet GEF/UNEP/UNDP/ WB 4.4.2.2. Inoviranje planova upravljanja za ranije zaštićena podruĉja u skladu sa IUCN Kratkoroĉno FMOIT 800.000 Budţet GEF/UNEP/UNDP/ WB 159 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova Ukupno 4.4.2 1.600.000 KM UKUPNO 4.4 2.200.000 KM 4.5 Uspostava finansijskih mehanizama za odrţivo upravljanje biološkom i geološkom raznolikošću 4.5.1 Uspostava toka stalnih budţetskih izdvajanja za zaštitu prirode i prirodnog naslijeĊa 4.5.1.1. Mobilizacija sredstava za jaĉanje institucionalnog okvira Kratkoroĉno Vlada FBiH 750.000 Budţet 4.5.1.2. Razvoj finansijskih mehanizama za provoĊenje propisanih mjera Kratkoroĉno Vlada FBiH 750.000 Budţet Ukupno 4.5.1 1.500.000 KM Ukupno 4.5 1.500.000 KM UKUPNO 4 34.350.000 KM AP5. ZAŠTITA ZEMLjIŠTA 5.1 Stvoriti osnovu za skladan i prostorno uravnoteţen socio-ekonomski razvoj 5.1.1 Ojaĉati regulatorni okvir neophodnog za uspostavu ISUZ 5.1.1.1 Identificiranje neusklaĊenosti zakonske legislative i donošenje plana izrade podzakonskih akata 2008. FMOiT, u saradnji sa FMP 20.000 FB IPA 5.1.1.2 Donošenje Okvirnog zakona o (zaštiti) zemljišta koji treba da uspostavi 2008/09. FMOiT, u saradnji sa FMPVŠ, FMP 35.000 FB IPA 160 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova zakonski osnov za formiranje modernog i efikasnog institucionalnog okvira, te jasnije definira odgovornosti, naĉine izvještavanja, uspostavu protokola komunikacije 5.1.1.3 Usvajanje inoviranog Zakona o rudarstvu – novi zakon mora uvaţiti organizaciju FBiH, raspodjelu nadleţnosti i omogućiti efikasno ubiranje dijela namjenskih taksi, te punjenje Okolišnog fonda 2008/10. FMERI, u saradnji sa FMOiT 35.000 FB IPA 5.1.1.4 Izrada podzakonskih akata (nedostajući) 2009/11. FMOiT, FMPVŠ, FMERI, FMP, Kantoni 90.000 FB IPA 5.1.1.5 Izrada Prostornog plana FBiH – podrška postojećim aktivnostima 2009. FMPU, u saradnji sa FMOiT 500.000 FB 5.1.1.6 Izrada i usklaĊivanje analitiĉko planske dokumentacije na svim nivoima administracije, što ukljuĉuje i izradu namjenskih karata neophodnih za integrirano upravljanje zemljištem 2009/12. FMPU, Kantoni, FZA, FZG, FUGIPP u saradnji sa FMOiT, FMPVŠ, FMERI, 1.100.000 FB IPA 5.1.1.7 Izrada Plana i Programa gospodarenja zemljištem 2009. FZA, FMPVŠ i FMOiT 30.000 FB Ukupno 5.1.1 1.360.000 KM 5.1.2 Ojaĉati i uspostaviti institucionalni okvir neophodan za provoĊenje regulative i funkcioniranje ISUZ 5.1.2.1 Definicija osnovne konfiguracije i dugoroĉnog plana razvoja (ZIS) 2009. FMOiT, u saradnji sa FMPVŠ, FMPU, FMERI, Kantoni, FZA, FZG, FUGIPP 250.000 FB IPA, FAO 5.1.2.2 Stvaranje koordinacijskog ĉvorišta za prikupljanje svih informacija 2010. FMOiT, FZA, FZG, FUGIPP u saradnji sa FMPVŠ, FMPU, FMERI, Kantoni, 2.000.000 FB IPA, FAO 161 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 5.1.2.3 Uspostava Koodinacionog Vijeća za zemljište 2009. FMOiT, u saradnji sa FMPVŠ, FMERI, Kantoni, FZA, FZG 20.000 FB 5.1.2.4 Uspostava odjela u Fondu za okoliš koji bi prikupljao novac i upravljao njegovom potrošnjom. 2009. FMiO 50.000 FB Ukupno 5.1.2 2.320.000 KM 5.1.3 Doprinjeti razvoju jaĉanja ruralnih oblasti 5.1.3.1 Uspostava efikasnog trţišta zemljištem 2008/12. FMP, FUGIPP u saradnji sa FMOiT, FMPVŠ, 1.500.000 FB IPA 5.1.3.2 Promocija odrţivog upravljanja pašnjacima 2010/12. FMPVŠ, u saradnji sa FMP, FUGIPP 200.000 FB 5.1.3.3 Kreiranje i implementacija agrookolišnog programa 2008/17. FMPVŠ, FZA u saradnji sa FMOiT 2.000.000 FB LEADER, BP 5.1.3.4 Uspostava/podrška postojećim shemama oznaĉavanja okolišno prihvatljivih metoda proizvodnje hrane 2008/10. FMOiT, FMPVŠ, FMRPiO, FZA 600.000 FB LEADER, BP 5.1.3.5 Promocija proizvodnji koje se temelje na tradiciji podruĉja, ali grade znaĉajnu dodatnu vrijednost 2009/12. FMPVŠ u saradnji sa FZA, FMRPiO, FMOiT,, 1.000.000 FB LEADER, BP 5.1.3.6 Promocija odrţivog upravljanja šumama 2008/11. FMPVŠ u saradnji sa FMOiT, 600.000 FB 5.1.3.7 Uĉestvovati u finansiranju programa ruralnog razvoja 2011/18. FMPVŠ, kantoni u saradnji sa FMOiT, FMRPiO, FZA, i 2.000.000 FB Ukupno 5.1.3 7.900.000 KM UKUPNO 5.1 11.580.000 KM 5.2 Minimiziranje/otklanjanje rizika po ljudsko zdravlje, biodiverzitet, prirodno i graditeljsko nasljeĊe 162 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 5.2.1 Identificiranje i praćenje rizika po zdravlje biodiverzitet, prirodno i graditeljsko nasljeĊe 5.2.1.1 Inventarizacija stanja zemljišta 2009/12. FZA, FZG, FUGIPP, u saradnji sa FMOiT, FMPVŠ 2.500.000 FB GEF 5.2.1.2 Procjena rizika i utjecaja na kvalitet okoliša utvrĊenih oštećenja zemljišta 2010/13. FZA, FZG, u saradnji sa FMOiT, FMPVŠ 250.000 FB IPA, BP 5.2.1.3 Uspostava sistematskog monitoringa zemljišta i izvještavanje prema EEA 2010/17. FZA, FZG, u saradnji sa FMOiT, FMPVŠ 4.500.000 FB, D IPA, BP 5.2.1.4 Izraditi program za suzbijanje decertifikacije 2010. FZA, FMOiT, FMPVŠ 150.000 FB UN, GEF Ukupno 5.2.1 7.400.000 KM 5.2.2 UnapreĊenje kvaliteta zemljišta vraćanjem funkcije degradiranog zemljišta ili minimiziranja utjecaja 5.2.2.1 Priprema dugoroĉnog plana povrata funkcije degradiranog zemljišta 2012/14. FMOiT, u saradnji sa FZA, FZG, FMPVŠ 2.000.000 FB 5.2.2.2 Operacionalizacija pripremljenih planova 2013/18. FZA, FZG, FMOiT, FMPVŠ 15.000.000 FB, PU UN, GEF 5.2.2.3 Smanjenje opasnosti od minskih polja i njihovo uklanjanje 2008/12. MAC, u saradnji sa FMO,FMOiT, FMPVŠ 25.000.000 FB UN portfolioBP 5.2.2.4 Integrirani plan unapreĊenja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta (prioriteti prema kojima će kantoni razvijati svoje programe) 2010/11. FZA, u saradnji sa FZG, FMOiT, FMPVŠ i k antoni 100.000 Kanton 5.2.2.5 Formiranje banke zemljišta 2009. FMPU, FZA, u saradnji sa FMOiT, FMERI, FMPiK, Kantoni 70.000 FB Ukupno 5.2.2 42.170.000 KM Ukupno 5.2 49.570.000 KM 5.3 Senzibiliziranje i jaĉanje kapaciteta lokalne i ekspertske zajednice 163 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 5.3.1 Senzibiliziranje javnosti o znaĉaju neekonomskih funkcija zemljišta 5.3.1.1 Program senzibiliziranja javnosti o ekološkim ulogama tla 2009/10. FMOiT, u saradnji sa FMPVŠ 150.000 FB, Kantoni, općine BP, LEADER 5.3.1.2 Program jaĉanja lokalnih razvojnih NVO 2009/11. FMOiT, u saradnji sa FMPVŠ 250.000 FB, Kantoni, općine IPA, UN 5.3.1.3 Program obrazovanja mladih ljudi osnovne i srednje škole 2009/12. FMOiT, u saradnji sa FMPVŠ, FMOiN 100.000 FB, Kantoni, općine BP Ukupno 5.3.1 500.000 KM 5.3.2 Jaĉanje kapaciteta ekspertske i lokalne zajednice 5.3.2.1. Program obrazovanja eksperata u oblasti odrţivog upravljanja zemljištem i razvoja ruralnih oblasti 2009/13. FMOiN u saradnji sa FMOiT, FMPVŠ, 1.500.000 FB IPA, BP 5.3.2.2 Poticanje istraţivanja u ovoj oblasti 2009/17. FMOiT, u saradnji sa FMOiN FMPVŠ, 4.500.000 FB FP 7 Ukupno 5.3.2 6.000.000 KM UKUPNO 5.3 6.500.000 KM UKUPNO 5 67.650.000 KM AP6. ZAŠTITA ZRAKA 6.1 Ograniĉenje emisije 164 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 6.1.1 Ograniĉenje emisije kiselih gasova iz velikih loţišta, ukljuĉujući prekograniĉni transport 6.1.1.1. OdreĊivanje i osposobljavanje focal pointa za Konvenciju o prekograniĉnom zagaĊivanju zraka na velike udaljenosti (LRTAP) Kraj 2008. MVTEO Budţet 6.1.1.2. Saradnja u okviru EMEP-a Izrada platforme kraj 2008. trajan zadatak MVTEO u saradnji sa FMOIT i MPUGIE RS, te FHMZ Budţet 6.1.1.3. Pristup protokolima o ograniĉavanju emisije SO2 i NOx uz Konvenciju o prekograniĉnom zagaĊivanju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP) Kraj 2008. MVTEO u saradnji sa FMOIT i MPUGIE RS Budţet 6.1.1.4. Pristup ostalim protokolima uz Konvenciju LRTAP kraj 2010. MVTEO u saradnji sa FMOIT i MPUGIE RS Budţet 6.1.1.5. Izrada studije graniĉnih vrijednosti SO2 za TE na liniji emisionih plafona LRTAP Konvencije za BiH, te Direktive 2001/80/EC Evropskog parlamenta i Vijeća o ograniĉavanju emisija odreĊenih zagaĊujućih materija u zrak iz velikih loţišta, te Ugovora o energetskoj zajednici JI Evrope (2005) Kraj 2009. FMOIT i FMERI; U saradnji sa institucijama RS 400.000 Budţet MVTEO/fondovi EU 6.1.1.6 Izmjene i dopune Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Sl. Novine FBiH 12/05) 1. faza juni 2008. 2. faza kraj.2009. FMOIT i FMERI; U saradnji sa Institucijama RS Budţet 6.1.1.7 Podsticanje za istraţivanje u oblasti odsumporavanja dimnih gasova i razvoj odgovarajućih tehnologija Kraj 2008. FMNO, Ekofond 2,000.000 Budţet Ukupno 6.1.1 2.400.000 KM 165 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 6.1.2 Ograniĉenje emisije iz malih loţišta 6.1.2.1 Usmjeravanje korištenja uglja Kraj 2011. FMERI i rudnici uglja Ekofond/rudnic i uglja 6.1.2.2 Oplemenjivanje uglja Kraj 2018. FMERI i rudnici uglja Rudnici uglja 6.1.2.3 Definiranje kvaliteta sobnih peći i kotlova male snage Kraj 2009. MVTEO Zavod za standardizaciju BiH Budţet 6.1.2.4 Noveliranje Pravilnika o graniĉnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Sl. novine FBiH 12/05 ) Kraj 2010. FMOIT, FMERI Budţet 6.1.2.5 Donošenje propisa o ureĊenju komunalne energetike (centralno grijanje) Kraj 2010. FMERI Budţet Ukupno 6.1.2 0 KM 6.1.3 Smanjenje zagaĊivanja zraka iz industrije - tehnološka postrojenja 6.1.3.1 Promocija ĉišće proizvodnje / Primjena Direktive 96/61/EC o integralnoj prevenciji i reguliranju zagaĊivanja (IPPC direktiva) (I) Kraj 2008. (II) kraj 2010. (III) zapoĉeti 2017. FMOIT MVTEO/IPA 6.1.3.2 Uspostava sistema okolišnog upravljanja u odreĊenim industrijskim granama (EMAS I) Kraj 2009. FMOIT IAK Budţet 6.1.3.3 Upravljanje hemikalijama kojima se moţe zagaditi zrak Kraj 2011. MVTEO, FMOIT FMPVŠ FMZdr i F P/G komora; MVTEO/IPA 166 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 6.1.3.4 UnapreĊenje sistema periodiĉne provjere i kontinuiranog praćenja emisije kraj 2009. FMOIT Budţet 6.1.3.5 Iskljuĉivanje iz upotrebe supstanci koje ugroţavaju ozonski sloj Program u toku FMOIT u saradnji sa MVTEO Multilateralni fond Montrealskog protokola Ukupno 6.1.3 0 KM 6.1.4 Smanjenje zagaĊivanje zraka od saobraćaja u gradovima 6.1.4.1 Kontrola emisije CO i ĉaĊi na tehniĉkim pregledima motornih vozila, te na ulicama 30. juni 2008. FMOIT, Min. unutrašnjih poslova i Agencija za kontrolu tehniĉkih pregleda Budţet kantona i fond 6.1.4.2 Izrada mehanizma za uvoĊenje naknada za okolinu zbog ispuštanja gasova od motornih vozila (plaća se pri registraciji vozila) 2010. FMSaob Fond 6.1.4.3 Povećanje posebnih poreza na olovna motorna goriva do zabrane njihove upotrebe Do 2010. Federalno ministarstvo finansija 6.1.4.4 Stimuliranje javnoga prijevoza ukljuĉujući i ţeljezniĉki promet u funkciji zaštite okoliša 2017. Budţet 6.1.4.5 Razrada politike odreĊivanja cestarina i njezino unapreĊivanje Kraj 2015. Budţet 6.1.4.6 Analiza dosadašnjeg reguliranja uvoza polovnih vozila Izmjene i dopune Zakona Kraj 2008. MVTEO Ukupno 6.1.4 0 KM UKUPNO 6.1 2.400.000 KM 6.2 Upravljanje kvalitetom zraka 167 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 6.2.1 Planiranje kvaliteta zraka 6.2.1.1 Izrada uputstva za izradu Katastra emisije u atmosferu kraj 2008. FMOIT 70.000 Fond 6.2.1.2 Izrada uputstva za korištenja katastra emisije u prognoziranju i planiranju kvaliteta zraka Kraj 2009. FMOIT FHMZ 70.000 Fond 6.2.1.3 Izrada uputstva za planiranje i provjeru efekata na smanjenju emisije primjenom monitoringa kvaliteta zraka Kraj 2009. FMOIT 70.000 6.2.1.4 Analiza funkcioniranja monitoringa kvaliteta zraka u nekim gradovima Kraj 2017. FMOIT FMZ 80.000 Fond 6.2.1.5 Uspostava federalne i kantonalnih mreţa praćenje kvaliteta zraka Kraj 2009. FMOIT FMZ 8.000.000 Budţet FBiH, kantona i fond 6.2.1.6 Uspostava sistema osiguranja kvaliteta mjerenja, prikupljanja podataka i njihove razmjene u okviru EEA Faza (I): Juni 2009. Faza (II) Kraj 2010. FHMZ Budţet MOFTER/IPA 6.2.1.7 Sprovesti sistemske mjere za zaštitu od buke i vibracija Kraj 2015. Budţet 6.2.1.8 Uspostava saradnje na lokalnom nivou izmeĊu sluţbi prostornog ureĊenja i sluţbi za zdravstvo, odnosno, zavoda za javno zdravstvo Juni 2008. FMOIT i FMZdr Ukupno 6.2.1 8.290.000 KM UKUPNO 6.2 8.290.000 KM 6.3 UnapreĊenje korištenja energije 6.3.1 Smanjivanje energijske intenzivnosti 6.3.1.1 Program djelovanja u privredi i meĊu graĊanima u cilju smanjivanja Program kraj 2009. FMERI FMOIT 168 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova energijske intenzivnosti – u saradnji sa Federalnom i kantonalnim privrednim komorama djelovanje po programu; kontinuirano 6.3.1.2 Osnivanje savjetovališta za energiju (I) kraj 2008. (II) kraj 2010. FMERI FMOIT Budţet 6.3.1.3 Uspostava sistema za statistiĉko praćenje parametara kojima se definira energijska intenzivnost po privrednim granama. Kraj 2010. FZStat u saradnji sa kantonalnim ZStat 2,000.000 KM Budţet 6.3.1.4 UvoĊenje sistema oznaĉavanja energijske efikasnosti tehniĉkih proizvoda Kraj 2010. FMERI u saradnji sa IAk i UC 300.000 KM 6.3.1.5 Donijeti propise za energijsku efikasnost u zgradarstvu, te uvesti sistem oznaĉavanja energijske efikasnosti zgrada Kraj 2010. FMERI; 400.000 KM 6.3.1.5 Donijeti strategiju usmjeravanja snabdijevanja energijom u FBH i raditi na njenoj implementaciji Kraj 2008. FMERI 6.3.1.6 Popularizacija osnivanja ESCO kompanija (Energy Service COmpany) Kraj 2008. FMERI; FMOIT 50.000 KM 6.3.1.7 Uvesti sistem stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi, kao i stimuliranje zamjene uvoznih fosilnih goriva domaćim gorivima iz obnovljivih izvora Kraj 2009. FMERI MFin FMOIT 300.000 KM 6.3.1.8 UvoĊenje instituta energijskog menadţera za budţetske ustanove (na svim nivoima). Kraj 2008. FMERI Kanton I 6.3.1.9 Uvesti sistem energijskog audita u privredi (dobrovoljni mehanizam) Kraj 2008. FMERI 169 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 6.3.1.10 Uvesti zanimanje Saradnik za energiju i vodu Kraj 2008. FZZStat ZZa 6.3.1.11 Izrada nacionalnog izvještaja o emisiji gasova koji izazivaju efekt staklene bašte, identifikacija utjecaja i potrebnih mjera sanacije i adaptacije Kraj 2010. FMOIT i FP FCCC Osigurao UNDP 6.3.1.12 Ukljuĉiti se u meĊunarodne programe za podsticanje sniţavanja energijske intenzivnosti Kraj 2008. MVTEO FMERI Ukupno 6.3.1 3.050.000 KM 6.3.2 Podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije 6.3.2.1 Razvoj politike za podsticanje proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora – dobrovoljni mehanizmi Kraj 2008. FMERI FMOIT 6.3.2.2 Uspostava CDM biroa i sistema korištenja CDM fleksibilnog mehanizma inostrane podrške za implementaciju projekata u FBiH Odmah MVTEO, FMOIT FMERI 6.3.2.3 Razvoj politike za podsticanje proizvodnje i korištenje energije iz obnovljivih izvora uz meĊunarodnu podršku (putem CDM fleksibilnog mehanizma i kroz CDM biro) Kraj 2008. MVTEO i FMERI Sastavni dio Strategije razvoja energetike BiH 6.3.2.4 Podsticati uvoĊenje u upotrebu obnovljivih izvora energije u cilju smanjenja zavisnosti od uvoza energenata Kraj 2008. FMERI MOFTER FMOIT Ukupno 6.3.2 0 KM UKUPNO 6.3 3.050.000 KM 170 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova UKUPNO 6 14.030.000 KM AP7. UPRAVLJANJE OTPADOM 7.1 Smanjenje rizika po okoliš i zdravlje ljudi i uspostava prioritetne infrastrukture za integrirano upravljanje otpadom 7.1.1 Povećati broj stanovnika obuhvaćen organiziranim prikupljanjem otpada 7.1.1.1 Napraviti program povećanja broja stanovnika pokrivenog organiziranim prikupljanjem za svaku općinu FBiH sa procjenom sredstava 2008. Općine - Općinski proraĉun 7.1.1.2 Realizirati programe povećanja broja stanovnika pokrivenog organiziranim prikupljanjem U skladu sa operativnim ciljem Općine - EBRD, WB Ukupno 7.1.1 0 KM 7.1.2 Stvoriti uvjete za sanitarno odlaganje kapaciteta za najmanje 5 godina odlaganja u svim regijama 7.1.2.1 Definirati regije, potpisati općinske sporazume 2008. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš i općine uz koordinaciju sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma 7.1.2.2 Pripremiti studije izvodivosti za regiju i 2009. Kantonalna ministarstva 5.000.000 Općinski, EU, EBRD, WB 171 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova odrediti lokacije na temelju istraţnih radova za RCGO. Upisati lokacije u prostorno plansku dokumentaciju nadleţna za okoliš i prostorno planiranje uz koordinaciju sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma kantonalni i federalni proraĉun 7.1.2.3 Pripremiti Studije procjene utjecaja na okoliš i projektnu dokumentaciju za sve RCGO. Dobiti potrebne dozvole 2010. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš i prostorno planiranje 2.500.000 Kantonalni proraĉun 7.1.2.4 Izgraditi sanitarno odlagalište u okviru RCGO 2011. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš 50.000.000 EU, EBRD, WB 7.1.2.5 Izraditi i usvojiti Kantonalne planove upravljanja otpadom 2010. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš 1.000.000 Proraĉun kantona 7.1.2.6 Izraditi općinske planove i propise kojima se definiraju lokalne obveze u odnosu na primjenu koncepta regionalnog deponiranja definiranog Kantonalnim planom 2011. Općine 800.000 Proraĉun općina IPA Ukupno 7.1.2 59.300.000 KM 7.1.3 Ukloniti nelegalna odlagališta i sanirati podruĉje na kojem su se nalazila 7.1.3.1 Napraviti kratkoroĉni program uklanjanja nelegalnih odlagališta u svim općinama sa procjenom sredstava 2008. Općine - Općinski proraĉun Ukupno 7.1.3 0 KM 7.1.4 Sanirati i zatvoriti postojeća općinska odlagališta 7.1.4.1 Izraditi Planove aktivnosti za sanaciju općinskih deponija 2008. Općine 250.000 Općinski proraĉuni 7.1.4.2 Sanirati i zatvoriti općinske deponije do 2014. Općine 50.000.000 Općinski, kantonalni i 172 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova federalni proraĉun. 7.1.4.3 Kreirati i implementirati javnu kampanju za podizanje svijesti o posljedicama neadekvatnog odlaganja otpada na okoliš i ljudsko zdravlje 2008-9. Ministarstvo okoliša i turizma FBiH, Ministarstvo zdravlja FBiH 200.000 Federalni proraĉun Ukupno 7.1.4 50.450.000 KM 7.1.5 Sanirati postojeće površine pod neadekvatno odloţenim otpadom (opasni i neopasni otpad) 7.1.5.1 Aţurirati listu ţarišta(„hot spots“) 2008-9. FMOIT i Civilna zaštita 10.000 Fond za zaštitu okoliša WB, UNEP 7.1.5.2 Okolišna dozvola postojeći pogoni 2008-10. FMOIT i vlasnici postrojenja i pogona Vlasnici pogona (djelomiĉno kreditiranje) 7.1.5.3 Studija izvodljivosti sanacije napuštenih odlagališta 2009-10. FMOIT 500.000 FMOIT 7.1.5.4 Sanacija napuštenih odlagališta 2018. (50%) FMOIT i Kantonalna ministarstva okoliša 10.000.000 Fond za zaštitu okoliša WB, UNEP Ukupno 7.1.5 10.510.000KM 7.1.6 Uspostaviti kapacitete za adekvatno zbrinjavanje opasnog otpada (% koliĉina opasnog otpada) 7.1.6.1 (Referira na mjeru 7.1.5.2) 7.1.6.2 Krovna studija izvodljivosti za utvrĊivanje prihvatljivih alternativa zbrinjavanja pojedinih vrsta otpada 2010. FMOIT 500.000 FMOIT 7.1.6.3 Podrţati tehniĉko unapreĊenje postojećih kapaciteta za sagorijevanje kontinuirano FMOIT Vlasnici otpada (uz FMOIT podršku za povoljno kreditiranje) 173 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 7.1.6.4 Kantonalni planovi upravljanja otpadom i Federalni plan upravljanja opasnim otpadom (predvidjeti kapacitete za privremeni prihvat opasnog otpada, kao i zbrinjavanje inertnog otpada , te odreĊivanje lokacija za njegovo adekvatno zbrinjavanje) 2008-9. FMOIT i Kantonalna ministarstva okoliša 7.1.6.5 Uspostaviti kapacitete pri RCUO za opasni i inertni otpad U skladu sa dinamikom uspostave RCUO FMOIT 2.000.000 WB 7.1.6.6 Pilot programi namijenjeni sigurnom odlaganju PCB-a 2009-10. FMOIT 200.000 FMOIT Ukupno 7.1.6 2.800.000 KM 7.1.7 Uspostaviti deponije inertnog (graĊevinskog i sl.) otpada (% koliĉina inertnog otpada) 7.1.7.1 (Referira na mjeru 7.1.6.4) 7.1.7.2 Nabaviti mobilne drobilice za inertni otpad (RCUO – 1 drobilica za 2 ili 3 centra) 2008-10. FMOIT 3.000.000 Fond za zaštitu okoliša 7.1.7.3 Uspostava deponija inertnog otpada 2010-17. Kantonalna ministarstva okoliša 3.000.000 (100.000 300.000 po deponiji) Fond za zaštitu okoliša Ukupno 7.1.7 6.000.000 KM 7.1.8 Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada i procent adekvatnog zbrinjavanja opasnog otpada 7.1.8.1 (Referira na mjeru 7.1.5.2) 7.1.8.2 (Referira na mjeru 7.1.6.4) 7.1.8.3 (Referira na mjeru 7.1.6.2) Ukupno 7.1.8 0 KM 174 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 7.1.9 Pokriveno efikasnim sistemom upravljanja otpadom u poljoprivrednoj proizvodnji i šumarstvu 7.1.9.1 Uvesti sistem odvojenog prikupljanja biorazgradivog, neorganskog i otpada od opasnih materija i njihove ambalaţe u poljoprivredi i šumarstvu. 2009 - 11. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i nadleţna kantonalna ministarstva poljoprivrede i šumarstva u saradnji sa šumarskim preduzećima, poljoprivrednim gazdinstvima i komunalnim preduzećima 300.000 Federalni i kantonalni proraĉuni 7.1.9.2 Provesti program obuke o pravilnom prikupljanju i odlaganju biorazgradivog otpada i neorganskog otpada. 2008 - 9. Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 50.000 Federalni proraĉuni 7.1.9.3 Provesti program obuke o korištenju, skladištenju i odlaganju pesticida i ostalih opasnih materija i njihove ambalaţe za poljoprivredne proizvoĊaĉe i šumarska preduzeća. 2008 - 9. Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 60.000 Federalni proraĉuni 7.1.9.4 Osigurati infrastrukturu za odvojeno prikupljanje otpada. 2010 - 12. Nadleţna Kantonalna ministarstva u saradnji sa šumarskim preduzećima i poljoprivrednim gazdinstvima 250.000 Kantonalni proraĉuni 175 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova Ukupno 7.1.9 660.000 KM 7.1.10 Uspostaviti kapacitete za adekvatno zbrinjavanje otpada ţivotinjskog porijekla (% adekvatno zbrinutog otpada po koliĉini) 7.1.10.1 Izrada Studije izvodljivosti najprihvatljivijeg koncepta upravljanja otpadom ţivotinjskog porijekla u BiH 2008-2009 Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa Federalnim ministarstvima okoliša i turizma, prostornog ureĊenja i ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 400.000 IPA program 7.1.10.2 Priprema projektne dokumentacije za najprihvatljiviji koncept zbrinjavanja otpada ţivotinjskog porijekla, dokumentacije za dobivanje okolinske, te studija za dobivanje svih potrebnih ostalih dozvola 2010 Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa Federalnim ministarstvima okoliša i turizma, prostornog ureĊenja i ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 500.000 Drţavni i entitetski proraĉuni 7.1.10.3 Realizacija najprihvatljivijeg koncepta zbrinjavanja otpada ţivotinjskog porijekla u skladu sa EU zahtjevima 2011 - 2014 Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa entitetskim ministarstvima poljoprivrede 20.000.000 Drţavni i entitetski proraĉuni Koncesije IPA program 7.1.10.4 Projektovanje mreţe objekata- 2010 - 2011 Ministarstvo vanjske 350.000 Drţavni i 176 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova sabirališta i prateće infrastrukture trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa Federalnim ministarstvima okoliša i turizma, prostornog ureĊenja i ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva entitetski proraĉuni 7.1.10.5 Izgradnja regionalnih sabirališta (6-8) za prihvat, hlaĊenje i skladištenje otpada ţivotinjskog porijekla, te nabavka transportnih vozila za svako sabiralište 2011 - 2012 Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa entitetskim ministarstvima poljoprivrede 4.500.000 Drţavni i entitetski proraĉuni Koncesije IPA program Ukupno 7.1.10 25.750.000 KM 7.1.11 Sanirati i zatvoriti postojeća odlagališta, jame grobnice i groblja sa otpadom ţivotinjskog porijekla 7.1.11.1 Izrada programa uklanjanja postojećih odlagališta, jama i groblja za otpade ţivotinjskog porijekla u kantonima sa procjenom sredstava 2011. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš Entitetski i kantonalni proraĉuni 7.1.11.2 Izrada dokumentacije za sanaciju postojećih odlagališta, jama i groblja za otpade ţivotinjskog porijekla 2012 - 2013. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš i općine Entitetski i kantonalni proraĉuni 7.1.11.3 Sanacija i zatvaranje postojećih odlagališta, jama grobnica i groblja za otpad ţivotinjskog porijekla 2014-2018. Kantonalna ministarstva nadleţna za poljoprivredu i općine Entitetski i kantonalni proraĉuni Ukupno 7.1.11 0 KM 177 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 7.1.12 Povećati procent adekvatno zbrinutog otpada iz zdravstvenih ustanova 7.1.12.1 Izrada i usvajanje tehniĉkih uputa o najboljim raspoloţivim tehnikama za klaonice, industriju prerade mesa i ribe, ribogojilišta, te uzgoj krupne stoke i peradi u BiH 2008 - 2009. Federalno ministarstvo okoliša i turizma zajedno sa Ministarstvom za prostorno planiranje, graĊevinarstvo i ekologiju RS 30.000 Entitetski proraĉuni 4 dokumenta se finansiraju kroz Life projekt-IPPCBiH, a izrada preostalih dokumenata se moţe realizirati kroz proraĉune 7.1.12.2 Priprema uputstava za upravljanje otpadom ţivotinjskog porijekla za sve proizvoĊaĉe. 2011 - 2014. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva zajedno sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma 150.000 Federalni proraĉun 7.1.12.3 Kreiranje i implementacija javne kampanje za podizanje svijesti, te obuka i trening razliĉitih ciljnih grupa. 2011 - 2016. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa Federalnim ministarstvima okoliša i turizma, Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i uredima za inspekcije 500.000 Drţavni i entitetski proraĉuni Ukupno 7.1.12 680.000 KM 7.1.13 Povećati procent adekvatno zbrinutog otpada iz veterinarskih ustanova 7.1.13.1 Referiran na 7.1.12.1 7.1.13.2 Referiran na 7.1.12.2 178 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 7.1.13.3 Referiran na 7.1.12.3 Ukupno 7.1.13 0 KM UKUPNO 7.1 156.150.000 KM 7.2 Smanjenje koliĉina otpada za finalno odlaganje/zbrinjavanje uz efikasnije korištenje resursa 7.2.1 Uspostaviti sistem odvojenog prikupljanja komunalnog otpada u svim općinama FBiH 7.2.1.1 Kreirati i implementirati javnu kampanju za podizanje svijesti o naĉinima postupanja sa otpadom, promocija integriranog sistema upravljanja otpadom 2010-2012. Ministarstvo okoliša i turizma FBiH Ministarstvo zdravlja FBiH 150.000 Federalni proraĉun Ukupno 7.2.1 150.000 KM 7.2.2 Prikupiti i reciklirati otpad od ambalaţe 7.2.2.1 Referiran na 7.1.2.5 7.2.2.2 Referiran na 7.2.2.1 Ukupno 7.2.2 0 KM 7.2.3 Odvojeno prikupiti biootpad iz vrtova i parkova 7.2.3.1 Referiran na 7.1.2.5 7.2.3.2 Referiran na 7.1.9.2 Ukupno 7.2.3 0 KM 7.2.4 Izgraditi regionalne centre za upravljanje otpadom u svim regijama sa svim potrebnim sadrţajima 7.2.4.1 Referiran na 7.1.2.1 7.2.4.2 Referiran na 7.1.2.2 7.2.4.3 Referiran na 7.1.2.3 7.2.4.4 Referiran na 7.1.2.4 7.2.4.5 Izgraditi neophodne sadrţaje pored 179 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova odlagališta Ukupno 7.2.4 0 KM 7.2.5 Preventivnim mjerama sprijeĉiti/umanjiti porast ukupnih koliĉina otpada iz industrije sa porastom obima industrijske proizvodnje 7.2.5.1 Referira na 7.1.5.2 (primjena BAT i „zelene nabavke“) 7.2.5.2 Unaprijediti postojeće i uspostaviti nove kapacitete za povrat energije ili materijala 2010 - 15. FMOIT i kantonalna ministarstva okoliša 2.000.000 (150.000 200.000 Za dodatna postrojenja) Fondovi za zaštitu okoliša UNEP/Sekretarijat Baselske konvencije 7.2.5.3 Razviti sistem identifikacije i promocije 10 najboljih firmi u pogledu okolišnog upravljanja 2008 - 11. FMOIT 10.000 Fond za zaštitu okoliša Ukupno 7.2.5 2.010.000 KM 7.2.6 Povećati udio otpada iz industrije koji se reciklira. odnosno, podlijeţe povratu materijala i energije (R&R), uz istovremeno smanjenje koliĉina preostalog otpada za odlaganje 7.2.6.1 (Referira na 7.1.5.2) 7.2.6.2 (Referira na 7.1.6.2) 7.2.6.3 Provoditi informativne i edukativne kampanje u industrijskim firmama 2008 - 10. Kantonalna ministarstva okoliša 100.000 Kantonalna ministarstva okoliša i Fond za zaštitu okoliša 7.2.6.4 (Referira na 7.1.6.3) 7.2.6.5 (Referira na 7.1.7.2) Ukupno 7.2.6 100.000 KM 7.2.7 Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada reciklaţom, odnosno povratom materijala ili energije (R&R) – specifiĉni tokovi otpada 7.2.7.1 (Referira na 7.1.6.2) 7.2.7.2 (Referira na 7.1.6.3) 180 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 7.2.7.3 (Referira na 7.1.5.2) 7.2.7.4 Uvesti efikasne mjere za smanjenje i spreĉavanje odlaganja EEO kao nesortiranog otpada, uvoĊenjem shema povrata stare/rabljene tehnike, originalnom proizvoĊaĉu otpada 2010. FMOIT Kantonalna ministarstva okoliša Finansiranje od strane samih proizvoĊaĉa – direktno ili naplatom nameta na proizvode, zatim usmjeravanje m sredstava kroz Fond 7.2.7.5 Implementirati pilot projekt razvijanja efikasnijih metoda sortiranja sastavnih materijala EEO 2011. FMOIT 150.000 Fond za zaštitu okoliša Pristupni fondovi EU? Ukupno 7.2.7 150.000 KM 7.2.8 Biorazgradivi otpad iskorišten za proizvodnju komposta i biogoriva 7.2.8.1 Pripremiti entitetski plan upravljanja biorazgradivim otpadom (koji će predvidjeti naĉin uspostave sabirnih centara za kompostiranje biorazgradivog otpada, kao mogućnosti korištenja ovog otpada kao biogoriva). 2009 - 10. Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarsvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 75.000 Federalni proraĉuni EC 7.2.8.2 Pripremiti standarde o najboljoj praksi korištenja biorazgradivog otpada. 2010 - 11. Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 30.000 Federalni proraĉuni EC 7.2.8.3 Uvesti sistem adekvatnog sakupljanja 2011 - 14. Nadleţna Kantonalna 300.000 Kantonalni 181 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova biorazgradivog otpada sa poljoprivrednih dobara i šumskoprivrednih podruĉja. ministarstva u saradnji sa šumarskim preduzećima i poljoprivrednim gazdinstvima proraĉuni 7.2.8.4 Stimulirati razvoj trţišta za ponovnu upotrebu i reciklaţu organskog otpada. 0d 2010. kontinuirano Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 280.000 Federalni proraĉuni IPA, EBRD Ukupno 7.2.8 685.000 KM 7.2.9 Smanjena koliĉina nastalog biorazgradivog i drugog otpada u poljoprivredi i šumarstvu 7.2.9.1 Provesti program podsticanja efikasnijeg iskorištavanja šumskih resursa i efikasnije poljoprivredne proizvodnje 2010 – 13. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 20.000 Federalni proraĉuni 7.2.9.2 Promoviranje certificiranja upravljanja šumskim resursima, sufinansiranjem procesa certificiranja i pruţanjem informacija (seminari, izrada brošura) 2009 - 13. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i nadleţna kantonalna ministarstva 100.000 Federalni i kantonalni proraĉuni 7.2.9.3 Promoviranje certificiranja poljoprivredne proizvodnje, sufinansiranjem procesa certificiranja i pruţanjem informacija (seminari, izrada brošura) 2009 - 13. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i nadleţna kantonalna ministarstva 200.000 Federalni i kantonalni proraĉuni Ukupno 7.2.9 320.000 KM 7.2.10 Smanjena koliĉina nastalog otpada od opasnih materija u poljoprivredi i šumarstvu 7.2.10.1 Reguliranje odlaganja otpadnih 2008 - 9. Federalno ministarstvo 20.000 Federalni 182 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova pesticida i ostalih opasnih materija kroz princip odgovornosti proizvoĊaĉa okoliša i turizma i nadleţna kantonalna ministarstva proraĉuni 7.2.10.2 Podsticanje mehaniĉkih metoda i integriranih tehnika u borbi protiv štetoĉina programom subvencioniranja proizvoĊaĉa koji koriste navedene tehnike. 2014 - 17. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 400.000 Federalni proraĉuni 7.2.10.3 Promovirati i podsticati organsku i integralnu poljoprivrednu proizvodnju kroz mehanizme poreznih olakšica za proizvoĊaĉe organske hrane, pruţanje informacija o organskoj proizvodnji i podsticanje razvoja trţišta za organske proizvode. 2009 - 13. Vlada FBiH i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 400.000 Federalni i kantonalni proraĉuni IPA Ukupno 7.2.10 820.000 KM 7.2.11 Spreĉavanje nastajanja i smanjenje koliĉina otpada za finalno odlaganje – otpad ţivotinjskog porijekla 7.2.11.1 Izrada i usvajanje tehniĉkih uputa o najboljim raspoloţivim tehnikama za klaonice, industriju prerade mesa i ribe, ribogojilišta, te uzgoj krupne stoke i peradi u BiH 2008 - 9. Federalno ministarstvo okoliša i turizma zajedno sa Ministarstvom za prostorno planiranje, graĊevinarstvo i ekologiju RS (80.000) Entitetski proraĉuni Implementacija kroz Life Projekt 7.2.11.2 Priprema uputstava za upravljanje otpadom ţivotinjskog porijekla za sve proizvoĊaĉe. 2011 - 14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva zajedno sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma 150.000 Federalni proraĉun 7.2.11.3 Kreiranje i implementacija javne 2011 - 16. Ministarstvo vanjske 500.000 Drţavni i 183 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova kampanje za podizanje svijesti razliĉitih ciljnih grupa trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ured za veterinarstvo zajedno sa Federalnim ministarstvima okoliša i turizma, prostornog ureĊenja i ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva entitetski proraĉuni Ukupno 7.2.11 730.000 KM 7.2.12 Smanjiti koliĉinu proizvedenog medicinskog opasnog otpada iz zdravstvenih ustanova 7.2.12.1 Donijeti potrebne federalne propise iz oblasti upravljanja otpadom iz zdravstvenih ustanova 2008. Federalno ministarstvo okoliša i turizma u saradnji sa Federalnim ministarstvom zdravstva 7.2.12.2 Pripremiti uputstvo za upravljanje medicinskim otpadom u svim kantonima u FBIH, kojim će se precizirati metode za sortiranje, pakiranje, etiketiranje medicinskog otpada, te metode rukovanja i transporta unutar zdravstvenih ustanova 2009. Federalno ministarstvo zdravstva u saradnji sa Kantonalnim ministarstvima zdravstva 50.000 Federalni/ka ntonalni proraĉun EC, WHO, UNDP, WB 7.2.12.3 Pripremiti uputstvo za upravljanje veterinarskim otpadom u svim kantonima u FBiH, kojim će se precizirati metode za sortiranje, pakiranje, etiketiranje veterinarskog otpada, te metode rukovanja i transporta unutar veterinarskih 2009. Federalno ministarstvo zdravstva u saradnji sa Kantonalnim ministarstvima zdravstva 30.000 Federalni/ka ntonalni proraĉun EC, WHO, UNDP, WB 184 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova ustanova 7.2.12.4 Organizirati programe jaĉanja kapaciteta za zakonodavce, donosioce odluka, kantonalne/općinske vlasti, direktore zdravstvenih i veterinarskih ustanova, radnike u zdravstvenim i veterinarskim ustanovama, te radnike komunalnih preduzeća koji rade na prikupljanju i odlaganju medicinskog otpada. 2010. Federalno ministarstvo okoliša i turizma u saradnji sa Federalnim ministarstvom zdravstva i individualnim konsultantima 70.000 Federalni proraĉun EC, WHO, UNDP, WB 7.2.12.5 Sprovesti program obuke za operacionalizaciju sistema upravljanja medicinskim otpadom za uposlenike zdravstvenih ustanova u FBiH 2010. Kantonalna ministarstva zdravstva u saradnji sa konsultantskim kućama, a pod nadzorom Federalnog ministarstva zdravstva 130.000 Federalni/ka ntonalni proraĉun 7.2.12.6 Sprovesti program obuke za operacionalizaciju sistema, upravljanja medicinskim otpadom za uposlenike veterinarskih ustanova u FBiH 2010. Kantonalna ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u saradnji sa konsultantskim kućama, a pod nadzorom Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 60.000 Federalni/ka ntonalni proraĉun 7.2.12.7 Implementirati sistem upravljanja medicinskim otpadom u sve 2010-2014. Registrirane medicinske i Federalni/ka ntonalni 185 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova zdravstvene i veterinarske ustanove na teritoriji FBiH sa akcentom na odvojeno prikupljanje opasnog medicinskog od ostalog otpada veterinarske ustanove na teritoriji FBiH proraĉun Ukupno 7.2.12 340.000 KM UKUPNO 7.2 5.305.000 KM 7.3 Osiguranje provedbe sistema kroz pravni, institucionalni i ekonomski okvir Mjere obuhvaćene pod 1.2.1, 1.2.2 i 1.2.3 UKUPNO 7.3 0 KM 7.4 Osiguranje sistematskog praćenja parametara za ocjenu stanja okoliša 7.4.1 Osigurati sve resurse (ljudske i tehniĉke) na Kantonalnom nivou za prikupljanje podataka i izvještavanje o nastalom otpadu, naĉinima transporta i postupanja sa otpadom 7.4.1.1 Izraditi Studiju sa programom razvoja informacionog sistema o otpadu 2009. Federalno ministarstvo okoliša i turizma i nadleţna kantonalna ministarstva 150.000 Federalni proraĉun IPA 7.4.1.2 Izvršiti obuku pravnih subjekata u cilju osposobljavanja za izvještavanje 2010. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš 150.000 Kantonalni proraĉun 7.4.1.3 Nabaviti opremu i izvršiti obuku zaposlenika 2011. Kantonalna ministarstva nadleţna za okoliš i Federalno ministarstvo 1.000.000 Kantonalni proraĉun Federalni proraĉun IPA Ukupno 7.4.1 1.300.000 KM 7.4.2 Osigurati sve resurse (ljudske i tehniĉke) na Federalnom nivou za obradu podataka o otpadu i izraĉunavanje indikatora 7.4.2.1 Referira na 7.4.1.1 186 Br. Mjera Vrijeme izvršenja Odgovornost Iznos sredstava (KM) Izvor sredstava Mogući izvor sredstava iz meĊunarodnih fondova 7.4.2.2 Referira na 7.4.1.2 7.4.2.3 Referira na 7.4.1.3 Ukupno 7.4.2 0 KM Ukupno 7.4 1.300.000 KM UKUPNO 7 162.755.000 KM UKUPNO 295.236.000 KM

Environmental protection Strategy of the Federation of Bosnia and Herzegovina (2008-2018) · Nelum