Regulation declaring the state of the environment in the Croatian Republic

DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU PRIRODE I OKOLIŠA Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora, na 31. sjednici, 22. svibnja 1998. godine prihvatio je Izvješæe o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj te na temelju èlanka 22, Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine"82/94), Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša objavljuje: IZVJEŠÆE O STANJU OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ (sažetak) IZVJEŠÆIVANJE O OKOLIŠU U REPUBLICI HRVATSKOJ Povijest suvremenog izvješæivanja o stanju okoliša u Hrvatskoj: Sedamdesetih godina u Hrvatskoj jaèa misao o ugroženosti okoliša i potrebi njegove djelotvornije zaštite. Uz zaštitu prirode i zaštitu spomenika kulture naglašava se potreba zaštite okoliša od ljudskog djelovanja. Ranija izvješæa o realizaciji Programa zaštite i unapreðenja okoline i prostornog ureðenja u Hrvatskoj poznatiji pod skraæenicom EKOBLOK izraðeni su i doneseni za 1983., 1984., 1985./86. i 1987. godinu. Ta su izvješæa poèetak sveobuhvatnog izvješæivanja o stanju okoliša. S godišnjih presjeka stanja u vezi s nekoliko prioritetnih pitanja zaštite okoliša skupljenih u Ekobloku, prešlo se na cjelovitiji oblik izvješæivanja. Prihvaæanjem prvog cjelovitijeg izvješæa izraðenog 1987. godine u skladu sa suvremenim primjerima drugih država u obliku posebne publikacije koja je i javno objavljena, prihvaæen je i novi naèin izvješæivanja o okolišu. Sljedeæe izvješæe prireðeno je 1989.-1990. u obliku sliènom prethodnom, ali u razdoblju krupnih demokratskih promjena nije doneseno. U 1992. godini prireðen je, za Drugu konferenciju o okolišu i razvoju, koja je održana u Rio de Janeiru, Izvještaj o okolišu i razvoju koji je objavljen na hrvatskom i engleskom jeziku. Od tada do danas bilo je više djelomiènih izvješæa o stanju odreðenih dijelova okoliša, gospodarenju dobrima ili tvarima bitnim za okoliš, o stanju okoliša u odreðenom dijelu Hrvatske, prikazivanju odgovarajuæih pokazatelja dogovorenih u okviru meðunarodne suradnje i sl., ali cjelovito izvješæe o okolišu nije izraðeno. Izrada Izvješæa o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj: Izvješæe o stanju okoliša je dokument propisan Zakonom o zaštiti okoliša, ("Narodne novine"82/94), a izraðuje ga Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. Kao takvo, izvješæe mora sadržavati: podatke o stanju okoliša u državi (pokazatelji stanja okoliša), podatke o utjecaju pojedinih zahvata na okoliš, o svim nepovoljnim utjecajima na okoliš (pokazatelji pritisaka na okoliš), analizu ostvarivanja Strategije i Programa zaštite okoliša (kada budu izraðeni), procjenu izrade novih ili izmjene i dopune postojeæih dokumenata, ocjenu provedenih mjera i njihove uèinkovitosti, ocjenu provedenog nadzora, podatke o izreèenim kaznama, korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode i okoliša (pokazatelji odgovora na pritiske) te druge važne podatke za zaštitu prirode i okoliša. Dosadašnja Izvješæa o stanju okoliša iznose pregled stanja prirodnih dobara, problema u okolišu i poduzetih aktivnosti kao odgovora na te probleme. Analiza, usporedba i procjena stanja nisu bili u potpunosti moguæi jer su raspoloživi podaci o stanju i pritiscima na okoliš bili prostorno i vremenski neujednaèeni te razlièitih razina pouzdanosti i toènosti. Stoga je, usporedo s izradom Izvješæa, zapoèet rad na utemeljenju standardiziranog sustava izvješæivanja o okolišu. Takav se sustav mora zasnivati na moguænosti crpljenja trenutno važeæih podataka o okolišu te stoga zahtijeva utemeljenje informatiziranog sustava izvješæivanja o okolišu kao dijelu informacijskog sustava zaštite okoliša. Pripremljeno Izvješæe usklaðeno je s meðunarodnom matricom pokazatelja i okvirom izvješæivanja o stanju okoliša kako bi se pojednostavila i ubrzala meðunarodna razmjena informacija te razmjena unutar Republike Hrvatske. S obzirom da se oslanja na postojeæe, neujednaèene baze podataka, analiza stanja okoliša nije potpuna i ujednaèena veæ ukazuje na procjepe meðu pokazateljima kao i na vrste podataka koji nedostaju. To stvara potrebu za dodatnim razvojem i doradom pokazatelja stanja okoliša. Ovo izvješæe pripremljeno je prema metodologiji pritisak-stanje-odgovor te je podijeljeno u tri skupine poglavlja: Stanje okoliša, koje je rašèlanjeno na èetiri osnovne sastavnice: atmosferu, pedosferu, hidrosferu i biosferu. Unutar tih cjelina svaka od sastavnica obraðena je po obrascu stanje-pritisci-odgovori društva na pritiske i stanje. Opæi pritisci na okoliš koji su podijeljeni na dvije skupine izabranih pokazatelja pritisaka: društvene (stanovništvo i domaæinstva) i gospodarske (energija, industrija, otpad, gospodarenje kemijskim proizvodima, promet, turizam i rekreacija, slatkovodno ribarstvo i akvakultura, neželjeni dogaðaji s posljedicama po okoliš te rat i okoliš). U ovom dijelu Izvješæa dan je prikaz osnovnih pritisaka koje ljudske aktivnosti imaju po okoliš kao temeljno razvojno dobro Hrvatske. Posljednja skupina poglavlja jesu odgovori društva s poduzetim mjerama oèuvanja okoliša koji prikazuju osnovne odgovore na pritiske i stanje okoliša kako ih je u proteklom razdoblju poduzimala Republike Hrvatska, poglavito Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. Uz institucionalni ustroj i razvoj zakonodavstva, inspekcijski nadzor zaštite okoliša, informatizaciju i znanost, mekane gospodarske instrumente (znak zaštite okoliša), državnu nagradu zaštite okoliša, posebna je pozornost posveæena ulaganju u buduæe naraštaje, a posebice putem odgoja i obrazovanje te sveobuhvatnim ukljuèivanjem javnosti i nevladinih organizacija u zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Posebno poglavlje obraðuje sve intenzivnije meðunarodno financiranje zaštite okoliša u Hrvatskoj. Iako je pripremljeno Izvješæe vrlo obiman dokument, daleko je od toga da se može smatrati potpuno uoblièenim. I. STANJE OKOLIŠA Atmosfera Zrak: Prioritet djelovanja u provoðenju zaštite i poboljšanja kakvoæe zraka u Hrvatskoj u cilju oèuvanja zdravlja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, kulturne i materijalne vrijednosti je smanjenje lokalnih oneèišæenja zraka. Prvo treba rješavati problem oneèišæenja èesticama i sumpor-dioksidom. Potom na listi prioriteta dolazi smanjenje oneèišæenja iz prometa i specifiènih industrijskih postrojenja. Današnja kakvoæa zraka u naseljima uglavnom je I kategorije - èist ili neznatno oneèišæen zrak (nisu prekoraèene preporuèene vrijednosti kakvoæe zraka - PV) i II kategorije - umjereno oneèišæen zrak (prekoraèene su PV a nisu prekoraèene graniène vrijednosti kakvoæe zraka). Najlošija je kakvoæa zraka, odnosno III kategorija - prekomjerno oneèišæen zrak (prekoraèene su graniène vrijednosti kakvoæe zraka) u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Kutini. Za sljedeæih deset do petnaest godina trebalo bi postiæi I kategoriju kakvoæe zraka u svim naseljima. Sljedeæi je prioritetan problem zaštita šumskog ekosustava od "kiselih plinova"SO2, NOx i NH3. Taj problem treba rješavati na meðunarodnoj razini u okviru Konvencije o dalekosežnom oneèišæenju zraka preko državnih granica buduæi da Hrvatska više "uvozi" nego "izvozi"oneèišæenja. U rješavanju je tog problema moguæe da æe za pojedine županije biti potrebno propisati kvote emisije. Problem regionalnog znaèenja je i oneèišæenje ozonom, naroèito u obalnom podruèju Hrvatske. Da bi se moglo postavljati zahtjeve na meðunarodnoj razini, potrebno je što prije osigurati podatke o stanju i osjetljivosti ekosustava Hrvatske, posebno Gorskog Kotara kao njegovog najugroženijeg i najosjetljivijeg dijela. Ozonski omotaè: Rješavanje problema globalnog ošteæenja ozonskog omotaèa treba biti usklaðeno s doprinosom Hrvatske oneèišæenju plinovima koji razlažu stratosferski ozon. Ispunjenje obveza Hrvatske prema Montrealskom protokolu koji se odnosi na ozonski omotaè ne bi trebalo predstavljati problem jer je Hrvatska tek uvoznik a ne proizvoðaè tvari koje ošteæuju ozonski omotaè. Ukupna je potrošnja tvari koje ošteæuju ozonski omotaè u Hrvatskoj u 1995. godini iznosila 0,09 kg po stanovniku što je znatno manje od 0,3 kg/stanovniku koliko troše stanovnici razvijenih zemalja. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, nadležna za provedbu Montrealskog protokola, u suradnji s Nacionalnim programskim tijelom i uz struènu i financijsku potporu UNEP-a, izradila je u 1996. godini Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje ošteæuju ozonski omotaè. Klimatske promjene: S gledišta emisije CO2, plina èiji doprinos pojavi uèinka staklenika i klimatskog zatopljavanja prelazi 55%, nije moguæe smanjenje emisije veæ bi trebalo raèunati s poveæanjem emisije za 50 % u odnosu na 1990. godinu (5,1 t/stanovnku), što æe još uvijek biti za 20% manje od današnje prosjeène emisije u Europi. U kreiranju politike zaštite globalne klime znaèajno je da je 1990. godine Hrvatska meðu treæinom zemalja s najmanjom emisijom. Nakon smanjenja emisije u razdoblju od 1990. (24 milijuna tona) do 1995. godine (15,6 milijuna tona) pozicija je još poboljšana. Navedeno ukazuje da u Hrvatskoj nisu nužne najstrožije norme emisije. Za ostale staklenièke plinove CH4 i N2O postoje tehnièke moguænosti za njihovo smanjenje u Hrvatskoj. Oèuvanje kakvoæe atmosfere: Naèelo primjene najboljih raspoloživih mjera koje ne iziskuju pretjerane troškove, prihvaæen na razini zemalja Europske unije, prihvatljiv je i za Hrvatsku. Pri tome, s obzirom da u Hrvatskoj nema mnogo velikih izvora oneèišæenja zraka, rješenje se može tražiti sporazumno s pojedinim izvorima, omoguæavajuæi da sami izvori predlože najpovoljnije mjere zaštite po naèelu djelotvornost-trošak. Veæi su izvori emisije rafinerije, termoelektrane, organokemijska industrija i cementare. Od ukupno 24 identificiranih velikih izvora u okviru INA-e nalazi se 8 izvora, u okviru HEP-a 6 izvora, a cementna industrija daje 5 izvora. Zakon o zaštiti zraka ("Narodne novine"48/95) je osnovni propis za provedbu politike zaštite i poboljšanja kakvoæe zraka u Republici Hrvatskoj. Zakonom o zaštiti zraka odreðuju se mjere, naèin organiziranja i provoðenja zaštite i poboljšanja kakvoæe zraka, kao dijela okoliša, kao opæeg dobra koji ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Svrha zaštite i poboljšanja kakvoæe zraka je oèuvati zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, kulturne i materijalne vrijednosti, postiæi najbolju moguæu kakvoæu zraka, sprijeèiti ili barem smanjivati oneèišæavanja koja utjeèu na promjenu klime i uspostaviti, održavati i unaprjeðivati cjeloviti sustav upravljanja kakvoæom zraka na teritoriju države. Kao osnova za strategiju zaštite i poboljšanja kakvoæe zraka te provoðenje mjera zaštite i poboljšanja kakvoæe zraka služe podaci praæenja i utvrðivanja kakvoæe zraka i izvora emisije. U tu svrhu Zakonom se propisuje uspostavljanje: državne mreže za praæenje kakvoæe zraka pozadinskog oneèišæenja, regionalnog i prekograniènog daljinskog prijenosa te mjerenja u okviru meðunarodnih obveza države, mjerenja kakvoæe zraka u zaštiæenim podruèjima i mjerenja kakvoæe zraka u urbanim optereæenim podruèjima; podruène mreže za praæenje kakvoæe zraka u naseljenim i industrijskim podruèjima te mjerenja posebne namjene radi provjere utjecaja na okoliš nekog izvora emisije ili u sluèaju osnovane sumnje ili pritužbi graðana da je došlo do prekomjernog oneèišæavanja zraka. Kako se djelotvorno suzbijanje oneèišæavanja zraka može postiæi samo djelovanjem na izvore emisija, propisuje se obveza prijavljivanja izvora oneèišæavanja, kao i svake njegove promjene i rekonstrukcije, županijskom uredu i uredu Grada Zagreba nadležnom za prostorno ureðenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo, zaštitu okoliša, redovito praæenje emisija i dostavljanje podataka nadležnim županijskim uredima i uredu Grada Zagreba koji vode registar izvora emisija s podacima o prostornom smještaju, kapacitetu te vrsti i kolièini emisija. Na temelju tih podataka vodi se katastar emisija. Polazeæi od ovlaštenja propisanog u Zakonu o zaštiti zraka, u studenom 1996. godine, donijeta je Uredba o preporuèenim i graniènim vrijednostima kakvoæe zraka ("Narodne novine"48/95). Uredbom se propisuju preporuèene i graniène vrijednosti kakvoæe zraka, koje se koriste kao osnova za: ocjenu kakvoæe zraka, svrstavanje podruèja u kategorije prema stupnju oneèišæenosti zraka te upravljanje kakvoæom zraka. Republika Hrvatska stranka je sljedeæih meðunarodnih ugovora: Beèke konvencije o zaštiti ozonskog omotaèa (od 1991.), Montrealskog protokola o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè (od 1991.), Londonske Dopune Montrealskog protokola o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè, Kopenhagenske Izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè, Konvencije o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka (od 1991.), Protokola konvencije o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka, o dugoroènom financiranju programa suradnje za praæenje i procjenu dalekosežnog prekograniènog prijenosa oneèišæujuæih tvari u zraku u Europi (EMEP Protokol, od 1991.), Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (od 1992). Pedosfera Tlo: Sve površine tala sposobne za poljoprivrednu proizvodnju rasporeðene su prema plodnosti u osam bonitetnih klasa i dvije potklase u svakoj klasi, a slijedom svojstava tla, klime, reljefa i odreðenih ostalih mjesta za poljoprivrednu i šumsku proizvodnju (Pravilnik o bonitiranju zemljišta). Poljoprivredna tla Hrvatske možemo podijeliti po njihovoj kakvoæi u šest skupina, prema kojima u I skupinu spadaju najpovoljnija poljoprivredna tla. Poljoprivredna proizvodnja može utjecati na tlo na razne naèine. Dostupni podaci ukazuju na pretpostavku da poljoprivreda u Republici Hrvatskoj do sada nije bila ozbiljan oneèišæivaè tala i okoliša, barem ne u prosjeku. To se vjerojatno može zahvaliti èinjenici da biljnu proizvodnju u nas oznaèava razmjerno niska razina uporabe sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva u privatnom sektoru (25% od zapadnoeuropskog prosjeka), dok je razina njihovih korištenja na površinama bivših društvenih agrokombinata bila slièna onoj u razvijenom svijetu. Procjena kakvoæe šumskih tala utvrðena je bodovanjem trajnih svojstava njihove plodnosti: mehanièki sastav, struktura, propusnost za vodu, dubina te sadržaj humusa i hraniva. Na osnovi toga, šumska tla Hrvatske su iznad prosjeènog boniteta. Na približno 85% hrvatskih šumskih površina, ona imaju visok proizvodni potencijal. Èest i utjecajan uzrok ošteæenja šumskih tala u mediteranskom prostoru su šumski požari. Tijekom 1996. godine ukupno je registrirano 3.129 požara na otvorenom prostoru s ukupnom spaljenom površinom od 28.955 ha. U odnosu na prethodnu godinu, broj požara je poveæan za 1.307, odnosno 71,2%, a ukupna spaljena površina veæa je za 19.879 ha, odnosno 21,9%. Ukupno 990 požara odnosi se na požare šuma i šumskih tala, a spaljena je površina od 15.350 ha. Na priobalnom podruèju (obalni, priobalni i otoèni dio) bilo je 448 požara odnosno 45,2%, sa spaljenim površinama od 4.812 ha odnosno 31,3% od ukupne spaljene površine. Istraživanja i provjereno iskustvo pokazuju da požar umanjuje plodnost tla (pad organskih tvari, prekid biološkog kruženja elemenata i drugo), a poveæava njegovu podložnost eroziji. Sva tla nisu jednako osjetljiva na ta ošteæenja. Sustavno praæenje promjena kakvoæe tala kao posljedice požara u Hrvatskoj tek treba utemeljiti. Erozija je proces kojim se dio èestica tla pod utjecajem prirodnih sila - vode i vjetra, odvaja od svoje mase, premješta na manju ili veæu udaljenost. Preko 90% površine tala naše države izloženo je eroziji razlièitog intenziteta, od èega je na 1,3 milijuna hektara golog krasa erozija veæ dosegla geološku podlogu. Najteža je situacija u središnjem i priobalnom podruèju Istre, zbog poveæane erodibilnosti tamošnjih tala i flišnih naslaga, s kolièinama od 100 do 200 t erodiranog materijala po ha godišnje. Slièno je u delti i priobalju Neretve, gdje dospijevaju veæe kolièine zemljišnog materijala iz susjedne Bosne i Hercegovine. Zaštita tla do sada je provedena mjerama zaštite okoliša koje su rezultat procjene utjecaja na okoliš objekata i zahvata za koje je raðena Studija utjecaja na okoliš. To je regulirano Zakonom o prostornom ureðenju ("Narodne novine"30/94) i Uredbom o procjeni utjecaja na okoliš ("Narodne novine" 34/97, 57/96). Proèišæeni tekst Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine"54/94) sadrži poglavlje o zaštiti tla odnosno zaštiti poljoprivrednog zemljišta, gdje je propisana zaštita poljoprivrednog zemljišta od prenamjene i štetnih tvari, korištenje poljoprivrednog zemljišta sa ciljem održavanja sposobnosti za poljoprivrednu proizvodnju, propisivanje agrotehnièkih mjera po potrebi promjene namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države i naknada nadzora koje provodi državna poljoprivredna inspekcija, zaštita zemljišta od štetnih tvari, korištenje zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, mjere zaštite od požara, održavanje kultura za zaštitu od erozije te korištenje kredita. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od oneèišæenja štetnim tvarima ("Narodne novine"15/92) odreðuje koje se tvari smatraju štetnim za poljoprivredno tlo, odreðuje dozvoljene kolièine štetnih tvari u tlu, mjere za spreèavanje oneèišæenja i kontrolu oneèišæavanja tla s ciljem da se poljoprivredno tlo zaštiti od kemijske i biološke degradacije te održi u stanju koje ga èini povoljnim staništem za proizvodnju zdravstveno ispravne hrane. Poradi oèuvanja tala Hrvatske kao osnovnog nacionalnog dobra, potrebno je uspostaviti sustav kojim bi se prikupile precizne informacije o stanju tala i utjecaju prirodnih èimbenika i ljudskih aktivnosti na tlo, kao i o procesima ošteæenja i oneèišæenja tala. Stoga je Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša pokrenula izradu Stanišne baze podataka države Hrvatske, koja je glavni preduvjet za uspješni završetak znanstvene inventarizacije tala - Osnovne pedološke karte Republike Hrvatske. Uz priruènik Tloznanstvo u zaštiti okoliša, svorena je osnova za znanstveno utemeljeno planiranje i donošenje odluka o održivom korištenju tala. Takoðer je potrebno u iduæem razdoblju: provesti inventarizaciju stanja ošteæenosti tala Hrvatske, razraditi sustav trajnog motrenja tala Hrvatske te osmisliti informacijski sustav za tla Hrvatske. Kras: Kras je sklop površinskih i podzemnih pojava razvijenih djelovanjem fizièkih i kemijskih èimbenika prirodnih poèela, pretežito vode, na karbonatni dio zemljine kore, koji se najèešæe javlja u obliku taložnih stijena vapnenca i dolomita. Karbonatne stijene u kojima se razvio kras prekrivaju u Republici Hrvatskoj površinu od 29.356 km2, odnosno 52% njene kopnene površine, što predstavlja najznaèajniju prirodnu podlogu hrvatskog okoliša. S obzirom na dominantni tip reljefa, Hrvatska predstavlja zemlju klasiènog krasa, odnosno Hrvatska je "locus typicus"za kras. Podruèje hrvatskog krasa, iako jedinstvene geološke podloge, hidrološkog i hidrogeološkog modela stvaranja, u svojim podcjelinama krije vrlo raznolike krajobrazne rijetkosti, za koje je proces vrednovanja i zaštite rezultirao zakonskom i fizièkom zaštitom mnoštva lokaliteta hrvatskog krasa. Ukupno je na podruèju hrvatskog krasa zaštiæeno 185 objekata, što iznosi 58% od ukupne zaštiæene površine Republike Hrvatske. Iako su prirodna dobra relativno skromna, biološka raznolikost kraških ekosustava je izrazita i posljedica je lokalnih svojstava izdvojenih ekotopa, èije se kategorije kreæu od visokoplaninskih, preko morskih i vodenih do speleoloških. Posebno su zanimljiva staništa kraškog podzemlja, gdje je otkrivena i znaèajna skupina hrvatskih endema. Na podruèju krasa živi 1.941.213 stanovnika (40,6% hrvatske populacije, popis iz 1991.) . Prosjeèna gustoæa iznosi 63 stanovnika/km2. Meðutim, ti podaci danas ne odražavaju stvarno stanje, jer je u razdoblju od 1991. do 1995. godine, podruèje tijekom Domovinskog rata napustilo oko 390.000 prognanika i izbjeglica. Gospodarstvo na podruèju krasa pokazuje, ovisno o zemljopisnom položaju, veliku gransku raznolikost. Na podruèju krasa se ostvaruje približno 92% hrvatskog turistièkog prihoda i to poglavito od sezonskog (ljetnog) turizma na jadranskoj obali i otocima. Krajobrazne osobitosti krasa daju mnogo drugih turistièkih moguænosti, od èega s obzirom na posebnost podruèja, kao primjer treba spomenuti zasad nedovoljno razvijen speleološki turizam. Uz mjere zaštite uobièajene u cjelokupnoj prirodi, zaštita krasa se zasniva još i na zaštiti njegovih posebnosti. Osnova je zaštite krasa stvaranje svijesti o krhkosti njegovih ekosustava te poznavanje i striktno poštivanje svih prirodnih procesa koji su djelovali ili djeluju u njegovu stvaranju i funkcioniranju. Kritièni elementi kraških ekosustava su fitocenoze i vode, tako da je osnova zaštite krasa zaštita kraških fitocenoza i površinskih, a posebno podzemnih voda. To podrazumijeva èuvanje, njegu i proširivanje ploha autohtonog raslinja, zbog održavanja osnovnog procesa okršavanja te spreèavanja erozije tla. Pri akcijama pošumljavanja treba se savjetovati s botanièarima, kako bi se sadile autohtone, a ne brzorastuæe biljne vrste. Zaštita vode u krasu mora se provoditi na kompletnoj kraškoj plohi, a izrazito intenzivno u blizini hidroloških objekata ili u zonama iznad podzemnih tokova. Takve lokalitete i speleološke pojave treba fizièki štititi postavljanjem odgovarajuæih prepreka, kao što su vrata na ulazima speleoloških objekata ili rampe na odvojcima u šumske ceste, kako bi se sprijeèilo odlaganje otpada. Ponore i ponorske zone treba štititi od stvaranja naplavina i moguænosti zaèepljenja, a posebne zaštitne mjere treba provoditi pri hidrotehnièkim zahvatima. Ureðivanje speleoloških pojava treba biti naèinjeno iskljuèivo temeljem poznavanja njihove ekološke elastiènosti, kako bi doseg zahvata bio u podruèju prihvatljivosti. Opæenito, najbolji naèin zaštite prirodnih, a posebno kraških ekosustava je poduzimanje zahvata u prirodi koje nam ona sama dozvoli tijekom mjerenja svojstava pojedinih lokaliteta odnosno studiozno provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš planiranog zahvata. Hidrosfera Vode na kopnu: Prema Zakonu o vodama ("Narodne novine"br. 107/95), podruèje Republike Hrvatske je podijeljeno na èetiri vodna i jedno slivno podruèje. Slivno podruèje Dunava na podruèju Republike Hrvatske, sada ima veliki gospodarski znaèaj. Istodobno, bitne zalihe vode nalaze se na urbano, industrijski i uopæe gospodarski najrazvijenijim i najoptereæenijim podruèjima (tzv. vruæe toèke). Pri tom se, s obzirom na raspoloživa dobra, geofizièki položaj i politièko ustrojstvo Republike Hrvatske može oèekivati dalji intenzivni razvoj industrije, prometa i poljoprivrede, a za to je potrebno, izmeðu ostalog, osigurati i neophodne dodatne kolièine vode. Zaštita kakvoæe voda u slivnom podruèju Jadranskog mora ima posebno znaèenje jer se sliv (i svi izvori) nalaze u kraškom podruèju s vrlo složenim hidrogeološkim odnosima i vrlo velikim površinama zona utjecaja na kakvoæu voda izvorišta. Najveæe kolièine otpadnih voda u Jadranskom slivu stvaraju se u podruèju Splita, a zatim Zadra, Rijeke i Šibenika. Proèišæavanje otpadnih voda ovih naselja i industrije ima osobito znaèenje glede zaštite kakvoæe voda i mora i glede razvoja turizma kao najvažnije gospodarske aktivnosti. Temeljem procjene sveukupnih kolièina voda, može se zakljuèiti da podruèje države ima dovoljne kolièine potencijalnih izvora pitke vode. Zakonski je regulirana i strategija zaštite ležišta, izvorišta i priljevnih podruèja izvorišta. Proèišæavanje - kondicioniranje pitke vode predviða se samo u sluèaju tehnièko-ekonomske nemoguænosti provoðenja zakonom predviðenih pasivnih i aktivnih mjera zaštite izvorišta vode za piæe. Državna uprava za vode, koja je nadležna za zaštitu voda, izradila je veæi broj vodnogospodarskih dokumenata, kojima se odreðuju osnovni strateški pravci zaštite površinskih i podzemnih voda od oneèišæavanja. Uz donesene propise, za uspješnu provedbu zaštite voda bitna je izrada planova za zaštitu voda na razini lokalne samouprave i uprave, kao i utvrðivanje oneèišæivaèa i sustavno praæenje kakvoæe voda na svim vodotocima, a isto tako i na meðudržavnim vodotocima. Iz dosadašnjih iskustava pokazalo se, da se radi efikasnijeg i racionalnijeg rješavanja problematike zaštite voda i obalnog mora od oneèišæavanja s kopna, radi održavanja postojeæeg stanja kakvoæe voda, nameæe kao nužno kontinuirano osiguranje nadzora nad djelatnostima, koje bi mogle izazvati poveæana odnosno nepredviðena oneèišæenja površinskih i podzemnih voda. Osnovni ciljevi zaštite voda i obalnog mora utvrðeni su Planom za zaštitu voda i mora, kojim su odreðene mjere koje bi trebale: saèuvati vode koje su još èiste; sanirati ili ukloniti oneèišæenja zbog kojih dolazi do ugrožavanja ili oneèišæavanja vode za piæe na postojeæim ili planiranim izvorištima; oèuvati kakvoæu voda i mora u propisanim kategorijama, provoðenjem i održavanjem mjera zaštite, te efikasnijom kontrolom rada izgraðenih objekata i ureðaja za proèišæavanje oneèišæenih voda; zaustaviti trend pogoršanja kakvoæe podzemnih i površinskih voda i voda obalnog mora tamo gdje je ona ozbiljnije narušena, poboljšati izgradnju potrebnih ureðaja za proèišæavanje oneèišæenih voda, bilo da se radi o središnjim ureðajima za proèišæavanje otpadnih voda gradova ili veæih industrijskih objekata, te gospodarskim razvojem predviðati "èiste tehnologije", kojima bi se bitno smanjilo ulaganje i izgradnja ureðaja, odnosno ostvariti skladan i postojan razvoj u kojem neracionalno korištenje dobara neæe dovesti do pogoršanja kakvoæe vode, a time do ozbiljnog narušavanja zdravlja ljudi i ekosustava. Da bi se to sve moglo ostvariti, Državna uprava za vode i Hrvatske vode predvidjele su znatna financijska sredstva, a ista bi se osigurala naknadama za zaštitu voda, kreditima domaæih i inozemnih banaka, te u Državnom proraèunu. Zaštita od štetnog djelovanja voda regulirana je Državnim planom za obranu od poplava, a postoje i osnovice za financiranje izgradnje i održavanje sustava i objekata prema Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva vodni doprinos ("Narodne novine"107/95). Procjenjuje se da je do sada završeno oko 60% potrebnog sustava obrana od poplave, uz napomenu da se samo izgradnjom objekata ne rješava problem obrane od poplava, veæ se u taj problem uklapa održavanje izgraðenog, usavršavanje i održavanje hidrometeorološko-vodnogospodarskog sustava dojave i simuliranja stanja vodnog režima po slivovima, te usuglašavanje s zahtjevima i strategijama države. More: Svi oblici iskorištavanja prirodnih bogatstava mora mogu na razlièite naèine izazvati narušavanje njegove ekološke ravnoteže. Mnogobrojne aktivnosti koje se odvijaju na moru i obali Jadranskog mora dovode do njegova stalnog ali i iznenadnoga oneèišæenja. Stalna oneèišæavanja mora potjeèu iz razlièitih izvora: komunalnih otpadnih voda i otpadnih voda iz turistièkih objekata, zauljenih voda i ostalih opasnih i štetnih tvari s brodova koji plove Jadranskim morem, nafte i njenih derivata kod prekrcaja na naftnim terminalima, istrošenih ulja i goriva od manjih plovila i brodica (športskih, turistièkih). Do iznenadnih oneèišæenja mora dolazi uglavnom zbog nesreæa na industrijskim objektima u priobalnom pojasu te plovidbenim nezgodama brodova, kao i zbog prirodnih pojava neuobièajenog intenziteta (alge, meduze i sl.). Dugogodišnjim istraživanjima, stalnim nadzorom oneèišæenja i praæenjem stupnja oneèišæenosti Jadranskog mora u okviru Programa promatranja i istraživanja oneèišæenja Sredozemlja (MED POL, UNEP/MAP) od 1975. godine do danas utvrðeni su prioritetni pravci zaštite Jadranskog mora. Prva faza istraživanja i praæenja završila je 1980. te je 1982. godine izraðen hrvatski Nacionalni program praæenja stanja oneèišæenja Jadranskog mora koji, u razlièitim vremenskim intervalima djeluje sve do danas. Programom je ustanovljeno da se dugogodišnje aktivnosti moraju nastaviti, a trebaju obuhvatiti: istraživanja osnovnih procesa i mehanizama biokemijskog ciklusa prirodnih tvari, pojedinih oneèišæivaèa, kao i meðusobnog djelovanja svih èimbenika u moru; razvoj, interkalibraciju i standardizaciju analitièkih postupaka kod odreðivanja koncentracije oneèišæenja u moru, sedimentu i živoj tvari; stalno praæenje prirodnih osobina i procesa Jadranskog mora (glede procjene kapaciteta postojeæeg optereæenja i planiranih promjena); rad na procjeni sadašnjeg ulaza otpadnih tvari iz priobalnih država (putem meðunarodnog pomorskog prometa, od atmosferskog transporta i upotrebljenih agrotehnièkih mjera); izradu procjene utjecaja oneèišæenja i moguæih promjena zbog havarija, izgradnje novih izvora oneèišæenja, poveæanja turistièkog i pomorskog prometa te smanjenja dosadašnjeg upuštanja otpadnih voda (rekonstrukcijom i izgradnjom novih kanalizacijskih sustava, odnosno pravilnim tretiranjem otpadnih industrijskih i urbanih voda). Temeljem toga izraðene su ili æe biti izraðene preporuke za: standarde za sadržaj pojedinih oneèišæivaèa u morskoj vodi i morskim organizmima koji se koriste za ljudsku ili životinjsku ishranu; standarde mora u marinama, lukama; sanaciju i unapreðenje okoliša u pojedinim županijama; prikupljanje podataka koji bi poslužili kao osnova za meðudržavni dogovor (izmeðu: Italije, Slovenije i Hrvatske) u interesu boljeg korištenja i unapreðenja kakvoæe Jadranskog mora (npr. uvoðenje sustava odvojene plovidbe na Jadranu); daljnje normativno djelovanje koje mora poštovati stvarne moguænosti i ogranièenja (kao npr. kod sustava obavješæivanja o svim promjenama na pomorskom dobru, plovidba Jadranskim morem i sl.); prikupljanje podataka o postojeæim instalacijama na morskom dnu i podmorju, a glede formiranja baze podataka - "pomorskog katastra" U okviru temeljnih zakonskih propisa kao što su Pomorski zakonik ("Narodne novine"17/94, 74/94, 43/96), Zakon o zaštiti okoliša ("Narodne novine" 82/94) Zakon o vodama ("Narodne novine"107/95) i Zakon o morskom ribarstvu ("Narodne novine"74/94, 57/96), a temeljem dosadašnjeg praæenja stanja te dobivenih podataka, doneseni su sljedeæi standardi: za standarde za otpadne vode koje ulaze u more i kategorizaciju voda Uredba o klasifikaciji voda ("Narodne novine"15/81, 53/90, 107/95), Uredba o kategorizaciji vodotoka ("Narodne novine"15/81, 53/90, 107/95), Uredba o standardima kakvoæe mora na morskim plažama ("Narodne novine"33/96); za iznenadna oneèišæenja mora Plan intervencija kod iznenadnih oneèišæenja Jadranskog mora u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine"8/97), Pravilnik o naèinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu ("Narodne novine"79/96), Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i naèinu ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te naèinu spreèavanja širenja isteklih ulja u lukama ("Narodne novine"108/95); za sigurnost plovidbe Pravilnik o obavljanju meteorološke službe na pomorskim brodovima ("Narodne novine"96/96), Pravilnik o izbjegavanju sudara na moru ("Narodne novine" 17/96); za zaštitu bioloških dobara Pravilnik o granicama u ribolovnom moru Republike Hrvatske ("Narodne novine"46/96), Naredba o vrsti i kolièini ribolovnih alata i opreme koja se smije upotrebljavati u gospodarskom ribolovu na moru, Naredba o zaštiti riba i drugih morskih organizama. Biosfera Biološka raznolikost: Cjelovito oèuvanje kakvoæe okoliša i oèuvanje prirodnih zajednica osigurava se Zakonom o zaštiti okoliša. Meðu ciljevima zaštite okoliša u ostvarivanju održivog razvitka je i trajno oèuvanje izvornosti biološke raznolikosti prirodnih zajednica i oèuvanje ekološke stabilnosti. Zakon o zaštiti prirode ("Narodne novine"30/94, 72/94) temeljni je zakon u Hrvatskoj koji regulira problematiku oèuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. In-situ oèuvanje biološke raznolikosti znaèi oèuvanje vrsta i ekoloških sustava u njihovom prirodnom okruženju, a u sluèaju udomaæenih ili kultiviranih vrsta, u okruženju u kojemu su razvili svoja specifièna svojstva. Temeljna metoda in-situ oèuvanja biološke raznolikosti je utemeljenje zaštiæenih dijelova prirode. Temeljem Zakona o zaštiti prirode, danas je u Hrvatskoj ovakvom zaštitom obuhvaæeno oko 7,5% državne površine. Ovaj Zakon odreðuje osam kategorija prostorne zaštite (nacionalni park, park prirode, strogi rezervat, posebni rezervat, spomenik prirode, zaštiæeni krajolik, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture). Najveæi dio zaštiæene površine odnosi se na parkove prirode (oko tri èetvrtine) i nacionalne parkove (oko jedne šestine), prostrana podruèja od nacionalne i meðunarodne vrijednosti, èija je zaštita u nadležnosti države. Od ostalih kategorija, èije je upravljanje u nadležnosti županija, strože mjere zaštite biološke raznolikosti odreðene su naroèito za stroge i posebne rezervate. Struktura nacionalnih parkova i parkova prirode dobro ilustrira bogatstvo i raznolikost hrvatske prirode. Tri nacionalna parka nalaze se na otocima (Kornati, Brijuni i Mljet), ukljuèujuæi i pripadajuæe more, dva ilustriraju zanimljivosti naše kraške hidrografije i morfologije (Plitvièka jezera i Krka), a dva su tipièno planinski prostori sa zanimljivom vegetacijom i reljefom (Risnjak i Paklenica). Meðu parkovima prirode tri su planinska (Velebit, Biokovo i Medvednica), jedan je otoèni (Telašæica), a dva su predstavnici biološkog bogatstva naših nizinsko-plavnih podruèja (Kopaèki rit i Lonjsko polje). Plitvièka jezera su uvrštena u UNESCO-vu Listu svjetske prirodne baštine. Velebit je na popisu rezervata biosfere (UNESCO-v znanstveni program "Èovjek i biosfera"- MaB), a èetiri su podruèja na popisu Ramsarske konvencije (Kopaèki rit, Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka). Gospodarenje nacionalnim parkovima i parkovima prirode temelji se na prostornim planovima. Za nacionalne su parkove prostorni planovi doneseni, u tijeku su veæ i njihove revizije, a izrada prostornih planova za parkove prirode tek slijedi. Slièno je stanje i s javnim ustanovama za upravljanje parkovima prirode, koje su za sada osnovane tek za Telašæicu, Lonjsko polje i Kopaèki rit, dok ih svi nacionalni parkovi veæ imaju. Za ostale kategorije zaštiæenih dijelova prirode, s obzirom na èinjenicu da to nisu velika podruèja, ne predviða se izrada posebnih prostornih planova, nego samo mjere zaštite koje donose županijska poglavarstva uz suglasnost državnog upravnog tijela nadležnog za zaštitu prirode. Ovim prostorima upravljaju javne ustanove koje osnivaju županijske skupštine (trenutno ustrojene u Istarskoj županiji, Splitsko-dalmatinskoj i Koprivnièko-križevaèkoj županiji). Uz 7 nacionalnih parkova i 6 parkova prirode, utemeljena su 2 stroga rezervata, 69 posebnih rezervata, 72 spomenika prirode, 28 zaštiæenih krajolika, 23 parka-šume te 114 spomenika parkovne arhitekture. Osim zaštiæenih podruèja, pojedine biljne i životinjske vrste takoðer se štite Zakonom o zaštiti prirode. To su prvenstveno vrste koje su ugrožene ili rijetke u Hrvatskoj, ali i neke druge vrste, npr. one koje su ugrožene na meðunarodnoj razini pa nas na njihovu zaštitu obvezuju razlièite meðunarodne konvencije. Prema Zakonu o zaštiti prirode, zaštiæene vrste je zabranjeno ubijati, hvatati, ozljeðivati, držati u sužanjastvu, kupovati, prodavati, izvoziti ili uvoziti iz inozemstva te ošteæivati njihova staništa. Osim toga, temeljem ovoga Zakona zaštiæene su sve divlje životinje u nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima, kao i cjelokupna špiljska fauna. Od preostalih životinjskih vrsta, zaštita onih koje su zanimljive za gospodarsko korištenje, obuhvaæena je drugim zakonima, kao što su Zakon o lovu ("Narodne novine"10/94, 22/94,5/95, 25/96), Zakon o slatkovodnom ribarstvu ("Narodne novine"34/89, 19/90, 26/93) i Zakon o morskom ribarstvu ("Narodne novine" 74/94, 57/96). Gospodarsko korištenje ostalih nezaštiæenih vrsta regulira se izdavanjem posebnih dopuštenja za sakupljanje iz prirode koje izdaje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode temeljem Zakona o zaštiti prirode. To se prvenstveno odnosi na sakupljanje puževa i zelenih žaba te u manjoj mjeri nekih drugih životinja. Zaštiæena je velika veæina zavièajnih sisavaca, s izuzetkom tzv. "problematiènih"vrsta i lovnih vrsta. Zaštiæene su sve hrvatske gnjezdarice, kao i sve ostale europske vrste ptica, osim lovnih vrsta te velikog vranca na ribnjacima i èvorka na poljoprivrednim površinama. Od gmazova, koje sve više ugrožava trgovina tzv. kuænim ljubimcima, zaštiæene su sve zavièajne vrste izuzev poskoka i riðovke, a od vodozemaca takoðer sve vrste izuzev tri vrste zelene žabe. Revizija zaštite ostalih životinjskih skupina je u toku, iako s veæinom preostalih skupina ima dosta problema zbog nedostataka znanstvenih podataka i vrlo slabe istraženosti naše faune. Od biljnih vrsta zaštiæene su za sada samo 44, ali u tijeku je izrada pravilnika kojim æe se zaštititi sve vrste upisane u hrvatsku Crvenu listu. Osim zakonskog zaštiæivanja pojedinih vrsta i prostora (koji u najveæem broju zemalja èini tek nekoliko postotaka ukupne površine), važno je u sve ljudske djelatnosti ugraðivati mjere zaštite biološke raznolikosti. Zaštita staništa na prostorima koji se gospodarski koriste unapreðuje se provoðenjem odreðenih smjernica zaštite prirode od strane poljoprivrednih, šumarskih, vodoprivrednih, prostorno planerskih i drugih službi. Zakonom o šumama ("Narodne novine"92/90, 76/93) ureðeno je postupanje sa šumama i šumskim zemljištem. Plaæanje naknade za korištenje opæekorisnih funkcija šuma u visini od 0,07%, koje je propisano odredbama zakona za sve gospodarske subjekte u Republici Hrvatskoj, koje su na primjeren naèin riješile pitanje naknade, pridonijelo je rješavanju ovog pitanja na naèin kako su to riješile i druge europske zemlje. Pravilnikom o ureðivanju šuma ("Narodne novine" 11/97) opæekorisne funkcije šuma dio su ureðajnog zapisnika šumskogospodarske osnove. U tijeku je izbor metode za vrednovanje opæekorisnih funkcija šuma. Isto se tako potièe oèuvanje, a po moguænosti i obnavljanje ili èak stvaranje novih malih raznolikih biotopa koji su od lokalne vrijednosti pa se njihova zaštita provodi prvenstveno na opæinskoj razini. Ovakvi biotopi èine mrežu koja što je gušæa i povezanija, osigurava veæu stabilnost i ekološku ravnotežu sveukupne biološke raznolikosti. U svezi sa zaštitom baštinjenih vrsta kultiviranih biljaka i pasmina udomaæenih životinja, potrebno je poticati poduzimanje mjera kojima bi se osigurala njihova zaštita. Odredbama Zakona o novèanim poticajima u poljoprivredi i ribarstvu osigurava se odreðena pomoæ uzgajivaèima pojedinih pasmina (npr. istarskog goveda i turopoljske svinje). Uzgajivaèi pojedinih pasmina udomaæenih životinja udružuju se u saveze uzgajivaèa te na taj naèin pokušavaju ostvariti zaštitne programe. Mjere ex-situ oèuvanje dijelova biološke raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa naroèito su važne za vrlo rijetke i ugrožene vrste kojima u prirodi prijeti izumiranje te je njih ili njihove gene važno saèuvati ili ih èak razmnožiti radi ponovnog napuèivanja u prirodna staništa. Biljne gene moguæe je èuvati u obliku sjemenja ili kulture tkiva, a životinjske u tzv. genskim knjižnicama, gdje se pospremaju duboko zamrznuti genomi. Drugi je naèin držanje i uzgoj odreðenih biljnih i životinjskih vrsta. U Hrvatskoj se ovakav biljni materijal èuva pretežito u botanièkim vrtovima, a u organizaciji Agronomskog fakulteta u Zagrebu u tijeku je projekt osnivanja Hrvatske banke biljnih gena. Zoološki vrtovi imaju važnu ulogu u ex-situ oèuvanju rijetkih životinjskih vrsta. Zagrebaèki zoološki vrt nedavno je ukljuèen u Europski program za ugrožene vrste (EEP), koji koordinira uzgoj odreðenih ugroženih vrsta u pojedinim zoološkim vrtovima uz pomoæ Meðunarodnog informacijskog sustava za vrste (ISIS). Iako se za sada radi o dvije nezavièajne vrste: sniježni leopard i grivasti vuk, ukljuèivanje u ovaj projekt znaèajno je za zaštitu biološke raznolikosti na svjetskoj razini. II. OPÆI PRITISCI NA OKOLIŠ Stanovništvo: Stanovništvo ima znaèajan utjecaj na društveno-gospodarski razvoj, a time posebice na stanje okoliša. Najznaèajniji uèinak na okoliš imaju broj stanovnika te njihova prostorna raspodjela. Brojem stanovnika Hrvatska pripada srednje gusto naseljenim zemljama, što uz stalan pad prirodnog prirasta ima za ishod smanjen pritisak na okoliš. Prostorni raspored stanovništva usporeðen s površinom zemlje ukazuje na poveæanu naseljenost kontinentalnog (panonskog) dijela Hrvatske zbog èega je u tom dijelu pritisak na okoliš poveæan, za razliku od gorsko-planinskog dijela Hrvatske, èija je naseljenost ispodprosjeèna. Stoga je okoliš u gorskom dijelu oèuvan u najprirodnijem obliku. Domaæinstva: Domaæinstvo je obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednièki troše prihode za podmirivanje osnovnih životnih potreba, ukljuèujuæi tu i potrošnju prirodnih dobara i energije te proizvodnju otpadnih voda i otpada. Stoga, domaæinstvo predstavlja jedinicu pritiska na okoliš. Proizvodnja i potrošnja energije: Promatrajuæi proizvodnju i potrošnju primarne energije te uvažavajuæi konstantne nagomilane probleme u energetici, a koji su veæim dijelom posljedica dugotrajnog nepostojanja osmišljenog pristupa ovoj gospodarskoj djelatnosti, nije izgledno njihovo žurno rješavanje. Potreba za gradnjom novih energetskih objekata mora biti prepoznatljiva u strategiji razvitka energetike, strategiji prostornog ureðenja, a posebice u strategiji zaštite okoliša Republike Hrvatske. Rješavanje energetskih problema mora zadovoljiti sljedeæe osnovne elemente: izbjegavanje gubitaka energije što manjom pretvorbom jednih oblika energije u drugi, proizvodnja elektriène energije prema tržišnim kriterijima, korištenje najvrednijeg primarnog izvora energije - plina - izravno kod krajnjih potrošaèa. Radi razrješavanja energetske politike, Vlada Republike Hrvatske je u veljaèi 1997. godine donijela Odluku o pokretanju nacionalnih energetskih programa energetske efikasnosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Industrija: Za industriju, kao skup raznorodnih proizvodnih djelatnosti, svojstvena je brojnost razlièitih vrsta pritisaka na okoliš. Ti su pritisci posljedica protoka velikih kolièina tvari i energije kroz industrijske procese i njihovoj djelomiènoj pretvorbi u korisne proizvode. Pokazatelji pritisaka na okoliš iz industrije od 1990. do 1994. godine imaju opæenito silazan trend. Vidljivo je to po opæem gospodarskom pokazatelju - BDP. Uzrok je tome prethodno ratno i sada prijelazno razdoblje u kojem se Hrvatska nalazi. Unutar pojedinih industrijskih djelatnosti razvidni su, meðutim, razlièiti trendovi pokazatelja pritisaka na okoliš. U nekim industrijskim granama bilježi se porast proizvodnje (iako je još uvijek ispod razine iz 1990. godine) i poveæanje pritisaka na okoliš, dok su druge suoèene s daljnjim padom proizvodnje. Odgovori kojima industrija u Hrvatskoj u sadašnjem trenutku, s obzirom na zateèeno stanje, može doprinijeti smanjenju pritisaka na okoliš jesu primjena odreðene zaštitne opreme (proèišæavanje voda i plinova, primjereno zbrinjavanje tehnološkog otpada) i postupnim uvoðenjem za okoliš prihvatljivog industrijskog ponašanja ("èišæe"proizvodnje). Dugoroèno, to bi se trebalo postiæi potpunim prihvaæanjem sustava "èišæe" proizvodnje, kao i odgovarajuæom proizvodnom orijentacijom. Komunalni otpad: Odnos prema zbrinjavanju otpada jedno je od mjerila kojim se može prosuðivati ne samo o civilizacijskoj razini veæ i gospodarskoj razvijenosti nekog društva. Komunalni otpad èini samo jedan dio u cjelovitoj strategiji bavljenja otpadom, èije zbrinjavanje posljednjih godina postaje prioritet u Hrvatskoj. Jedini je put rješavanja ovog problema izgradnja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Pretpostavka za takav sustav koji obuhvaæa niz specijaliziranih organizacija za skupljanje i obradu otpada, objekte za prihvat, oporabu i odlaganje je i potpuno zakonsko ureðenje tog podruèja. Kako ne postoje podaci o godišnjim kolièinama nastalog otpada kao ni podaci o otpadu koji je nastao tijekom radnog vijeka pojedinih komunalnih poduzeæa, utvrðivanje kolièina i vrsta komunalnog otpada koje nastaju na podruèju Republike Hrvatske prioritetan je zadatak. Izrada liste najveæih oneèišæivaèa - odlagališta, takoðer, predstavlja prioritet. Strategija u postupanju s komunalnim otpadom treba težiti tome da se više lokalnih samouprava i uprava udružuje u rješavanju problema njegovog zbrinjavanja. Tehnološki otpad: Procjene kolièina do sada proizvedenog i odloženog tehnološkog otpada nisu u dovoljnoj mjeri pouzdane zbog potpunog ili djelomiènog nedostatka podataka. Ništa bolja situacija nije ni sa proizvodnjom iza koje ostaje otpad. Podaci koji se prikupljaju anketiranjem i intervjuiranjem proizvoðaèa takoðer su nepouzdani jer proizvoðaèi nastoje umanjiti ili prikriti podatke o otpadu kako bi izbjegli moguæe materijalne obveze. Ovaj problem riješit æe tek uspostava odgovarajuæeg informatièkog sustava i stroga primjena Pravilnika o katastru emisija u okoliš ("Narodne novine" 36/96) kojim je propisana izrièita obveza redovnog dostavljanja podataka o otpadu. Osim toènih podataka o kolièini, vrsti i mjestima nastanka tehnološkog otpada, potrebno je provoditi mjere kojima se potièe ispravno postupanje s tim otpadom. Donesena je Uredba o postupanju s opasnim otpadom ("Narodne novine"32/98) kojom su regulirana pitanja postupanja i zbrinjavanja opasnog otpada. Primjena ovog propisa treba osigurati sigurno postupanje s opasnim otpadom. Gospodarenje kemijskim proizvodima: Gospodarenje kemijskim proizvodima u Republici Hrvatskoj, do uspostave hrvatske države provodilo se u okviru bivšeg gospodarskog sustava, èesto na štetu Hrvatske, što je rezultiralo zaostajanjem razvoja potrebne infrastrukture i nizom problema vezanih uz ovo podruèje zaštite okoliša. Iz tog razdoblja naslijeðen je sektorski pristup u upravljanju pojedinim kategorijama kemikalija, dijelovima životnog kruga (proizvodnja, prijevoz, promet, uporaba, odlaganje) te u provedbi mjera zaštite zdravlja i života èovjeka, imovine, kulturne i prirodne baštine te opæenito okoliša. Obilježje ovakvog pristupa je loša komunikacija i suradnja izmeðu svih odgovornih partnera u provoðenju gospodarenja kemikalijama i rješavanje problema kemijske sigurnosti na kraju životnog kruga kemikalije umjesto na njegovom poèetku. Posljedica ovakvog pristupa zamjena je jednog problema drugim te nerazumno trošenje novèanih, materijalnih i kadrovskih kapaciteta. Uspostavom samostalne države Hrvatske stvoreni su preduvjeti za unapreðenje i jaèanje zakonske, administrativne, institucionalne i tehnièke infrastrukture ukupnog gospodarstva, unutar kojih su stvoreni uvjeti za unapreðenje i jaèanje ukupne infrastrukture za gospodarenje kemijskim proizvodima na naèelima održivog razvitka. Osnovni zadaci u svezi sa sigurnim gospodarenjem kemikalijama odreðeni su odlukom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Povjerenstva za sigurno gospodarenje kemikalijama, èiji je zadatak unapreðenje i jaèanje sustava za sigurno gospodarenje kemikalijama, izrada programa mjera za smanjenje kemijskih rizika, unapreðenje rada na procjeni rizika, usklaðenje klasifikacije, pakiranja i oznaèavanja kemikalija, unapreðenje rada na mjerama za spreèavanje ilegalne trgovine otrovima i drugim opasnim kemikalijama te razmjena informacija i ostale aktivnosti u svezi s sigurnim gospodarenjem kemikalijama. Osnovni cilj pri tome je ojaèati i trajno unapreðivati zakonsku, institucionalnu i tehnièku infrastrukturu za provedbu sigurnog gospodarenja kemikalijama, objedinjujuæi interese i ciljeve, aktivnosti i programe djelovanja svih partnera koji odluèuju o sigurnom gospodarenju kemijskim proizvodima, u skladu s novim potrebama Hrvatske i njenim meðunarodnim obvezama. Promet: Mjerama gospodarske politike osigurat æe se orijentacija za brži razvitak onih prometnih sredstava koja manje oneèišæuju okoliš. Jedan je od opæih strateških ciljeva razvoja prometa osiguranje da obnovljeni i novoizgraðeni prometni sustavi poštuju najviše kriterije zaštite prostora i okoliša. To znaèi smanjenje negativnog djelovanja prometa na okoliš i ljudsko zdravlje, promicanjem mjera za postizanje obrazaca prometa što su kompatibilni s održivim razvitkom. Zakonskim mjerama i inspekcijskim nadzorom poduzimaju se stroge mjere, osobito u prijevozu opasnih tvari. Na obveznim i preventivnim tehnièkim pregledima pooštrena je kontrola ispušnih plinova po standardima prihvaæenim u razvijenom svijetu. U pojedinim prometnim granama predviðaju se, u iduæem razdoblju, sljedeæa razvojna opredjeljena koja æe pridonijeti uèinkovitijoj zaštiti okoliša: razvoj kombiniranog prometa željeznica/cestovno vozilo, suvremeno opremanje kontejnerskih terminala za prekrcaj tereta, poboljšanje infrastrukture rijeènih vodenih puteva i pripadajuæih luka, uvoðenje u cestovni promet motornih vozila primjerenijih okolišu, moderniziranje opreme jadranskih luka i jaèe uvoðenje priobalnih brodova, nadogradnja i modernizacija željeznièke mreže sa svrhom što boljeg povezivanja Europe, posebice srednje Europe i podunavskih regija s morskim lukama na Jadranu, izgradnja dodatne infrastrukture rjeènih vodenih puteva te opremanje, gradnja i rekonstrukcija brodova upisanih na podruèju Republike Hrvatske u skladu s propisima zaštite mora od oneèišæenja. Turizam i rekreacija: Turistièki prostor Hrvatske habitus je prirodnih i društvenih aktivnosti koje ga uz Austriju, Španjolsku, Francusku i Italiju ravnopravno svrstavaju u red najatraktivnijih prirodnih podruèja Europe. štoviše, u nekim elementima atraktivnosti i prema položaju, jadranska obala Hrvatske objektivno ima odreðene komparativne prednosti. To se u prvom redu odnosi na blizinu srednjoeuropske i istoènoeuropske potražnje, duljinu i razvedenost obale s mnogobrojnim otocima, krajobrazno ambijentalne raznolikosti kao vizualno-estetskom komponentom atraktivnosti, pripadnost dvama klimatskim pojasevima, oèuvanost okoliša pretežnog dijela Hrvatske a posebice obale i otoka. Dosadašnje korištenje dobara u turistièke svrhe bilo je neprimjereno takvim prostornim, prirodnim i društvenim preduvjetima, a na veæem dijelu obale i neracionalno. Slatkovodno ribarstvo i akvakultura: Ribarstvo i akvakultura kao gospodarske grane kojima je cilj uzgoj i izlov vodenih organizama imaju velik utjecaj na okoliš, posebice na vodene ekosustave. U svrhu uzgoja riba stvoreni su specifièni vodeni ekosustavi, ribnjaci. U smislu zaštite okoliša, ribnjaci su vodeni ekosustavi s izrazitim antropogenim utjecajima koji se oèituju kroz intenzivni energetski unos, bilo da se radi o dodavanju gotove hrane, bilo o stimuliranju prirodne proizvodnje hrane. Pritisci se oèituju u promjenama fizikalno-kemijskih svojstava vode, kolièini kisika, promjenama u životnim zajednicama i ubrzanoj eutrofikaciji, kako ribnjaèkih ekosustava, tako i otvorenih vodotokova koji primaju ribnjaèke vode. Posebno je znaèajna pozitivna uloga ribnjaka u oèuvanju biološke raznolikosti. Provedenim melioracijama nestao je veæi dio prirodnih moèvarnih ekosustava, pa ribnjaci predstavljaju nadomjestke tih biološki izuzetno vrijednih ekosustava. Neželjeni dogaðaji s posljedicama po okoliš: Neželjeni dogaðaj je svaka pojava koja se dogodi izvan ljudskog nadzora, a koja za posljedicu ima štetu po okoliš, èovjeka ili njegova dobra. Po uzroku mogu biti prirodni ili izazvani ljudskom djelatnošæu. Tijekom 1995. godine zabilježeno je 10 neželjenih dogaðaja s ispuštanjem opasnih tvari u okoliš. Djelovanjem nadležnih službi obavljena je sanacija tih dogaðaja te nema trajnih posljedica po okoliš. Jedino su šumski požari ostavili negativan utjecaj na okoliš jer opožarena površina iznosi 9.076 ha, a šteta je procijenjena na 113.000.000 kuna. Posebice je šteta izražena u priobalnom, kraškom podruèju. Rat i okoliš: Stanje okoliša poslije Domovinskog rata treba biti predmetom intenzivnog motrenja i nadzora jer je, zbog višegodišnje nedostupnosti 28% nacionalnog podruèja, na tome prostoru naèinjeno mnogo štete koju treba uporno otkrivati. Prioritetna je zadaæa države što prije oèistiti podruèja ratnih operacija od eksplozivnih sredstava, jer je to uvijet za povrat gospodarstva u te krajeve te preduvjet za prikupljanje podataka o potpunom stanju okoliša Republike Hrvatske. III. ODGOVORI DRUŠTVA Institucionalni ustroj zaštite okoliša: Zaštita okoliša nesumnjivo je jedna od najzahtjevnijih i najsloženijih aktivnosti koja zadire u sve dijelove organizacije ljudskog društva. To se posebice odnosi na meðudjelovanje zaštite okoliša i primjerenog razvoja društva koje danas, suvremenim rjeènikom nazivamo održivi razvitak. Stoga je uèinkovito institucionalno ustrojavanje sustava zaštite okoliša na razini državne uprave te lokalne samouprave i uprave od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša nadležna je za zaštitu okoliša, odnosno prirode kao znaèajnog dijela okoliša Republike Hrvatske. Ustrojena je Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija iz 1994, godine odnosno i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija ("Narodne novine"131/97. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša u nadležnosti ima poslove izrade propisa, obavljanje upravnog nadzora, upravne i struène poslove iz podruèja zaštite okoliša, a koji se odnose na opæu politiku zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvitak; zaštitu zraka, tla, voda, mora, biljnog i životinjskog svijeta u ukupnosti uzajamnog djelovanja; predlaganje, promicanje i praæenje mjera za unapreðenje zaštite okoliša; osiguravanje provedbe katastra oneèišæavanja (monitoring); voðenje informacijskog sustava zaštite okoliša; utvrðivanje mjera i uvjeta zaštite okoliša; postupanje s otpadom; pripremu prijedloga i standarda zaštite okoliša; inspekcijske poslove zaštite okoliša; poticanje odgoja i obrazovanja te istraživanja u svezi sa zaštitom okoliša; istraživanje, prouèavanje, praæenje evidentiranje, dokumentiranje i promicanje prirodne baštine; središnju informacijsko dokumentacijsku službu; utvrðivanje svojstava zaštiæenih dijelova prirode te njihovo vrednovanje; voðenje središnjih upisnika zaštiæenih dijelova prirode; propisivanje mjerila za utvrðivanje programa javnih potreba u podruèju zaštite prirode Republike Hrvatske; skrb, usklaðivanje i voðenje nadzora nad financiranjem programa zaštite prirode; ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih i fizièkih osoba na poslovima zaštite prirode; osiguravanje uvjeta za obrazovanje i usavršavanje struènih djelatnika u djelatnostima zaštite prirode; provedbu nadzora prometa, uvoza i izvoza zaštiæenih dijelova prirode; utvrðivanje uvjeta za korištenje i namjenu zaštiæenih dijelova prirode te upravljanje zaštiæenim dijelovima prirode sukladno propisima; utvrðivanje posebnih uvjeta graðenja za zaštitu dijelova prirodne baštine; obavljanje inspekcijskih poslova zaštite prirode i drugih poslova koji su joj stavljeni u nadležnost. U Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša zaposleno 58 fakultetski obrazovanih službenika. U županijama, ustrojeni su uredi za prostorno ureðenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Uz ostale poslove za koje su uredi nadležni, o ukupnoj zaštiti okoliša na razini županija trenutaèno skrbi jedan do dva službenika od kojih je jedan struèni suradnik, a drugi inspektor zaštite okoliša. Èvrsto ustrojbeno povezivanje državne i lokalne samouprave i uprave, posebice u dijelu koji se tièe inspekcijskog nadzora, ali i ostalih upravnih poslova od bitne je važnosti za uèinkovitu provedbu zaštite okoliša na samoupravnoj razini. Zakonodavstvo u zaštiti okoliša: Oèuvanje prirode i okoliša jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Republika Hrvatska suvereno raspolaže svojim prirodnim bogatstvima, u skladu sa svojom politikom zaštite okoliša, brinuæi se da aktivnosti što ih poduzima u granicama svoje jurisdikcije ili kontrole ne utjeèu štetno na okoliš u drugim zemljama, kako to slijedi prema obvezama iz brojnih meðunarodnih ugovora iz podruèja zaštite okoliša kojih je Hrvatska stranka. Ustavne odredbe o pravu na zdrav život i zdrav okoliš, kojima se osigurava poboljšavanje kakvoæe življenja za dobrobit sadašnjih i buduæih generacija, znaèajne su i za uèvršæenje ljudskih prava u Hrvatskoj. U Deklaraciji o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj, koju je Sabor Republike Hrvatske donio 1992. godine, sadržano je èvrsto opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava sukladno meðunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice kojima æe se u potpunosti osigurati trajna, sustavna i uèinkovita zaštita okoliša. Zakonom o zaštiti okoliša utvrðena su obvezna polazišta u zaštiti okoliša na temelju opæe prihvaæenih naèela i naèela meðunarodnog prava: institut odgovornosti za oneèišæavanje okoliša, provoðenje upravnog i inspekcijskog nadzora, obveza izrade strategije i izvješæa o stanju okoliša, uvoðenje katastra oneèišæavanja, informacijskog sustava, praæenje stanja okoliša, osiguravanja javnosti podataka o stanju okoliša i sudjelovanje javnosti te poticajne mjere u zaštiti okoliša Zakonom o zaštiti zraka i Zakonom o otpadu, te brojnim podzakonskim propisima utvrðena je obveza obavještavanja javnosti, pitanja informacija o stanju okoliša, javnog uvida u tijeku postupka procjene utjecaja na okoliš.Takoðer, donošenjem drugih zakona kojima se ureðuju pitanja u odnosu na druge sastavnice okoliša, a koje su pripremila i izradila druga nadležna ministarstva i državne uprave, osigurala su potpuniju zaštitu pojedinih sastavnica okoliša. Republika Hrvatska stranka je veæeg broja meðunarodnih ugovora iz podruèja zaštite okoliša. Provodeæi te ugovore Hrvatska djeluje sustavno, planski i koordinirano u razvoju meðunarodnog prava zaštite okoliša. Provoðenje inspekcijskog nadzora: Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, obavlja poslove inspekcije zaštite okoliša u drugom stupnju. U odjelu za inspekcijske poslove pored naèelnika odjela, inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona i drugih propisa iz podruèja zaštite okoliša, obavljaju dva viša inspektora i dva inspektora. U županijama i Gradu Zagrebu u okviru ureda za prostorno ureðenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, poslove obavljaju županijski inspektori zaštite okoliša. Zagrebaèka županija i Grad Zagreb nisu uz sva nastojanja još uvijek imenovali županijske inspektore zaštite okoliša. Inspektor u županijskom uredu obavlja poslove inspekcijskog nadzora glede primjene standarda zaštite okoliša, provoðenje monitoringa, provoðenje mjerenja emisija i imisija, provoðenje mjera zaštite okoliša, voðenje oèevidnika i sl. Inspektor u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša pored navedenog, nadzire provedbu ratificiranih meðunarodnih ugovora iz podruèja zaštite okoliša, rješava u drugom stupnju o žalbama protiv rješenja inspekcije u prvom stupnju te predlaže mjere za unapreðenje zaštite okoliša, usklaðuje i daje smjernice za rad i provoðenje odreðenih propisa i mjera zaštite okoliša. U Državnoj upravi za vode, Odjel državne vodopravne inspekcije obavlja poslove u svezi s provoðenjem inspekcijskog nadzora prema odredbama Zakona o vodama ("Narodne novine"107/95) i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine"107/95). Državna vodopravna inspekcija nadzire rad županijskih vodopravnih inspekcija, utvrðuje smjernice za njihov rad i poduzima druge mjere za unapreðenje njihove organizacije rada. Županijske vodopravne inspekcije nadziru primjenu odredaba zakona i podzakonskih propisa te provoðenje drugih mjera u podruèju upravljanja vodama. Vodopravni inspektori temeljem èlanka 45. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine"107/95) obavljaju i nadzor nad provedbom zakona i podzakonskih propisa te obavljaju nadzor u svezi s obraèunom vodopravnih naknada, i naknada za zaštitu voda. Potrebito je uložiti još više napora da se županijske vodopravne inspekcije ustroje u potrebnom opsegu kako bi se omoguæilo cjelovitije provoðenje nadzora u županijama. Informacijski sustav zaštite okoliša: Informacijski sustav zaštite okoliša temelji se na utvrðrnim ciljevima u svrhu uspostave podataka u svezi sa zaštitom okoliša. S tim u svezi informacijski sustav mora osigurati povezanost i naèin uspostave podataka u svezi s: praæenjem stanja okoliša, programima zaštite okoliša, usklaðivanjem s prostornim planovima, standardima kakvoæe, katastrima oneèišæenja, procjenama utjecaja na okoliš, evidencijama o okolišu, planovima interventnih mjera. Vlada Republike Hrvatske prihvatila je 1994. godine prijedlog Programa razvitka informacijske infrastrukture za gospodarenje prostorom i okolišem Republike Hrvatske. Program je obuhvaæao tri sastavnice gospodarenja prostorom i okolišem (projekti ureðenja prostora, projekti korištenja prostora i okoliša, projekti zaštite okoliša) i nekoliko pripadajuæih opæih projekata. Kako bi se omoguæila što bolja koordinacija Programa i zbog velikog broja projekata koji bi saèinjavali njegov konaèni prijedlog, projekti zaštite okoliša izdvojeni su u poseban program - Program razvitka informacijske infrastrukture za gospodarenje okolišem Republike Hrvatske, koji æe se povezivati i usklaðivati s preostalim projektima na odgovarajuæi naèin. Pojedini projekti Programa koje je predložila Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša veæ su u fazi pripreme ili izrade (Katastar emisija u okoliš, Plan intervencija kod iznenadnih oneèišæenja Jadrana). Neki projekti, koji nisu prepoznati kao infrastrukturni, ali su važni za uspostavu cjelovitog informacijskog sustava zaštite okoliša i zaštitu okoliša u cjelini takoðer su u fazi provedbe (mjerenje kakvoæe mora na morskim plažama). Znanost: Na popisu 13 podruèja istraživanja utvrðenih u Nacionalnom znanstveno istraživaèkom programu za razdoblje od 1996. do 1998. godine, zaštita okoliša i istraživanje Jadranskog mora i drugih prirodnih bogatstava navedeni su kao istraživaèki prioriteti od nacionalnog znaèaja. Istraživaèki rad vezan za ove prioritete u naèelu je usmjeren prema zaštiti prirodnih bogatstava Hrvatske, prvenstveno Jadranskog mora i njegovih obalnih podruèja te prema oneèišæenju vode i zraka, istraživanjima ekosustava i biološke raznolikosti. Sa stajališta sve veæe uloge koju znanost mora imati u tretiranju pitanja okoliša i razvitka, neophodno je razvijati znanstvene kapacitete i jaèati ih, kako bi im se omoguæilo da u potpunosti sudjeluju u stvaranju i primjeni rezultata znanstvenih istraživanja koji se odnose na okoliš i razvitak. Uloga i doprinos znanosti od prvorazrednog su znaèenja u promicanju potrebe oèuvanja okoliša i podržavanja održivog razvitka, bez obzira na to je li rijeè o specifièno ekološkim istraživanjima ili pak o prepoznavanju ekološke dimenzije u ostvarivanju istraživanja ili razvoja, bez obzira na podruèje primjene. Znak zaštite okoliša: Znak zaštite okoliša jedan je od tzv. mekanih instrumenata u politici zaštite okoliša, i to izravno usmjeren na tržište. Dodjela znaka zaštite okoliša utemeljena je radi poticanja razvoja novih (npr. niskootpadnih) tehnologija, proizvodnje i potrošnje proizvoda manje štetnih za okoliš, smanjenja oneèišæenja okoliša i racionalnijeg gospodarenja sirovinama i energijom èime se oèituje pozitivan odnos nekog proizvoda prema okolišu u svim fazama tzv. životnog kruga proizvoda. Uvjeti kojima se mora udovoljiti da bi se dobio znak zaštite okoliša Republike Hrvatske odreðeni su Pravilnikom o znaku zaštite okoliša ("Narodne novine"64/96) te specifiènim kriterijima za pojedine skupine proizvoda. Specifièni kriteriji izraðuju se za odreðene skupine proizvoda. U skladu s tim znak zaštite okoliša mogu dobiti samo oni proizvodi koji su glede zaštite okoliša podobniji od drugih proizvoda iste ili sliène namjene. Svi kriteriji za dodjelu vrijede samo za odreðeno razdoblje. Komisija pregledava postojeæe kriterije za svaku skupinu proizvoda prije isteka odreðenog roka za korištenje znaka zaštite okoliša i odluèuje jesu li kriteriji za dodjelu zastarjeli ili se rok može produljiti bez njihove izmjene. Tako se stalno uvažava naèelo "najboljeg moguæeg tehnièkog rješenja", odnosno prati se razvoj tehnologije, a i alternativnih proizvoda. Trenutno 14 proizvoda nosi Znak zaštite okoliša. Priznanja i nagrade za dostignuæa na podruèju zaštite okoliša: Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, od 1993. godine, prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša dodjeljuje državna priznanja i nagrade za dostignuæa na podruèju zaštite okoliša i to za: ostvarivanje preventive od oneèišæenja okoliša, najpovoljnija rješenja u proizvodnim postupcima u odnosu na okoliš, razvoj sustava i edukaciju o zaštiti okoliša u odgojno-obrazovnom procesu, doprinos pojedinca razvoju i unapreðivanju zaštite okoliša ili za doprinos u meðunarodnoj suradnji u zaštiti okoliša, doprinose struènih i drugih društava, udruga i nevladinih organizacija za razvoj i unapreðivanje zaštite okoliša. Postupak dodjele nagrada i priznanja reguliran je Pravilnikom o priznanjima i nagradama za dostignuæa na podruèju zaštite okoliša ("Narodne novine"17/96). Priznanja i nagrade važan su poticajni instrument zaštite okoliša preuzet iz zakonodavstva Europske unije i mogu se dodijeliti ako dostignuæe za koje se dodjeljuje ne proizlazi samo iz profesionalnih i zakonskih obveza veæ je rezultat dodatnog rada i zalaganja fizièke i pravne osobe na podruèju zaštite okoliša. Odluku o podjeli priznanja i nagrada donosi Komisija za dodjelu priznanja i nagrada, koju èine predstavnici pojedinih ministarstava i drugih tijela državne uprave, predstavnici nevladinih udruga s podruèja zaštite okoliša te predstavnici sredstava javnog priopæavanja. Odgoj i obrazovanje za okoliš: Odgoj i obrazovanje za okoliš jedna je od najvažnijih obrazovnih koncepcija devedesetih godina, koja ima cilj razvijati svijest i razumijevanje problema okoliša, što vodi k odgovornim pojedinaènim i skupnim akcijama, zatim pojaèati kritièko razmišljanje, rješavanje problema, te vještinu odluèivanja. Odgoj i obrazovanje za okoliš zapoèinje veæ u predškolsko doba nadograðujuæi se u osnovnoj i srednjoj školi. U nastavne planove i programe u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama) u nekoliko posljednjih desetljeæa ugraðivani su sadržaji vezani uz sve naglašeniju krizu okoliša, odnosno nužno obrazovanje za okoliš. Nema nastavnog predmeta u okviru kojeg je obuhvaæena cjelokupna problematika okoliša, ali ni nastavnog predmeta u okviru kojeg se ne bi mogla razvijati svijest uèenika o potrebi zaštite okoliša. Odgoj i obrazovanje za okoliš u osnovnim i srednjim školama morali bi biti zastupljeni u svim nastavnim sadržajima (naèelo zaštite okoliša). Meðutim, nastavni su sadržaji propisani okvirno, pa o znanju, sklonostima, entuzijazmu i motiviranosti nastavnika èesto ovisi kako æe se ti sadržaji ostvariti. Za potrebe provoðenja suvremenog i uèinkovitog odgoja i obrazovanja za okoliš nužna je odgovarajuæa osposobljenost nastavnika, kao i primjereni udžbenici, priruènici te drugi materijali i izvori znanja. Prvi hrvatski sabor o odgoju i obrazovanju za okoliš, u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, prepoznao je navedene potrebe i istaknuo, u zakljuècima, nužnost provoðenja edukacije nastavnika, izrade edukacijskih materijala te pripreme organizacijskih i programskih pretpostavki za unapreðivanje odgoja i obrazovanja za okoliš u hrvatskim odgojno-obrazovnim ustanovama. U svezi s tim osnovano je Povjerenstvo za odgoj i obrazovanje za okoliš, s ciljem provoðenja navedenih zakljuèaka. Usporeðujuæi koncepciju i pristup u projektu unapreðivanja odgoja i obrazovanja za okoliš s materijalima i informacijama dobivenim od UNESCO-a, IUCN-a, Vijeæa Europe te iz drugih europskih zemalja, može se ocijeniti da se uspješno slijede najsuvremenija svjetska stremljenja. Pristup informacijama o okolišu i sudjelovanje javnosti: Nedostatak svijesti o meðusobnoj povezanosti ljudskih djelatnosti i okoliša ponekad je posljedica netoène ili nedostatne obaviještenosti javnosti. U tu svrhu treba trajno razvijati mehanizme kojima bi se postigla lakša razmjena informacija izmeðu tijela koja donose odluke i javnosti, a koji bi se primjenjivali na razlièitim razinama, kako bi se omoguæilo sudjelovanje svih èinitelja zainteresiranih za razvojne procese. Posebice je važno omoguæiti pristup svim potrebnim informacijama o pitanjima okoliša i razvitka, ukljuèujuæi informacije o proizvodima i aktivnostima koje imaju, ili æe vjerojatno imati znaèajan utjecaj na okoliš te informacije o mjerama zaštite okoliša. Zakonom o zaštiti okoliša utvrðeno je da se osnovni ciljevi zaštite okoliša, izmeðu ostalog, postižu i obavješæivanjem javnosti o stanju okoliša i njezinim sudjelovanjem u zaštiti okoliša. Pri provoðenju zaštite okoliša potrebno je poštivati naèelo javnosti i sudjelovanja, prema kojem "...graðani imaju pravo na pravodobno obavješæivanje o oneèišæavanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u svezi i na slobodan pristup podacima o stanju okoliša…". Zakonom o zaštiti okoliša propisana je obveza javnosti podataka o okolišu, a kaznenim odredbama propisana je novèana kazna za nepravovremeno obavješæivanje javnosti o oneèišæavanju okoliša. U tijeku je izrada Konvencije o pristupu obavijestima o okolišu i sudjelovanju javnosti u odluèivanju o okolišu. Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u pripremi ove Konvencije u kojoj je naglašena važnost slobodnog pristupa javnosti podacima o okolišu, s odgovarajuæim ukljuèivanjem nevladinih udruga. Radi što bolje obaviještenosti javnosti o pitanjima okoliša i njegove zaštite, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša izdaje mjeseèno glasilo "Okoliš", a prvi je broj tiskan u lipnju 1991. godine, prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša. "Okoliš"je informativni list koji omoguæuje graðanima i struènoj javnosti uvid u rad i poslove koje obavlja Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša kao što su: izrada propisa, meðunarodna suradnja, poduzimanje mjera, problematika i naèin rješavanja pojedinih pitanja, suradnja sa suradnièkim institucijama te promocija u oèuvanju prirode i okoliša. Glasilo "Okoliš"pruža osnovne informacije u svezi s dogaðajima u podruèju zaštite okoliša i prostornog ureðenja kod nas i u svijetu. Glasilo je preraslo u informativni èasopis kojeg besplatno prima preko 4.000 primatelja u zemlji i inozemstvu. "Hrvatska vodoprivreda"kao mjeseènik Hrvatskih voda redovito izlazi od srpnja 1992. godine. Zapoèela je izlaziti s nakladom od 2.500 primjeraka i na 28 stranica, da bi ubrzo bio znatno poveæan broj stranica kojih je u prosjeku sedamdesetak, a naklada je 3.300 primjeraka. Do sada je izašao 61 broj mjeseènika uz dva tematska broja i poseban broj vezan uz obilježavanje poèetka djelovanja Hrvatskih voda kao pravnog slijednika Vuke. Osnovna znaèajka mjeseènika je raznovrsnost priloga. Uz redovno informiranje djelatnika u vodnom gospodarstvu o svemu što se dogaða u osnovnim djelatnostima Hrvatskih voda objavljeni su brojni prinosi naših znanstvenika s raznih aspekata. Informira se i o radu Državne uprave za vode, meðunarodnoj suradnji i zakonodavnoj djelatnosti. "Hrvatske vode"je èasopis koji objavljuje znanstvene i struène radove, priopæenja sa znanstvenih skupova, struène èlanke i prikaze, kao i druge obavijesti o svim disciplinama koje se bave vodama. Cilj èasopisa je promocija i širenje novih znanstvenih i struènih spoznaja kako iz teorijskih tako i iz praktiènih disciplina, prvenstveno hidrologije, hidraulike, hidromehanike, ekologije akvatiènih ekosustava, vodnogospodarskih objekata i sustava (posebice višenamjenski). Prvi broj "Hrvatskih voda"izišao je polovicom 1993. godine. Nevladine udruge iz podruèja zaštite okoliša: Za razliku od drugih zemalja srednje i istoène Europe, na podruèju Republike Hrvatske postoji duga tradicija djelovanja nevladinih udruga. Vrlo jake inicijative za zaštitu okoliša i prostora oèitovale su se u Hrvatskoj veæ poèetkom ovog stoljeæa putem akcije za zaštitu prirodnih i kulturnih vrijednosti, kao npr: inicijativa za proglašenje Plitvièkih jezera nacionalnim parkom, proglašenje Paklenice nacionalnim parkom. Poèevši od kasnih osamdesetih godina, zainteresiranost javnosti i graðana za okoliš u Republici Hrvatskoj sve je izraženija. Razvoj svijesti graðana o zaštiti okoliša vidljiv je i u sve èešæem udruživanju graðana u brizi za okoliš na razlièitim razinama i s ciljem rješavanja opæih kao i odreðenih konkretnih problema. Poslije demokratskih promjena u Hrvatskoj domoljubno orijentirani zaljubljenici prirode osnivaju nove nevladine udruge od kojih je na prvom mjestu Pokret prijatelja prirode "Lijepa naša", danas brojèano i strukovno najjaèa nevladina udruga koja djeluje diljem Hrvatske, organizirana u grane, ogranke, klubove i kolektivne èlanove (planinarska, lovaèka i mnoga druga društva). Procjenjuje se da u Hrvatskoj danas ima od 150 do 200 nevladinih udruga koje se bave zaštitom okoliša, od kojih je treæina u Zagrebu. Kao i u veæini drugih zemalja srednje i istoène Europe, hrvatske nevladine udruge uglavnom djeluju na lokalnoj razini, nemaju stalno zaposleno osoblje, niti ured te imaju problema s okupljanjem èlanstva. Financijsko je stanje nevladinih udruga uglavnom vrlo slabo. Nevladinim udrugama koje se bave zaštitom okoliša nedostaju financijska sredstva za provoðenje i najmanjih zadaæa. Veæina ih ima godišnji proraèun manji od 32 700,00 kuna. Moguænost osiguravanja sredstava poduzimanjem aktivnosti kao što su organiziranje seminara, prodaja biltena, i sl., nedostatna je pa nevladine udruge ovise o vanjskim izvorima financiranja, bilo domaæim ili inozemnim. Naèin suradnje nevladinih udruga s drugim tijelima državne uprave odvija se u veæini sluèajeva povremenim kontaktima. Suradnja s jedinicama lokalne samouprave i uprave èesto je vrlo dobra. Donošenjem Zakona o udrugama ("Narodne novine"70/97), bitno je olakšan rad nevladinih udruga. Suradnja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i nevladinih udruga odvija se kroz razne oblike. Propisi, struèni materijali i drugi dokumenti izraðeni u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša raspravljaju se na skupovima struènjaka i predstavnika nevladinih udruga. U pripemi i izradi dokumenata u okviru struènih suradnièkih timova, sudjeluju i predstavnici nevladinih udruga. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša suraðuje i pomaže i u konkretnim aktivnostima; obilježavanju Dana planeta Zemlje, izdavanju knjiga kao što su: Agenda 21-Program za promjenu, Dvije minute za zeleniji planet, Ratna razaranja u Hrvatskoj, te davanju preporuka i financijske pomoæi èlanovima nevladinih udruga za sudjelovanje na seminarima i davanju potpore u provoðenju odreðenih projekata i sl. Meðunarodno financiranje zaštite okoliša: U razdoblju od 1992. do 1996. godine niz meðunarodnih institucija financiralo je projekte, programe i razne druge aktivnosti vezane za zaštitu okoliša povratnim odnosno nepovratnim sredstvima. Iznos nepovratnih sredstava raste od 1992., najveæi je 1995., da bi se smanjio 1996. godine. Takva tendencija dotoka sredstava vrijedi za državne institucije, institute i fakultete, dok za nevladine udruge dotok ima uzlazni karakter i u 1996. godini. Republika Hrvatska sudjeluje u regionalnom Programu zaštite okoliša Dunavskog slivnog podruèja, i to u onom dijelu koji je financiran sredstvima GEF-a, u ukupnom iznosu od 12.690.000 USD u razdoblju od 1992. do 1996. Program se financira i sredstvima PHARE programa, ali su za sada ta sredstva nedostupna za Hrvatsku. Pored nepovratnih sredstava zaštita je okoliša financirana i sredstvima zajmova Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj. Uz projekte vezane izravno za zaštitu okoliša, zajmovima se financira hrvatsko gospodarstvo, odnosno poljoprivreda s gledišta održivog razvitka. Povratna sredstva (zajmovi) znaèajniju æe ulogu imati tek u iduæim godinama. Klasa: 351-01/97-01/185 Ur.broj: 542-02-GK/KP-98-25 Zagreb, 18. lipnja 1998.